← Hrvatska

Rješenje i Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-1158/1999 od 20. studenoga 2003.

Rješenje i Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-1158/1999 od

  1. studenoga
  2. Upute za korištenje Elektronička pošta Početna stranica Rješenje i Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-1158/1999 od
  3. studenoga
  4. NN 190/2003 (3.12.2003.), Rješenje i Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-1158/1999 od
  5. studenoga
  6. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE 3005 Ustavni sud Republike Hrvatske, u Vijeću šestorice za odlu­čivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Jasna Omejec, predsjednik Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Mrko­njić, Emilija Rajić i Vice Vukojević, članovi Vijeća, u postupku pokrenutom ustavnom tužbom B. Č. iz B., kojeg zastupa skrbnik J. Č. iz B., na sjednici održanoj dana
  7. studenoga
  8. godine, jednoglasno je donio RJEŠENJE Dopušta se povrat u prijašnje stanje uslijed propuštanja roka za podnošenje ustavne tužbe. i ODLUKU I. Ustavna tužba se usvaja. II. Ukidaju se: – presuda Upravnog suda Republike Hrvatske, broj: Us-8040/1997 od
  9. lipnja
  10. godine, – rješenje Ministarstva obrane Republike Hrvatske – Personalne uprave, klasa: 805-06/97-02/02, urbroj: 512-20-08-97-145 od
  11. srpnja
  12. godine i – službena ocjena djelatnika vojne službe B. Č. za
  13. godinu, kojom je ocijenjen konačnom službenom ocjenom »ne zadovoljava«. III. Predmet se vraća Ministarstvu obrane Republike Hrvat­ske – Personalnoj upravi na ponovni postupak. Obrazloženje rješenja
  14. Podnositelj ustavne tužbe (tužitelj u upravnom sporu) propustio je rok od mjesec dana za podnošenje ustavne tužbe protiv osporene presude Upravnog suda Republike Hrvatske, broj: Us-8040/1997 od
  15. lipnja
  16. godine, propisan člankom
  17. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 13/91), koji je bio na snazi u vrijeme dostave osporene presude podnositelju (
  18. rujna
  19. godine), odnosno rok od 30 dana, računajući od dana primitka presude, propisan člankom
  20. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99), koji je stupio na snagu
  21. rujna
  22. godine. Skrbnik podnositelja podnio je uz ustavnu tužbu i prijedlog za povrat u prijašnje stanje, s obrazloženjem da je osporenu presudu »sasvim slučajno pronašao među stvarima« svoga brata (podnositelja ustavne tužbe) dana
  23. prosinca
  24. godine, protiv kojega je u to vrijeme već bio pokrenut postupak za lišenje poslovne sposobnosti »zbog teškog psihičkog stanja, odbijanja lije­čenja i nesposobnosti brinuti se o svojim osobnim potrebama, pravima i interesima«. Prijedlog je osnovan.
  25. Članak
  26. stavci
  27. i
  28. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99, 29/02, 49/02-pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), propisuju: »

(1)Osobi koja iz opravdanih razloga propusti rok za podnošenje ustavne tužbe, Ustavni sud će dopustiti povrat u prijašnje stanje ako ona u roku od 15 dana nakon prestanka razloga koji je prouzročio propuštanje podnese prijedlog za povrat u prijašnje stanje i ako istodobno s prijedlogom podnese i ustavnu tužbu.
(2)Nakon proteka tri mjeseca od dana propuštanja ne može se tražiti povrat u prijašnje stanje«. Ustavni sud je razloge navedene u prijedlogu ocijenio opravdanim, a sam prijedlog pravodobnim i dopuštenim, te je sukladno članku
  1. stavku
  2. Ustavnog zakona dopustio povrat u prijašnje stanje uslijed propuštanja roka za podnošenje ustavne tužbe. Iz navedenih je razloga, temeljem odredbe članka
  3. stavka
  4. Ustavnog zakona, riješeno kao u izreci rješenja. Obrazloženje odluke
  5. Ustavna tužba podnesena je protiv presude Upravnog suda Republike Hrvatske, broj: Us-8040/1997 od
  6. lipnja
  7. godine i rješenja Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Personalne uprave, klasa: 805-06/97-02/02, urbroj: 512-20-08-97-145 od
  8. srpnja
  9. godine, utemeljenog na službenoj ocjeni djelovanja i ocjeni osobe djelatnika vojne službe B. Č. (podnositelja) za
  10. godinu, kojom je ocijenjen konačnom službenom ocjenom »ne zadovoljava«. Točkom
  11. izreke osporenog rješenja Ministarstva obrane Republike Hrvatske od
  12. srpnja
  13. godine podnositelju je prestala djelatna vojna služba i preveden je u pričuvu. Točkom
  14. izreke istog rješenja podnositelj je razriješen djelatne vojne službe s danom
  15. lipnja
  16. godine, s kojim danom mu prestaje i sama djelatna vojna služba, a točkom
  17. izreke podnositelj je otpušten iz djelatne vojne službe uz nečastan otpust. Osporenom presudom Upravnog suda odbijena je kao neosnovana tužba podnositelja izjavljena protiv navedenog rješenja.
  18. U obrazloženju ustavne tužbe podnositelj navodi kronologiju događanja u vrijeme dok je bio djelatna vojna osoba, te ističe da mu nisu poznati razlozi zbog kojih je u redovitom godišnjem ocjenjivanju za
  19. godinu ocijenjen ocjenom »ne zadovoljava«. Navodi da je pristupio Hrvatskoj vojsci s 18 godina i tijekom Domovinskog rata »prošao sva bojišta, počev od sinjskog, herce­govačkog, pa preko Zime 94, Oluje, Maestrala 1 i 2, te Juž­nog poteza«, za koje je vrijeme bio izložen »velikim psiho­fozičkim naprezanjima i mnogobrojnim stresnim situacijama, a što je ostavilo veliki trag na njegovom psihičkom zdravlju«. Kao rezultat pogoršanog psihičkog stanja, podnositelj je »
  22. upao u psihičku krizu kad je počeo vikati, plakati i sl. Njegovi nadređeni umjesto da postupe zakonito na način da ga upute na procjenu radne sposobnosti temeljem članka
  23. Zakona o službi u OSRH, ocjenjuju ga ocjenom žne zadovoljavaž, a da pri tom ne obrazlažu istu ocjenu. Ovakva ocjena uz nečastan otpust pogađa tužitelja, jer je isti svoje najljepše godine proveo u HV, te je istima povrijeđeno njegovo ustavno pravo na dostojanstvo, čast i ugled predviđeno člankom
  24. Ustava RH«. U ustavnoj tužbi se ujedno napominje da podnositelj nije u roku podnio zahtjev za preispitivanje službene ocjene »ne zadovoljava« za
  25. godinu, a »što je bilo odlučujuće kod donošenja presude Upravnog suda, iz razloga što je tada bio u psihičkoj krizi i nije bio svjestan njegovog značenja«. Konačno, u ustavnoj tužbi se ističe da su podnositelju po­vrijeđena i ustavna prava iz članka
  26. u vezi s člankom
  27. Ustava: »Naime da se postupalo po naznačenom zakonu i da je upućen na procjenu radne sposobnosti, ovisno o procjeni iste, danas je mogao biti zaposlen, odnosno umirovljen. Ovako, on je danas teško bolestan, bez radne knjižice koju mu nadležni odbijaju dati, bez zdravstvenog osiguranja, bez mirovine, bez primanja ikakve naknade, a ima samo 23 godine«. Podnositelj predlaže da Ustavni sud ukine osporenu presudu i rješenje, te predmet vrati na ponovni postupak. Ustavna tužba je osnovana.
  28. Prema odredbi članka
  29. stavka
  30. Ustavnog zakona, svatko može podnijeti Ustavnom sudu ustavnu tužbu ako smatra da mu je pojedinačnim aktom tijela državne vlasti, kojim je odlučeno o njegovim pravima i obvezama, povrijeđeno ljudsko pravo ili temeljna sloboda zajamčena Ustavom (ustavno pravo). Podnositelj u ustavnoj tužbi navodi da su mu osporenom presudom Upravnog suda i rješenjem Ministarstva obrane Republike Hrvatske povrijeđena ustavna prava zajamčena člancima 35.,
  31. i
  32. Ustava.
  33. U obrazloženju osporenog rješenja, kojim je podnositelju prestala djelatna vojna služba i kojim je preveden u pričuvu, te je razriješen djelatne vojne službe uz nečastan otpust, navedeno je da je zapovjednik
  34. gardijske brigade pokrenuo postupak za prestanak djelatne vojne službe podnositelju iz razloga što je podnositelj za
  35. godinu ocijenjen konačnom službenom ocjenom »ne zadovoljava«, sukladno odredbi članka
  36. Pravilnika o ocjenjivanju vojnih osoba. Upravno tijelo je stoga utvrdilo da su ispunjeni uvjeti propisani u članku
  37. stavku 1., članku
  38. stavku
  39. alineji
  40. i članku
  41. Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 23/95, 33/95 i 105/99, 128/99 i 33/02, u daljnjem tekstu: Zakon) za otpust podnositelja iz djelatne vojne službe uz nečastan otpust. Mjerodavne odredbe Zakona propisuju: Članak
  42. Djelatnoj vojnoj osobi prestaje služba:
  43. po sili ovoga Zakona,
  44. ako ga nadležna zdravstvena komisija proglasi nesposobnim za djelatnu vojnu službu, (...). Članak
  45. stavak
  46. alineja
  47. Djelatnoj vojnoj osobi služba po sili zakona prestaje: (...) - ako je tijekom službe ocijenjena konačnom službenom ocjenom »ne zadovoljava«, (...). Članak
  48. stavak
  49. alineja
  50. Nečastan otpust dobivaju osobe koje su: (...) - izgubile službu na temelju dobivene službene ocjene: »ne zadovoljava«, (...).
  51. Provodeći kontrolu zakonitosti osporenog upravnog akta, Upravni sud je u skladu s navedenim odredbama Zakona odbio tužbu podnositelja i potvrdio njegovu zakonitost, s obrazloženjem da je »osnova prestanka službe negativna ocjena«, pa je stoga »nastupila i zakonska pretpostavka i za nečastan otpust kako je to regulirano citiranom odredbom članka
  52. istog Zakona«. U osporenoj presudi također se navodi da je »tužitelj ocjenu s unesenim ukupnim zapažanjima i obrazloženjem potpisao uz rubriku u kojoj stoji da je upoznat s tim dokumentom u potpunosti i s mogućnošću podnošenja zahtjeva za preispitivanje službene ocjene«, ali da »tužitelj nije tražio preispitivanje službene ocjene za ocjenjivano razdoblje čime je nastupila zakonska pretpostavka za prestanak službe po sili zakona u smislu citirane odredbe članka
  53. stavka
  54. točke
  55. Zakona o službi u oružanim snagama«.
  56. U skladu s ustavnom nadležnošću, Ustavni sud u postupku pokrenutom ustavnom tužbom, u granicama zahtjeva istaknutog u ustavnoj tužbi, utvrđuje je li u postupku odlučivanja o pravima i obvezama povrijeđeno podnositelju ustavno pravo, pri čemu se u pravilu ne upušta u pitanje jesu li nadležna upravna tijela, odnosno Upravni sud u postupku kontrole zakonitosti upravnog akta, pravilno i potpuno utvrdili činjenično stanje i ocijenili dokaze. Za Ustavni sud relevantne su samo one činjenice od čijeg postojanja ovisi ocjena o povredi ustavnog prava. Sukladno tome, Ustavni sud je u konkretnom ustavnosudskom postupku bio dužan ispitati jesu li osporenom presudom Upravnog suda, odnosno osporenim rješenjem Ministarstva obrane Republike Hrvatske, utemeljenim na službenoj ocjeni djelovanja i ocjeni osobe podnositelja za
  57. godinu, povrijeđena ustavna prava podnositelja navedena u njegovoj ustavnoj tužbi.
  58. Razmatranjem cjelokupne dokumentacije sadržane u spisu predmeta, Ustavni sud je utvrdio sljedeće: – ocjena djelovanja, ocjena osobe podnositelja i procjena njegovih mogućnosti za razdoblje od
  59. siječnja
  60. do
  61. prosinca
  62. godine dana je na posebnom obrascu, izrađenom temeljem Pravilnika o ocjenjivanju vojnih osoba. Na obrascu nije upisan podatak o datumu ocjenjivanja, ali je navedeno da je priopćenje ocjene podnositelju izvršeno dana
  63. veljače
  64. godine; – u ocjenjivanom razdoblju podnositelj je više puta bio na liječničkim pregledima u Odjelu za neurologiju Kliničke bolnice Split, tijekom kojih je utvrđeno i njegovo psihičko stanje (neuroze), te su mu propisani sedativi i lijekovi za smirenje; – unatoč tome, u točki IV. obrasca službene ocjene za
  65. godinu, pod nazivom »Zbirne ocjene djelovanja ocjenjivane osobe i procjena njezinih mogućnosti«, navedeno je sljedeće: »a. Zbirna ocjena djelovanja ocjenjivane osobe s obzirom na promaknuće i/ili službu na položaju s većom odgovornošću: – ne zadovoljava; b. Navedite tri dužnosti na trenutačnoj ili višoj razini odgovornosti na kojima bi ocijenjena osoba najbolje služila:
  66. strijelac,
  67. pomoćnik RBR-u
  68. pomoćnik strojničara. c. Ukupna zapažanja i obrazloženja: – ocijenjen je njegov dosadašnji rad, – ne pokazuje nikakav interes za ostanak u OSRH, – nezainteresiran i površan rad, – stegovno više puta kažnjavan. d. Zbirna ocjena djelovanja ocjenjivane osobe s obzirom na promaknuće i/ili službu na položaju s većom odgovornošću: – ne zadovoljava«. U obrascu službene ocjene za
  69. godinu nije, prema tome, naveden nijedan podatak o zdravstvenom stanju podnositelja, unatoč tome što su zdravstvene smetnje podnositelja bile razvidne i službeno evidentirane u njegovoj medicinskoj dokumentaciji već te godine. Nadalje, iz spisa predmeta razvidno je da je podnositelju formalno dijagnosticirana bolest (reactio psychotica posttraumatica) i prije donošenja osporenog rješenja
  70. srpnja
  71. godine. U svibnju
  72. godine, naime, podnositelj je podvrgnut psihijatrijskom liječenju.
  73. Uvažavajući prethodne navode, Ustavni sud ocjenuje da se na pravnu situaciju podnositelja nisu smjele primijeniti odredbe članka
  74. točke 1., te članka
  75. stavka
  76. alineje
  77. i s njom povezana odredba članka
  78. stavka
  79. alineje
  80. Zakona, odnosno da podnositelju vojna služba u datim okolnostima nije smjela prestati po sili zakona zbog dobivene konačne službene ocjene »ne zadovoljava« uz koju se vezuje nečastan otpust. Tim utvrđenjem Ustavni sud ne negira činjenicu da je podnositelju djelatna vojna služba morala prestati. Neosporno je, naime, da je zdravstveno stanje podnositelja bila ozbiljna i neprijeporna zakonska i faktična smetnja za daljnje obavljanje djelatne vojne službe. To potvrđuje i činjenica da je podnositelj zbog postupnog pogoršanja zdravstvenog stanja, rješenjem Općinskog suda u Sinju, broj: R1-46/99 od
  81. veljače
  82. godine, djelomično lišen poslovne sposobnosti. U tom smislu podnositelju osporenim pojedinačnim aktima nije povrijeđeno ustavno pravo na rad i slobodu rada, zajamčeno člankom
  83. Ustava.
  84. Unatoč tome što činjenica samog prestanka djelatne vojne službe nije ustavnopravno sporna, s aspekta zaštite ustavnih prava podnositelja sporna je konkretna pravna osnova temeljem koje je podnositelju služba prestala, a koju Ustavni sud ocjenjuje ustavnopravno neprihvatljivom i neprimjenjivom u pravnoj situaciji u kojoj se našao podnositelj. Prema ocjeni Ustavnog suda, nadležno upravno tijelo bilo je dužno postupiti prema odredbi prve rečenice članka
  85. Zakona, koja propisuje da se ocjena zdravstvene sposobnosti djelatne vojne osobe donosi na osobni zahtjev djelatne vojne osobe ili zahtjev časnika na dužnosti zapovjednika samostalne bojne, njemu ravnog ili višeg časnika. Sukladno tome, nadležno upravno tijelo propustilo je izvršiti zakonom propisanu obvezu praćenja zdravstvenog stanja podnositelja u svojstvu djelatne vojne osobe, odnosno pravodobno pod­nijeti zahtjev za ocjenu njegove zdravstvene sposobnosti nadležnom liječničkom povjerenstvu, što je moglo dovesti do prestanka djelatne vojne službe podnositelju po osnovi članka
  86. stavka
  87. Zakona, uz koju zakonsku osnovu nije vezan nečastan otpust. Nadalje, nenavođenjem pravno relevantnih činjenica o zdrav­stvenom stanju podnositelja u obrascu o konačnoj službenoj ocjeni za
  88. godinu, uz istodobno ocjenjivanje njegova djelovanja i njegove osobe ocjenom »ne zadovoljava« zbog razloga koji su očita posljedica njegova zdravstvenog stanja (nepostojanje interesa za ostanak u Oružanim snagama Republike Hrvatske, nezainteresiran i površan rad, stegovni postupci), nadležno upravno tijelo donijelo je upravni akt suprotan cilju ili svrsi odredaba članaka
  89. točke
  90. i
  91. stavka
  92. alineje
  93. Zakona na kojima se temelji. Zasnivanjem prestanka djelatne vojne službe podnositelja na odredbama članaka
  94. točke
  95. i
  96. stavka
  97. alineje
  98. Zakona uz koje se neposredno vezuje nečastan otpust iz djelatne vojne službe propisan člankom
  99. stavkom
  100. alinejom
  101. Zakona, bez istodobnog uvažavanja zdravstvenog stanja podnositelja, nadležno upravno tijelo povrijedilo je ustavno pravo podnositelja na štovanje i pravnu zaštitu njegova osobnog života, dostojanstva, ugleda i časti, zajamčeno člankom
  102. Ustava. Iz navedenih je razloga Ustavni sud ukinuo osporeno rješenje Ministarstva obrane od
  103. srpnja
  104. godine (točka II., alineja
  105. izreke odluke). Na temelju članka
  106. Ustavnog zakona, Ustavni sud je ukinuo i službenu ocjenu podnositelja za
  107. godinu, kojom je ocijenjen konačnom službenom ocjenom »ne zadovoljava«, jer je utvrdio da je ustavno pravo podnositelja ustavne tužbe povrijeđeno ne samo osporenim rješenjem, nego i tim konkretnim aktom nadležnog tijela (točka II., alineja
  108. izreke odluke).
  109. Ustavni sud ukinuo je osporenu presudu Upravnog suda (točka II., alineja
  110. izreke odluke), jer je njome tužba podnositelja u upravnom sporu odbijena kao neosnovana, s obrazlo­ženjem da »tužitelj nije tražio preispitivanje službene ocjene za ocjenjivano razdoblje čime je nastupila zakonska pretpostavka za prestanak službe po sili zakona u smislu citirane odredbe članka
  111. stavka
  112. točke
  113. Zakona o službi u oružanim snagama«. Ustavni sud ne odriče valjanost navedenog utvrđenja Upravnog suda s aspekta primjene članaka
  114. točke
  115. i
  116. stavka
  117. alineje
  118. Zakona. Uvažavajući navode iznesene u točkama
  119. do
  120. obrazloženja ove odluke, međutim, razvidno je da je Upravni sud propustio ispitati zakonitost osporenog rješenja s aspekta opće dopustivosti primjene članka
  121. točke
  122. u vezi s člankom
  123. stavkom
  124. alinejom
  125. i člankom
  126. stavkom
  127. alinejom
  128. Zakona na konkretnu pravnu situaciju podnositelja. Stoga je i sudska kontrola zakonitosti pojedinačnih akata upravnih vlasti, zajamčena člankom
  129. stavkom
  130. Ustava, u konkretnom slučaju provedena samo djelomično.
  131. Konačno, Ustavni sud utvrđuje da u ovom ustavnosud­skom predmetu nije našao povrijeđenom odredbu članka
  132. stav­ka
  133. Ustava, koja propisuje da se pravo zaposlenih i članova njihovih obitelji na socijalnu sigurnost i socijalno osiguranje uređuje zakonom i kolektivnim ugovorom.
  134. Utvrdivši povrede ustavnih prava podnositelja zajam­čenih člancima
  135. stavkom
  136. i
  137. Ustava, temeljem odredbi članaka
  138. i
  139. Ustavnog zakona odlučeno je kao u izreci.
  140. Ova odluka i rješenje, temeljem odredbe članka
  141. Ustavnog zakona, objavit će se u »Narodnim novinama«. Broj: U-III-1158/1999 Zagreb,
  142. studenoga
  143. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Predsjednik Vijeća dr. sc. Jasna Omejec, v. r. Rješenje, NN 190/2003-3005 Više Dio NN: Službeni Vrsta dokumenta: Rješenje Izdanje: NN 190/2003 Broj dokumenta u izdanju: 3005 Datum tiskanog izdanja: 3.12.
  144. ELI: /eli/sluzbeni/2003/190/3005 Opći uvjeti korištenjaZaštita privatnostiPristup podatcimaELI©
  145. g. Narodne novine d.d. , izrada Novena d.o.o. Opći uvjeti korištenja Odgovornost za objavljene sadržaje Narodne novine d.d. će poduzeti razumne i odgovarajuće napore kako bi informacije na ovim internetskim stranicama bile potpune i točne, ali ne odgovara u slučaju njihove netočnosti ili nepotpunosti. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za štetu ili povredu koja može biti rezultat korištenja ili nemogućnosti korištenja bilo kojeg dijela ove web-lokacije ili nečeg što je na njoj objavljeno. Ove internetske stranice sadrže i informacije trećih osoba i poveznice na druge internetske sadržaje. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje na vanjskim izvorima podataka do kojih mogu voditi poveznice s naših internetskih stranica, niti odgovara, niti upućuje na način i uvjete korištenja tih sadržaja. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje koje na ove internetske stranice stave treće osobe. Zaštita autorskog prava Svi sadržaji objavljeni na ovim internetskim stranicama zaštićeni su autorskim pravom i mogu se koristiti samo pod uvjetima propisanim Zakonom. Promjene Narodne novine d.d. zadržavaju pravo izmjene, dopune ili uklanjanja bilo kojeg dijela ovih internetskih stranica u bilo kojem trenutku. Promjene stupaju na snagu objavljivanjem na ovim internetskim stranicama ili kada su korisnici o njima obaviješteni. Zaštita privatnosti Narodne novine d.d se obvezuju poštivati anonimnost i privatnost korisnika ovih internetskih stranica. O posjetiteljima se neće prikupljati nikakvi osobni podaci osim u slučajevima ako ih posjetitelj dobrovoljno dostavi Narodnim novinama d.d. U slučajevima kad je poznat indentitet posjetitelja/pošiljatelja, njegovi će se podaci koristiti samo u svrhu zbog koje ih je pošiljatelj poslao. Narodne novine d.d. takve podatke mogu koristiti i za što bolji uvid i razumijevanja pojedinačnih potreba i zahtjeva korisnika kao i razvijanja mogućnosti što kvalitetnijega pružanja svojih usluga korisnicima. Narodne novine d.d. se obvezuju da navedene podatke neće učiniti dostupnim bilo kojoj trećoj osobi odnosno strani bez izričitoga pristanka korisnika. Narodne novine d.d. upozoravaju posjetitelje/korisnike na ograničenja suvremenih informacijsko-komunikacijskih tehnologija u odnosu na sigurnost i zaštitu privatnosti osobnih podataka.

🔗 Na službeni izvor

AI objašnjenje na temelju službenog teksta zakona. Okvirno, ne zamjenjuje pravni savjet.