← Hrvatska

Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-3364/2003 od 26. veljače 2004.

Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-3364/2003 od

  1. veljače
  2. Upute za korištenje Elektronička pošta Početna stranica Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-3364/2003 od
  3. veljače
  4. NN 27/2004 (3.3.2004.), Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-3364/2003 od
  5. veljače
  6. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE 788 Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Jasna Omejec, predsjednik Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Mrkonjić, Emilija Rajić i Vice Vukojević, članovi Vijeća, u postupku pokrenutom ustavnom tužbom M.M. iz A. bb, K.D., BiH, kojeg zastupa P.K., odvjetnik iz S.B., na sjednici održanoj dana
  7. veljače
  8. godine, jednoglasno je donio ODLUKU I. Ustavna tužba se odbija. II. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«. Obrazloženje
  9. Ustavna tužba podnijeta je protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj: I Kž-909/03-4 od
  10. listopada
  11. godine, kojim je odbijena žalba podnositelja ustavne tužbe izjav­ljena protiv I. točke izreke rješenja Županijskog suda u Slavonskom Brodu, broj: Kv-116/03 (Kir-417/03-32) od
  12. rujna
  13. godine. Tim rješenjem utvrđeno je da su ispunjene zakonske pretpostavke za izručenje podnositelja Srbiji i Crnoj Gori, zbog kaznenih djela iz članka
  14. stavaka
  15. i
  16. Kaznenog zakona Srbije. Vrhovni sud Republike Hrvatske ocijenio je pravilnim utvrđenje nadležnog prvostupanjskog suda o postojanju svih zakonom propisanih pretpostavki za izručenje, sukladno članku
  17. Zakona o krivičnom postupku, (»Narodne novine«, broj 34/93-pročišćeni tekst, 38/93, 28/96 i 110/97, u daljnjem tekstu: ZKP/93), jer protiv podnositelja postoji optužnica V. Općinskog javnog tužilaštva u Beogradu, Srbija i Crna Gora, od
  18. kolovoza
  19. godine, broj: Kt-1104/95, zbog dva kaznena djela prijevare iz članka
  20. stavka
  21. u vezi sa stavkom
  22. Kaznenog zakona Srbije, slijedom čega ima dovoljno dokaza za osnovanu sumnju da je okrivljenik počinio kaznena djela koja mu se tom optužnicom stavljaju na teret. Nadalje je utvrđeno da kazneno djelo prijevare iz članka
  23. stavka
  24. Kaznenog zakona Srbije odgovara kaznenom djelu prijevare iz članka
  25. stavka
  26. Kaznenog zakona Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03) za koja djela zastara progona nastupa protekom 10 godina od počinjenja. U osporenom rješenju također je navedeno da branitelj podnositelja nije pozvan na sjednicu nadležnog drugostupanjskog suda, koji je odlučivao o žalbi protiv rješenja, iz razloga što od­red­ba članka
  27. Zakona o kaznenom postupku (»Narodne novine«, broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02, 143/02, u daljnjem tekstu: ZKP/97) ne predviđa primjenu odredaba članka
  28. stav­ka
  29. ZKP-a/97, kojom se propisuje obveza suda na izvještavanje stranaka o sjednici drugostupanjskog suda samo kada su to one zahtijevale.
  30. Podnositelj u ustavnoj tužbi u bitnom ponavlja razloge iznijete u žalbenom postupku. Smatra da u njegovom slučaju nisu bile ispunjene zakonske pretpostavke za izručenje, jer optužnica zemlje moliteljice nije dovoljan dokaz za osnovanu sumnju da je počinio kaznena djela za koja se optužnicom tereti, te da je za djela za koja se tereti nastupila zastara progona. Također smatra da je njegov branitelj imao pravo sudjelovati na sjednici Vrhovnog suda na kojoj se odlučivalo o njegovoj žalbi, te da pozivanje Vrhovnog suda na odredbu članka
  31. ZKP-a/97 nije utemeljeno s obzirom da odredba aktualnog članka
  32. ZKP-a propisuje »nešto sasvim drugo«. Takvim postupanjem suda smatra povrijeđenima ustavna prava propisana člancima
  33. i
  34. Ustava Republike Hrvatske. Predlaže usvajanje ustavne tužbe, ukidanje osporenog rje­šenja, puštanje na slobodu i vraćanje predmeta Županijskom sudu u Slavonskom Brodu na ponovni postupak. Ustavna tužba nije osnovana.
  35. Odredbom članka
  36. stavka
  37. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 49/02-pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), propisano je da svatko može podnijeti Ustavnom sudu ustavnu tužbu ako smatra da mu je pojedinačnim aktom tijela državne vlasti, tijela jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave ili pravne osobe s javnim ovlastima, kojim je odlučeno o njegovim pravima i obvezama ili o sumnji ili optužbi zbog kažnjivog djela, povri­jeđeno ljudsko pravo ili temeljna sloboda zajamčena Ustavom, odnosno Ustavom zajamčeno pravo na lokalnu i područnu (regionalnu) samoupravu. Ustavna tužba nije pravno sredstvo u sustavu redovnih ili izvanrednih pravnih lijekova, nego poseban institut za ocjenu pojedinačnih akata tijela državne vlasti i pravnih osoba s javnim ovlastima radi zaštite ljudskih prava i temeljnih sloboda zajam­čenih Ustavom. Slijedom navedenog, Ustavni sud tijekom postupka pružanja ustavnosudske zaštite, u pravilu, unutar zahtjeva istaknutog u ustavnoj tužbi, utvrđuje je li u postupku odlučivanja o pravima i obvezama podnositelja došlo do ustavno nedopuš­tenog posizanja u njegova ljudska prava i temeljne slobode.
  38. Člankom
  39. ZKP-a/93 određeno je da se međunarodna krivičnopravna pomoć pruža prema odredbama tog zakona, ako međunarodnim ugovorom nije što drugo određeno. Člankom
  40. ZKP-a/93 propisana je primjena ZKP-a u slučajevima traženja i obavljanja izručenja, ako međunarodnim ugovorom nije što drugo određeno. Člankom
  41. ZKP-a/93 utvrđene su pretpostavke za izručenje, a člankom
  42. propisan je način pokretanja postupka za izručenje. Člankom
  43. ZKP-a/97 propisano je da će se na postupak o žalbi protiv rješenja primjenjivati odredbe članaka 362.,
  44. stavka 3., članaka
  45. do 371., članka
  46. stavaka 1.,
  47. i 4., te članaka
  48. i
  49. toga Zakona.
  50. Iz spisa predmeta razvidno je da je nad podnositeljem određen ekstradicijski pritvor na temelju međunarodne tjeralice raspisane putem Interpola te je zemlji moliteljici sukladno članku
  51. ZKP-a/93, odnosno članku
  52. stavku
  53. Europske konvencije o izručenju od
  54. prosinca
  55. godine (Zakon o potvr­đivanju Europske konvencije o izručenju od
  56. prosinca
  57. godine, Dopunskog protokola Europske konvencije o izručenju od
  58. listopada
  59. godine i Drugog dopunskog protokola Europske konvencije o izručenju od
  60. ožujka
  61. godine, »Narodne novine« - Međunarodni ugovori, broj 14/94, u daljnjem tekstu: Europska konvencija o izručenju) dodijeljen rok od 40 dana radi dostave zamolbe za izručenje. Nakon primitka zamolbe i zahtijevane dokumentacije, sudovi prvog i drugog stupnja su utvrdili postojanje svih zakonom propisanih pretpostavki za izručenje.
  62. Podnositelj ističe povrede ustavnih prava zajamčenih člancima
  63. i
  64. Ustava. Člankom
  65. Ustava propisano je da su svi državljani i stranci jednaki pred sudovima i drugim državnim i inim tijelima koja imaju javne ovlasti. Člankom
  66. stavkom
  67. Ustava propisano je da svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud pravično i u razumnom roku odluči o njegovim pravima i obvezama, ili o sumnji ili optužbi zbog kažnjivog djela. Stavcima 2., 3.,
  68. i
  69. istog članka propisana su prava osumnjičenika, okrivljenika ili optuženika u kaznenom postupku.
  70. Analizom navoda iz ustavne tužbe, osporenog rješenja, te uvidom u priležeću dokumentaciju, Ustavni sud utvrđuje da podnositelju nisu povrijeđena navedena ustavna prava. Ustavni sud nije utvrdio postojanje činjenica ili okolnosti koje bi upućivale na neravnopravan položaj podnositelja pred sudom, na povredu prava na pravično suđenje ili na povredu prava podnositelja kao okrivljenika u kaznenom postupku. U spornoj pravnoj situaciji presuđivala su tijela sudbene vlasti prema pravilima o postupku za izručenje okrivljenih i osu­đenih osoba, utvrđenim Zakonom o kaznenom postupku i među­narodnim ugovorom. Prvostupanjski sud je proveo navedeni postupak na način da je podnositelju, radi zaštite njegovih prava, postavljen branitelj po službenoj dužnosti, da je upozoren na pravo da ima tumača ako ne razumije ili ne govori hrvatski jezik. Podnositelju je, također, predočena dokumentacija na temelju koje se traži njegovo izručenje, te je svoju obranu iznosio u prisustvu branitelja. Po ocjeni Ustavnog suda, podnositelj je bio u mogućnosti pratiti postupak, sudjelovati u postupku, te poduzimati sve zakonom dopuštene postupovne radnje, kao i ulagati pravni lijek. Osporena rješenja su valjano obrazložena i utemeljena na mjerodavnim odredbama postupovnog i materijalnog zakona.
  71. Slijedom navedenoga, na temelju odredaba članaka
  72. i
  73. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točki I. Izreke.
  74. Odluka o objavi (točka II. izreke) temelji se na članku
  75. Ustavnog zakona. Broj: U-III-3364/2003 Zagreb,
  76. veljače
  77. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Predsjednik Vijeća dr. sc. Jasna Omejec, v. r. Odluka, NN 27/2004-788 Više Dio NN: Službeni Vrsta dokumenta: Odluka Izdanje: NN 27/2004 Broj dokumenta u izdanju: 788 Donositelj:USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Datum tiskanog izdanja: 3.3.
  78. ELI: /eli/sluzbeni/2004/27/788 Opći uvjeti korištenjaZaštita privatnostiPristup podatcimaELI©
  79. g. Narodne novine d.d. , izrada Novena d.o.o. Opći uvjeti korištenja Odgovornost za objavljene sadržaje Narodne novine d.d. će poduzeti razumne i odgovarajuće napore kako bi informacije na ovim internetskim stranicama bile potpune i točne, ali ne odgovara u slučaju njihove netočnosti ili nepotpunosti. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za štetu ili povredu koja može biti rezultat korištenja ili nemogućnosti korištenja bilo kojeg dijela ove web-lokacije ili nečeg što je na njoj objavljeno. Ove internetske stranice sadrže i informacije trećih osoba i poveznice na druge internetske sadržaje. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje na vanjskim izvorima podataka do kojih mogu voditi poveznice s naših internetskih stranica, niti odgovara, niti upućuje na način i uvjete korištenja tih sadržaja. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje koje na ove internetske stranice stave treće osobe. Zaštita autorskog prava Svi sadržaji objavljeni na ovim internetskim stranicama zaštićeni su autorskim pravom i mogu se koristiti samo pod uvjetima propisanim Zakonom. Promjene Narodne novine d.d. zadržavaju pravo izmjene, dopune ili uklanjanja bilo kojeg dijela ovih internetskih stranica u bilo kojem trenutku. Promjene stupaju na snagu objavljivanjem na ovim internetskim stranicama ili kada su korisnici o njima obaviješteni. Zaštita privatnosti Narodne novine d.d se obvezuju poštivati anonimnost i privatnost korisnika ovih internetskih stranica. O posjetiteljima se neće prikupljati nikakvi osobni podaci osim u slučajevima ako ih posjetitelj dobrovoljno dostavi Narodnim novinama d.d. U slučajevima kad je poznat indentitet posjetitelja/pošiljatelja, njegovi će se podaci koristiti samo u svrhu zbog koje ih je pošiljatelj poslao. Narodne novine d.d. takve podatke mogu koristiti i za što bolji uvid i razumijevanja pojedinačnih potreba i zahtjeva korisnika kao i razvijanja mogućnosti što kvalitetnijega pružanja svojih usluga korisnicima. Narodne novine d.d. se obvezuju da navedene podatke neće učiniti dostupnim bilo kojoj trećoj osobi odnosno strani bez izričitoga pristanka korisnika. Narodne novine d.d. upozoravaju posjetitelje/korisnike na ograničenja suvremenih informacijsko-komunikacijskih tehnologija u odnosu na sigurnost i zaštitu privatnosti osobnih podataka.

🔗 Na službeni izvor

AI objašnjenje na temelju službenog teksta zakona. Okvirno, ne zamjenjuje pravni savjet.