← Hrvatska

Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-IIIA-356/2002 od 14. studenoga 2003.

Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-IIIA-356/2002 od

  1. studenoga
  2. Upute za korištenje Elektronička pošta Početna stranica Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-IIIA-356/2002 od
  3. studenoga
  4. NN 194/2003 (10.12.2003.), Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-IIIA-356/2002 od
  5. studenoga
  6. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE 3080 Ustavni sud Republike Hrvatske, u Vijeću trojice za odlučiva­nje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Milan Vuković, predsjednik Vijeća, te suci Ivan Matija i Jasna Omejec, članovi Vijeća, rješavajući o ustavnoj tužbi A. K. iz M. (koju zastupa starate­ljica R. P. iz V.) i R. P. iz V., na sjednici održanoj dana
  7. studenoga
  8. godine, jednoglasno je donio RJEŠENJE I. Ustavna tužba se odbacuje. II. Ovo rješe­nje objavit će se u »Narodnim novinama«. Obrazlože­nje
  9. Ustavna tužba je podnesena, pozivom na odredbu članka
  10. stavka
  11. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvat­ske (»Narodne novine«, broj 49/02 – pročišćeni tekst, u da­lj­­njem tekstu: Ustavni zakon), zbog povrede odredaba članaka
  12. stavka 1.,
  13. i
  14. stavka
  15. Ustava Republike Hrvatske.
  16. Podnosite­ljice u ustavnoj tužbi navode da su pokrenule više postupaka pred nadležnim sudovima i državnim tijelima radi povrata oduzete imovine, koja je nacionalizirana ­njihovim prednicima i unesena u teme­ljni kapital društvenog poduzeća »I.-R. G.« I.. Između ostalog, ističu da je rješe­njem Hrvatskog fonda za privatizaciju, klasa: UP/I-943-06/01-01/85, urbroj: 563-03-02/04-2001-6 od
  17. studenoga
  18. godine, (po prijedlogu podnosite­ljica) dopuštena obnova postupka pretvorbe društvenog poduzeća »I.-R. G.« I.. Točkom
  19. navedenog rješe­nja odbijen je zahtjev podnosite­ljica za isk­ljuče­njem nekretnine, oznake k.č.br. 2690 k.o. Č., iz teme­ljnog kapitala društvenog poduzeća »I.-R. G.« I. Protiv navedenog rješe­nja Hrvatskog fonda za privatizaciju, podnosite­ljice su
  20. prosinca
  21. godine podnijele tužbu Upravnom sudu Republike Hrvatske, o kojoj do dana podnoše­nja ustavne tužbe nije odlučeno. Stoga, podnosite­ljice smatraju da o ­njihovim pravima nije odlučeno u razumnom roku. Pretpostavke za postupa­nje Ustavnog suda, u smislu odredbe članka
  22. stavka
  23. Ustavnog zakona, prestale su postojati.
  24. Prema odredbi članka
  25. Ustavnog zakona, između ostalog, Ustavni sud će rješe­njem odbaciti ustavnu tužbu u slučajevima kada ne postoje pretpostavke za odlučiva­nje o biti stvari. S obzirom na či­njenicu da je ustavna tužba podnosite­ljica podnesena radi nedonoše­nja akta u razumnom roku, a da je tijekom ustavnosudskog postupka Upravni sud Republike Hrvat­ske donio presudu, broj: Us-12898/01 od
  26. svib­nja
  27. godine, u konkretnom slučaju su prestale postojati pretpostavke za odlučiva­nje o biti stvari, teme­ljem članka
  28. stavka
  29. Ustavnog zakona.
  30. Ustavna tužba podnesena je i protiv potvrde Hrvatskog fonda za privatizaciju, Područnog ureda Varaždin, broj: 306-02/92-01/9-5 od
  31. srp­nja
  32. godine, kojom je Hrvatski fond za privatizaciju, na teme­lju članka
  33. Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća (»Narodne novine«, broj 19/91), dao suglasnost druš­tve­nom poduzeću »I.-R. G.« I. na namjeravanu pretvorbu. Rješe­njem Hrvatskog fonda za privatizaciju, klasa: UP/I-943-01/97-02/239, urbroj: 563-04-403/97-4 od
  34. listopada
  35. godine, protiv koje­g je također podnesena ustavna tužba, utvrđene su nekretnine koje su procije­njene u vrijednost društvenog kapitala u postupku pretvorbe društvenog poduzeća »I.-R. G.« I. Ustavnom tužbom osporava se i rješe­nje Hrvatskog fonda za privatizaciju, klasa: UP/I-943-06/1-01/85, urbroj: 563-03-02/04-2001-6 od
  36. studenoga
  37. godine, kojim je dopuštena obnova postupka, okončanog potvrdom Hrvatskog fonda za privatizaciju, Područnog ureda Varaždin od
  38. srp­nja
  39. godine, te odbijen zahtjev podnosite­ljica za isk­ljuče­njem nekretnine, oznake k.č.br. 2690 k.o. Č., iz teme­ljnog kapitala društvenog poduzeća »I.-R. G.« I.
  40. Podnosite­ljice su protiv navedenih akata podnijele ustavnu tužbu, teme­ljem odredbe članka
  41. stavka
  42. Ustavnog zakona, smatrajući da se tim aktima grubo vrijeđaju ­njihova ustavna prava zajamčena odredbama članaka 19.,
  43. i
  44. stavka
  45. Ustava te da bi nepokreta­njem ustavnosudskog postupka za podnosite­ljice ustavne tužbe mogle nastati teške i nepoprav­ljive pos­ljedice. Ustavna tužba nije dopuštena u dijelu koji se odnosi na potvrdu Hrvatskog fonda za privatizaciju, Područnog ureda Varaždin, broj: 306-02/92-01/9-5 od
  46. srp­nja
  47. godine. Ustavni sud nije nadležan za odlučiva­nje o ustavnoj tužbi u dijelu koji se odnosi na rješe­nje Hrvatskog fonda za privatizaciju, klasa: UP/I-943-01/97-02/239, urbroj: 563-04-403/97-4 od
  48. listopada
  49. godine i rješe­nje Hrvatskog fonda za privatizaciju, klasa: UP/I-943-06/01-01/85, urbroj: 563-03-02/04-2001-6 od
  50. studenoga
  51. godine.
  52. Prema odredbama članka
  53. stavka
  54. Ustavnog zakona, Ustavni sud će pokrenuti postupak po ustavnoj tužbi i prije no što je iscrp­ljen pravni put u slučaju (…) kad se osporenim pojedinačnim aktom grubo vrijeđaju ustavna prava, a potpuno je razvidno da bi nepokreta­njem ustavnosudskog postupka za podnosite­lja ustavne tužbe mogle nastati teške i nepoprav­ljive pos­ljedice. Glede osporene potvrde Hrvatskog fonda za privatizaciju od
  55. srp­nja
  56. godine, va­lja reći da su podnosite­ljice (kao nas­ljednice bivših vlasnika nekretnina koje su ušle u teme­ljni kapital društvenog poduzeća »I.-R. G.« I.) protiv navedene potvrde imale pravo pokrenuti upravni spor pred Upravnim sudom te da bi u konkretnom slučaju, pravni put bio iscrp­ljen donoše­njem odluke Upravnog suda. Iz spisa predmeta razvidno je da podnosite­ljice, protiv navedene potvrde, nisu pokrenule upravni spor, već su pred­ložile obnovu postupka (koja je dopuštena), a deset godina nakon donoše­nja osporenog akta (potvrde) podnose ustavnu tužbu. Članak
  57. Ustavnog zakona odnosi se na pravne situacije u kojima postupak još traje, ali se pojedinačnim aktom grubo vrijeđaju ustavna prava i potpuno je razvidno da bi nepokreta­njem ustavnosudskog postupka za podnosite­lja ustavne tužbe mogle nastati teške i nepoprav­ljive pos­ljedice. Nasuprot tome, u konkretnom slučaju, postupak je već pravomoćno okončan i podnosite­ljice su, nepodnoše­njem tužbe Upravnom sudu protiv osporenog akta, izgubile pravo na podnoše­nje ustavne tužbe. Ustavni sud, stoga, utvrđuje da odredba članka
  58. Ustavnog zakona nije primje­njiva u konkretnoj pravnoj situaciji te poziva­nje podnosite­ljica na tu odredbu Ustavnog zakona nije osnovano.
  59. Odredba članka
  60. stavka
  61. Ustavnog zakona propisuje: »

(1)Svatko može podnijeti Ustavnom sudu ustavnu tužbu ako smatra da mu je pojedinačnim aktom tijela državne vlasti, tijela jedinice lokalne i područne (re­gionalne) samouprave ili pravne osobe s javnim ovlastima, kojim je odlučeno o ­nje­govim pravima i obvezama ili o sum­nji ili optužbi zbog kaž­njivog djela, povrijeđeno ­ljudsko pravo ili teme­ljna sloboda zajamčena Ustavom.«. Ustavni sud utvrđuje da je rješe­nje Hrvatskog fonda za privatizaciju od
  1. listopada
  2. godine, protiv koje­g je također podnesena ustavna tužba, a kojim su utvrđene nekretnine koje su procije­njene u vrijednost društvenog kapitala poduzeća »I.-R. G.« I, ne predstav­lja pojedinačni akt u smislu članka
  3. stavka
  4. u svezi s člankom
  5. stavkom
  6. Ustavnog zakona protiv koje­g bi Ustavni sud bio nadležan pružiti ustavnosudsku zaštitu podnosite­ljicama.
  7. U odnosu na dio ustavne tužbe, kojim se osporava rješe­nje Hrvatskog fonda za privatizaciju od
  8. studenoga
  9. godine (kojim je dopuštena obnova postupka pretvorbe društvenog poduzeća »I-R. G.« I.), a imajući u vidu odredbu članka
  10. stavka
  11. Ustavnog zakona, Ustavni sud ističe sljedeće: Odluke nadležnih tijela, donesene u postupcima pokrenutim prijedlogom za ponav­lja­nje ili obnovu pravomoćno završenog sudskog postupka, odnosno prijedlogom za obnovu upravnog postupka, u pravilu se ne smatraju pojedinačnim aktima iz članka
  12. stavka 1., odnosno članka
  13. stavka
  14. Ustavnog zakona protiv kojih je Ustavni sud nadležan pružati ustavnosudsku zaštitu jer se u tim postupcima ne donosi odluka o pravima ili obvezama ili o sum­nji ili optužbi zbog kaž­njivog djela stranaka u postupku, odnosno odluka o biti stvari. O pravima ili obvezama ili o sum­nji ili optužbi zbog kaž­njivog djela stranaka prethodno je već pravomoćno odlučeno u postupku čije se ponav­lja­nje, odnosno obnova traži, a protiv tih su odluka, kao i protiv eventualnih povreda uči­njenih u postupcima u kojima su one donesene, stranke imale pravo Ustavnom sudu podnijeti ustavnu tužbu radi zaštite ustavnih prava. Stoga se pojedinačnim aktima iz članka
  15. stavka
  16. odnosno članka
  17. stavka
  18. Ustavnog zakona, protiv kojih je Ustavni sud nadležan pružati ustavnosudsku zaštitu, u pravilu imaju smatrati samo odluke donesene u prethodno provedenom, pravo­moćno završenom postupku, kojima je odlučeno o pravima ili obvezama ili o sum­nji ili optužbi zbog kaž­njivog djela stranaka, ali ne i odluke donesene u postupku u kojem se rješavalo o nje­govom ponav­lja­nju, odnosno obnovi.
  19. Navedeno stajalište Ustavni sud je izrazio i podrobno obrazložio u svom rješe­nju, broj: U-III-1165/2000 od
  20. listopada
  21. godine, objav­ljenom u »Narodnim novinama«, službenom listu Republike Hrvatske, broj 126/
  23. Slijedom navedenoga, na teme­lju članka
  24. u svezi s člancima
  25. i
  26. Ustavnog zakona, riješeno je kao u izreci.
  27. Objava rješe­nja teme­lji se na odredbi članka
  28. Ustavnog zakona. Broj: U-IIIA-356/2002 Zagreb,
  29. studenoga
  30. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Predsjednik Vijeća Milan Vuković, v. r. Rješenje, NN 194/2003-3080 Više Dio NN: Službeni Vrsta dokumenta: Rješenje Izdanje: NN 194/2003 Broj dokumenta u izdanju: 3080 Donositelj:USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Datum tiskanog izdanja: 10.12.
  31. ELI: /eli/sluzbeni/2003/194/3080 Opći uvjeti korištenjaZaštita privatnostiPristup podatcimaELI©
  32. g. Narodne novine d.d. , izrada Novena d.o.o. Opći uvjeti korištenja Odgovornost za objavljene sadržaje Narodne novine d.d. će poduzeti razumne i odgovarajuće napore kako bi informacije na ovim internetskim stranicama bile potpune i točne, ali ne odgovara u slučaju njihove netočnosti ili nepotpunosti. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za štetu ili povredu koja može biti rezultat korištenja ili nemogućnosti korištenja bilo kojeg dijela ove web-lokacije ili nečeg što je na njoj objavljeno. Ove internetske stranice sadrže i informacije trećih osoba i poveznice na druge internetske sadržaje. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje na vanjskim izvorima podataka do kojih mogu voditi poveznice s naših internetskih stranica, niti odgovara, niti upućuje na način i uvjete korištenja tih sadržaja. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje koje na ove internetske stranice stave treće osobe. Zaštita autorskog prava Svi sadržaji objavljeni na ovim internetskim stranicama zaštićeni su autorskim pravom i mogu se koristiti samo pod uvjetima propisanim Zakonom. Promjene Narodne novine d.d. zadržavaju pravo izmjene, dopune ili uklanjanja bilo kojeg dijela ovih internetskih stranica u bilo kojem trenutku. Promjene stupaju na snagu objavljivanjem na ovim internetskim stranicama ili kada su korisnici o njima obaviješteni. Zaštita privatnosti Narodne novine d.d se obvezuju poštivati anonimnost i privatnost korisnika ovih internetskih stranica. O posjetiteljima se neće prikupljati nikakvi osobni podaci osim u slučajevima ako ih posjetitelj dobrovoljno dostavi Narodnim novinama d.d. U slučajevima kad je poznat indentitet posjetitelja/pošiljatelja, njegovi će se podaci koristiti samo u svrhu zbog koje ih je pošiljatelj poslao. Narodne novine d.d. takve podatke mogu koristiti i za što bolji uvid i razumijevanja pojedinačnih potreba i zahtjeva korisnika kao i razvijanja mogućnosti što kvalitetnijega pružanja svojih usluga korisnicima. Narodne novine d.d. se obvezuju da navedene podatke neće učiniti dostupnim bilo kojoj trećoj osobi odnosno strani bez izričitoga pristanka korisnika. Narodne novine d.d. upozoravaju posjetitelje/korisnike na ograničenja suvremenih informacijsko-komunikacijskih tehnologija u odnosu na sigurnost i zaštitu privatnosti osobnih podataka.

🔗 Na službeni izvor

AI objašnjenje na temelju službenog teksta zakona. Okvirno, ne zamjenjuje pravni savjet.