← Hrvatska

Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-IIIA-1591/2003. od 20. siječnja 2004.

Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-IIIA-1591/

  1. od
  2. siječnja
  3. Upute za korištenje Elektronička pošta Početna stranica Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-IIIA-1591/
  4. od
  5. siječnja
  6. NN 15/2004 (4.2.2004.), Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-IIIA-1591/
  7. od
  8. siječnja
  9. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE 461 Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Jasna Omejec, predsjednik Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Mrkonjić, Emilija Rajić i Vice Vukojević, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi B.M. iz Z., na sjednici održanoj dana
  10. siječnja
  11. godine, jednoglasno je donio ODLUKU I. Ustavna tužba se usvaja. II. Županijski sud u Zagrebu dužan je donijeti odluku o žalbi u predmetu Općinskog suda u Zagrebu broj: Pn-5423/00, u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od šest

(6)mjeseci, računajući od prvoga idućeg dana nakon dana objave ove odluke u »Narodnim novinama«. III. Na temelju članka
  1. stavka
  2. Ustavnog zakona o Ustav­nom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 49/02-pročišćeni tekst) podnositeljici ustavne tužbe B.M. iz Z., određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka
  3. stavka
  4. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01 _ pročišćeni tekst) u iznosu od 6.000,00 (šest tisuća) kuna. IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu. V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«. Obrazlože­nje
  5. Podnositeljica ustavne tužbe podnijela je
  6. travnja
  7. godine, temeljem odredbe članka
  8. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 49/02 _ pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), ustavnu tužbu zbog nedonošenja sudske odluke u razumnom roku. Podnositeljica predlaže da Ustavni sud odredi Županijskom sudu u Zagrebu rok za donošenje presude u predmetu koji se vodi pred tim sudom po žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Zagrebu broj: Pn-5423/00 od
  9. siječnja
  10. godine, te da odredi primjerenu naknadu podnositeljici zbog povrede ustavnog prava iz članka
  11. stavka
  12. Ustava Republike Hrvatske, u iznosu od 21.000,00 kuna, kao i da odredi naknadu troška podizanja ustavne tužbe u iznosu od 1.500,00 kuna. ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK
  13. Ustavni sud je, u postupku pokrenutom ustavnom tužbom, primjenom članka
  14. Ustavnog zakona, uvidom u spis Općin­skog suda u Zagrebu broj: Pn-5423/00, utvrdio sljedeće činjenice koje su pravno relevantne za odlučivanje o povredi ustavnog prava podnositeljice, zajamčenog člankom
  15. stavkom
  16. Ustava: – podnositeljica je zajedno sa suprugom podnijela Općin­skom sudu u Zagrebu, dana
  17. lipnja
  18. godine, tužbu radi naknade štete pretrpljene u prometnoj nesreći koja joj se je dogodila
  19. srpnja
  20. godine, – pred sudom prvog stupnja održano je ukupno 5 ročišta, te je prva nepravomoćna presuda kojom je odbijen njihov tužbeni zahtjev, kao neosnovan, donesena
  21. prosinca
  22. godine (presuda broj: Pn-2520/92 od
  23. prosinca 1992.), – protiv navedene presude tužitelji su izjavili žalbu u povodu koje je donesena presuda broj: Gž-2412/93 od
  24. svibnja
  25. godine, a kojom je ukinuta prvostupanjska presuda i predmet vraćen na ponovni postupak, – nova prvostupanjska presuda je nakon 4 ročišta i jednog medicinskog vještačenja donesena
  26. svibnja
  27. godine pod brojem: Pn-3582/93, – protiv te presude žalbe su podnijeli i tužitelj i tuženi, te je
  28. studenoga
  29. godine donesena presuda broj: Gž-9811/94, kojom je prvostupanjska presuda djelomično potvrđena, djelo­mi­čno preinačena i djelomično ukinuta te u tom dijelu vraćena sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, – protiv pravomoćnog dijela drugostupanjske presude tuže­nik je izjavio reviziju, o kojoj je Vrhovni sud Republike Hrvatske riješio dana
  30. ožujka
  31. godine presudom broj: Rev-1665/95, na način da je prihvatio reviziju tuženika i preinačio nižestupanjske presude u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev u odnosu na tužitelja I.M., a ukinuo presude u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev podnositeljice ustavne tužbe, te je spis dostavljen Općinskom sudu u Zagrebu na ponovni postupak dana
  32. listopada
  33. godine, – taj sud je održao 10 ročišta (
  34. ožujka 1997.,
  35. travnja 1997.,
  36. lipnja 1997.,
  37. srpnja 1997.,
  38. rujna 1997.,
  39. svibnja 1998.,
  40. srpnja 1998.,
  41. listopada 1998.,
  42. prosinca
  43. i
  44. ožujka
  45. godine), te je provedeno financijsko vještačenje, nakon čega je donesena prvostupanjska presuda broj: Pn-9158/94 od
  46. ožujka
  47. godine, – protiv prvostupanjske presude od
  48. ožujka
  49. godine, tužitelj i tuženik su podnijeli žalbe o kojima je Županijski sud u Zagrebu odlučio presudom broj: Gž-12743/99 od
  50. siječnja
  51. godine, te je vratio spis prvostupanjskom sudu kako bi se otklonili uočeni nedostaci (spisu je nedostajao prvi list, te nije bilo valjanih punomoći za odvjetnike), – prvostupanjski sud ponovno dostavlja spis Županijskom sudu u Zagrebu
  52. ožujka
  53. godine, koji je presudom broj: Gž-3484/00 od
  54. svibnja
  55. godine ukinuo presudu Općinskog suda u Zagrebu i predmet vratio sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, – nakon toga, prvostupanjski sud održao je 6 ročišta (
  56. ožujka 2001.,
  57. lipnja 2001.,
  58. studenoga 2001.,
  59. veljače 2002.,
  60. travnja
  61. i
  62. siječnja
  63. godine), te je
  64. siječnja
  65. godine donesena presuda broj: Pn-5423/00, – žalba koju su protiv prvostupanjske presude izjavili tužiteljica i tuženik, dostavljena je Županijskom sudu u Zagrebu
  66. travnja
  67. godine. OČITOVANJE ŽUPANIJSKOG SUDA U ZAGREBU
  68. Na temelju članka
  69. stavka
  70. alineje
  71. Ustavnog zakona, Ustavni sud je dana
  72. rujna
  73. godine zatražio od Županijskog suda u Zagrebu da se izjasni o navodima ustavne tužbe. Predsjednik Županijskog suda u Zagrebu dostavio je ovom Sudu preslik spisa Općinskog suda u Zagrebu broj: Pn-5423/00 i očitovanje na navode ustavne tužbe u kojemu iznosi redoslijed postupanja u predmetu, te ističe da je prvostupanjski sud zakazivao ročišta i u vrlo kratkim razmacima, te u razumnim rokovima donio presude, a da je na broj održanih ročišta svakako utjecala složenost predmeta, s time da je nekoliko ročišta odgođeno na zahtjev stranaka radi moguće izvansudske nagodbe. U vezi s postupanjem Županijskog suda u Zagrebu ističe se da je riječ o najopterećenijem drugostupanjskom sudu u Republici Hrvatskoj, te da je vremensko razdoblje koje je proteklo od primitka svake prvostupanjske presude do donošenja drugostupanjske odluke bilo iznimno razumno (3 mjeseca, 1 mjesec, 9 mje­seci) imajući u vidu relativno mali broj sudaca i sudskih savjetnika Građanskog odjela tog suda, te veliki broj spisa koji svakodnevno pristižu u sud. PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK
  74. Odredbom članka
  75. stavka
  76. Ustava Republike Hrvat­ske, propisano je: »Svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud (...) u razumnom roku odluči o njegovim pravima i obvezama (...)«. Odredbama članka
  77. Ustavnog zakona propisano je: »
(1)Ustavni sud će pokrenuti postupak po ustavnoj tužbi, i prije no što je iscrpljen pravni put, u slučaju kad o pravima i obvezama stranke (...) nije u razumnom roku odlučio sud (...).
(2)U odluci kojom usvaja ustavnu tužbu zbog nedonošenja akta u razumnom roku iz stavka 1. ovoga članka, Ustavni sud će nadležnom sudu odrediti rok za donošenje akta kojim će taj sud meritorno odlučiti o pravima i obvezama (...) podnositelja. Rok za donošenje akta počinje teći idućeg dana od dana objave odluke Ustavnog suda u »Narodnim novinama«.
(3)U odluci iz stavka
  1. ovoga članka Ustavni sud će odrediti primjerenu naknadu koja pripada podnositelju zbog povrede njegova ustavnog prava koju je sud učinio kada o pravima i obvezama podnositelja (...) nije odlučio u razumnom roku. Naknada se isplaćuje iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva stranke za njezinu isplatu«. Ustavna tužba je osnovana.
  2. Povredu ustavnog prava na donošenje sudske odluke u razumnom roku, Ustavni sud razmatra u svjetlu osobitih okolnosti svakoga pojedinog slučaja. Razmatranjem razloga ustavne tužbe podnositelja i dostav­ljenog očitovanja Županijskog suda u Zagrebu, te uvida u spis predmeta, Ustavni sud je utvrdio da su se u ovom slučaju ostvarile pretpostavke za njegovo postupanje u smislu odredbe članka
  3. Ustavnog zakona. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima: 5.
  4. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA Prvostupanjski parnični postupak započeo je
  5. lipnja
  6. godine podnošenjem tužbe Općinskom sudu u Zagrebu. Ustavna tužba podnesena je dana
  7. travnja
  8. godine, a do tog dana sudski postupak nije bio pravomoćno okončan. Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe prvostupanjski postupak pred Općinskim sudom u Zagrebu trajao ukupno deset
(10)godina, deset
(10)mjeseci i trinaest
(13)dana. Ustavni sud napominje, međutim, da je Zakon o potvrđi­vanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i protokola broj 1, 4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine«, Međunarodni ugovori, broj 18/97, 6/99 – pročišćeni tekst, 8/99 – ispravak, u daljnjem tekstu: Zakon o potvrđivanju Konvencije) stupio na snagu dana
  1. studenoga
  2. godine. Od dana stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije, odredbe Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda Vijeća Europe (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) čine, temeljem članka
  3. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 56/90), dio unutarnjega pravnog poretka Repub­like Hrvatske. Dio unutarnjega pravnog poretka Republike Hrvat­ske od tog dana čini i odredba članka
  4. stavka
  5. Europske konvencije pod nazivom »Pravo na pošteno suđenje« koja, između ostaloga, propisuje: »Radi utvrđivanja svojih prava i obveza građanske naravi (...), svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud (...) u razumnom roku ispita njegov slučaj«. Sukladno navedenom, konvencijsko pravo na donošenje sud­ske odluke u razumnom roku čini dio unutarnjega pravnog poretka Republike Hrvatske od dana stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije (
  6. studenoga
  7. godine). S druge strane, pravo na donošenje sudske odluke u razumnom roku utvrđeno je ustavnim pravom u Republici Hrvatskoj
  8. studenoga
  9. godine, izmjenama članka
  10. stavka
  11. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 113/00). Iz navedenih razloga, ispitivanje razumnosti trajanja sudskih postupaka prije
  12. studenoga
  13. godine, u pravilu, ne bi moglo biti predmetom ustavnosudskih postupaka temeljenih na članku
  14. Ustavnog zakona, jer u dotadašnjem pravnom poretku Republike Hrvatske takvo pravo nije postojalo ni kao konvencijsko ni kao ustavno. Ustavni sud je, u konkretnom slučaju, ocijenio da se pravno relevantnim razdobljem, s aspekta povrede prava na razumnu duljinu trajanja sudskog postupka, smatra razdoblje od
  15. studenoga
  16. godine (to jest, od dana stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije) do
  17. travnja
  18. godine (to jest, do dana podnošenja ustavne tužbe podnositeljice), što ukupno iznosi pet
(5)godina, pet
(5)mjeseca i dvadeset pet
(25)dana. 5.
  1. POSTUPANJE NADLEŽNIH SUDOVA Ustavni sud je utvrdio da je u razmatranom, pravno relevantnom razdoblju, Općinski sud u Zagrebu, od radnji koje su relevantne za meritorno odlučivanje o pravima i obvezama stranaka u tom sudskom postupku, održao dvadeset četiri ročišta za glavnu raspravu i donio četiri presude u povodu tužbenog zahtjeva podnositeljice. Radi se o postupku naknade štete koji traje preko 10 godina, te je potrebno istaknuti i dugo trajanje postupka i prije
  2. godine. Međutim, niti nakon
  3. godine, odnosno unutar pravno relevantnog razdoblja za ocjenu razumnog roka glede trajanja postupka, prvostupanjski sud nije postupao učinkovito niti je postupak dovršio. Presude prvostupanjskog suda ukidane su svaki put zbog nedostatno provedenog dokaznog postupka te nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, uslijed čega je i materijalno pravo pogrešno primjenjivano. Ocjena je Ustavnog suda da broj održa­nih ročišta i donijetih odluka ne opravdava trajanje spora od 10 godina, a da se postupak vodi i dalje pred drugostupanjskim su­dom. Tijekom postupka su ukinute tri prvostupanjske i jedna drugostupanjska odluka, pa se može ocijeniti da je došlo do zlouporabe procesnih ovlasti od strane nižestupanjskih sudova, jer nisu korištene procesne ovlasti propisane Zakonom o parničnom postupku (»Narodne novine«, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 i 117/03), koje nalažu efikasnije i učinkovitije vođenje parničnog po­stupka. 5.
  4. PONAŠANJE PODNOSITELJICE USTAVNE TUŽBE (TUŽITELJICE U SUDSKOM POSTUPKU) Podnositeljica ustavne tužbe, kao tužiteljica u sudskom postupku, prema utvrđenju Ustavnog suda, nije pridonijela duljini sudskog postupka. 5.
  5. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA U konkretnom predmetu nije sporno da se radi o složenoj sudskoj stvari, jer je riječ o postupku naknade štete na ime rente za tuđu pomoć i njegu podnositeljici ustavne tužbe. Međutim, razlog zbog kojeg složenost postupka i činjenica da je tijekom postupka donijeto devet sudskih odluka ne opravdava dužinu trajanja tog postupka, Ustavni sud nalazi u prirodi konkretnog spora. Radi se o sporu u kojem se traži naknada određenog novčanog iznosa na ime rente s osnove tuđe pomoći i njege podnositeljice ustavne tužbe, a uslijed njezina lošega zdravstvenog stanja, kao i utvrđivanje obveze tuženika da podnositeljici isplaćuje ubuduće određeni novčani iznos na ime rente za tuđu pomoć i njegu. Neučinkovitost presuđivanja ovaj Sud nalazi i u tome što je predmet tri puta vraćan prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Dakle, radi se o neučinkovitosti prvostupanjskog suda.
  6. Sukladno utvrđenjima Suda, opisanima u točki
  7. obraz­lo­že­nja ove odluke, Ustavni sud ocjenjuje da je nerazumno dugim trajanjem sudskog postupka radi naknade štete u predmetu Općinskog suda u Zagrebu broj: Pn-5423/00, a koji se po žalbi rješava pred Županijskim sudom u Zagrebu pod brojem: Gžn-1113/03, povrijeđeno ustavno pravo podnositeljice da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o njezinim pravima ili obvezama, koje je zajamčeno člankom
  8. stavkom
  9. Ustava.
  10. Iz tih razloga, na temelju odredbi članka
  11. stavaka
  12. i
  13. Ustavnog zakona, donesena je odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.
  14. Sukladno odredbi članka
  15. stavka
  16. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke. Visinu naknade zbog povrede ustavnog prava na donošenje sudske odluke u razumnom roku Ustavni sud, u pravilu, određuje za razmatrano, pravno relevantno razdoblje, uz iznimnu moguć­nost uvažavanja nerazumno dugog razdoblja potpune neaktivnosti suda i prije
  17. studenoga
  18. godine, što ovisi o osobitim okolnostima svakoga pojedinog slučaja. Pri utvrđivanju visine naknade, temeljem članka
  19. stavka
  20. Ustavnog zakona, Ustavni sud uzima u obzir sve okolnosti slučaja, uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj. Budući da je Ustavni sud ovlašten, temeljem članka
  21. stav­ka
  22. Ustavnog zakona, u svakom pojedinom slučaju odrediti i rok za donošenje sudske odluke, na visinu naknade u konkretnom slučaju utjecala je i činjenica da je Županijskom sudu u Zagrebu, temeljem točke II. izreke ove odluke, određen kratak rok u kojem je taj sud dužan donijeti odluku o žalbi protiv presude Općinskog suda u Zagrebu, broj: Pn-5423/00, čime se na najdjelotvorniji način ostvaruje i svrha samoga sudskog postupka. Iznos pravične naknade, koju je podnositeljica zahtijevala u ustavnoj tužbi, u dijelu koji prelazi utvrđenu svotu u točki III. izreke ove odluke, Sud je ocijenio neprimjerenim.
  23. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na odredbi članka
  24. stavka
  25. Ustavnog zakona. Broj: U-IIIA-1591/2003 Zagreb,
  26. siječnja
  27. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Predsjednik Vijeća dr. sc. Jasna Omejec, v. r. Odluka, NN 15/2004-461 Više Dio NN: Službeni Vrsta dokumenta: Odluka Izdanje: NN 15/2004 Broj dokumenta u izdanju: 461 Donositelj:USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Datum tiskanog izdanja: 4.2.
  28. ELI: /eli/sluzbeni/2004/15/461 Opći uvjeti korištenjaZaštita privatnostiPristup podatcimaELI©
  29. g. Narodne novine d.d. , izrada Novena d.o.o. Opći uvjeti korištenja Odgovornost za objavljene sadržaje Narodne novine d.d. će poduzeti razumne i odgovarajuće napore kako bi informacije na ovim internetskim stranicama bile potpune i točne, ali ne odgovara u slučaju njihove netočnosti ili nepotpunosti. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za štetu ili povredu koja može biti rezultat korištenja ili nemogućnosti korištenja bilo kojeg dijela ove web-lokacije ili nečeg što je na njoj objavljeno. Ove internetske stranice sadrže i informacije trećih osoba i poveznice na druge internetske sadržaje. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje na vanjskim izvorima podataka do kojih mogu voditi poveznice s naših internetskih stranica, niti odgovara, niti upućuje na način i uvjete korištenja tih sadržaja. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje koje na ove internetske stranice stave treće osobe. Zaštita autorskog prava Svi sadržaji objavljeni na ovim internetskim stranicama zaštićeni su autorskim pravom i mogu se koristiti samo pod uvjetima propisanim Zakonom. Promjene Narodne novine d.d. zadržavaju pravo izmjene, dopune ili uklanjanja bilo kojeg dijela ovih internetskih stranica u bilo kojem trenutku. Promjene stupaju na snagu objavljivanjem na ovim internetskim stranicama ili kada su korisnici o njima obaviješteni. Zaštita privatnosti Narodne novine d.d se obvezuju poštivati anonimnost i privatnost korisnika ovih internetskih stranica. O posjetiteljima se neće prikupljati nikakvi osobni podaci osim u slučajevima ako ih posjetitelj dobrovoljno dostavi Narodnim novinama d.d. U slučajevima kad je poznat indentitet posjetitelja/pošiljatelja, njegovi će se podaci koristiti samo u svrhu zbog koje ih je pošiljatelj poslao. Narodne novine d.d. takve podatke mogu koristiti i za što bolji uvid i razumijevanja pojedinačnih potreba i zahtjeva korisnika kao i razvijanja mogućnosti što kvalitetnijega pružanja svojih usluga korisnicima. Narodne novine d.d. se obvezuju da navedene podatke neće učiniti dostupnim bilo kojoj trećoj osobi odnosno strani bez izričitoga pristanka korisnika. Narodne novine d.d. upozoravaju posjetitelje/korisnike na ograničenja suvremenih informacijsko-komunikacijskih tehnologija u odnosu na sigurnost i zaštitu privatnosti osobnih podataka.

🔗 Na službeni izvor

AI objašnjenje na temelju službenog teksta zakona. Okvirno, ne zamjenjuje pravni savjet.