← Hrvatska

Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-IIIA-1530/2002 od 23. prosinca 2003.

Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-IIIA-1530/2002 od

  1. prosinca
  2. Upute za korištenje Elektronička pošta Početna stranica Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-IIIA-1530/2002 od
  3. prosinca
  4. NN 9/2004 (23.1.2004.), Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-IIIA-1530/2002 od
  5. prosinca
  6. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE 308 Ustavni sud Republike Hrvatske, u Prvom vijeću šestorice za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Željko Potoč­njak, predsjednik Vijeća, te suci Ivan Matija, Agata Račan, Smilj­ko Sokol, Nevenka Šernhorst i Milan Vuković, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi G. B. i K. Š., koje zastupa B. S., odvjetnik iz Z., na sjednici održanoj dana
  7. prosinca
  8. godine, jednoglasno je donio ODLUKU I. Ustavna tužba se usvaja. II. Općinski sud u Zagrebu dužan je donijeti presude u pred­metima koji se vode pred tim sudom pod brojevima: Pn-2716/91 i Pn-2117/92 u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od jedne

(1)godine, računajući od prvog idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«. III. Na temelju članka
  1. stavka
  2. Ustavnog zakona o Us­tav­nom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 49/02-pročišćeni tekst), podnositeljicama ustavne tužbe određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka
  3. stav­ka
  4. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01-pročišćeni tekst), i to G. B. iz S., S. 1, u iznosu od 4.000,00 kuna, i K. Š. iz S., T. L. M. 5, u iznosu od 4.000,00 kuna. IV. Naknade iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćene iz državnog proračuna, u roku tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositeljica za njihovu isplatu Ministarstvu financija Republike Hrvatske. V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«. Obrazloženje
  5. Podnositeljice su ustavnu tužbu, sa zahtjevom za isplatu primjerene naknade, podnijele pozivom na odredbe članka
  6. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narod­ne novine«, broj 49/02 – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustav­ni zakon).
  7. U ustavnoj tužbi podnositeljice ističu da su pred Općin­skim sudom u Zagrebu pokrenule parnične postupke u svezi sa štetnim događajem iz
  8. godine, kada je u prometnoj nesreći smrtno stradao njihov otac, i to: – parnični postupak radi naknade štete, pokrenut tužbom iz
  9. godine (broj: Pn-3215/87), protiv (bivšeg) Z. S., presuđen u prvom stupnju
  10. godine, a vraćen ukidnom odlukom na ponovni prvostupanjski postupak
  11. (novi broj: Pn-2117/92), time da je na taj spis spojen i spis istog suda broj: Pn-1569/94, po tužbi istih tužiteljica iz
  12. godine, protiv C.-o. d.d. iz Z. i štetnika M. Č., – parnični postupak radi rente zbog izgubljenog uzdržavanja, pokrenut tužbom iz
  13. godine (broj: Pn-2716/91), također protiv Z. S. Podnositeljice smatraju da Općinski sud u Zagrebu nije u razumnom roku proveo postupke i odlučio o njihovim tužbama. Prema njihovim navodima, do dana podnošenja ustavne tuž­be,
  14. srpnja
  15. godine, naznačeni parnični postupci nalaze se još uvijek u početnom stadiju, zbog problema s dostavom pismena tuženiku, te zbog neopravdano dugih odgoda pri zakazivanju ročišta, odnosno zbog potpune pasivnosti nadležnog suda. Stoga se, kako ističu podnositeljice, predmetni postupci vode ukupno petnaestak godina bez ikakvog rezultata. Zbog navedenog podnositeljice smatraju povrijeđenim ustavno pravo iz članka
  16. stavka
  17. Ustava Republike Hrvatske. ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK
  18. Ustavni sud je u postupku pokrenutom ustavnom tužbom, primjenom članka
  19. Ustavnog zakona, utvrdio sljedeće činjenice koje su pravno relevantne za odlučivanje o povredi ustavnog prava podnositeljica, zajamčenog člankom
  20. stavkom
  21. Ustava Republike Hrvatske. 3.
  22. Glede postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Zagrebu pod brojem: Pn-2117/92 (ranije broj: Pn-3215/87): –
  23. studenoga
  24. godine podnositeljice su podnijele tužbu Općinskom sudu u Zagrebu protiv Z. S. iz D., kao osiguravatelja štetnika, – nakon održanih sedam ročišta, dana
  25. listopada
  26. go­dine donesena je presuda broj: Pn-3215/87, kojom je djelomično usvojen tužbeni zahtjev tužiteljica, – u povodu žalbe tuženika, prvostupanjska presuda je ukinuta rješenjem (bivšeg) Okružnog suda u Zagrebu, broj: Gž-1957/92 od
  27. travnja
  28. godine, te je predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, – rješenjem Općinskog suda u Zagrebu, broj: Pn-2117/92 od
  29. rujna
  30. godine, određen je prekid postupka, zbog prekida PTT veza s Republikom Bosnom i Hercegovinom, tj. zbog nemo­gućnosti komuniciranja s tuženikom, – podneskom od
  31. veljače
  32. godine tužiteljice su pred­ložile nastavak postupka, – rješenjem od
  33. studenoga
  34. godine Općinski sud je pozvao tužiteljice na dostavu točne adrese tuženika, budući da je u tužbi navedena adresa u D., a u ostaloj dokumentaciji adresa u S., na što su tužiteljice odgovorile podneskom u kojem predlažu dostavu pismena tuženiku na adresu: Z. S., S., –
  35. listopada
  36. godine Općinski sud u Zagrebu pokušao je diplomatskim putem dostaviti tuženiku rješenje o prekidu postupka od
  37. rujna
  38. godine, na adresu u D., smatrajući adresu iz podneska tužiteljica nedostatnom, –
  39. studenoga
  40. godine sud je pokušao diplomatskim putem dostaviti tuženiku, na adresu u D., poziv za raspravu zakazanu za dan
  41. svibnja
  42. godine, međutim je to ročište odgođeno zbog neiskazane dostave poziva, –
  43. svibnja
  44. godine pokušana je dostava poziva tuženiku, na adresu u D., za novo ročište zakazano za
  45. prosinca
  46. godine, ali je poziv, dana
  47. rujna
  48. godine, vraćen neuručen od Ministarstva pravde Republike Srpske, uz napomenu da je sjedište tuženika u T., Federacija Bosne i Hercegovine, –
  49. rujna
  50. godine ponovo je pokušana dostava poziva diplomatskim putem na adresu tuženika u T., –
  51. listopada
  52. godine Ministarstvo pravosuđa, uprave i lokalne samouprave Republike Hrvatske izvijestilo je Općinski sud u Zagrebu da je rješenje o prekidu postupka od
  53. rujna
  54. godine uručeno tuženiku (»S. o.« d.d. iz D.) kod I. Općinskog suda u Sarajevu, dana
  55. siječnja
  56. godine, – ročište zakazano za
  57. prosinca
  58. godine je odgođeno, ponovno zbog neiskazane dostave poziva za tuženika, a novo je zakazano za
  59. srpnja
  60. godine, te je riješeno da će se ponovo diplomatskim putem pozvati tuženika, na adresu u T., –
  61. srpnja
  62. godine zaprimljen je u Općinskom sudu u Zagrebu podnesak generalne punomoćnice tuženika, odvjetnice Z. P. iz S., iz kojeg je razvidno da je tuženik primio poziv za ročište za
  63. srpnja
  64. godine (na koje ne može pristupiti), međutim, da je u ratnim zbivanjima izgubljena sva dokumentacija vezana uz predmetni postupak, pa moli za dostavu dokumentacije, radi očitovanja, – ročište
  65. srpnja
  66. godine održano je u nenazočnosti uredno pozvanog tuženika, a okončano je rješenjem prema kojem se tužiteljice obvezuju dostaviti dokumentaciju radi prosljeđi­vanja tuženiku na očitovanje, što su tužiteljice i učinile podneskom od
  67. srpnja
  68. godine, a dokumentacija je dostavljena punomoćnici tuženika
  69. srpnja
  70. godine, – ročište za glavnu raspravu zakazano je za
  71. prosinca
  72. godine, – prema informaciji iz Pn-kancela Općinskog suda u Zagrebu dobivenoj dana
  73. studenoga
  74. godine, postupak u predmetu nije okončan, već je spis predmeta kalendiran do
  75. studenoga
  76. godine. 3.
  77. Glede postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Zagrebu pod brojem: Pn-2716/91: – tužba podnositeljica je podnesena Općinskom sudu u Zagrebu
  78. svibnja
  79. godine, – tuženik je dao pisani odgovor na tužbu, te je održano ročište dana
  80. studenoga
  81. godine, na kojem je dodijeljen rok tužiteljicama za dostavu daljnjih dokaznih prijedloga, – nakon toga ni parnične stranke niti Sud nisu poduzimali nikakve radnje u postupku, zbog prekida PTT veza s Republikom Bosnom i Hercegovinom, –
  82. rujna
  83. godine je Općinski sud u Zagrebu rješenjem pozvao tužiteljice da se očituju ostaju li kod tužbe, – nakon očitovanja tužiteljica od
  84. listopada
  85. godine, kojim predlažu nastavak postupka, ročište je zakazano za dan
  86. listopada
  87. godine, te zatražena dostava poziva tuženiku diplomatskim putem, na adresu u D., – ročište
  88. listopada
  89. godine je odgođeno zbog neiskazane dostave poziva za tuženika, – dostava poziva za tuženika iskazana je naknadno, dopisom Ministarstva pravde Republike Srpske od
  90. listopada
  91. godine, zaprimljenim kod Općinskog suda u Zagrebu
  92. listopada
  93. godine, – tužiteljice su podnescima od
  94. ožujka
  95. i
  96. svibnja
  97. godine dostavile Sudu dokumentaciju o imovnom stanju i promjeni prezimena, te izvijestile da nisu u mogućnosti pribaviti platne podatke za pok. oca, a u svezi s visinom tužbenog zahtjeva glede isplate rente, pa predlažu provođenje vještačenja, – novo ročište zakazano je izvanraspravno, za dan
  98. lipnja
  99. godine, time da je istodobno zatražena dostava poziva za tuženika diplomatskim putem, – prema informaciji iz Pn-kancela Općinskog suda u Zagrebu dobivenoj dana
  100. studenoga
  101. godine, postupak u predmetu nije okončan, već je novo ročište zakazano za
  102. siječnja
  103. godine. OČITOVANJE OPĆINSKOG SUDA U ZAGREBU
  104. Na temelju članka
  105. stavka
  106. Ustavnog zakona, Ustavni sud zatražio je dana
  107. rujna
  108. godine od Općinskog suda u Zagrebu da se izjasni o navodima ustavne tužbe. Iz dostavljenih očitovanja raspravnih sudaca, u bitnome proizlazi (osim izloženog tijeka postupaka, kako je taj tijek utvrdio i Ustavni sud uvidom u dostavljene preslike sudskih spisa) da su temeljnim razlogom dugotrajnosti predmetnih postupaka zapreke u dostavi sudskih pismena tuženiku, koje su određeno vrijeme u potpunosti onemogućavale komunikaciju s Republikom Bosnom i Hercegovinom, kao i sporost dostave pismena diplomat­skim putem. PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK
  109. Odredbom članka
  110. stavka
  111. Ustava Republike Hrvat­ske (»Narodne novine«, broj 41/01-pročišćeni tekst), propisano je: »Svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud (...) u razumnom roku odluči o njegovim pravima i obvezama (...).« Odredbom članka
  112. Ustavnog zakona propisano je: »
(1)Ustavni sud će pokrenuti postupak po ustavnoj tužbi i prije no što je iscrpljen pravni put u slučaju kad o pravima i obvezama stranke (...) nije u razumnom roku odlučio sud (...).
(2)U odluci kojom usvaja ustavnu tužbu zbog nedonošenja akta u razumnom roku iz stavka 1. ovoga članka, Ustavni sud će nadležnom sudu odrediti rok za donošenje akta kojim će taj sud meritorno odlučiti o pravima i obvezama (...) podnositelja. Rok za donošenje akta počinje teći idućeg dana od dana objave odluke Ustavnog suda u »Narodnim novinama«.
(3)U odluci iz stavka
  1. ovoga članka Ustavni sud će odrediti primjerenu naknadu koja pripada podnositelju zbog povrede njegova ustavnog prava koju je sud učinio kada o pravima i obvezama podnositelja (...) nije odlučio u razumnom roku. Naknada se isplaćuje iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva stranke za njezinu isplatu.« Ustavna tužba je osnovana.
  2. Povredu ustavnog prava na donošenje sudske odluke u razumnom roku, Ustavni sud razmatra u svjetlu osobitih okolnosti svakog pojedinog slučaja. Razmatranjem razloga ustavne tužbe podnositeljica i dostav­ljenog očitovanja Općinskog suda u Zagrebu, Ustavni sud utvrdio je da su se u konkretnom slučaju ostvarile pretpostavke za njegovo postupanje u smislu odredbe članka
  3. Ustavnog zakona. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima: 6.
  4. DULJINA SUDSKIH POSTUPAKA Prvostupanjski parnični postupak u predmetu broj: Pn-2117/92 (ranije broj: Pn-3215/87) započeo je
  5. studenoga
  6. godine, a prvostupanjska presuda donesena je
  7. listopada
  8. godine, što znači da je prvostupanjski postupak trajao tri
(3)godine, deset
(10)mjeseci i dvadeset četiri
(24)dana. Prvostupanjska presuda ukinuta je
  1. travnja
  2. godine, pa je, prema tome, drugostupanjski postupak trajao šest
(6)mjeseci i jedanaest
(11)dana. Od ukidanja prvostupanjske presude do dana podnošenja ustavne tužbe, 5. srpnja 2002. godine, proteklo je deset
(10)godina, dva
(2)mjeseca i četrnaest
(14)dana, a postupak ukupno traje četrnaest
(14)godina, sedam
(7)mjeseci i devetnaest
(19)dana. Prvostupanjski parnični postupak u predmetu, broj: Pn-2716/91, započeo je
  1. svibnja
  2. godine, pa je do dana podnošenja ustavne tužbe,
  3. srpnja
  4. godine, proteklo ukupno jedanaest
(11)godina, jedan
(1)mjesec i šest
(6)dana. Ustavni sud, međutim, napominje da je Zakon o potvr­điva­nju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokola broj 1, 4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 18/97, 6/99 – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Zakon o potvrđivanju Konvencije) stupio na snagu dana
  1. studenoga
  2. godine. Od dana stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije, odredbe Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda Vijeća Europe (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) čine, temeljem članka
  3. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 56/90), dio unutarnjeg pravnog poretka Repub­like Hrvatske. Dio unutarnjeg pravnog poretka Republike Hrvat­ske od tog dana čini i odredba članka
  4. stavka
  5. Europske konvencije pod nazivom »Pravo na pošteno suđenje« koja, između ostaloga, propisuje: »Radi utvrđivanja svojih prava i obveza građanske naravi (...) svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud (...) u razumnom roku ispita njegov slučaj.« Sukladno navedenom, konvencijsko pravo na donošenje sud­ske odluke u razumnom roku čini dio unutarnjeg pravnog poretka Republike Hrvatske od dana stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije (
  6. studenoga 1997.). S druge strane, pravo na donošenje sudske odluke u razumnom roku utvrđeno je ustavnim pravom u Republici Hrvatskoj
  7. studenoga
  8. godine, izmjenama članka
  9. stavka
  10. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 113/00). Iz navedenih razloga ispitivanje razumnosti trajanja sudskih postupaka prije
  11. studenoga
  12. godine u pravilu ne bi moglo biti predmetom ustavnosudskih postupaka temeljenih na članku
  13. Ustavnog zakona, jer u dotadašnjem pravnom poretku Republike Hrvatske takvo pravo nije postojalo ni kao konvencijsko ni kao ustavno. Ustavni sud je u konkretnom slučaju ocijenio da se pravno relevantnim razdobljem s aspekta povrede prava na razumnu duljinu trajanja sudskog postupka smatra razdoblje od
  14. studenoga
  15. godine (to jest, od dana stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije) do dana podnošenja ustavne tužbe,
  16. srpnja
  17. godine, što (u oba postupka) predstavlja razdoblje od četiri
(4)godine i osam
(8)mjeseci. 6.
  1. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA U razmatranom razdoblju od
  2. studenoga
  3. godine Općinski sud u Zagrebu, u postupku koji se vodi pod brojem: Pn-2117/92, pet puta je pokušao dostaviti sudska pismena tuženiku, zakazao ukupno pet ročišta, od kojih su četiri morala biti odgo­đena zbog neuredne dostave, a jedno je održano u nenazočnosti tuženika, pozvao je tužiteljice na dostavu točne adrese tuženika, naložio dostavu dokumentacije za tuženika i proslijedio je tuže­niku na očitovanje. U istom razdoblju, u postupku koji se pred istim Sudom vodi pod brojem: Pn-2716/91, nisu poduzimane postupovne radnje do
  4. rujna
  5. godine, kada su se, na traženje Suda, tužiteljice podneskom od
  6. listopada
  7. godine, izjasnile o nastavku postupka, nakon čega su, u razdoblju prije podnošenja ustavne tužbe, zakazana dva ročišta, a jedno je od njih odgođeno zbog neuredne dostave tuženiku. Također su tužiteljice pozvane na uređenje tužbe i dostavu relevantne dokumentacije odnosno dokaznih prijedloga. Iz izloženog je razvidno da je nadležni Općinski sud u Zagrebu poduzimao određene postupovne radnje, te se njegovo postupanje ne može ocijeniti potpuno neaktivnim. Pri tome je, objektivno, na sporost odvijanja konkretnih parničnih postupaka utjecala činjenica rata na prostorima Republike Bosne i Hercegovine, poratne prilike, kao i okolnost da je u oba postupka tuženik pravna osoba sa sjedištem u inozemstvu, uz što je vezana dostava pismena diplomatskim putem. Ustavni sud, unatoč navedenom, ocjenjuje da nadležni par­nič­ni sud nije koristio određena sredstva koja mu, temeljem mjero­davnog postupovnog zakona, stoje na raspolaganju, a čija je svrha poticanje aktivnosti i postizanje efikasnije suradnje parničnih stranaka sa sudom. 6.
  8. POSTUPANJE PODNOSITELJICA USTAVNE TUŽBE (TUŽITELJICA U SUDSKIM POSTUPCIMA) Na temelju podataka u spisu predmeta broj: Pn-2117/92 Ustavni sud ocjenjuje nedostatnom aktivnost podnositeljica kao tužiteljica u parničnom postupku, na otklanjanju jedne od bitnih zapreka u vođenju tog postupka - nemogućnosti dostave pismena tuženiku zbog neutvrđene točne adrese sjedišta. U postupku pod brojem: Pn-2716/91 postoji potpuna neaktiv­nost podnositeljica u razdoblju od
  9. do
  10. listopada
  11. godine. Naime, s tim su danom podnositeljice podneskom odgovorile na rješenje Općinskog suda u Zagrebu od
  12. rujna
  13. godine, kojim ih taj Sud poziva da se izjasne ostaju li kod tužbe. Podnositeljice u ovom slučaju nisu poduzimale nikakve parnične radnje u razdoblju duljem od četiri godine, sve dok Općinski sud u Zagrebu nije donio navedeno rješenje. Za razliku od toga, u postupku broj: Pn-2117/92, podnositeljice su inicirale nastavak postupka još u veljači
  14. godine, te nije bilo zapreka da to učine i u postupku broj: Pn-2716/
  15. 6.
  16. SLOŽENOST SUDSKIH PREDMETA Dosadašnji tijek sudskih postupaka ukazuje da se u konkretnom slučaju u činjeničnom i materijalnopravnom smislu ne radi o iznimno složenim predmetima. Međutim, zbog okolnosti da je samo postupanje nadležnog suda, nužno radi utvrđivanja relevantnih činjenica i donošenja odluka, kroz dulje je vremensko razdob­lje bilo potpuno onemogućeno odnosno znatno otežano, predmetne je pravne stvari moguće ocijeniti složenijim. 6.
  17. DRUGE OKOLNOSTI OD UTJECAJA NA DULJINU SUDSKIH POSTUPAKA Ustavni sud je našao, kako je već istaknuto, da su u konkretnim parničnim postupcima objektivne okolnosti, najvećim dije­lom izvan mogućnosti nadzora i utjecaja nadležnog suda, imale odlučan utjecaj na duljinu trajanja ovih postupaka. Te se objektiv­ne okolnosti osobito sastoje u ratnim zbivanjima, prekidu svih prometnih veza, posljedicama ratnih razaranja kao što je gubitak dokumentacije, te poratnim prilikama. Navedene okolnosti sve zajedno u znatnoj su mjeri omele odvijanje pravnog prometa općenito, a u okviru toga i onemogućile ili značajno usporile provođenje i okončanje sudskih postupaka u kojima se kao stranke pojavljuju pravne odnosno fizičke osobe s područja Repub­like Bosne i Hercegovine. Pored toga, ocjena je Ustavnog suda da je na dugotrajnost konkretnih postupaka utjecala i okolnost što je tuženik opuno­moćio odvjetnicu za zastupanje u sporovima pred sudovima u Republici Hrvatskoj tek
  18. godine, iako je to moglo biti učinjeno i ranije, čime bi nedvojbeno bio olakšan i ubrzan rad suda pred kojim se ova pravna osoba pojavljuje kao parnična stranka.
  19. Na temelju analize navoda ustavne tužbe i spisa predmeta, ovaj Sud ipak ne nalazi da bi u konkretnom slučaju, unatoč svim navedenim objektivnim okolnostima, postojali prihvatljivi razlozi koji bi opravdavali trajanje predmetnih parničnih postupaka dulje od četrnaest odnosno dulje od jedanaest godina, i to u predmetima radi naknade štete odnosno radi rente zbog izgubljenog uzdrža­vanja. Osobito je na izloženu ocjenu Ustavnog suda utjecala činjenica da ti razlozi ne postoje u razmatranom razdoblju od studenoga
  20. godine. Stoga su, prema stajalištu ovog Suda, u konkretnom slučaju ispunjene pretpostavke za pokretanje ustavnosudskog postupka prije no što je iscrpljen dopušteni pravni put. Sukladno navedenom, Ustavni sud ocjenjuje da je nerazumno dugim trajanjem postupaka pred Općinskim sudom u Zagrebu povrijeđeno ustavno pravo podnositeljica ustavne tužbe da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o njihovim pravima ili obvezama, koje je zajamčeno člankom
  21. stavkom
  22. Ustava Republike Hrvatske.
  23. Imajući u vidu sve navedene činjenice i okolnosti, donesena je odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.
  24. Sukladno odredbi članka
  25. stavka
  26. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke. Visinu naknade zbog povrede ustavnog prava na donošenje sudske odluke u razumnom roku Ustavni sud, u pravilu, određuje za razmatrano, pravno relevantno razdoblje, uz iznimnu moguć­nost uvažavanja nerazumno dugog razdoblja potpune neaktivnosti suda i prije
  27. studenoga
  28. godine, što ovisi o osobitim okolnostima svakog pojedinog slučaja. Pri utvrđivanju visine naknade, temeljem članka
  29. stavka
  30. Ustavnog zakona, Ustavni sud uzima u obzir sve okolnosti slučaja, imajući pritom u vidu i vrstu postupka o kojem se radi, njegovu hitnost, a napose značaj koji postupak ima za podnositelja, uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj. Budući da je Ustavni sud ovlašten temeljem članka
  31. stav­ka
  32. Ustavnog zakona u svakom pojedinom slučaju odrediti i rok za donošenje sudske odluke, na visinu naknade u konkretnom slučaju utjecala je i činjenica da je Općinskom sudu u Zagrebu, temeljem točke II. izreke ove odluke, određen relativno kratak rok u kojem je taj sud dužan donijeti odluke u predmetnim postupcima, čime se na najdjelotvorniji način ostvaruje i svrha samog sudskog postupka.
  33. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na odredbi članka
  34. Ustavnog zakona. Broj: U-IIIA-1530/2002 Zagreb,
  35. prosinca
  36. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Predsjednik Vijeća dr. sc. Željko Potočnjak, v. r. Odluka, NN 9/2004-308 Više Dio NN: Službeni Vrsta dokumenta: Odluka Izdanje: NN 9/2004 Broj dokumenta u izdanju: 308 Donositelj:USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Datum tiskanog izdanja: 23.1.
  37. ELI: /eli/sluzbeni/2004/9/308 Opći uvjeti korištenjaZaštita privatnostiPristup podatcimaELI©
  38. g. Narodne novine d.d. , izrada Novena d.o.o. Opći uvjeti korištenja Odgovornost za objavljene sadržaje Narodne novine d.d. će poduzeti razumne i odgovarajuće napore kako bi informacije na ovim internetskim stranicama bile potpune i točne, ali ne odgovara u slučaju njihove netočnosti ili nepotpunosti. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za štetu ili povredu koja može biti rezultat korištenja ili nemogućnosti korištenja bilo kojeg dijela ove web-lokacije ili nečeg što je na njoj objavljeno. Ove internetske stranice sadrže i informacije trećih osoba i poveznice na druge internetske sadržaje. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje na vanjskim izvorima podataka do kojih mogu voditi poveznice s naših internetskih stranica, niti odgovara, niti upućuje na način i uvjete korištenja tih sadržaja. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje koje na ove internetske stranice stave treće osobe. Zaštita autorskog prava Svi sadržaji objavljeni na ovim internetskim stranicama zaštićeni su autorskim pravom i mogu se koristiti samo pod uvjetima propisanim Zakonom. Promjene Narodne novine d.d. zadržavaju pravo izmjene, dopune ili uklanjanja bilo kojeg dijela ovih internetskih stranica u bilo kojem trenutku. Promjene stupaju na snagu objavljivanjem na ovim internetskim stranicama ili kada su korisnici o njima obaviješteni. Zaštita privatnosti Narodne novine d.d se obvezuju poštivati anonimnost i privatnost korisnika ovih internetskih stranica. O posjetiteljima se neće prikupljati nikakvi osobni podaci osim u slučajevima ako ih posjetitelj dobrovoljno dostavi Narodnim novinama d.d. U slučajevima kad je poznat indentitet posjetitelja/pošiljatelja, njegovi će se podaci koristiti samo u svrhu zbog koje ih je pošiljatelj poslao. Narodne novine d.d. takve podatke mogu koristiti i za što bolji uvid i razumijevanja pojedinačnih potreba i zahtjeva korisnika kao i razvijanja mogućnosti što kvalitetnijega pružanja svojih usluga korisnicima. Narodne novine d.d. se obvezuju da navedene podatke neće učiniti dostupnim bilo kojoj trećoj osobi odnosno strani bez izričitoga pristanka korisnika. Narodne novine d.d. upozoravaju posjetitelje/korisnike na ograničenja suvremenih informacijsko-komunikacijskih tehnologija u odnosu na sigurnost i zaštitu privatnosti osobnih podataka.

🔗 Na službeni izvor

AI objašnjenje na temelju službenog teksta zakona. Okvirno, ne zamjenjuje pravni savjet.