← Hrvatska

Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-VIII-1271/2000 od 27. studenoga 2003.

Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-VIII-1271/2000 od

  1. studenoga
  2. Upute za korištenje Elektronička pošta Početna stranica Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-VIII-1271/2000 od
  3. studenoga
  4. NN 190/2003 (3.12.2003.), Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-VIII-1271/2000 od
  5. studenoga
  6. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE 3004 Ustavni sud Republike Hrvatske, u sastavu Smiljko Sokol, predsjednik Suda, te suci Marijan Hranjski, Petar Klarić, Mario Kos, Ivan Matija, Jasna Omejec, Željko Potočnjak, Agata Račan, Emilija Rajić, Nevenka Šernhorst, Vice Vukojević i Milan Vuković, odlučujući o prijedlogu N. J. iz Z., koju zastupa R. R., odvjetnik iz Z., za povrat u prijašnje stanje ili naknadu štete temeljem odredaba članka
  7. stavaka
  8. i
  9. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99), na sjednici Suda održanoj dana
  10. studenoga
  11. godine, donio je sljedeću ODLUKU I. Prijedlog se usvaja. II. Vlada Republike Hrvatske dužna je osigurati, na način i pod uvjetima sukladnim zakonu, otklanjanje posljedica rješenja Grad­skog sekretarijata za graditeljstvo, komunalne i stambene pos­love, promet i veze Grada Zagreba, Područnog ureda Medveš­čak, klasa: UP/I-371-01/92-01/251, urbroj: 251-05-13-92-3 od
  12. kolovoza
  13. godine. III. Nalog iz točke II. izreke provest će se u roku od jedne

(1)godine od dana objave ove odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske u »Narodnim novinama«. IV. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«. Obrazloženje
  1. Podnositeljica prijedloga za povrat u prijašnje stanje odnosno naknadu štete, podnesenog dana
  2. travnja
  3. godine, temeljem odredaba članka
  4. stavka
  5. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 13/91), odnosno članka
  6. stavaka
  7. i
  8. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon iz 1999.), iseljena je iz stana u Z., D.a, u vlasništvu Republike Hrvatske, Ministarstva obrane, na osnovi rješenja Gradskog sekretarijata za graditeljstvo, komunalne i stambene poslove, promet i veze Grada Zagreba, Područnog ureda Medveščak, klasa: UP/I-371-01/92-01/251, urbroj: 251-05-13-92-3 od
  9. kolovoza
  10. godine. Rješenje je potvrđeno rješenjem Ministarstva graditeljstva i zaštite okoliša Republike Hrvatske, klasa: UP/II-371-01/92-06/1251, urbroj: 531-05/2-92-2 od
  11. listopada
  12. godine i presudom Upravnog suda Republike Hrvatske, broj: Us-6046/92 od
  13. prosinca
  14. godine. Navedeni akti doneseni su primjenom odredaba članka
  15. Zakona o stambenim odnosima (»Narodne novine«, broj 51/85, 42/86, 22/92, 70/93). Protiv navedenih akata podnositeljica je podnijela Ustavnom sudu Republike Hrvatske ustavnu tužbu, o kojoj je u odvojenom postupku doneseno rješenje pod brojem: U-III-673/1994 od
  16. studenoga
  17. godine.
  18. Odlukom Ustavnog suda, broj: U-I-892/1994 od
  19. studenoga
  20. godine (»Narodne novine«, broj 99/96), ukinute su odredbe članka
  21. Zakona o stambenim odnosima, te je u svezi s tim podnositeljica predložila nadležnom upravnom tijelu obnovu postupka. U obnovljenom postupku, rješenjem Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i stanovanja Republike Hrvatske, klasa: UP/II-371-01/97-06/93, urbroj: 531-05/2-97-2 od
  22. veljače
  23. godine, poništeno je rješenje od
  24. kolovoza
  25. godine, temeljem kojeg je podnositeljica iseljena iz spornog stana, te je odbačen zahtjev Republike Hrvatske, Ministarstva obrane za njezino iseljenje. Protiv ovog rješenja vođen je pred Upravnim sudom Republike Hrvatske upravni spor, isključivo u odnosu na točku
  26. izreke rješenja, koja se odnosi na troškove postupka.
  27. Podnositeljica je prijedlogom Ustavnom sudu zatražila uspostavu prijašnjeg stanja ili naknadu štete, budući da izmjenom (poništenjem) pojedinačnog akta donesenog na osnovi ukinute zakonske odredbe nisu otklonjene posljedice nastale primjenom tog zakona. Naime, kako podnositeljica u prijedlogu navodi, ona i njezina obitelj i dalje nisu stambeno zbrinuti. Stoga, pod uspostavom prijašnjeg stanja podnositeljica podrazumijeva: – vraćanje u manji stan, na adresi D., kojeg je, s članovima obiteljskog domaćinstva, koristila temeljem Ugovora o korištenju stana, broj: 6-662 od
  28. svibnja
  29. godine, sklopljenog između nje, kao nositeljice stanarskog prava, i bivše Vojne pošte 7250-27 Z., a na kojem je imala stanarsko pravo prije useljenja u sporni stan u D.a, ili – vraćanje u stan na adresi D.a, iz kojeg je prinudno iseljena temeljem neustavne zakonske odredbe. Pod naknadom štete podnositeljica podrazumijeva naknadu iznosa najmnine koju plaća za unajmljeni stan u kojem boravi od iseljenja, u svoti od po 500.- DM mjesečno, od dana iseljenja do dana povratka u stan.
  30. Odredbe članka
  31. stavaka
  32. i
  33. Ustavnog zakona iz 1999., na temelju kojih je prijedlog podnesen, glasile su: »Ako se utvrdi da se izmjenom pojedinačnog akta ne mogu otkloniti posljedice nastale primjenom propisa koji je neustavan, odnosno nezakonit, Ustavni sud može odrediti da se posljedice otklone povratom u prijašnje stanje, naknadom štete ili na drugi način. Ustavni sud će odluku iz prethodnog stavka donijeti na prijedlog osobe koja za to ima pravni interes. Prijedlog se podnosi u roku od 30 dana po pravomoćnom okončanju postupka za izmjenu pojedinačnog akta«.
  34. Dana
  35. ožujka
  36. godine stupio je na snagu Ustavni zakon o izmjenama i dopunama Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 29/02 i 49/02-pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon iz 2002.), koji ne sadrži postupovne odredbe odgovarajuće prethodno citiranima. Budući da se podnositeljica obratila Ustavnom sudu radi ustav­nosudske zaštite prijedlogom utemeljenim na odredbama Ustavnog zakona koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja prijedloga, te budući da je u konkretnom slučaju podnositeljica prethodno iscrpila dopušteni pravni put radi izmjene pojedi­načnog akta, a njezin pravni položaj i nakon toga nije usklađen s Ustavom i zakonom, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju postoje opravdani razlozi za pružanje ustavnosudske zaštite, primjenom mjerodavnih odredaba Ustavnog zakona koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja prijedloga.
  37. Stajalište Ustavnog suda Republike Hrvatske o osnovanosti podnesenog prijedloga temelji se na sljedećim utvrđenjima: Podnositeljica je u konkretnom slučaju pravodobno zatražila od nadležnog tijela izmjenu pojedinačnog akta donesenog na temelju neustavnog zakona i u obnovljenom postupku ishodila poništenje rješenja o iseljenju. Pored toga, iz analize dokumentacije u spisu predmeta proizlazi da je u ožujku
  38. godine podnositeljica podnijela nadležnom upravnom tijelu i pravodoban zahtjev za provođenje protuizvršenja, temeljem članka
  39. Zakona o općem upravnom postupku (»Narodne novine«, broj 53/91 i 113/96), na način da se iz stana u D.a iseli osoba koja se u njemu nalazi na temelju akta Ministarstva obrane, te da se ona useli u stan. Taj je zahtjev odbačen zaključkom Grada Zagreba, Gradskog ureda za prostorno uređenje, graditeljstvo, stambene i komunalne poslove i promet od
  40. listopada
  41. godine, uz obrazloženje da nema uvjeta za provođenje protuizvršenja, jer se u stanu nalazi osoba koja je stan otkupila – dakle, stan koristi na temelju valjane pravne osnove. Zaključak je potvrđen rješenjem Ministarstva prostornog ure­đenja, graditeljstva i stanovanja o odbijanju žalbe, od
  42. veljače
  43. godine, u kojem se ističe da (cit.) temelj protu­izvrše­nja može biti samo novo rješenje kojim se prethodno poništava ili mijenja, a ne naknadno ukidanje akta na temelju kojeg je doneseno, no da i bez obzira na to u konkretnom slučaju protuiz­vršenje nije pravno moguće, pa preostaje mogućnost naknade štete. Presuda Upravnog suda Republike Hrvatske, broj: Us-4090/98, koja je povodom tužbe podnositeljice donesena
  44. svibnja
  45. godine, priznaje, načelno, pravo podnositeljice na uspostavu prijašnjeg stanja, međutim ističe kako to u konkretnom slučaju nije moguće, jer je sporni stan otkupila treća osoba, te stoga Republika Hrvatska, Ministarstvo obrane više nema pasivnu legitimaciju u ovom postupku.
  46. Ustavni sud ističe da u konkretnom slučaju prijašnje stanje ne može biti uspostavljeno na način kako je to podnositeljica zatražila svojim prijedlogom za povrat u prijašnje stanje, iz razloga što su u međuvremenu uspostavljena na zakonu osnovana prava trećih osoba na stanovima koji bi, prema stajalištu podnositeljice, trebali biti predmetom povrata u prijašnje stanje. Dosuda novčanog iznosa na ime naknade štete na način kako je to navedeno u prijedlogu podnositeljice nije moguća zbog toga što Ustavni sud Republike Hrvatske nije sud pune jurisdikcije, osim iznimno, u određenim vrstama ustavnosudskih postupaka za koje je to propisano, a što se na konkretan slučaj ne odnosi. Stoga bi određivanjem povrata u prijašnje stanje, odnosno određivanjem naknade štete na način na koji je to predložila podnositeljica Ustavni sud prekoračio svoje Ustavom propisane ovlasti.
  47. Ustavni sud Republike Hrvatske ovu odluku temelji na odredbi članka
  48. stavka
  49. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja prijedloga, a koja ovlašćuje Ustavni sud da odredi otklanjanje neus­tavnih posljedica pojedinačnog akta povratom u prijašnje stanje, naknadom štete ili na drugi način. Sud je, prema navedenoj odredbi Ustavnog zakona iz 1999., ovlašten da otklanjanje tih posljedica odredi i na drugi način, na temelju cjelovite prosudbe o najprimjerenijem obliku uspostave stanja sukladnog Ustavu i zakonu, u slučaju kada je zahtjev za nekim od oblika reparacije utemeljen na nepobitnim razlozima, a takva reparacija nije moguća zbog pravnih ili stvarnih zapreka. Način otklanjanja posljedica nastalih primjenom neustavne zakonske odredbe u konkretnom slučaju, kakav je određen izrekom ove odluke, Ustavni sud, slijedom izloženog, drži primjerenim, pravno i stvarno mogućim, te u cijelosti sukladnim ustavnom načelu vladavine prava te jamstvu jednakosti svih pred zakonom iz članka
  50. stavka
  51. Ustava. Način provedbe ove odluke Ustavnog suda određen je na temelju odredaba članka
  52. stavaka 3.,
  53. i
  54. Ustavnog zakona iz 2002., koje su istovjetne odredbama članka
  55. stavaka 3.,
  56. i
  57. Ustavnog zakona iz
  58. Sukladno odredbi članka
  59. stavka
  60. Ustavnog zakona iz 2002., Vlada Republike Hrvatske osigurava preko tijela državne uprave provedbu odluka i rješenja Ustavnog suda. Prema odredbi stavka
  61. istog članka Ustavnog zakona, Ustavni sud može sam odrediti tijelo kojem povjerava provedbu svoje odluke odnosno rješenja. Također, u skladu s odredbom stavka
  62. istog članka Ustavnog zakona, Ustavni sud može odrediti način provedbe svoje odluke odnosno rješenja.
  63. Odluka o objavi (točka IV. izreke) temelji se na odredbama članka
  64. Ustavnog zakona. Broj: U-VIII-1271/2000 Zagreb,
  65. studenoga
  66. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Predsjednik dr. sc. Smiljko Sokol, v. r. Odluka, NN 190/2003-3004 Više Dio NN: Službeni Vrsta dokumenta: Odluka Izdanje: NN 190/2003 Broj dokumenta u izdanju: 3004 Donositelj:USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Datum tiskanog izdanja: 3.12.
  67. ELI: /eli/sluzbeni/2003/190/3004 Opći uvjeti korištenjaZaštita privatnostiPristup podatcimaELI©
  68. g. Narodne novine d.d. , izrada Novena d.o.o. Opći uvjeti korištenja Odgovornost za objavljene sadržaje Narodne novine d.d. će poduzeti razumne i odgovarajuće napore kako bi informacije na ovim internetskim stranicama bile potpune i točne, ali ne odgovara u slučaju njihove netočnosti ili nepotpunosti. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za štetu ili povredu koja može biti rezultat korištenja ili nemogućnosti korištenja bilo kojeg dijela ove web-lokacije ili nečeg što je na njoj objavljeno. Ove internetske stranice sadrže i informacije trećih osoba i poveznice na druge internetske sadržaje. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje na vanjskim izvorima podataka do kojih mogu voditi poveznice s naših internetskih stranica, niti odgovara, niti upućuje na način i uvjete korištenja tih sadržaja. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje koje na ove internetske stranice stave treće osobe. Zaštita autorskog prava Svi sadržaji objavljeni na ovim internetskim stranicama zaštićeni su autorskim pravom i mogu se koristiti samo pod uvjetima propisanim Zakonom. Promjene Narodne novine d.d. zadržavaju pravo izmjene, dopune ili uklanjanja bilo kojeg dijela ovih internetskih stranica u bilo kojem trenutku. Promjene stupaju na snagu objavljivanjem na ovim internetskim stranicama ili kada su korisnici o njima obaviješteni. Zaštita privatnosti Narodne novine d.d se obvezuju poštivati anonimnost i privatnost korisnika ovih internetskih stranica. O posjetiteljima se neće prikupljati nikakvi osobni podaci osim u slučajevima ako ih posjetitelj dobrovoljno dostavi Narodnim novinama d.d. U slučajevima kad je poznat indentitet posjetitelja/pošiljatelja, njegovi će se podaci koristiti samo u svrhu zbog koje ih je pošiljatelj poslao. Narodne novine d.d. takve podatke mogu koristiti i za što bolji uvid i razumijevanja pojedinačnih potreba i zahtjeva korisnika kao i razvijanja mogućnosti što kvalitetnijega pružanja svojih usluga korisnicima. Narodne novine d.d. se obvezuju da navedene podatke neće učiniti dostupnim bilo kojoj trećoj osobi odnosno strani bez izričitoga pristanka korisnika. Narodne novine d.d. upozoravaju posjetitelje/korisnike na ograničenja suvremenih informacijsko-komunikacijskih tehnologija u odnosu na sigurnost i zaštitu privatnosti osobnih podataka.

🔗 Na službeni izvor

AI objašnjenje na temelju službenog teksta zakona. Okvirno, ne zamjenjuje pravni savjet.