← Hrvatska

Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-146/2000 od 4. veljače 2004.

Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-146/2000 od

  1. veljače
  2. Upute za korištenje Elektronička pošta Početna stranica Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-146/2000 od
  3. veljače
  4. NN 21/2004 (18.2.2004.), Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-146/2000 od
  5. veljače
  6. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE 582 Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Jasna Omejec, predsjednik Vijeća te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Mrkonjić, Emilija Rajić i Vice Vukojević, članovi Vijeća, u postupku pokrenutom ustavnom tužbom M. P. iz Z., koju zastupa M. Z., odvjetnik iz Z., na sjednici održanoj dana
  7. veljače
  8. godine, jednoglasno je donio ODLUKU I. Ustavna tužba se usvaja te se ukidaju: – presuda Županijskog suda u Zadru, broj: Gž-488/98 od
  9. prosinca
  10. i – presuda Općinskog suda u Zadru, broj: P-1072/96 od
  11. ožujka
  12. II. Predmet se vraća Općinskom sudu u Zadru na ponovni postupak. III. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«. Obrazloženje
  13. Ustavna tužba podnesena je protiv presude Županijskog suda u Zadru, broj: Gž-488/98 od
  14. prosinca
  15. i presude Općinskog suda u Zadru, broj: P-1072/96 od
  16. ožujka
  17. Osporavanom drugostupanjskom presudom odbijena je pod­nositeljičina žalba protiv osporavane prvostupanjske presude i ta je presuda potvrđena. Prvostupanjskom presudom odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev podnositeljice radi donošenja presude koja u cijelosti nadomješta ugovor o kupoprodaji stana, s obrazloženjem da je suglasnost koju je suprug podnositeljice njoj dao da sama kupi stan na kojem je on bio nositelj stanarskog prava, ovjerena ispred suda u tadašnjoj tzv. SRJ, tada nepriznatoj državi, zbog čega da je u pravu bio tuženik kada je odbio uvažiti tako ovjerenu suglasnost suda nepriznate države, odnosno države koja nije priznati međunarodnopravni subjekt, tim više što SRJ tada nije bila priznata od strane Republike Hrvatske.
  18. U ustavnoj tužbi podnositeljica, u bitnom, navodi da je zakonodavac propisao ovjeru potpisa na suglasnosti, vjerojatno u namjeri da spriječi eventualne nelojalne postupke jednog supružnika – stanara prema drugom, a sudovi ni iz jedne okolnosti nisu mogli zaključiti da bi ona na bilo koji način prema svojem suprugu postupala prijevarno ili nelojalno, što je razvidno i iz njegove naknadne suglasnosti. Smatra da su osporavanim presudama povrijeđene odredbe članka 3., članka
  19. stavka 2., članka
  20. i članka
  21. stavka
  22. Ustava. Predlaže usvojiti ustavnu tužbu, ukinuti osporavane presude i predmet vratiti na ponovni postupak.
  23. Ustavna tužba sadrži formalne sastojke propisane člankom
  24. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 49/02 – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), kao i pretpostavke propisane člankom
  25. stavcima
  26. i
  27. i člankom
  28. Ustavnog zakona.
  29. Ustavni sud, odlučujući o ustavnoj tužbi, prvo ispituje jesu li prava istaknuta u ustavnoj tužbi ustavna prava u smislu članka
  30. stavka
  31. Ustavnog zakona. Ako utvrdi da se radi o ustavnim pravima, Ustavni sud ispituje jesu li ustavna prava povrijeđena. Ustavna tužba je osnovana.
  32. Prema ustavnom određenju nadležnosti Ustavnog suda (članak
  33. stavak
  34. podstavak
  35. Ustava), kao i prema odredbi stavka
  36. članka
  37. Ustavnog zakona, ustavna tužba je institut ustanovljen radi zaštite ljudskih prava i temeljnih sloboda, a može se podnijeti ako podnositelj smatra da je pojedinačnim aktom (i postupkom koji mu je prethodio) povrijeđeno neko od Ustavom utvrđenih ljudskih prava i temeljnih sloboda (ustavno pravo).
  38. Konkretno, podnositeljica ističe povredu prava zajamčenih člankom
  39. stavkom
  40. i člankom
  41. Ustava. Kao razlog navodi svoju prosudbu da je uz zahtjev za kupnju stana i zahtjev za skla­panje ugovora podnijela svu relevantnu dokumentaciju, zbog čega nije bilo razloga da tuženik, pa ni sud odbije njezin zahtjev za otkup stana, odnosno tužbeni zahtjev. U sudskom postupku sudovi su utvrdili da suglasnost za kupnju stana od
  42. ožujka
  43. koju je podnositeljici dao njezin suprug, nije u skladu s odredbom članka
  44. stavka
  45. Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo (»Narodne novine«, broj 43/92 – pročišćeni tekst, 69/92, 25/93, 26/93, 48/93, 2/94, 29/94, 44/94, 47/94, 58/95, 11/96, 11/97 – odluka Ustavnog suda, 68/98, 96/99 – Uredba, 120/00 – Uredba i 94/01 – Uredba), jer je ovjerena od suda tada nepriznate države SRJ, dok je druga suglasnost od
  46. travnja
  47. koja je ovjerena kod javnog bilježnika u Mađarskoj, podnesena nakon proteka roka od 60 dana od dana podnošenja zahtjeva za sklapanje ugovora, iz članka
  48. stavka
  49. istoga Zakona. Odredbe članka
  50. stavaka
  51. i
  52. Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo, glase: »Kad stanarsko pravo imaju supružnici, stan mogu kupiti zajednički, a jedan od njih samo uz suglasnost drugog. Suglasnost iz stavka
  53. i
  54. ovoga članka daje se na ugovoru ili u posebnoj ispravi uz ovjereni potpis. U slučaju uskrate suglasnosti odlučuje se u sudskom postupku.« Svrha navedenih odredaba, posebno odredbe članka
  55. stavka
  56. koja traži ovjereni potpis davatelja suglasnosti, prema stajalištu Ustavnog suda, jeste u sprječavanju mogućnosti da jedan supružnik postane samovlasnik stana mimo ili protiv volje drugog supružnika. Svrha tih odredaba jest i u sprječavanju eventualnog daljnjeg raspolaganja sa stanom koje može proizaći iz prava vlasništva na stanu. Naime, takvo raspolaganje moglo bi biti na štetu supružnika koji nije suvlasnik stana, jer nije znao za činjenicu da je drugi supružnik postao vlasnik unatoč nedostatku suglasnosti koja je prema odredbi članka
  57. stavka
  58. Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo, izričito potrebna. Dakle, kada prodavatelj prodaje stan samo jednom od supružnika, mora nedvojbeno utvrditi da postoji prava volja i drugog supružnika da prvi supružnik stan kupi sam. Zakonodavac je propisao da se ta volja utvrđuje na način da supružnik koji ne želi kupiti stan, supružniku koji će ga kupiti sam, dade za to suglasnost na kojoj potpis mora biti ovjeren. Sama činjenica da u konkretnom slučaju potpis na suglasnosti nije ovjeren u Republici Hrvatskoj, već od suda države koju u vrijeme ovjere Republika Hrvatska nije priznavala, prema stajalištu Ustavnog suda, ne može biti odlučan razlog za uskratu prodaje stana supružniku koji posjeduje takvu suglasnost. Naime, predmetna suglasnost nije javna, već privatna isprava, zbog čega su je sudovi trebali razmotriti i ocijeniti, prema potrebi, pomoću svih dokaznih sredstava kao privatnu ispravu, dakle nedvojbeno utvrditi je li suglasnost zaista potpisana od supruga podnositeljice. Sud naglašava da na toj suglasnosti mora biti ovjeren samo potpis, dakle, tijelo koje taj potpis ovjerava samo utvrđuje i potvrđuje da je ispravu potpisala osoba koja ju je izdala, ne ulazeći u sadržaj te isprave. Postupivši na način kao u osporavanim presudama, sudovi su zbog razloga za koji Ustavni sud drži da u konkretnom slučaju nije pravno valjan, uskratili podnositeljici ustavne tužbe pravo na kupnju stana na kojem je ona zajedno sa svojim suprugom bila nositeljica stanarskog prava (odredba članka
  59. stavka
  60. Zakona o stambenim odnosima – »Narodne novine«, br. 51/85, 42/86, 22/92 i 70/93). Stoga, Ustavni sud utvrđuje da su osporavanim presudama podnositeljici ustavne tužbe povrijeđena prava zajamčena u članku
  61. stavku
  62. i članku
  63. Ustava.
  64. Podnositeljica ističe i povredu odredaba članka
  65. i članka
  66. stavka
  67. Ustava. Odredbe članka
  68. i članka
  69. stavka
  70. Ustava ne sadrže ljudska prava i temeljne slobode koje se štite u ustavnosudskom postupku pokrenutom ustavnom tužbom temeljem odredbe članka
  71. Ustavnog zakona.
  72. Stoga je, temeljem odredaba članka
  73. Ustavnog zakona, odlučeno kao u izreci. Objava ove odluke temelji se na odredbi članka
  74. stavka
  75. Ustavnog zakona. Broj: U-III-146/2000 Zagreb,
  76. veljače
  77. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Predsjednik Vijeća dr. sc. Jasna Omejec, v. r. Odluka, NN 21/2004-582 Više Dio NN: Službeni Vrsta dokumenta: Odluka Izdanje: NN 21/2004 Broj dokumenta u izdanju: 582 Donositelj:USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Datum tiskanog izdanja: 18.2.
  78. ELI: /eli/sluzbeni/2004/21/582 Opći uvjeti korištenjaZaštita privatnostiPristup podatcimaELI©
  79. g. Narodne novine d.d. , izrada Novena d.o.o. Opći uvjeti korištenja Odgovornost za objavljene sadržaje Narodne novine d.d. će poduzeti razumne i odgovarajuće napore kako bi informacije na ovim internetskim stranicama bile potpune i točne, ali ne odgovara u slučaju njihove netočnosti ili nepotpunosti. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za štetu ili povredu koja može biti rezultat korištenja ili nemogućnosti korištenja bilo kojeg dijela ove web-lokacije ili nečeg što je na njoj objavljeno. Ove internetske stranice sadrže i informacije trećih osoba i poveznice na druge internetske sadržaje. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje na vanjskim izvorima podataka do kojih mogu voditi poveznice s naših internetskih stranica, niti odgovara, niti upućuje na način i uvjete korištenja tih sadržaja. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje koje na ove internetske stranice stave treće osobe. Zaštita autorskog prava Svi sadržaji objavljeni na ovim internetskim stranicama zaštićeni su autorskim pravom i mogu se koristiti samo pod uvjetima propisanim Zakonom. Promjene Narodne novine d.d. zadržavaju pravo izmjene, dopune ili uklanjanja bilo kojeg dijela ovih internetskih stranica u bilo kojem trenutku. Promjene stupaju na snagu objavljivanjem na ovim internetskim stranicama ili kada su korisnici o njima obaviješteni. Zaštita privatnosti Narodne novine d.d se obvezuju poštivati anonimnost i privatnost korisnika ovih internetskih stranica. O posjetiteljima se neće prikupljati nikakvi osobni podaci osim u slučajevima ako ih posjetitelj dobrovoljno dostavi Narodnim novinama d.d. U slučajevima kad je poznat indentitet posjetitelja/pošiljatelja, njegovi će se podaci koristiti samo u svrhu zbog koje ih je pošiljatelj poslao. Narodne novine d.d. takve podatke mogu koristiti i za što bolji uvid i razumijevanja pojedinačnih potreba i zahtjeva korisnika kao i razvijanja mogućnosti što kvalitetnijega pružanja svojih usluga korisnicima. Narodne novine d.d. se obvezuju da navedene podatke neće učiniti dostupnim bilo kojoj trećoj osobi odnosno strani bez izričitoga pristanka korisnika. Narodne novine d.d. upozoravaju posjetitelje/korisnike na ograničenja suvremenih informacijsko-komunikacijskih tehnologija u odnosu na sigurnost i zaštitu privatnosti osobnih podataka.

🔗 Na službeni izvor

AI objašnjenje na temelju službenog teksta zakona. Okvirno, ne zamjenjuje pravni savjet.