Nacionalni program Republike Hrvatske za pridruživanje Europskoj uniji

Nacionalni program Republike Hrvatske za pridruživanje Europskoj uniji -

godina Upute za korištenje Elektronička pošta Početna stranica Nacionalni program Republike Hrvatske za pridruživanje Europskoj uniji -
godina NN 37/2004 (23.3.2004.), Nacionalni program Republike Hrvatske za pridruživanje Europskoj uniji -
godina VLADA REPUBLIKE HRVATSKE 936 Na temelju članka
stavka
Zakona o Vladi Republike Hrvatske (»Narodne novine«, br. 101/98, 15/2000, 117/2001 i 199/2003), Vlada Republike Hrvatske je na sjednici održanoj
siječnja
godine donijela ZAKLJUČAK
Vlada Republike Hrvatske donosi Nacionalni program Republike Hrvatske za pridruživanje Europskoj uniji –
godina, u tekstu koji je Vladi Republike Hrvatske dostavilo Ministarstvo europskih integracija, aktom od
siječnja
godine.
Nacionalni program iz stavka
ove točke dostavit će se, radi upoznavanja zastupnika, Hrvatskome saboru.
Hrvatskome saboru dostavit će se, radi donošenja, Prijedlog plana usklađivanja zakonodavstva Republike Hrvatske s aquis communautaireom za
godinu – Dodatak A Nacionalnom programu Republike Hrvatske za pridruživanje Europskoj uniji –
godina.
Nacionalni program Republike Hrvatske za pridruživanje Europskoj uniji –
godina, s Planom usklađivanja zakonodavstva Republike Hrvatske s aquis communautaireom za
godinu – Dodatak A Nacionalnom programu, objavit će se u Narodnim novinama.
Obvezuju se tijela državne uprave da, sukladno mehanizmima predviđenima Nacionalnim programom iz točke
ovog Zaključka redovito prate provedbu mjera iz svoje nadležnosti, te u predviđenim rokovima dostavljaju tražene podatke Ministarstvu europskih integracija.
Zadužuju se Ministarstvo europskih integracija i Ministarstvo vanjskih poslova da, na odgovarajući način, upoznaju Europske zajednice i njihove države članice s Nacionalnim programom Republike Hrvatske za pridruživanje Europskoj uniji –
godina.
Zadužuje se Ministarstvo europskih integracija da, sukladno rokovima predviđenim Nacionalnim programom iz točke
ovog Zaključka, izvješćuje Vladu Republike Hrvatske o provedbi Nacionalnog programa. Klasa: 910-04/02-02/02 Urbroj: 5030109-04-1 Zagreb,
siječnja
Predsjednik dr. sc. Ivo Sanader, v. r. Nacionalni program Republike Hrvatske za pridruživanje Europskoj uniji –
godina POPIS KRATICA[1] MINISTARSTVA MVP - Ministarstvo vanjskih poslova MFIN - Ministarstvo financija MORH - Ministarstvo obrane MUP - Ministarstvo unutarnjih poslova MP - Ministarstvo pravosuđa MGRIP - Ministarstvo gospodarstva, rada i poduzetništva MMTPR - Ministarstvo mora, turizma, prometa i razvitka MPŠIVG - Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodnog gospodarstva MZOPUIG - Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva MZSS - Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi MZOŠ - Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa MINK - Ministarstvo kulture MOBIMS - Ministarstvo obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti MEI - Ministarstvo europskih integracija DRŽAVNE UPRAVNE ORGANIZACIJE DGU - Državna geodetska uprava DHZ - Državni hidrometeorološki zavod DZIV - Državni zavod za intelektualno vlasništvo DZS - Državni zavod za statistiku DI - Državni inspektorat DZNM - Državni zavod za normizaciju i mjeriteljstvo SREDIŠNJI DRŽAVNI UREDI SDUU - Središnji državni ured za upravu SDUeH - Središnji državni ured za e-Hrvatsku SDUUDI - Središnji državni ured za upravljanje državnom imovinom SDURZ - Središnji državni ured za razvojnu strategiju AGENCIJE APN - Agencija za pravni promet i posredovanje nekretninama AZTN - Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja HAGENA - Agencija za nadzor mirovinskih fondova DAB - Državna agencija za osiguranje štednih uloga i sanaciju banaka OPĆENITO EK - Europska komisija EMU - Europska gospodarska i monetarna unija EP - Europski parlament EU - Europska unija EV - Europsko vijeće EZ - Europska zajednica HNB - Hrvatska narodna banka OSP - Odbor za stabilizaciju i pridruživanje PO - Privremeni odbor POSP - Parlamentarni odbor za stabilizaciju i pridruživanje PS - Privremeni sporazum s EU PSP - Proces stabilizacije i pridruživanja Europskoj uniji SSP - Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju s EU UN - Ujedinjeni narodi VE - Vijeće Europe VSP - Vijeće za stabilizaciju i pridruživanje ZVSP - Zajednička vanjska i sigurnosna politika EU (tzv. CFSP) WTO - Svjetska trgovinska organizacija KRATICE NOVIH MINISTARSTAVA I IMENA BIVŠIH MINISTARSTAVA U NJIHOVOM SASTAVU MVP - Ministarstvo vanjskih poslova MFIN - Ministarstvo financija MORH - Ministarstvo obrane MUP - Ministarstvo unutarnjih poslova MP - Ministarstvo pravosuđa, uprave i lokalne samouprave MGRIP - Ministarstvo gospodarstva; Ministarstvo rada i socijalne skrbi; Ministarstvo za obrt, malo i srednje poduzetništvo MMTPR - Ministarstvo pomorstva, prometa i veza; Ministarstvo turizma; Ministarstvo za javne radove, obnovu i graditeljstvo MPŠIVG - Ministarstvo poljoprivrede i šumarstva; Državna uprava za vode MZOPUIG - Ministarstvo zaštite okoliša i prostornog uređenja; Ministarstvo za javne radove, obnovu i graditeljstvo MZSS - Ministarstvo zdravstva; Ministarstvo rada i socijalne skrbi MZOŠ - Ministarstvo znanosti i tehnologije; Ministarstvo prosvjete i športa MINK - Ministarstvo kulture MOBIMS - Ministarstvo hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata; Ministarstvo rada i socijalne skrbi; Državni zavod za zaštitu obitelji, materinstva i mladeži; Ministarstvo za javne radove, obnovu i graditeljstvo MEI - Ministarstvo za europske integracije UVOD
ODNOSI REPUBLIKE HRVATSKE I EUROPSKE UNIJE Događaj koji je obilježio odnose Republike Hrvatske i Europske unije u
godini nesumnjivo je podnošenje zahtjeva za punopravno članstvo. Podnošenjem zahtjeva za punopravno članstvo,
veljače
godine, Republika Hrvatska formalno je započela s procesom pristupanja Europskoj uniji. Vijeće ministara za opće poslove i vanjske odnose EU već je
travnja
godine donijelo odluku o pokretanju postupka predviđenog člankom
Ugovora o Europskoj uniji i pozvalo Europsku komisiju da izradi mišljenje (avis) o zahtjevu Republike Hrvatske. Europska komisija je pripremila Upitnik za izradu mišljenja o zahtjevu Republike Hrvatske koji je predsjednik Europske komisije, Romano Prodi, službeno predao predsjedniku Vlade Republike, Ivici Račanu,
srpnja
godine. Vlada Republike Hrvatske je
listopada
usvojila Odgovore na Upitnik te ih je predsjednik Vlade Republike Hrvatske
listopada
predao predsjedniku Europske komisije. Dovršetak mišljenja očekuje se do travnja
godine, nakon čega će ga Europska komisija, zajedno s preporukama o otvaranju pregovora o punopravnom članstvu, uputiti Vijeću ministara za opće poslove i vanjske odnose na usvajanje. Očekuje se da Europsko vijeće, na sastanku u lipnju
godine, potvrdi status Republike Hrvatske kao države kandidatkinje za članstvo te donese odluku o otvaranju pregovora o punopravnom članstvu. Time će Republika Hrvatska postati prva država Procesa stabilizacije i pridruživanja, politike Europske unije prema pet država Jugoistočne Europe, Republici Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, Albaniji, Makedoniji i Srbiji i Crnoj Gori, koja će potvrditi europsku perspektivu koju Proces pruža. Četiri godine nakon usvajanja Procesa stabilizacije i pridruživanja, a imajući u vidu promjene do kojih je došlo u državama Procesa kao i potrebe za osnaživanjem njegove europske perspektive, Europsko vijeće, održano
-
lipnja
godine, usvojilo je dokument »Solunska agenda za Zapadni Balkan: Prema europskim integracijama«. Proces stabilizacije i pridruživanja je ojačan i obogaćen elementima iz procesa proširenja: pokretanjem europskih partnerstava, unaprjeđenjem suradnje u području političkog dijaloga i Zajedničke vanjske i sigurnosne politike, jačom parlamentarnom suradnjom, podrškom gospodarskom razvoju, podrškom jačanju institucija te otvaranjem različitih programa pomoći Zajednice. Na taj način Proces postaje okvir za daljnji napredak odnosa država Procesa sve do njihova ulaska u punopravno članstvo. Na sastanku na vrhu predsjednika država ili vlada država članica Europske unije, pristupajućih država, država kandidatkinja i država Procesa stabilizacije i pridruživanja, u Solunu,
lipnja
godine, Solunska agenda prihvaćena je kao zajednički dokument Europske unije i država Procesa stabilizacije i pridruživanja.
NACIONALNI INTERES REPUBLIKE HRVATSKE Program Vlade Republike Hrvatske u mandatnom razdoblju
–
godina određuje ulazak Republike Hrvatske u Europsku uniju kao prioritet državne i vanjske politike. Pri tome su unutarnje reforme, opća konsolidacija sustava, snažniji gospodarski razvoj i intenzivnije vanjskopolitičko djelovanje u područjima koja utječu na dinamiku odnosa Republike Hrvatske i Europske unije ključni preduvjet ubrzanog i individualno vrednovanog institucionalnog ulaska u punopravno članstvo Europske unije do 2007/
godine. Ispunjavanje većine uvjeta za punopravno članstvo u Europskoj uniji može se osigurati samo putem neometane provedbe SSP-a i promatranju članstva u Europskoj uniji kao nacionalnog interesa prihvaćenog od strane cjelokupnog hrvatskog društva. Ovaj široki nacionalni konsenzus ne može biti samo rezultat težnji ključnih faktora hrvatske vanjske i unutarnje politike, već rezultat informiranja i obrazovanja za proces europskih integracija kao i participativnog, otvorenog dijaloga na svim razinama hrvatskog društva, polazeći od vlastitih vrijednosti i interesa promatranih kroz prizmu europskih standarda. Slijedom toga, imajući u vidu ispunjavanje obveza iz SSP-a, strateški cilj ostvarivanja članstva u Europskoj uniji i odgovornost koju taj cilj nosi sa sobom, društvene, gospodarske i pravne reforme koje su započele ili su pred početkom, Republika Hrvatska treba usvojiti strateški pristup koji usklađuje preuzete obveze, vlastite mogućnosti, ali i nacionalne interese. Kako bi se to postiglo, Vlada Republike Hrvatske poticat će otvoreni dijalog sa svim interesnim skupinama u hrvatskom društvu kako bi osigurala jasnoću, konzistentnost postupanja i razumijevanja u definiranju nacionalnih interesa. Ovo se smatra ključnim u procesu pristupanja Europskoj uniji. Kako cijeli proces ovisi o spremnosti svih ključnih sektora, započelo se s osposobljavanjem svih državnih resora za proces prilagodbe standardima Europske unije, kao i s obrazovanjem ljudskih potencijala u državnoj upravi i pravosuđu te su izvršene nužne pripreme za prihvat tehničke pomoći koja pritječe iz Europske unije.
ODREĐIVANJE PRIORITETA ZA
GODINU Određivanje prioriteta navedenih u Nacionalnom programu temelji se na nekoliko izvora uključujući Program Vlade Republike Hrvatske u mandatnom razdoblju
–
godina, SSP, Plan provedbe Sporazuma, ocjene napretka Republike Hrvatske iz Izvješća Europske komisije i suradnje s Delegacijom Europske komisije u Republici Hrvatskoj i dr. Na taj način Nacionalni program odražava spremnost Republike Hrvatske da, putem provedbe konkretnih mjera, ostvari kratkoročne i srednjoročne prioritete u procesu približavanja Europskoj uniji, s naglaskom na
godinu. Polazeći od strukture Izvješća Europske komisije, Nacionalni program usmjeren je na nekoliko tema koje predstavljaju izazov na putu približavanja Republike Hrvatske Europskoj uniji: • Ispunjavanje politički uvjetovanih kriterija; • Gospodarske prilagodbe; • Usklađivanje zakonodavstva RH; • Jačanje administrativne sposobnosti za provedbu reformi; • Komunikacijska strategija RH za informiranje hrvatske javnosti o približavanju RH europskim integracijama. Novost u određivanju prioriteta u Nacionalnom programu za
godinu bit će uključivanje i priroriteta koji će biti postavljeni u Europskom partnerstvu za Republiku Hrvatsku, a čije se usvajanje očekuje u lipnju
godine. Nakon usvajanja Europskog partnerstva, pristupit će se reviziji Nacionalnog programa za
godinu i izradi osnova Nacionalnog programa za
godinu.
STRUKTURA NACIONALNOG PROGRAMA Polazeći od Izvješća o Procesu stabilizacije i pridruživanja, ocjena postignutog napretka Republike Hrvatske, kao i obveza preuzetih SSP-om te od činjenice da će daljnja ocjena napretka Republike Hrvatske biti donesena na temelju razrađenih strateških ciljeva RH, Nacionalni program usmjeren je na objedinjavanje svih ciljeva i zadaća Republike Hrvatske u provedbi SSP-a, ali i u procesu daljnjeg približavanja Europskoj uniji: usklađivanje zakonodavstva, učinkovito djelovanje relevantnih institucija zaduženih za primjenu prava, gospodarske reforme kao i visoka razina zaštite ljudskih prava i emancipirana regionalna politika. Nacionalni program predstavlja ujedno i središnji upravljački mehanizam Vladinih aktivnosti u području europskih integracija iz godine u godinu. On polazi od aktivnosti pojedinih tijela državne uprave, njihovih prioriteta, prioriteta postavljenih Sporazumom, mjera definiranih Planom provedbe i Plana normativnih aktivnosti Vlade RH, međusobno ih povezuje te identificira njihove regulatorne i gospodarske učinke kao i procjenu sredstava potrebnih za provođenje planiranih mjera. Politički kriteriji U poglavlju »Politički kriteriji« Nacionalni program razrađuje prioritete kao što su demokracija i vladavina prava, slobodu medija, regionalna suradnja, pravosuđe, ljudska prava i zaštitu manjina, sukladno kriterijima iz Kopenhagena. U cilju potvrđivanja namjere da pridonese političkoj i gospodarskoj stabilnosti u Jugoistočnoj Europi, RH se u provedbi obaveza preuzetih u sklopu Procesa stabilizacije i pridruživanja posvećuje i ispunjavanju političkih preduvjeta koje je EU istaknula kao mjerilo političke spremnosti i želje Hrvatske da postane dijelom europske obitelji. Gospodarske prilagodbe Poglavlje »Gospodarske prilagodbe« opisuje napore koji se ulažu za daljnji gospodarski rast, polazeći od kriterija iz Kopenhagena, te ostvarenje prioriteta kao što su daljnja konsolidacija fiskalnog sektora opće države s ciljem smanjenja ukupne javne potrošnje te smanjenje deficita proračuna, stabilnost financijsko-bankarskog sustava, usklađenost politike plaća s rastom produktivnosti i BDP-a, privatizacija javnih poduzeća, podrška poduzetništvu, povećanje investicija, potpora izvozu i programima konkurentnosti izvoza, jačanje pravne sigurnosti, strukturne reforme u području zdravstva, mirovinskog sustava, uprave, obrambenog sektora, obrazovanja, znanosti i radnog zakonodavstva. Usklađivanje zakonodavstva Republike Hrvatske s acquis communautaireom sukladno Sporazumu o stabilizaciji i pridruživanju U ovom poglavlju, na koje se izravno odnosi i Dodaci A, sukladno pravnoj stečevini Europske zajednice, opisan je pravni i institucionalni okvir pojedinih poglavlja acquisa te prioriteti u usklađivanju zakonodavstva za
godinu. Jačanje administrativne sposobnosti Poglavlje »Jačanje administrativne sposobnosti«, polazeći od kriterija iz Madrida, naglašava važnost moderne i učinkovite državne uprave u kontekstu europskih integracija te opisuje konkretne korake, ali i potrebe za uspješnu provedbu institucionalnih i administrativnih mjera kao podlogu cjelokupne pravno- -gospodarske reforme. Komunikacijska strategija Republike Hrvatske za informiranje hrvatske javnosti o približavanju RH europskim integracijama Slijedom Programa rada Vlade Republike Hrvatske za razdoblje
–
usvojena je Komunikacijska strategija kojom je započeo proces sustavnog informiranja javnosti o svim aspektima pristupa Republike Hrvatske Europskoj uniji i njegovim posljedicama za građane Republike Hrvatske. Provedba opredjeljenja za Europsku uniju podrazumijeva političke i ekonomske odluke koje će se značajno odraziti na sve aspekte života građana naše zemlje. S obzirom na složenost promjena, u proces donošenja tih odluka neophodno je uključiti domaću javnost koja, u duhu demokratskih načela i ustavnih prava, mora biti cjelovito informirana o postupcima Vlade, kao i o koristima i troškovima pristupa Republike Hrvatske Europskoj uniji.
PRAĆENJE I OSTVARIVANJE PROVEDBE NACIONALNOG PROGRAMA Unutarnja koordinacija Koordinacija izrade Nacionalnog programa Republike Hrvatske za pridruživanje Europskoj uniji povjerena je Ministarstvu europskih integracija. Budući da se radi o sveobuhvatnom i zahtjevnom projektu, Ministarstvo europskih integracija osnovalo je posebnu radnu skupinu na razini MEI (Management Unit) za potrebe, između ostalog, koordinacije izrade Nacionalnog programa. Na taj način osigurava se cjelovitost obrade pojedinih područja i razmjena relevantnih informacija i podataka o aktivnostima i mjerama unutar njih te povezuje rad na razini dvaju najvažnijih dokumenata: Planu provedbe Sporazuma i Nacionalnog programa. Vanjska koordinacija Izrada Nacionalnog programa sadržajno ovisi o doprinosu svakog pojedinog tijela državne uprave, u suradnji s Ministarstvom europskih integracija, prema prioritetima definiranim Sporazumom o stabilizaciji i pridruživanju. Pritom je međusobna koordiniranost i povezanost ključ uspješnog vođenja projekta izrade Nacionalnog programa. Praćenje i ostvarivanje na razini Vlade Republike Hrvatske Odgovornost za praćenje i ostvarivanje provedbe Nacionalnog programa povjerena je svakom tijelu državne uprave u njegovoj nadležnosti. Kao središnji upravljački mehanizam rada Vlade u provedbi obveza iz Sporazuma, odgovornost za njegovo praćenje i provedbu leži na Vladi Republike Hrvatske i njenim radnim tijelima, Koordinaciji tijela državne uprave u ispunjavanju preuzetih međunarodnih obveza, svakom pojedinom članu Vlade, tijelu kojem je na čelu, svim institucijama uključenima u izradu Nacionalnog programa, službi vanjskih poslova Republike Hrvatske te tijelima osnovanim u okviru Privremenog sporazuma, a po stupanju na snagu Sporazuma, i tijelima osnovanim u njegovom okviru. Pritom važnu ulogu ima i razvoj dijaloga s Delegacijom Europske komisije u Republici Hrvatskoj o pitanjima vezanim za Nacionalni program. Provedba Nacionalnog programa ovisi o kvaliteti dnevne koordinacije na razini ministarstava i ostalih tijela državne uprave uključenih u proces. Koordinacija je, na razini svakog tijela državne uprave, povjerena »europskim koordinatorima« zaduženima za organizaciju poslova za potrebe europskih integracija, koordinaciju i kontrolu njihove provedbe. Vezano za Nacionalni program, zadaća je svakog koordinatora praćenja pravovremenog ispunjavanja zadaća opisanih Nacionalnim programom na razini svog tijela državne uprave i trajno izvješćivanje Ministarstva europskih integracija o svim pitanjima vezanim za Nacionalni program. »Europski koordinator« odgovoran je za redovito prikupljanje informacija o provedbi Nacionalnog programa na razini svog tijela državne uprave i priprema izvješća o stanju provedbe aktivnosti iz Nacionalnog programa iz svog djelokruga. Ministarstvo europskih integracija koordinira provedbu Nacionalnog programa na razini Vlade Republike Hrvatske. Budući da se radi o sadržajno zahtjevnom dokumentu, isti je podijeljen na pojedinačne odgovornosti službenika Ministarstva europskih integracija zaduženih za pojedini sektor iz Nacionalnog programa. Prateći pojedini sektor, službenici MEI zaduženi su za redovito praćenje provedbe Nacionalnog programa na operativnoj razini pri čemu ostvaruju redovite kontakte sa službenicima iz sektora tijela državne uprave kojeg prate. Ovim sustavom ostvaruje se praćenje provedbe na operativnoj razini i to kako međuresornoj, tako i na razini svakog tijela državne uprave. Radi olakšanog tehničkog praćenja provedbe Nacionalnog programa, u Ministarstvu za europske integracije uspostavljena je i interaktivna baza podataka (Management Reporting Information System). Kako bi se izbjeglo pisano podnošenje izvješća, svakom tijelu državne uprave osiguran je pristup interaktivnoj bazi podataka (MRIS). Prva revizija Nacionalnog programa za
godinu uspješno je izvršena u lipnju
godine. I. faza praćenja – Državni proračun Načelo izrade Nacionalnog programa je načelo koherentnosti planiranih aktivnosti koje svoje mjesto nalaze u Državnom proračunu u okviru stavki svakog tijela državne uprave. Usklađenost Nacionalnog programa i Državnog proračuna mora biti potpuna. U tom smislu, prva faza praćenja provedbe Nacionalnog programa poklapa se s izradom državnog proračuna i izravno se veže za sljedeće proračunsko razdoblje u pogledu: a) mjera čija će se provedba prebaciti na sljedeći Nacionalni program; b) mjera koje se predviđaju za sljedeći Nacionalni program. Na taj način povezuje se Nacionalni program s državnim proračunom, a ujedno i započinje priprema izrade Nacionalnog programa za sljedeću godinu. II. faza praćenja – godišnja revizija U ovoj fazi praćenja provedbe Nacionalnog programa, na kraju godine istodobno se ocjenjuje ostvarivanje Nacionalnog programa i završna priprema Nacionalnog programa za sljedeću godinu. Redovita izvješća o Procesu stabilizacije i pridruživanja Europske komisije Po primitku Izvješća Europske komisije o Procesu stabilizacije i pridruživanja, na operativnoj razini svako tijelo državne uprave razmatra dio Izvješća iz svoje nadležnosti u kontekstu mjera zadanih Nacionalnim programom. Sve preporuke izražene u Izvješću Europske komisije izrađenog u
godini, na odgovarajući su način ugrađene u Nacionalni program za
godinu. U ožujku
g. Europska komisija očitovala se na NPPEU 2003 te je uz niz iznimno pozitivnih ocjena iznijela i neke preporuke koje su na odgovarajući način unesene u prijedlog sadržaja NPPEU
U tom smislu, prilikom izrade sadržaja pojedinih poglavlja NPPEU 2004 kao polazište bilo je nužno prethodno konzultirati očitovanje EK uručeno
travnja
godine svim TDU. Mehanizmi Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju Učinkovitost provedbe Nacionalnog programa ocjenjivat će se za potrebe sastanka Privremenog odbora, a nakon stupanja SSP-a na snagu i za potrebe sastanaka Vijeća za stabilizaciju i pridruživanje.
ŠTO SMO PROMIJENILI U NACIONALNOM PROGRAMU ZA
GODINU? Analizom provedbe Nacionalnog programa za
godinu, kao i Plana provedbe SSP-a, uočena je potreba objedinjavanja ova dva strateško-operativna dokumenta. Plan provedbe SSP-a svoje mjesto našao je u svakom poglavlju Nacionalnog programa za
godinu, kao i svakom poglavlju acquisa koja se obrađuju u NPPEU
- Poglavlju »Usklađivanje zakonodavstva RH s pravnom stečevinom Europske unije (acquis communautaire) sukladno Sporazumu o stabilizaciji i pridruživanju«. Plan provedbe SSP-a, ugradnjom u Nacionalni program za
godinu ne sadrži više zakonodavne mjere već isključivo mjere drugog karaktera, primjerice analitičke, institucionalne i dr. Za razliku od Nacionalnog programa za
godinu, Poglavlje »Usklađivanje zakonodavstva RH s pravnom stečevinom Europske unije (acquis communautaire) sukladno Sporazumu o stabilizaciji i pridruživanju« obuhvaća sva poglavlja acquisa. Ujedno, objedinjavanjem s Planom provedbe Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju, nastoji se ostvariti sustavno praćenje svih obveza preuzetih SSP-om. Zakonodavne mjere za koje se ocijeni da će stručni nositelji izraditi tijekom
godine, a njima se ujedno i vrši usklađivanje s propisima Europske unije, isključivo su predmet Dodatka A. Slijedom navedenog, obvezna struktura svakog poglavlja obuhvaća slijedeće: a) Pravni okvir b) Institucionalni okvir c) Sadržaj sektora (individualan za svako poglavlje) d) Plan provedbe SSP-a Nacionalni program za
godinu ima samo jedan dodatak i to Dodatak A: A) Usklađivanje zakonodavstva RH
–
Ovaj dodatak prikazuje plan usklađivanja zakonodavstva RH s relevantnom pravnom stečevinom (acquisem) Europske unije po pojedinim poglavljima

(29)i unutar njih planiranim zakonodavnim mjerama do kraja

godine, a sastoji se od sljedećih elemenata:
Opis prioriteta U ovom dijelu prikazan je cilj koji se želi postići usklađivanjem zakonodavstva u pojedinom poglavlju. Novost u odnosu na raniju strukturu Dodatka A, jest referenca na NPPEU 2003 kao logične povezanosti mjere s Programom kojim je ista utvrđena kao obveza.
Ostvareni rezultati u
godini U ovom dijelu navedene su zakonodavne mjere iz odgovarajućeg poglavlja koje su upućene u proceduru VRH, u tom trenutku su na raspravi u HS ili koje su tijekom
godine usvojene i stupile su na snagu.
Zakonodavne mjere U cilju organiziranja procesa usklađivanja zakonodavstva kao i godišnje revizije Nacionalnog programa, pored navođenja nadležne institucije za pojedinu mjeru, navedeni su podaci o osobi kojoj je povjerena koordinacija izrade pojedine zakonodavne mjere, kao i u NPPEU
Novost u odnosu na raniju strukturu Dodatka A, jest ispuštanje reference na Plan provedbe SSP-a, obzirom da isti više neće sadržavati zakonodavne mjere a ujedno je i dio svakog poglavlja NPPEU
Usvajanje acquis communautairea Predmetni dio obrasca je ujedno i najvažniji jer jasno prikazuje ne samo vremenski okvir u kojem stručni nositelj namjerava usvojiti relevantne odredbe acquisa Europske unije, već pruža i uvid u razinu usvajanja predmetnog acquisa. Uz pojedine zakonodavne mjere, polazeći od nacionalnih interesa, stvarnih mogućnosti i potreba kao i planiranog normativnog sadržaja mjere čije donošenje predviđa u
godini, stručni nositelji naveli su samo onaj acquis s kojim objektivno namjeravaju uskladiti predmetnu mjeru. Tako su stručni nositelji, uz naziv pravnog akta Europske unije, naveli i CELEX broj propisa Europske unije, naznačili kvartal u kojem namjeravaju uputiti mjeru u proceduru VRH kao i planirano stupanje zakonodavne mjere na snagu. Ove obrasce popunjavaju tijela državne uprave u okviru svoje nadležnosti, u bazu podataka NPPEU 2004 putem svojih korisničkih imena. Plan provedbe Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju Mjera Rok provedbe Nositelji izraditi metodologiju usklađivanja zakonodavstva RH s pravnom stečevinom EZ (acquis) članak
st.
SSP-a trajno MEI izrađivati analize stupnja usklađenosti zakonodavstva RH s pravnom stečevinom EZ (acquis) u područjima obuhvaćenim obvezom iz čl.
SSP-a trajno MEI TDU izraditi Priručnik za usklađivanje zakonodavstva RH s acquis communautaire-om 12/2004 MEI postupno osnivati radne skupine za usklađivanje zakonodavstva prema 31 području pregovora za punopravno članstvo u EU trajno MEI I. POLITIČKI KRITERIJI 1.
UVOD Nacionalni interes i strateški cilj Vlade Republike Hrvatske je punopravno članstvo u Europskoj uniji. Ispunjavanje uvjeta za punopravno članstvo u Europskoj uniji – stabilnost institucija koje osiguravaju demokraciju, vladavinu prava i poštivanje demokratskih načela i ljudskih prava, međunarodnog prava te tržišnog gospodarstva – čini temelje unutarnje i vanjske politike Republike Hrvatske. Vlada RH je tijekom
godine provodila, a nastavit će i u
godini, provoditi opsežan niz reformi, koje će pripremiti zemlju za buduće članstvo u EU. Hrvatska je odlučna nastaviti sa započetim procesom ostvarivanja članstva u EU. Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju između RH i EZ i njezinih država članica daje okvir za reforme, koje Hrvatska želi provesti do kraja
godine. U cilju potvrđivanja namjere da doprinese ukupnoj, a posebice političkoj stabilnosti u Jugoistočnoj Europi, RH se u sklopu provedbe obveza preuzetih u okviru Procesa stabilizacije i pridruživanja posvećuje i ispunjavanju političkih preduvjeta koje je EU istaknula kao mjerilo političke spremnosti i želje Hrvatske da postane dijelom europske obitelji. Sukladno svojim programskim prioritetima, te u svjetlu podnošenja zahtjeva RH za punopravno članstvo u EU, Vlada RH je uspostavila sustav koordinacije tijela državne uprave u ispunjavanju preuzetih međunarodnih obveza. Slijedom Zaključaka od
srpnja 2003., Ministarstvo vanjskih poslova u suradnji s Ministarstvom europskih integracija kao i s drugim tijelima državne uprave – zaduženo je pravovremeno predlagati Vladi RH odgovarajuće mjere, kojima će se ubrzati ispunjavanje preostalih obveza iz političkih kriterija – suradnja s MKSJ, povratak izbjeglica, zaštita manjinskih prava, reforma pravosuđa, reforma medija – i pripremati podloge za dogovoreni dijalog s Europskom komisijom o navedenim pitanjima. 1.
DEMOKRACIJA I VLADAVINA PRAVA Ustavom Republike Hrvatske od
prosinca
Hrvatska je uspostavljena kao jedinstvena i nedjeljiva demokratska i socijalna država čije su najviše ustavne vrednote: sloboda, jednakost, nacionalna ravnopravnost i ravnopravnost spolova, mirotvorstvo, socijalna pravda, poštivanje prava čovjeka, nepovredivost vlasništva, očuvanje prirode i čovjekova okoliša, vladavina prava i demokratski višestranački sustav. Glavnina reformskih procesa u Hrvatskoj usmjerena je na ispunjavanje i jačanje tih vrednota, koje proizlaze iz, i prilagođeni su standardima Europske unije. 1.2.
Reforma pravosuđa Ostvarenje načela vladavine prava i pravne sigurnosti građana, kao i funkcioniranje tržišnog gospodarstva, ne može se postići bez učinkovitog i neovisnog djelovanja hrvatskog pravosuđa. Učinkovito pravosuđe od strateške je važnosti i za ostvarenje interesa i ciljeva Republike Hrvatske u procesu pridruživanja EU, a postizanje njegove učinkovitosti i nepristranosti, u skladu s europskim standardima glavni je cilj koji treba postići reformom pravosudnog sustava. U cilju daljnjeg unaprjeđivanja i razvoja pravosudnog sustava, Vlada RH je u
godini nastavila sa započetim reformama, utemeljenim u dokumentu »Strategija reforme pravosuđa« (2002.). Zakonodavna djelatnost Tijekom
godine, od novih zakona iz nadležnosti Ministarstva pravosuđa, uprave i lokalne samouprave (MP) i to iz područja pravosuđa doneseno je 13 zakona i 3 izmjene i dopune postojećih zakona. Od zakona odnosno izmjena i dopuna zakona koji neposredno utječu na povećanje učinkovitosti pravosuđa treba istaknuti: • Zakon o sudskim pristojbama (NN br. 26/03) kojim je usklađena visina sudskih pristojbi vrijednostima predmeta spora i drugim kriterijima čime je obeshrabreno obijesno parničenje s jedne strane i omogućen lakši pristup sudu u opravdanim slučajevima, s druge strane; • Zakon o nasljeđivanju (NN br. 48/03) kojim su ostavinski postupci preneseni u nadležnost javnih bilježnika čime su rasterećeni sudovi; • Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (NN br.117/03) kojim su uvedene mjere ubrzanja postupka skraćivanjem rokova, onemogućavanjem namjernog otezanja postupka kroz povećanje broja prekluzivnih rokova, ukinućem prava na beneficio novorum u žalbenom postupku itd.; • Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o stečaju (NN br. 123/03) koji je također uveo brojne promjene u stečajnom postupku u cilju njegovog pojednostavljenja i ubrzanja; • Zakona o mirenju (NN br.163/03), kojim je otvorena mogućnost alternativnog rješavanja sporova u RH putem postupka mirenja među strankama u sporu; • Zakon o sprječavanju sukoba interesa u obnašanju javnih dužnosti (NN br.163/03) kao instrument onemogućavanja korupcije u političkoj sferi, sferi javne uprave i pravosuđa; • Zakon o zaštiti svjedoka (NN br.163/03) koji omogućava provođenje programa zaštite svjedoka kao jednog od najučinkovitijih metoda u razotkrivanju i procesuiranju počinitelja organiziranog kriminala; • Zakon o izmjenama i dopunama Ovršnog zakona, usvojen
listopada
godine, (NN br. 173/03) će u najvećoj mogućoj mjeri spriječiti zlouporabe procesnih prava, posebno one kojima je svrha odugovlačenje postupka, te će povećati učinkovitost postupka putem komisione prodaje pokretnina, prijenosom procesnih radnji iz nadležnosti sudova u nadležnost javnih bilježnika kao i omogućavanjem da zapljenu i prodaju pokretnina u ovršnom postupku obavljaju ovlašteni privatni poduzetnici (komisiona prodaja). Odredbe o sudjelovanju javnih bilježnika u ovršnom postupku primjenjivat će se od
listopada
godine. Jačanje ljudskih potencijala Veliki pomak u
godini učinjen je u popuni upražnjenih sudačkih mjesta. Imenovana su 62 nova suca i 25 novih državnih odvjetnika u sudovima i državnim odvjetništvima različitog ranga u Republici Hrvatskoj, 86 službenika i namještenika u sudovima i državnim odvjetništvima i 450 zemljišnoknjižnih referenata u okviru programa uređenja zemljišnih knjiga temeljem zajma Svjetske banke. Izobrazba sudaca Pri Ministarstvu pravosuđa djeluje kao samostalna služba Centar za stručno usavršavanje sudaca i drugih pravosudnih dužnosnika koji je zadužen za stalno stručno usavršavanje dužnosnika u pravosudnim tijelima. Centar surađuje sa sudovima, državnim odvjetništvima, pravnim fakultetima, strukovnim organizacijama i tijelima kao i međunarodnim institucijama i tijelima u izradi i izvođenju programa stručnog usavršavanja. Tijekom
organizirana su različita predavanja i radionice: radionica o sprječavanju trgovine ljudima, u suradnji sa ABA CEELI; radionica o edukaciji iz Europskog prava u okviru TEMPUS projekta »European Space of Justice«; radionica za suce prekršajnih sudova; radionice za suce trgovačkih sudova – Zakon o stečaju; radionica »učenje učitelja«, u suradnji s Državnom školom za suce Republike Francuske; radionica »upravljanje glavnom raspravom u kaznenim predmetima« (izrada presuda); radionica »upravljanje glavnom raspravom u građanskim predmetima« (izrada presuda); okrugli stol o učinkovitosti presuda Europskog suda za ljudska prava; seminar o izmjenama kaznenog zakonodavstva u području gospodarskog kriminaliteta, te o promjenama koje će se odraziti na Zakon o trgovačkim društvima, te godišnje savjetovanje državnih odvjetnika. Informatizacija pravosuđa Uspješnost reforme pravosuđa velikim dijelom ovisi i o informatizaciji pravosuđa unutar kojeg postoje sljedeći projekti: informatizacija zemljišnih knjiga, informatizacija pravosuđa, informatizacija trgovačkih sudova – registara, katastra i zemljišnih knjiga na otocima. Iz sredstava državnog proračuna, temeljem međunarodnog natječaja organiziranog od Vladinog ureda za internetizaciju, Ministarstvo pravosuđa, uprave i lokalne samouprave (MP) kupilo je 1700 kompleta kompjuterske opreme za sudove u Republici Hrvatskoj. Informatička oprema uvodi se zasebno i u trgovačke sudove kroz projekt unaprjeđenja rada trgovačkih sudova u okviru financijske pomoći USAID programa. Uređenje prostora Početkom
godine dodijeljeni kompleks zgrada u Zagrebu koje je koristio UNPROFOR, u postupku je adaptacije, nakon čega bi trebao biti dodijeljen na uporabu Državnom odvjetništvu na svim razinama. Programi pomoći Europske unije provode se u odnosu na programe: • OBNOVA 99 (objavljivanje presuda Vrhovnog suda na Internetu) koji je u završnoj fazi skeniranja i anonimiziranja presuda u razdoblju od
godine do danas; • CARDS
koji se odnosi na pomoć u provođenju edukacije sudaca i • CARDS
koji se odnosi na povećanje učinkovitosti pravosudnog sustava i poboljšanje upravljanjem predmetima kroz sustav »twinning« partnerstva, pri čemu je kao zemlja partner Hrvatskoj na natječaju izabrana Finska (vidi Poglavlje 4.2.). Prioriteti u
godini Hrvatska će nastaviti provoditi reformu pravosuđa: • reformom kaznenog i civilnog zakonodavstva u cilju usklađivanja s pravnom stečevinom EU; • jačanjem izvansudskih načina rješavanja sporova tj. provedba Zakona o mirenju. 1.2.
Protukorupcijske mjere Republika Hrvatska je kao dio međunarodne zajednice prepoznala opasnost od korupcije te je, potaknuta odlučnim naporima svjetske zajednice, poduzela odgovarajuće mjere kako bi se na normativnom i provedbenom planu suprotstavila ovom društvenom problemu, koji može bitno utjecati, pa čak i potkopati demokratski, socijalni i ekonomski razvoj kao i vladavinu prava. Pravni okvir Pravni okvir nacionalnog zakonodavstva za suzbijanje korupcije nalazi se u kaznenom zakonodavstvu usklađenom s međunarodnim standardima. U Kaznenom zakonu Republike Hrvatske korupcijskim kaznenim djelima smatraju se kaznena djela primanja i davanja mita, protuzakonitog posredovanja (tzv. »trgovanje utjecajem«), zloporabe obavljanja dužnosti državne vlasti, nelojalne konkurencije u vanjsko-trgovinskom poslovanju i zloporabe u postupku stečaja. Pored toga,
rujna
godine donesen je i Zakon o odgovornosti pravnih osoba za kaznena djela (NN br. 151/03). Tim Zakonom predviđena je odgovornost pravnih osoba za kaznena djela koja počine njihove odgovorne osobe i to ne samo za korupcijska kaznena djela, već i za veliki broj ostalih kaznenih djela ako je njima povrijeđena neka dužnost pravne osobe ili je pravna osoba ostvarila ili trebala ostvariti protupravnu imovinsku korist počinjanjem tih kaznenih djela. Hrvatski sabor usvojio je
listopada
godine i Zakon o sprječavanju sukoba interesa u obnašanju javnih dužnosti (NN br. 163/03). Zakon pored ostalog predviđa da dužnosnici u obnašanju javnih dužnosti moraju postupati časno, nepristrano i učinkovito, te se moraju pridržavati i načela odgovornosti, poštenja, savjesnosti, otvorenosti i vjerodostojnosti. Dužnosnici ne smiju koristiti javnu službu za osobni probitak ili probitak osobe koja je s njima povezana. Ne smiju biti ni u kakvom odnosu ovisnosti prema osobama koje bi mogle utjecati na njihovu objektivnost. Nakon izbora ili imenovanja na javnu dužnost dužni su urediti svoje privatne poslove kako bi se spriječio predvidljivi sukob interesa, a ako se takav sukob pojavi dužnosnik je dužan razriješiti ga tako da zaštiti javni interes. Zakon obvezuje dužnosnike da u roku od 30 dana od dana stupanja na dužnost moraju podnijeti izvještaj s podacima o svojoj imovini, stalnim prihodima, te imovini svog bračnog druga i svoje djece sa stanjem na taj dan. Hrvatski sabor usvojio je također
listopada
i Zakon o zaštiti svjedoka (NN br. 163/03), kojim se uređuju uvjeti i postupci za pružanje zaštite i pomoći ugroženim i njima bliskim osobama, koje su izložene ozbiljnijoj opasnosti po život, zdravlje, tjelesnu nepovredivost, slobodu ili imovinu većeg opsega zbog iskazivanja u kaznenim postupcima za kaznena djela predviđena u ovom Zakonu. Nacionalni program za borbu protiv korupcije s akcijskim planom za borbu protiv korupcije iz travnja
(NN br. 34/02) navodi kako je transparentnost, otvorenost, dobra vladavina te odgovorna i poštena javna uprava značajan faktor u sprječavanju korupcije, koja, kao veliko društveno zlo u Hrvatskoj, ima trend koji može postati kočnica demokratskom i gospodarskom razvoju. Akcijskim planom utvrđeno je razrađivanje pravila koja će garantirati transparentnost funkcioniranja tijela državne vlasti i dostupnost podataka od javnog interesa, a u skladu s tim i donošenja zakonskih rješenja, s ciljem unaprjeđenja postojeće prakse preglednosti svih podataka i informacija relevantnih za građane. Hrvatski sabor usvojio je
listopada
Zakon o pravu na pristup informacijama (NN br. 172/03), koji uređuje osnovna pitanja, načela i načine, kao i postupak za ostvarivanje općeg prava na dostupnost informacijama koje su od interesa za javnost odnosno građane, a čija je svrha osigurati javnost i otvorenost djelovanja tijela javne vlasti. Primjenjujući članak
Građanskopravne konvencije o korupciji, Republike Hrvatska je
srpnja
godine usvojila Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o radu (NN br. 114/03). Dopunjen je članak
Zakona o radu na način da ne postoji opravdani razlog za otkaz onom radniku koji zbog opravdane sumnje na korupciju ili u dobroj vjeri podnese prijavu odgovornim osobama ili nadležnim tijelima državne vlasti (institut »zviždanja« – whistleblowing). Republika Hrvatska je implementirala u svoje nacionalno zakonodavstvo i nekoliko međunarodnih i europskih konvencija vezanih uz suzbijanje korupcije. Od ranije su već u Republici Hrvatskoj ratificirane i na snazi Konvencija o pranju, traganju, privremenom oduzimanju prihoda stečenih kaznenim djelom kao i Kaznenopravna konvencija o korupciji. Građanskopravna konvencija o korupciji, koju je RH ratificirala
veljače
godine, stupila je na snagu
studenoga
godine s obzirom da je prikupljen dovoljan broj ratifikacija država članica Vijeća Europe. Institucionalni okvir U Republici Hrvatskoj donesen je
godine Zakon o Uredu za suzbijanju korupcije i organiziranog kriminaliteta, koji je stupio na snagu
listopada
godine (NN 88/01 i 12/02). Ured za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta u svom sastavu ima: Odjel za istraživanje i dokumentaciju, Odjel za sprječavanje pojava korupcije i za odnose s javnošću, Odjel tužitelja, Tajništvo i prateće službe. Zbog nedostatka radnog prostora tijekom
godine, Odjel za istraživanje i dokumentaciju i Odjel za sprječavanje pojava korupcije i za odnose s javnošću nije bio ustrojen, niti kadrovski popunjen. Odjel tužitelja, također kadrovski neekipiran, obavljao je svoje redovne poslove u posve neprimjerenom radnom prostoru. Zbog nedostatka prostora Ured nije bio ekipiran savjetnicima i stručnim suradnicima drugih struka (računovodstveno-financijske, informatičke, novinarske, porezne i dr.), a u Ured nisu bila raspoređena na rad ni najmanje dva policijska službenika, kako je to predviđeno Zakonom. U prvoj polovini
godine Državno odvjetništvo Republike Hrvatske ustupilo je sjedištu Ureda u Zagrebu radni prostor od 24 prostorije ukupne površine 578,80 m
Nakon preuređenja tijekom srpnja
došlo je do preseljenja osoblja i raspoložive opreme u navedeni prostor. Te su okolnosti omogućile da se Ured u sjedištu i kadrovski popuni pa su tako u Odjelu tužitelja raspoređena dva nova zamjenika ravnatelja. Trenutno je samo jedno mjesto zamjenika ravnatelja u sjedištu Ureda u Zagrebu ostalo upražnjeno. Popunjena su i određena službenička i namještenička radna mjesta. Uskoro se očekuje i popunjavanje radnog mjesta tajnika. Na dinamiku odlučivanja o prijemu službenika i namještenika utječu rezultati i vrijeme potrebno da se provedu nužne sigurnosne provjere kandidata. Usprkos nedovoljnom interesu ljudi koji ispunjavaju uvjete za rad u Uredu, uložit će se dodatni napori kako bi se Ured ekipirao stručnim, predanim i mlađim osobama do kraja
godine, a u cijelosti najkasnije u prvoj polovini
godine. U lipnju 2003., Uredu su od strane Ministarstva pravosuđa, uprave i lokalne samouprave (MP) Republike Hrvatske ustupljena na korištenje i službena vozila. Time je Ured uključujući i odsjeke u Osijeku, Rijeci i Splitu znatno povećao operativnu mobilnost u radu. To se posebno odnosi na odsjeke Ureda koji u svom djelokrugu rada pokrivaju područja dviju i više županija. Problem prostora nije riješen u odsjecima Ureda u Rijeci i Splitu. Tijekom
godine i odsjeci Ureda u Rijeci i Splitu trebali bi dobiti neophodan prostor za rad, ekipirati se potrebnim brojem službenika te biti opremljeni odgovarajućom uredskom i informatičkom opremom. Prioriteti u
godini • U cilju provedbe Nacionalnog programa za borbu protiv korupcije nužno je u Hrvatskom saboru ustrojiti Povjerenstvo za provedbu Nacionalnog programa za borbu protiv korupcije. Plan provedbe Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju Mjera Rok provedbe Nositelji Nastaviti proces sveobuhvatnih političkih, gospodarskih, pravnih, institucionalnih i strukturnih reformi u RH s ciljem ispunjavanja svih kopenhagenskih i madridskih kriterija i uvjeta iz “politike uvjetovanosti” EU sukladno programu Vlade RH – mjera se provodi Trajno VRH, MEI, MVP, TDU Uspostava Povjerenstva Hrvatskog sabora za provedbu Nacionalnog programa za borbu protiv korupcije 12/2004 Hrvatski sabor 1.
LJUDSKA PRAVA I ZAŠTITA MANJINA 1.3.
Građanska, politička, gospodarska i socijalna prava Pravni sustav RH osigurava visok stupanj zaštite ljudskih prava i temeljnih sloboda. Temeljne odredbe Ustava RH deklariraju ljudska prava kao »najvišu vrednotu«. Hrvatska je stranka svih temeljnih međunarodnih ugovora na području ljudskih prava. Prema
članku Ustava, međunarodni ugovori koji su sklopljeni i potvrđeni u skladu s Ustavom i objavljeni (u »Narodnim novinama«), a koji su na snazi, čine unutarnji dio pravnog poretka RH, a po pravnoj snazi su iznad zakona. U praksi, zaštita ljudskih prava najčešće se ostvaruje putem provedbe i primjene nacionalnog zakonodavstva koje se usklađuje s međunarodnim ugovorima kojih je RH stranka, a u slučaju Europske konvencije o ljudskim pravima i putem Europskog suda za ljudska prava. Vlada RH je, na zasjedanju Komisije UN za ljudska prava
godine, uputila otvoreni poziv svim tematskim procedurama Komisije. Taj će poziv produbiti postojeći dijalog te pridonijeti unutarnjim procesima čiji je cilj jačanje nacionalnog zakonodavstva s relevantnim standardima na području ljudskih prava. 1.3.1.
Sloboda udruživanja Prema podacima Ministarstva pravosuđa, uprave i lokalne samouprave (MP) od
srpnja 2003., u Hrvatskoj je registrirano 23.744 udruge. Tom broju se treba pribrojiti i 120 stranih udruga, 70 zaklada i 5 fondacija koje djeluju u RH. Vlada RH obvezala se u svom Programu rada za razdoblje
–
godina da će »predložiti Hrvatskom saboru načine financiranja i poboljšanja materijalne osnovice institucija civilnoga društva«. U cilju operacionalizacije ove zadaće Ured za udruge predložio je Vladi RH novi, decentralizirani model organizacijske strukture za daljnje poticanje razvoja civilnoga društva. U tom modelu strateške pozicije imaju Savjet za razvoj civilnoga društva i Nacionalna zaklada za razvoj civilnoga društva. Osnivanjem Nacionalne zaklade za razvoj civilnoga društva (Zakon o osnivanju Nacionalne zaklade za razvoj civilnoga društva donesen je
listopada 2003., NN br. 173/03), Hrvatska će se pridružiti zapadnoeuropskim zemljama kao i tranzicijskim zemljama u Europi koje kroz zaklade kao izraz organizirane filantropije i građanske svijesti o odgovornosti prema zajednici potiču razvoj aktivnog civilnog društva. Time će se i započeti s procesom izgradnje domaće infrastrukture za razvoj civilnoga društva koja će svoje organizacijske oblike imati izvan državne uprave čime će omogućiti dotok sredstava i iz drugih izvora, a ne samo iz državnoga proračuna. Savjet za razvoj civilnoga društva, koji djeluje od
ožujka
kao savjetodavno i stručno tijelo Vlade RH, fokusirao je svoje aktivnosti na provedbu Programa suradnje Vlade RH i nevladinog, neprofitnog sektora u Hrvatskoj, izradu Strategije razvoja civilnoga društva, usklađivanje financijske potpore koja se iz državnoga proračuna odobrava za financiranje programa/projekata udruga sukladno odredbama Kodeksa pozitivne prakse, standarda i mjerila za ostvarivanje financijske potpore programima i projektima udruga. Sastav članova Savjeta za razvoj civilnoga društva (10 predstavnika ministarstava i 14 predstavnika civilnoga društva izabranih od samih udruga) jamči primjenu participativne demokracije u našoj zemlji. Donošenjem Kodeksa pozitivne prakse, standarda i mjerila za ostvarivanje financijske potpore programima i projektima udruga (Vlada ga je usvojila
srpnja 2003., te poslala u saborsku proceduru), osnivanjem Nacionalne zaklade za razvoj civilnoga društva, strateškim pozicioniranjem Savjeta za razvoj civilnoga društva uz logističku potporu Ureda za udruge stvoreni su preduvjeti da vizija preraste u promjenu koju objedinjava novi model organizacijske strukture za poticanje razvoja civilnoga društva. Prioriteti u
godini • Usvajanje u Hrvatskom saboru Kodeksa pozitivne prakse, standarda i mjerila za ostvarivanje financijske potpore programima i projektima udruga • Daljnja primjena Programa suradnje Vlade Republike Hrvatske i nevladinog, neprofitnog sektora u Hrvatskoj (Savjet, Zaklada, lokalna samouprava) • Izrada Strategije za razvoj civilnoga društva u Republici Hrvatskoj (Savjet i Vlada RH) • Priprema nacrta prijedloga Zakona o dobrovoljnom (volonterskom) radu (Savjet, Ured za udruge, Nacionalni odbor za razvoj volonterstva, Središnji državni ured za upravu) • Priprema nacrta prijedloga izmjena Zakona o zakladama i fondacijama (Savjet, Ured za udruge, Središnji državni ured za upravu) • Izrada novih zakonodavnih rješenja koja će omogućiti veću samoodrživost nevladinog, neprofitnog sektora u Hrvatskoj (Zaklada) • Priprema nacrta prijedloga Zakona o djelatnosti od općeg dobra (PBO Law). Sindikati Novim Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o radu (NN br. 114/03), koji je stupio na snagu
srpnja
godine, osnažuje se sloboda udruživanja. Naime, sindikalne podružnice ili drugi oblici organiziranja stječu ovlaštenja u pravnom prometu danom koji je utvrđen odlukom o osnivanju u skladu sa statutom udruge. Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o radu Ministarstvo gospodarstva, rada i poduzetništva više ne donosi rješenje kojim bi se u registar udruga upisivale sindikalne podružnice ili drugi oblik unutarnjeg organiziranja, kao niti promjene u vezi s time. Također će se u skladu s navedenim izmjenama uskladiti i Pravilnik o registraciji udruga (NN br. 14/96). Tijekom
godine došlo je do promjene broja sindikalnih središnjica. Naime, osim već postojećih pet središnjica (Savez samostalnih sindikata Hrvatske, Matica hrvatskih sindikata javnih službi, Nezavisni hrvatski sindikati, Hrvatska udruga sindikata i Udruga radničkih sindikata Hrvatske) osnovana je i šesta sindikalna središnjica – UNI-CRO. Postoje određene inicijative za izmjenu Zakona o načinu određivanja zastupljenosti udruga sindikata više razine u tripartitnim tijelima na nacionalnoj razini, čime bi se omogućilo ujedinjavanje sindikata. 1.3.1.
Pravo na informaciju Hrvatski sabor donio je na sjednici
listopada
Zakon o pravu na pristup informacijama (NN br. 172/03), kojim je, uz Zakon o medijima, Zakon o zaštiti tajnosti podataka i Zakon o zaštiti tajnosti osobnih podataka, zaokruženo donošenje pravnih pretpostavki za ostvarivanje općeg prava na pristup informacijama. Pravo na dostupnost informacijama kojima raspolažu tijela javne vlasti jedno je od temeljnih ljudskih prava koje je zaštićeno i odredbama Ustava RH, međunarodnim ugovorima, posebno Europskom konvencijom o ljudskim pravima i temeljnim slobodama kao i Konvencijom o pristupu informacijama, sudjelovanju javnosti u odlučivanju i pristupu pravosuđu u pitanjima okoliša iz
Pravo na pristup informacijama o poslovima koji mogu utjecati na interese i poslove fizičkih i pravnih osoba dobiva dodatno na važnosti ako se uzmu u obzir suvremene tendencije stvaranja otvorene, građanima dostupne i od građana nadzirane javne uprave, koja i sama ima sve više i više interesa da građanima približi svoj rad. Treba napomenuti kako je pravo pristupa informacijama temeljno i opće pravo, a posebna prava javnosti definirana su Zakonom o javnom priopćavanju i Zakonom o medijima. Zakonom o pravu na pristup informacijama uređuje se pravo na pristup informacijama koje posjeduju, raspolažu ili nadziru tijela javne vlasti, propisuju načela prava na pristup informacijama, izuzeci od prava na pristup informacijama i postupak za ostvarivanje i zaštitu prava na pristup informacijama. Cilj ovoga Zakona je omogućiti i osigurati ostvarivanje prava na pristup informacijama fizičkim i pravnim osobama putem otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti, sukladno ovom i drugim zakonima. Definiran je i prizivni, odnosno žalbeni postupak, kao i kaznene sankcije u slučaju kršenje odredbi ovog Zakona. 1.3.1.
Sloboda medija Tijekom
godine Republika Hrvatska je donijela medijsko zakonodavstvo kojim se osigurava pravni okvir za slobodan i nezavisan rad medija, pluralizam medija, te su u tom dijelu ostvarene zadaće iz Nacionalnog programa Republike Hrvatske za pridruživanje Europskoj uniji –
godine. Donijeti su Zakon o Hrvatskoj radioteleviziji (NN br. 25/03), Zakon o elektroničkim medijima NN br. 122/03) i Zakon o medijima (NN br. 163/03). Zakonom o medijima uređena su opća načela medija, prava i obveze nakladnika i novinara, način ostvarivanja javnosti i transparentnosti vlasništva nad medijima, kao i poslovanja medija, obveze i ograničenja u obavljanju distribucijske djelatnosti tiskanih medija, te način osiguravanja zaštite tržišnog natjecanja u području medija. Zakonom o elektroničkim medijima uređuju se pak prava, obveze i odgovornosti pravnih i fizičkih osoba koje obavljaju djelatnost proizvodnje i objavljivanja programskih sadržaja i programskih usluga putem elektroničkih medija. Navedenim je posebnim propisima razrađeno i ostvareno ustavno jamstvo slobode i izražavanja misli navedeno u odredbi članka
Ustava RH (NN br. 41/01). Na ovaj način posebnim propisima uređeno je posebno jamstvo slobode tiska i drugih sredstava priopćavanja, slobode govora i javnog nastupa i slobodnog osnivanja svih pravnih osoba javnog priopćavanja. Zabranjena je cenzura, kao i ograničenje prava slobode govora i izražavanja misli. Novinari imaju pravo na slobodu izvještavanja i pristup informacijama. Zajamčeno je pravo na ispravak svakome tko smatra da mu je javnom viješću povrijeđeno Ustavom i zakonom utvrđeno pravo. Tako je člankom
Zakona o elektroničkim medijima propisano da se jamči sloboda izražavanja i puna programska sloboda elektroničkih medija. Nijedna odredba ovoga Zakona ne može se tumačiti na način da se daje pravo na cenzuru ili ograničenje prava slobode govora i izražavanja misli. Člankom
Zakona propisano je da nakladnik samostalno oblikuje programsku osnovu medija i snosi odgovornost za objavljivanje programskih sadržaja. Zakonom o Hrvatskoj radioteleviziji zajamčena je samostalnost Hrvatske radiotelevizije, kao javne televizije, koja se ostvaruje kroz samostalno obavljanje djelatnosti i programsku i uredničku samostalnost Hrvatskog radija i Hrvatske televizije, a naročito u planiranju i proizvodnji programa, utvrđivanju programske sheme, uređivanju i prezentiranju vijesti i informativnog programa (članak
stavak 1.). Zakonom o medijima također je zajamčena sloboda izražavanja i sloboda medija. Ovim Zakonom posebno je predviđeno da sloboda medija obuhvaća slobodu izražavanja mišljenja, neovisnost medija, slobodu prikupljanja, istraživanja, objavljivanja i raspačavanja informacija u cilju informiranja javnosti; pluralizam i raznovrsnost medija, slobodu protoka informacija i otvorenosti medija za različita mišljenja, uvjerenja i za raznolike sadržaje, dostupnost javnim informacija, uvažavanje zaštite ljudske osobnosti, privatnosti i dostojanstva, slobodu osnivanja pravnih osoba za obavljanje djelatnosti javnoga informiranja, tiskanja i raspačavanja tiska i drugih medija iz zemlje i inozemstva, proizvodnju i objavljivanje radijskog i televizijskog programa, kao i drugih elektroničkih medija, autonomnost urednika, novinara i ostalih autora programskih sadržaja u skladu s pravilima struke. Također je radi zaštite raznovrsnosti i pluralizma medija predviđeno ograničenje koncentracije u području tiskanih i elektroničkih medija, te javnost vlasništva. Zakonom o elektroničkim medijima uspostavljen je Fond za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija. Sredstvima Fonda poticat će se tijekom
godine proizvodnja i objavljivanje programskih sadržaja elektroničkih medija na lokalnoj i regionalnoj razini koji su od javnog interesa, a osobito važni za ostvarivanje prava građana na javno informiranje, nacionalne manjine u Republici Hrvatskoj, poticanje posebnih programa na područjima od posebne državne skrbi, poticanje kulturnog stvaralaštva, te razvoj obrazovanja, znanosti i umjetnosti. Svi zakoni iz područja medija usklađeni su sa standardima EU-a, što znači da su usklađeni s pravnim aktima EU, direktivama, te aktima Vijeća Europe, preporukama, kao i s Europskom konvencijom o prekograničnoj televiziji. Prethodno navedene zakonske odredbe provode se u praksi, a osigurani su mehanizmi zaštite slobode izražavanja. Zakonom o elektroničkim medijima utvrđena načela i obveze koje proizlaze iz europskih propisa nadzire Vijeće za elektroničke medije kao nezavisno i samostalno regulatorno tijelo u području elektroničkih medija. Vijeće za elektroničke medije je regulatorno tijelo koje je nadležno za javni radio i televiziju (Hrvatsku radioteleviziju) i privatne radijske i televizijske postaje, te ima cjelovit nadzor na području djelatnosti radija i televizije. Zakonom o medijima osigurana je sudska zaštita u slučaju povrede slobode izražavanja i slobode medija. Rad Hrvatske radiotelevizije kao javne televizije također prati i nadzire Programsko vijeće Hrvatske radiotelevizije, kao tijelo HRT-a, čime se zastupa i štiti interes javnosti, te slobode izražavanja i medija. Hrvatski sabor donio je na svojoj sjednici
listopada
Odluku o imenovanju članova Programskog vijeća Hrvatske radiotelevizije (NN br. 167/03). Među 145 prijavljenih kandidata na javni poziv izabrano je 11 članova, koji će, između ostalog, na temelju javnog natječaja imenovati glavnog ravnatelja HRT-a, a na njegov prijedlog, imenovati ravnatelje HR i HT odnosno Glazbene proizvodnje. Na prijedlog ravnatelja HR i HT, Vijeće će također imenovati direktore programa HTV i HR i glavne urednike Informativnog programa HR i HT. Vijeće za radio i televiziju donijelo je
rujna
odluku o dodjeli koncesije za treći program HTV-a. Pobjednik natječaja izabran je sukladno odredbama Poslovnika Vijeća, prema kojim pobjednik mora dobiti podršku većine vijećnika, odnosno najmanje 5 od ukupno 9 glasova. Glasovalo se u dva kruga. U drugom krugu izabrana je tvrtka HRTL, u čijem su sastavu njemačka televizijska kuća RTL (suvlasništvo njemačke medijske grupacije Bertelsman i WAZ-a), te hrvatske tvrtke Agrokor, Podravka, Atlantic grupa, HVB/Splitska banka i Pinta TV
Televizijska koncesija na državnoj razini dodijeljena je na 10 godina (uz godišnju naknadu od 300.000 Kn i 100.000 kn za korištenje frekvencije). Koncesiju za emitiranje televizijskog programa na nacionalnoj razini imala je prije toga, osim javnog HTV-a, samo Nova TV. Prioriteti u
godini • Posebna će se pozornost usmjeriti na provedbu gore navedenih zakonskih propisa. Posebno će biti važan rad regulatornog tijela Vijeća za elektroničke medije, te Programskog vijeća HRT-a koje kao tijelo HRT-a štiti i zastupa interes javnosti u ovoj javnoj televiziji. • Ostvarit će se profesionalizacija i stručna ekipiranost Vijeća za elektroničke medije, za što su osigurana potrebna sredstva. • Vijeće za elektroničke medije ostvarivat će odlučujuću ulogu u obavljanju nadzora nad provedbom Zakona o elektroničkim medijima, s obzirom da su ovom regulatornom tijelu dane široke ovlasti, kojima se osigurava realizacija načela slobode i nezavisnosti medija. Ovo Vijeće odlučuje i o raspodjeli sredstava Fonda za poticanje i raznovrsnost medija, čija će sredstva, očekuje se, tijekom
godine značajno doprinijeti ostvarenju pluralizma i raznovrsnosti medija. • Pluralizmu i raznovrsnosti televizijskog programa doprinijet će i djelovanje HRTL-a kao novog koncesionara, koji je dobio koncesiju za treću mrežu, dakle još jednog koncesionara televizijskog programa na nacionalnoj razini. 1.3.1.
Ravnopravnost spolova U Republici Hrvatskoj donesen je niz materijalnih propisa, kao i procesnih odredbi kojima se utječe na uklanjanje diskriminacije protiv žena. Iako te odredbe zadiru u sva životna područja, najveće su promjene u području nasilja u obitelji i osiguranju jednakih mogućnosti pri zaposlenju. Donesen je novi zakonski propis u području obiteljskog prava te je uspostavljen novi zakonski okvir za zabranu diskriminacije u područjima zapošljavanja i rada. Uz jačanje sustava za pravosudnu zaštitu i provedbu ovih prava, osnovana su i odgovarajuća tijela za zaštitu i promicanje ravnopravnosti spolova. Nadalje, Republika Hrvatska je po prvi put pristupila izradi specijalnih zakona koji su isključivo namijenjeni sprječavanju diskriminacije na osnovi spola, i to: Zakon o ravnopravnosti spolova (NN br. 116/03), Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji (NN br. 116/03), te Zakon o istospolnim zajednicama (NN br. 116/03). Zakonom o ravnopravnosti spolova štiti se i promiče ravnopravnost spolova kao temeljna vrednota ustavnog poretka Republike Hrvatske, uređuje zaštita od diskriminacije na temelju spola i stvaranje jednakih mogućnosti za žene i muškarce u političkom, gospodarskom, socijalnom, obrazovnom i svim drugim područjima društvenog života. Definira se diskriminacija na osnovu spola kao naličje ravnopravnosti u svim pojavnim oblicima – kao izravna, neizravna i kao uznemiravanje, te spolno uznemiravanje. Utvrđuju se državni mehanizmi postizanja jednakosti i ravnopravnosti, te obveza uvođenja načela ravnopravnosti spolova (gender mainstreaming-a). Nadalje, utvrđuju se i mehanizmi zaštite načela ravnopravnosti spolova. Navedeni Zakon po prvi put uvodi u hrvatsko zakonodavstvo i zabranu spolnog uznemiravanja – ono se definira kao diskriminacija na osnovu spola. Na temelju Zakona o ravnopravnosti spolova, Hrvatski sabor donio je na sjednici
listopada
Odluku o imenovanju pravobraniteljice za ravnopravnost spolova, koja će, djelujući neovisno i samostalno, pratiti provedbu ovog Zakona i drugih propisa koji se tiču ravnopravnosti spolova, te o tome najmanje jednom godišnje izvješćivati Hrvatski sabor. Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji iz srpnja
godine ima za cilj efikasnu i trajnu zaštitu ugroženih osoba, s naglaskom na prevenciju, a zatim i na potpunu zaštitu žrtava nasilja. Zakon uvodi i instituciju »zabrane pristupa«, te propisuje zaštitne mjere zabrane približavanja žrtvi nasilja u obitelji. Zakon predviđa kaznu za nasilje u obitelji – novčanu kaznu ili kaznu zatvora. U srpnju
godine stupio je na snagu Zakon o istospolnim zajednicama, kojim se uređuju pitanja strukture istospolne zajednice, pravo na uzdržavanje te imovinsko-pravna pitanja. 1.3.1.
Zaštita prava djeteta Pravni okvir Poštivanje prava djeteta, bitna je karakteristika svake demokratske države. U Republici Hrvatskoj temeljna prava i interesi djece zaštićeni su Ustavom (NN br. 28/01), na način da se djeci osigurava posebna skrb i zaštita od strane države i društva. Uz navedeno, nužno je istaknuti, da Hrvatsku u posljednje vrijeme karakteriziraju zakonodavne reforme, između ostalih i obiteljska, a što je rezultiralo i napretkom na ovom području. Brojnim novim zakonima kontinuirano se usklađuje zaštita prava djeteta s međunarodnim standardima. U cilju sustavnije zaštite prava i interesa djeteta, tijekom
usvojen je niz novih zakona: Obiteljski zakon, Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji, Zakon o pravobranitelju za djecu, Zakon o nagradi za promicanje prava djeteta, Zakon o sprječavanju nasilja na sportskim natjecanjima. Nacionalnim programom djelovanja za djecu predloženo je uvođenje posebne nagrade za promicanje prava djeteta, te je u svibnju
donesen Zakon. Zakonom se, na dan prihvaćanja Konvencije o pravima djeteta, uređuje dodjela Nagrade (za životno djelo i godišnja) za iznimna postignuća u zaštiti dobrobiti, prava i interesa djece. Nagrada za životno djelo dodjeljuje se istaknutim pojedincima zbog trajnog doprinosa promicanju prava djeteta, a tri godišnje nagrade pojedincima/grupi za dostignuća tijekom protekle godine. Ove godine po prvi će se dodijeliti Nagrade, čime će se hrvatskoj javnosti, ali i mlađem naraštaju na vrlo popularan i neposredan način približiti sadržaj Konvencije. Zakon o pravobranitelju za djecu Pravobranitelj za djecu, kao samostalna neovisna i nestranačka institucija štiti, prati i promiče prava i interese djece na temelju Ustava RH, međunarodnih ugovora i domaćih zakona, tako što: prati usklađenost nacionalne legislative s međunarodnim standardima kao i izvršavanje obveza koje proizlaze za RH; prati primjenu svih propisa; predlaže nadležnim tijelima poduzimanje mjera radi unaprjeđenja stanja i sprječavanja štetnih djelovanja na ovom području; reagira na povrede pojedinačnih prava djece; te se osobito zalaže za zaštitu djece s posebnim potrebama; kao i za upoznavanje javnosti i Hrvatskoga sabora o stvarnom stanju. Temeljem Zakona, u rujnu ove godine, imenovan je dječji pravobranitelj, te se očekuje i dovršetak ustrojstva njegova ureda. Također je podnesen zahtjev za članstvo u Europskoj mreži ombudsmana za djecu (ENOC). Institucionalni okvir Zaštita prava i interesa djeteta vrlo je široka te je obuhvaćena nizom pojedinačnih propisa, a što za posljedicu ima provedbu i praćenje istih od brojnih tijela državne vlasti. Sukladno postojećoj trodiobi vlasti, dajemo kraći pregled nadležnosti: • zakonodavstvo: nadležni su različiti saborski odbori, od kojih je Odbor za obitelj, mladež i šport matično tijelo u postupku donošenja propisa vezanih uz brak, obitelj, skrbništvo, materinstvo, zaštitu djece i mladeži od ovisnosti, itd.; • sudstvo: pri redovnim općinskim sudovima, županijskim sudovima i Vrhovnom sudu RH postoje posebni odjeli ili suci za mladež; državni odvjetnici su specijalizirani u odjelima za mladež pri općinskim i županijskim državnim odvjetništvima, dok je jedan od zamjenika pri Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske zadužen za mladež; • državna uprava: veći broj tijela, kao što su Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa, Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi, Ministarstvo obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti, Ministarstvo unutarnjih poslova, Ministarstvo pravosuđa prati ovo područje. Navedenom je, uz Ured dječjeg pravobranitelja (vidi u tekstu ranije), potrebno pribrojiti i dva savjetodavna tijela Vlade RH: Vijeće za djecu i Povjerenstvo Vlade RH za prevenciju poremećaja u ponašanju djece i mladih. Vijeće za djecu zaduženo je za trajno praćenje ostvarivanja Nacionalnog programa djelovanja za djecu, kao i za koordiniranje i usklađivanje aktivnosti državnih i ostalih tijela pri ostvarivanju planiranih mjera i aktivnosti iz istog. Nacionalni program donesen je
temeljem preuzetih obveza iz Svjetske deklaracije o opstanku, zaštiti i razvoju djece i Plana djelovanja. Njime su obuhvaćena djeca do 18 godine, te se do
traži: poboljšanje kvalitete života djece (zdravlje, izobrazba, stanovanje, zaštita od nasilja i zanemarivanja), osiguravanje uvjeta za rast i razvoj djece u iznimno teškim okolnostima i poticanje darovite djece. Analiza njegove provedbe pokazala je potrebu jasnijeg definiranja aktivnosti i dinamike izvršavanja, te je
srpnja
Vlada RH, u smislu nadopune, prihvatila Prioritetne aktivnosti za dobrobit djece
–
Posebice se nastoji pomoći najugroženijim skupinama djece, kao što su siromašni, zanemareni ili s teškoćama u razvoju. Područja Prioritetnih aktivnosti (odgoj i obrazovanje, zdravlje, prehrana, uloga obitelji, socijalna skrb, djeca u iznimno teškim okolnostima) proizlaze iz Plana djelovanja za primjenu Svjetske deklaracije o opstanku, zaštiti i razvoju djece, dok su područja slobodnog vremena, kulture i medija dodana. Povjerenstvo Vlade RH za prevenciju poremećaja u ponašanju djece i mladih proučava uzroke te prati kretanje maloljetničke delikvencije, pruža stručnu pomoć vezanu uz pravovremeno poduzimanje mjera u interesu zaštite djece i mladeži, posebice onih koji žive u rizičnim uvjetima, te radi na otklanjanju i ublažavanju negativnih čimbenika na razvoj, mentalno zdravlje i ponašanje djece i mladeži. Isto je započelo s izradom Nacionalne strategije prevencije poremećaja u ponašanju djece i mladih, te je prema Nacionalnom programu djelovanja za djecu sredina
određena kao rok izrade. Prioriteti/mjere • dosljedna provedba Prioritetnih aktivnosti iz Nacionalnog programa djelovanja za djecu (rok: kontinuirano, koordinatori: Ministarstvo obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti i Vijeće za djecu); • osnivanje Nacionalnog dječjeg parlamenta (rok: listopad 2004., nositelji: Ministarstvo obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti i Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa); • donošenje Nacionalne strategije u prevenciji poremećaja u ponašanju djece i mladih (rok: sredina 2004., nositelji: Ministarstvo obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti i Povjerenstvo Vlade RH za prevenciju poremećaja u ponašanju djece i mladih) • proglašenje Dana Konvencije o pravima djeteta u Hrvatskoj. 1.3.
Prava manjina i zaštita manjina Donošenjem Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina (NN br. 155/02), te provedbenih propisa stvoreni su uvjeti za sustavno ostvarivanje prava nacionalnih manjina. Svi spomenuti propisi doneseni su sukladno odredbama Okvirne konvencije o zaštiti nacionalnih manjina, te drugih međunarodnih dokumenata. Osnovna novina Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina omogućavanje je pripadnicima nacionalnih manjina sudjelovanje u procesu odlučivanja. U provedbi Ustavnog zakona donesen je Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o izboru članova predstavničkih tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave (NN br. 155/02) kojim je određen način izbora vijeća nacionalnih manjina, te omogućeno provođenje zastupljenosti nacionalnih manjina u predstavničkim tijelima lokalne i regionalne samouprave. Sukladno Zakonu, općine i gradovi dužni su izmijeniti svoje statute kako bi bila osigurana zastupljenost manjina u predstavničkim tijelima. Vlada Republike Hrvatske raspisala je
travnja
godine izbore za vijeća i predstavnike nacionalnih manjina, koji su održani
svibnja
godine i na kojima je izabrano 207 od 209 vijeća i 42 predstavnika nacionalnih manjina. Budući da nije izabran predviđeni broj vijeća i predstavnika nacionalnih manjina, Vlada RH je
siječnja
donijela Odluku o raspisivanju ponovljenih izbora za predstavnika nacionalne manjine u jedinici lokalne i područne (regionalne) samouprave i Odluku o raspisivanju dopunskih odnosno ponovljenih izbora za članove vijeća nacionalnih manjina u jedinicama lokalne i područne (regionalne) samouprave, koji će se održati
veljače
godine. Već započeti postupci edukacije kako lokalnih i regionalnih vlasti, tako i izabranih članova vijeća i predstavnika nacionalnih manjina o načinu rada i modalitetima suradnje bit će prošireni i nastavljeni u
uz potporu i suradnju s OESS-om. Savjet za nacionalne manjine će ubuduće, umjesto Vlade RH i Ureda za nacionalne manjine, raspoređivati i doznačivati sredstva za programe nacionalnih manjina u Hrvatskoj. Time se odlučivanje i o tom bitnom segmentu ostvarivanja prava manjina u potpunosti prenijelo na predstavnike manjina. U
godini u državnom je proračunu osigurano 20 milijuna kuna za programe udruga nacionalnih manjina, što je oko 10 % više od prethodne godine. Ta sredstva samostalno raspoređuje Savjet za nacionalne manjine. Sukladno Ustavnom zakonu, članove Savjeta za nacionalne manjine imenuje Vlada RH i sastoji se isključivo od pripadnika manjina i to: sedam članova iz reda osoba koje predlože vijeća nacionalnih manjina, pet članova iz reda istaknutih kulturnih, znanstvenih, stručnih, vjerskih djelatnika iz reda osoba koje predlože manjinske udruge i druge organizacije manjina, pravne osobe, vjerske zajednice i građani pripadnici nacionalnih manjina. Članovi Savjeta su i zastupnici nacionalnih manjina u Hrvatskome saboru. Savjet za nacionalne manjine ima predsjednika i dva potpredsjednika koji svoju dužnost obavljaju profesionalno. Jedan od njih je obvezno član Savjeta iz redova nacionalne manjine koja u ukupnom stanovništvu Hrvatske sudjeluje s više od 1,5%. Što se tiče datuma imenovanja članova Savjeta za nacionalne manjine, koji se biraju na prijedlog Vijeća nacionalnih manjina, čekaju se rezultati nacionalnih izbora kada će biti poznati zastupnici nacionalnih manjina u Hrvatskom saboru kako bi se osigurala zastupljenost svih nacionalnih manjina u Savjetu. Vlada RH je
ožujka
godine donijela Rješenje o imenovanju članova Savjeta za nacionalne manjine i imenovanju pet članova na prijedlog udruga nacionalnih manjina, vjerskih zajednica, te pripadnika nacionalnih manjina. Za članove Savjeta za nacionalne manjine iz reda istaknutih kulturnih, znanstvenih, stručnih, vjerskih djelatnika imenovani su predstavnici židovske, srpske, bošnjačke, crnogorske i albanske nacionalne manjine. Zastupnici nacionalnih manjina u Hrvatskome saboru po funkciji su članovi Savjeta. Savjet za nacionalne manjine ima predsjednika i dva potpredsjednika koji svoju dužnost obavljaju profesionalno. Za predsjednika Savjeta imenovan je predstavnik židovske, a za potpredsjednika Savjeta predstavnik srpske nacionalne manjine. Vlada RH je
listopada
godine donijela rješenje o imenovanju još tri člana Savjeta iz reda osoba koje su predložila vijeća makedonske, njemačke i slovačke nacionalne manjine. Za drugog potpredsjednika Savjeta imenovan je predstavnik, kojeg je predložilo vijeće njemačke nacionalne manjine. Do sada su održane četiri sjednice Savjeta. Savjet je donio Odluku o rasporedu sredstava osiguranih u Državnom proračunu Republike Hrvatske za
godinu za programe udruga i ustanova nacionalnih manjina, te proveo raspravu o izvješću Ministarstva prosvjete i športa o provedbi Zakona o odgoju i obrazovanju na jeziku i pismu nacionalnih manjina. Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o izboru zastupnika u Hrvatski sabor (NN br. 53/03) povećan je broj zastupnika nacionalnih manjina i to: za srpsku nacionalnu manjinu na tri, a za ostale manjine na pet, tako da će zastupnici nacionalnih manjina u Hrvatskome saboru ubuduće imati osam zajamčenih mjesta, umjesto dosadašnjih pet mjesta. Pored toga, pripadnici nacionalnih manjina mogu biti birani i na listama pojedinih stranaka. Nova Vlada Republike Hrvatske potaknula je promicanje prava nacionalnih manjina, te sklopila sporazume i postigla dogovore s predstavnicima nacionalnih manjina. Uzimajući u obzir specifični položaj i probleme romske populacije, Vlada RH je
listopada
donijela Nacionalni program za Rome, koji je izrađen u suradnji s nadležnim ministarstvima i drugim organizacijama, te u suradnji s romskim udrugama. Program ukazuje na osnovne probleme s kojima se susreće romska populacija i sadrži niz kratkoročnih i dugoročnih mjera u područjima zdravstva, odgoja i obrazovanja, socijalne skrbi, zapošljavanja, stanovanja i rješavanja statusnih pitanja koje trebaju doprinijeti otklanjanju dugo nerješavanih problema i uspješnoj integraciji Roma, kao i poboljšavanju općeg stanja u romskoj zajednici. Za sve predviđene mjere utvrđeni su nositelji i planirana sredstva, a za mjere koje će se izvršavati u
godini sredstva su predložena u državnom proračunu za
godinu (20.000.000 kuna). Nacionalni program za Rome predviđa sljedeće mjere: • uključivanje Roma u društveni i politički život; • očuvanje tradicijske kulture Roma; • poticanje izdavaštva i informiranja te romske kulture i stvaralaštva putem medija; • rješavanje statusnih pitanja Roma (državljanstvo); • suzbijanje diskriminacije i pravna pomoć (besplatna pravna pomoć); • odgoj i obrazovanje (obavezna predškola za romsku djecu, osiguranje pohađanja dječjeg vrtića, posebne mjere za veće uključivanje romske djece u obvezni osnovno školski sustav, povećanje broja Roma koji pohađaju srednje škole i fakultete); • zdravstvena zaštita (posebne mjere za zdravstveni odgoj i prosvjećivanje Roma, cijepljenje romske djece, poboljšanje rada patronažne skrbi, borba protiv alkoholizma, pušenja i drugih ovisnosti, praćenje ostvarivanja prava na zdravstvenu zaštitu); • zapošljavanje (posebne mjere za veće zapošljavanje i samo-zapošljavanje Roma); • socijalna skrb (smanjenje siromaštva Roma, poboljšanje uvjeta življenja osoba s invaliditetom, zaštita romskih obitelji a posebice djece, pružanje humanitarne pomoći); • prostorno uređenje (legalizacija i uređenje romskih naselja). Već se započelo s provedbom pojedinih mjera posebno u području odgoja i obrazovanja. Održana su također četiri tematska seminara sa širokim brojem sudionika Roma, te domaćih i stranih eksperata. Prioriteti u
godini • Nastavit će se pratiti provedba Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina, Zakona o uporabi jezika i pisma nacionalnih manjina, Zakona o odgoju i obrazovanju na jeziku i pismu nacionalnih manjina, te drugih provedbenih propisa. • Dopunski odnosno ponovljeni izbori za predstavnike nacionalnih manjina u predstavničkim tijelima jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave u onim jedinicama u kojima nije ostvarena njihova zastupljenost sukladno zakonu održat će se
veljače
Dopunski odnosno ponovljeni izbori za vijeća nacionalnih manjina u jedinicama lokalne i područne samouprave koja nisu izabrana također će se održati
veljače
godine. • Vlada RH pripremit će Izvješće o provedbi Okvirne konvencije za zaštitu nacionalnih manjina u veljači
godine. Koordinator za izradu Izvješća je Ured za nacionalne manjine. 1.
PUČKI PRAVOBRANITELJ I tijekom
godine, pučki pravobranitelj je razmatrao pojedinačne slučajeve ugroženosti prava građana, koja su im prilikom izvršavanja poslova iz svoje nadležnosti počinila tijela državne uprave, tijela s javnim ovlastima ili djelatnici u tim tijelima. Izvješće o svojem radu za
godinu, te o stupnju poštivanja ustavnih i zakonskih prava građana, pučki pravobranitelj podnio je predsjedniku Hrvatskoga sabora aktom od
ožujka
godine. Izvješće pokazuje značajno ukupno smanjenje pritužbi građana. Sam sadržaj pritužbi je različit u odnosu na prethodne godine, pa se uglavnom radi o oblicima povreda prava u područjima upravnog djelovanja kojima se bave i ombudsmani u drugim zemljama. Iz Izvješća je vidljiva bolja suradnja upravnih tijela i tijela s javnim ovlastima s pučkim pravobraniteljem, što je doprinijelo i većoj efikasnosti rada pučkog pravobranitelja. Tijekom
godine, pučki pravobranitelj primio je ukupno 1558 pritužbi, što u odnosu na prethodne dvije godine predstavlja značajnije smanjenje (za 16,8% u odnosu na
i 11,2% u odnosu na
godinu), ali predstavlja relativno malo (5,6%) smanjenje u odnosu na višegodišnji prosjek od 1650 novih predmeta. Osim novo-primljenih pritužbi, u radu je bilo i 1031 pritužbi iz ranijih godina. Dakle, u
godini radilo se na 455 predmeta, uglavnom iz
godine, što znači da se u
godini, ukupno radilo na 2013 predmeta. Od 455 prenesenih predmeta dovršeno je 260 (57,1%). Najveći broj pritužbi u
godini, od ukupno 1558 pristiglih pritužbi, odnosio se na rad tijela s javnim ovlastima i upravnih tijela u području socijalne sigurnosti tj. na području prava iz mirovinsko-invalidskog osiguranja, zdravstvenog osiguranja i zdravstvene zaštite, socijalne skrbi, te prava iz radnog odnosa državnih i javnih službenika. Osnovna struktura primljenih prituŽbi vidljiva je iz sljedeĆe tablice: Red.br. Područje Broj pritužbi % (1154=100) I. Imovinska prava 326 28,3 II. Mirovinsko-invalidsko, zdravstveno osiguranje i socijalna skrb 366 31,7 III. Statusna prava 81 7,0 IV. Ratni stradalnici 134 11,6 V. Urbanizam, zaštita okoliša, graditeljstvo 84 7,3 VI. Osobna nesigurnost 18 1,5 VII. Razno 145 12,6 Tijekom
godine, mjerodavne vlasti provele su preporuke Pučkog pravobranitelja u sljedećim slučajevima povrede prava – stjecanje/priznavanje prava na mirovinu – odugovlačenje postupka, ostvarivanje prava iz sustava socijalne skrbi – susreti djeteta s roditeljem kojemu nije povjereno na čuvanje i odgoj, prava iz radnog odnosa državnog službenika, ograničenje prava vlasništva obiteljske kuće (pravo stanovanja), povrat imovine oduzete za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine – odugovlačenje postupka (povreda prava na obnovu), pravo na lokacijsku i građevnu dozvolu, pravo na zdrav okoliš (buka, onečišćenje zraka), statusna prava građana. Potrebno je istaknuti da je pučki pravobranitelj uvažavan u tijelima lokalne i područne (regionalne) samouprave u znatno većem broju slučajeva nego kod središnjih tijela državne uprave (ministarstva). Prioriteti u
godini Vlada RH će nastaviti jačati suradnju s pučkim pravobraniteljem, te u potpunosti uzeti u obzir činjenice iz njegovog godišnjeg izvješća i provoditi njegove preporuke. Konkretno, slijedom zaključaka Hrvatskoga sabora od
lipnja
Vlada je obvezana da preispita i popravi uvjete života u odjelima za maloljetnike ustanova u kojima se ograničava sloboda kretanja u Republici Hrvatskoj, da u primjerenom roku osigura dodatna sredstva kako bi se omogućilo učinkovito funkcioniranje Pučkog pravobranitelja RH, te da se očituje o poticaju Pučkog pravobranitelja RH za priznavanje prava na naknadu djeci bivših političkih zatvorenika za dane koje su njihovi roditelji proveli u zatvoru ili pritvoru. 1.
POVRATAK IZBJEGLICA 1.5.
Pravni i institucionalni okvir Pitanja vezana uz povratak prognanika i izbjeglica u RH regulirana su najvećim dijelom sljedećim zakonskim i podzakonskim propisima: Zakon o statusu prognanika i izbjeglica (NN br. 96/93, 39/95 i 128/99); Zakon o područjima posebne državne skrbi (NN br. 44/96, 57/96, 124/97, 73/00, 87/00, 94/01 i 88/02), Uredba o uvjetima i mjerilima za stambeno zbrinjavanje na područjima posebne državne skrbi (NN br. 10/01), Pravilnik o redu prvenstva stambenog zbrinjavanja na područjima posebne državne skrbi (NN br. 116/02), Program povratka i zbrinjavanja prognanika, izbjeglica i raseljenih osoba (NN br. 92/98), Zakon o prestanku važenja Zakona o privremenom preuzimanju i upravljanju određenom imovinom (NN br. 101/98); Zakon o obnovi (NN br. 24/96, 54/96, 87/96 i 57/00); Sporazum radne skupine o operativnim postupcima povratka (NN br. 92/98), te međunarodni propisi i konvencije o statusu izbjeglica. Nadležno tijelo zaduženo za provedbu većine navedenih propisa bilo je Ministarstvo za javne radove, obnovu i graditeljstvo (MJROG), odnosno temeljem novog Zakona o ustrojstvu i djelokrugu ministarstava i državnih upravnih organizacija (»Narodne novine«, br. 199/03), od
prosinca
godine Ministarstvo obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti (nadalje: MOBMS) koje daje prijedloge i inicijative Vladi za poduzimanje potrebnih mjera i aktivnosti za unaprjeđenje procesa povratka te operativno provodi i koordinira Vladine programe povratka s drugim nadležnim tijelima koje sudjeluju u procesu povratka prognanika i izbjeglica. Za podršku programima povratka u dijelu koji se odnosi na obnovu stambenog fonda i infrastrukture te građevinsku podršku i operativu koja sudjeluje u programima stambenog zbrinjavanja, zaduženo je prema novom ustrojstvu ministarstava Ministarstvo mora, turizma, prometa i razvitka (nadalje: MMTPR). Kroz navedena tijela osigurana je suradnja s glavnim međunarodnim institucijama – UNHCR, EK, OESS koja se, između ostalog, bave povratkom izbjeglica u Hrvatsku, i savjetodavna uloga njihovih eksperata za pitanja povratka. 1.5.
Ostvareno u
godini Prioritet u svom djelovanju Vlada je usmjerila na ubrzavanje sljedećih aktivnosti: povrat imovine i stambeno zbrinjavanje, obnova ratom oštećenog stambenog fonda i osnovne infrastrukture, te osnovne aktivnosti za ubrzanje dinamike povratka i stvaranje održivih uvjeta povratka. Povrat zauzete privatne imovine Osobito velik pomak napravljen je na području povrata imovine koje je jedan od ključnih elemenata povratka i zaštite osnovnih ljudskih prava osobito prava na raspolaganje vlastitom imovinom, kao i normalizacije života u multietničkim lokalnim zajednicama na područjima povratka. Na kraju
godine u Hrvatskoj je preostalo zauzetih 3.509 stambenih jedinica koje se trebaju vratiti njihovim vlasnicima, a zauzimaju ih privremeni korisnici većinom izbjeglice iz BiH. Ukupno je do sada vlasnicima vraćeno 15.770 stambenih jedinica. Propisani zakonski rok za povrat privatne imovine u Hrvatskoj utvrđen je za kraj
godine. Vlasnicima kojima imovina nije vraćena u posjed u zakonskim rokovima do kraja
godine, isplaćuje se svaki mjesec naknada štete do povrata imovine u posjed. U tijeku je intenzivna provedba postupaka povrata imovine prema zadnjim izmjenama Zakona o područjima posebne državne skrbi: protiv protupravnih korisnika 523 kuća pokrenuti su administrativni i sudski postupci iseljenja; za 873 korisnika u tijeku je gradnja objekata alternativnog smještaja i po završetku oni će napustiti zauzetu imovine; za 2.113 korisnika u tijeku je osiguravanje stambenog zbrinjavanja odnosno alternativnog smještaja budući nemaju druge useljive imovine u RH ili BiH. Zbog sporije provedbe programa stambenog zbrinjavanja od predviđene, do čega je došlo iz tehničkih razloga, svim privremenim korisnicima nije osigurano stambeno zbrinjavanje do kraja
godine zbog čega je hrvatska Vlada u listopadu
donijela posebne mjere za ubrzanje povrata imovine. Za potrebe stambenog zbrinjavanja privremenih korisnika osigurano je ukupno 782 milijuna kuna i to: 62,5% iz hrvatskog proračuna i 37,5% iz novog kredita Razvojne banke Vijeća Europe koji je Vladi odobren u ožujku
(40 milijuna eura). Za realizaciju programa su u
godini korištena isključivo proračunska sredstva, jer će sredstva iz ovog novog kredita biti povučena
godine. Obnova stambenog fonda i osnovne infrastrukture Obnova kako stambenog fonda i infrastrukture intenzivirana je, jer je osigurano dodatno financiranje iz državnog proračuna i iz kreditnih sredstava koje je uzela hrvatska Vlada. Većina korisnika obnove u
godini bili su povratnici srpske nacionalnosti - oko 75%. U
izdano je ukupno 29.000 rješenja o pravu na obnovu – mjesečni prosjek od oko 2.400 rješenja. Preostalo je za riješiti još oko 12.000 zahtjeva za obnovu, od čega su većina zahtjevi podneseni od izbjeglica i povratnika srpske nacionalnosti. Potpora povratku i obnovi u BiH Značajno je pokretanje procesa povratka Hrvata u područja BiH gdje je manjinski povratak ranije bio vrlo spor – bosansku Posavinu i banjalučku regiju. Hrvatska je u
godini poduzela niz mjera za iniciranje povratka u susjednu BiH, u prvom redu kroz program direktne potpore Vlade RH povratnicima u BiH u obnovi njihovih oštećenih ili razorenih domova u što su uložena i značajna proračunska sredstva – isporuke građevinskog materijala su u tijeku za 1.328 obitelji povratnika u BiH (4.874 osoba). Suradnja sa susjednim državama u povratku izbjeglica Kroz financiranje različitih programa povratka u BiH i njihovu provedbu u suradnji s nadležnim ministarstvom u BiH, u
godini intenzivirana je značajno suradnja dviju država vezano za poticanje procesa povratka u BiH kao i iz BiH u Hrvatsku. Suradnja je uspostavljena i kroz razmjenu podataka o stanju obnove i povratu imovine BiH izbjeglica koji još borave u Hrvatskoj, a zahvaljujući inicijativi hrvatske strane i korištenju alternativnih izvora podataka osim službenih, podaci međunarodnih organizacija u BiH koje su uz lokalne vlasti u posjedu većine podataka o povratku i izbjeglicama. Međutim, podaci o izbjeglicama iz Hrvatske koje borave u BiH na području Republike Srpske još nisu dostavljeni hrvatskoj strani u svrhu provjere o kojim se osobama radi i njihovim mogućnostima za povratak. Daljnji napredak suradnje RH i BiH u pogledu rješavanja svih preostalih izbjeglica u BiH i u Hrvatskoj, a osobito u pogledu razmjene podataka, očekuje se uspostavom zajedničke komisije dvaju nadležnih ministarstava BiH i RH, dogovorene na ministarskoj razini u srpnju
godine u Zagrebu. Ta zajednička komisija trebala bi operativno rješavati konkretna pitanja povratka u Hrvatsku i u BiH. Hrvatska je u
godini inicirala suradnju i sa Srbijom i Crnom Gorom s ciljem konačnog rješavanja preostalih izbjeglica iz Hrvatske kroz njihov povratak u Hrvatsku ili lokalnu integraciju. Suradnja je započeta kroz razmjenu podataka o izbjeglicama koje još borave u SiCG. Stambeno zbrinjavanje bivših nositelja stanarskog prava Provedba programa već je započela dodjelom prava na stambeno zbrinjavanje bivšim nositeljima stanarskog prava, koji su se vratili na područja posebne državne skrbi i to najmom državnih stanova i državnih APN kuća prema Zakonu o područjima posebne državne skrbi. Kako bivši nositelji stanarskog prava nisu trenutno razdvojeni od ostalih korisnika stambenog zbrinjavanja, točni podaci o broju korisnika bit će naknadno poznati. Kako je većina bivših nositelja stanarskog prava živjela izvan područja posebne državne skrbi, Vlada je u lipnju
godine prihvatila novi program stambenog zbrinjavanja bivših nositelja stanarskog prava koji se vraćaju u mjesta izvan područja posebne državne skrbi. Pod uvjetom da nemaju druge imovine i da žele živjeti u Hrvatskoj njihovo stambeno zbrinjavanje definirano je kroz modele (i) najam stana u državnom vlasništvu sa zaštićenom najamninom, ili (ii) kupovina stana koji će osigurati država uz povoljne kreditne uvjete. Krajem
godine započela je medijska kampanja u Hrvatskoj te podnošenje zahtjeva za stambeno zbrinjavanje bivših nositelja stanarskih prava, što će se u
godini nastaviti i u inozemstvu gdje boravi veći broj potencijalnih korisnika. Upravljanje državnim stambenim fondom Zadnjim izmjenama Zakona o područjima posebne državne skrbi predviđene su mjere za učinkovitije upravljanje i kontrolu korištenja državnog stambenog fonda. U
godini, MJROG je ponovilo reviziju državne imovine kupljene od APN-a, uglavnom obiteljskih kuća, kao osnovu za uspostavu sustava upravljanja državnim stambenim fondom. Na osnovu te revizije pokreću se postupci za iseljavanje i raskidanje ugovora o najmu s korisnicima kojima je završena obnova vlastitih domova. Također je nastavljen postupak registracije i revizije korištenja državnih stanova. Revizija državnih stanova provodi se u suradnji s Državnim odvjetništvom i Hrvatskim fondom za privatizaciju koje utvrđuje koja je imovina u državnom vlasništvu, dok Vlada RH utvrđuje pravo trenutnih korisnika na stambeno zbrinjavanje kroz najam državne imovine. Poseban problem predstavlja neutvrđeno i neproknjiženo vlasništvo nad velikim brojem stanova na područjima posebne državne skrbi te postupak tek treba provesti. Utvrđivanje titulara vlasništva nad stanovima na područjima posebne državne skrbi i uknjižbu stanova u državnom vlasništvu provodi se u suradnji s Hrvatskim fondom za privatizaciju i Državnim odvjetništvom. Postupak uknjižbe je trenutno u završnoj fazi za 3.600 stanova na području grada Vukovara koji provodi Fond za privatizaciju nakon što je utvrdio da se radi o državnoj imovini. Aktivnosti pripreme stanova za uknjižbu provode se trenutno i na području Sisačko-moslavačke županije kroz program CARDS 2001 u čijoj provedbi surađuju VRH i nevladina organizacija ASB kao provedbeni partner Europske komisije. Taj će projekt biti završen do ožujka
godine i dat će model za nastavak aktivnosti na ostalim područjima posebne državne skrbi. Iz fonda te državne imovine osigurava se dodatan stambeni fond za stambeno zbrinjavanje privremenih korisnika zauzete imovine i bivših nositelja stanarskog prava. Osim spomenutih mjera, Vlada je definirala i poduzela druge mjere koje se odnose na poticanje rješavanja ostalih pitanja vezanih za povratak izbjeglica u Hrvatsku, što uključuje obnovu i poticanje gospodarskog oporavka, te ukupni ekonomski razvitak područja povratka, deminiranje i sređivanje zemljišnih knjiga kao osnove za uvođenje reda u sustav vlasničkih odnosa. U tijeku je i revizija korištenja državne imovine na područjima posebne državne skrbi. U
godini registrirano je ukupno 12.871 povratnika – 24% prognanika uglavnom hrvatske nacionalnosti i 76% manjinskih povratnika većinom građana srpske nacionalnosti. Ukupno se od
godine do kraja
godine vratilo 318.249 prognanika i izbjeglica, i to: 210.396 povratnika – bivših prognanika, uglavnom Hrvata, koji su tijekom progonstva boravili u drugim područjima Hrvatske koja nisu bila zahvaćena ratom (66% od ukupnog broja povratnika), te 107.853 manjinskih povratnika hrvatskih građana srpske nacionalnosti, koji su u izbjeglištvu većim dijelom boravili u SRJ i BiH (34% ukupnog broja povratnika). Osim kroz broj povratnika, rezultati Vladine politike i poduzetih mjera tijekom
godine mjerljivi su kroz sljedeće konkretne indikatore: • 8.000 obnovljenih stambenih jedinica i prateće osnovne komunalne i socijalne infrastrukture u mjestima povratka u
godini, čime je omogućen povratak za 20.000 povratnika (uloženo ukupno 1,23 milijardi kn), • 6.082 vraćene privatne imovine (od rujna
godine kada su implementirane zadnje zakonske promjene vezane za procedure povrata imovine, od čega se najveći dio odnosi na imovinu vraćenu u
godini), • 3.741 stambeno zbrinuta obitelj privremenih korisnika zauzete imovine uglavnom izbjeglice iz BiH i SiCG, te drugi povratnici u potrebi, a koji su tijekom
godine dobili u najam državnu imovinu ili građevinski materijal za gradnju kuća u kojim su trajno stambeno zbrinuti nakon napuštanja zauzete imovine, • za 1.328 obitelji izbjeglica (4.874 osoba) osiguran je i isporučuje se građevinski materijal za obnovu njihovih razorenih kuća u BiH kroz Vladin program potpore povratku u BiH. 1.5.
Prioritetna područja djelovanja i mjere u
godini Za povratak njihovim domovima u Hrvatskoj ili BiH ili za konačno rješenje kroz lokalnu integraciju u Hrvatskoj preostalo je danas ukupno 49.426 prognanika i izbjeglica, i to: • 10.851 prognanika uglavnom hrvatske nacionalnosti i 1.715 raseljenih osoba srpske nacionalnosti u hrvatskom Podunavlju, • 4.196 izbjeglica iz BiH i Kosova, • najmanje 12.949 izbjeglica srpske nacionalnosti u SiCG i BiH, koji su podnijeli zahtjeve za povratak u Hrvatsku, • oko 12.989 izbjeglih iz BiH i SiCG te drugih povratnika koji zauzimaju tuđu imovinu u Hrvatskoj i moraju je napustiti zbog povrata vlasnicima • 6.726 povratnika koji su se vratili u Hrvatsku u zadnjih šest mjeseci i u potrebi su za potporom kod lokalne reintegracije. Uvjeti za održivi povratak ili lokalnu integraciju preostalih prognanika i izbjeglica u Hrvatskoj, te potencijalnih povratnika koji još borave u SiCG i BiH, osiguravaju se kroz programe Vlade RH koji su navedeni u nastavku. Povrat zauzete privatne imovine Prioritet je završiti povrat preostale zauzete imovine – ukupno 3.509, koja nije vraćena vlasnicima do kraja
Iseljavanje preostale zauzete imovine osigurat će se kroz završetak administrativnih i sudskih postupaka za iseljenje korisnika te imovine, te kroz ubrzanu provedbu programa stambenog zbrinjavanja privremenih korisnika koji nemaju druge useljive imovine u Hrvatskoj ili BiH dodjelom alternativnog smještaja do sredine
godine. Vlada RH donijela je
listopada
godine mjere za ubrzanje povrata imovine, kojima je predviđeno ubrzati kupovinu kuća kroz APN i gradnju alternativnog smještaja zbog iseljavanja privremenih korisnika iz zauzete privatne imovine, te korištenje drugih alternativnih oblika smještaja tih korisnika. Tim mjerama osigurat će se i ubrzati povrat imovine vlasnicima 2.281 zauzetih kuća, koji su podnijeli zahtjeve za povrat imovine, a za 1.228 zauzetih objekata čiji vlasnici nisu zatražili povrat imenovat će se privremeni zastupnici te potom osigurati povrat imovine u
godini. Obnova stambenog fonda i osnovne infrastrukture Prioritetne aktivnosti su nastavak obnove preostalog stambenog fonda te intenziviranje obnove objekata komunalne i socijalne infrastrukture. U
godini predviđena je obnova ukupno 11.500 u ratu oštećenih ili uništenih obiteljskih kuća i stanova, od čega 4.000 obiteljskih kuća IV. – VI. stupnja oštećenja, 1.600 stanova u oštećenim višestambenim zgradama i oko 5.400 kuća I. – III. stupnja oštećenja čiji će vlasnici dobiti novčane potpore za popravak ili će dobiti povrat vlastito uloženih sredstava za obnovu. Tim programom će biti u najvećoj mjeri priveden kraju program obnove u ratu oštećenih stambenih jedinica, a mogući preostali broj oštećenih kuća i stanova završit će se u
godini. Realizacija ovih aktivnosti ovisit će o raspoloživim sredstvima proračuna i drugim izvorima financiranja programa obnove. Većina korisnika obnove u
godini su povratnici srpske nacionalnosti – oko 80%. Za utvrđivanje prava na obnovu ili povratak preostalo je još ukupno oko 12.000 zahtjeva za obnovu, podnesenih uglavnom od izbjeglica koje još borave u SICG i BiH. Svim ovim podnositeljima zahtjeva su poslani pozivi i pojašnjenja za dopunu zahtjeva, jer nisu priložili potrebne dokaze ili izjave. U posredovanje i komunikaciju s podnositeljima zahtjeva koji borave u SiCG uključeni su i uredi SDF-a i UNHCR-a. S postignutim ubrzanjem rješavanja zahtjeva za obnovu, do polovice
godine očekuje se rješavanje svih preostalih zahtjeva, izuzev onih gdje se postupak ne može završiti odmah zbog drugih imovinskih postupaka koji su u tijeku. Odobrenim kreditom Europske investicijske banke (EIB-a) osigurana su dodatna sredstva za obnovu komunalne i socijalne infrastrukture – oko 100 milijuna eura (50% kredit i 50% sredstva hrvatskog proračuna) – koja će se do kraja
godine realizirati u 90 općina i gradova na područjima posebne državne skrbi (područjima povratka). U istom razdoblju realizirat će se projekt obnove 142 školska objekta za koji su sredstva osigurana u jednakom omjeru iz kredita Razvojne banke Vijeća Europe i iz hrvatskog proračuna. Program stambenog zbrinjavanja na područjima posebne državne skrbi Namijenjen je svim povratnicima, izbjeglicama u potrebi za lokalnom integracijom i drugim naseljenicima na tim područjima koji nemaju vlastite imovine, a prioritet je trenutno dan korisnicima privremeno zauzete privatne imovine koju moraju napustiti zbog povrata vlasnicima (uglavnom srpski povratnici i SICG i BiH). Do sredine
godine namjerava se završiti stambeno zbrinjavanje privremenih korisnika zauzete imovine, a potom nastaviti s programom stambenog zbrinjavanja za druge povratnike i stanovnike tih područja. Kroz ovaj program nastavit će se stambeno rješavati i bivši korisnici društvene imovine koji se vraćaju na područja posebne državne skrbi. Stambeno zbrinjavanje bivših nositelja stanarskog prava koji se vraćaju na područja Hrvatske izvan područja posebne državne skrbi U
godini započet će provedba programa stambenog zbrinjavanja bivših nositelja stanarskog prava koji su živjeli izvan područja posebne državne skrbi, a prema programu Vlade iz lipnja
godine. Za te potrebe u proračunu za
godinu osigurat će se 60 milijuna kuna potrebnih za gradnju oko 1.500 stanova. Do kraja
godine podnosit će se zamolbe za stambeno zbrinjavanje i nastaviti medijska kampanja u Hrvatskoj te inozemstvu. Upravljanje državnim stambenim fondom U
godini izdat će se ugovori o najmu za državnu imovinu – državne kuće i stanovi na područjima posebne državne skrbi za korisnike kojima se utvrdi pravo na stambeno zbrinjavanje, a prema Zakonu o područjima posebne državne skrbi. Također će se nastaviti postupak utvrđivanja titulara vlasništva nad stanovima u državnom vlasništvu budući za većinu imovine taj postupak nije do sada proveden. Na osnovu toga uspostavit će se sustav upravljanja državnom imovinom. Povratak i obnova u BiH U
nastavit će se s programom direktne potpore hrvatske Vlade povratku izbjeglica u Bosnu i Hercegovinu kroz potporu u obnovi njihovih oštećenih i razorenih kuća u BiH. Predviđen je završetak obnove kuća za 1.328 obitelji povratnika u BiH za koje su trenutno u tijeku isporuke građevinskog materijala. Također će se u hrvatskom proračunu osigurati dodatna sredstva za nastavak programa obnove kroz dodjelu građevinskog materijala za nove korisnike. Suradnja sa susjednim državama u povratku izbjeglica Očekuje se daljnji napredak u suradnji sa susjednim zemljama, između ostalog kroz pripremu donatorske konferencije koja se organizira slijedom predsjedničke inicijative triju država – RH, SiCG, BiH. S BiH nastavit će se intenzivna suradnja kroz financiranje započetih programa povratka i obnove u BiH, te intenziviranje razmjene podataka s nadležnim ministarstvom u BiH, čime će se dodatno potaknuti procesi povratka. Predviđa se uspostava pune suradnje sa SiCG, osobito vezano za razmjenu podataka o izbjeglicama koje još borave u SiCG, kako bi se ubrzao povratak i što prije pronašla konačna rješenja za sve hrvatske građane koji su preostali u SiCG. Namjera je hrvatske Vlade da tražeći alternativne načine i modele financiranja razriješi što prije pitanje povrata imovine, potom da do kraja
godine završi program stambenog zbrinjavanja privremenih korisnika trenutno zauzete imovine, te u bližoj perspektivi i ukupnu obnovu stambenog fonda i pripadajuće infrastrukture – tijekom
godine. Plan provedbe Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju Mjera Rok provedbe Nositelji Izrada Strategije za razvoj civilnog društva u RH 12/2004 SRCD, NZRCD Provedba Prioritetnih aktivnosti iz Nacionalnog programa djelovanja za djecu trajno MOBIMS Vijeće za djecu Donošenje Nacionalne strategije u prevenciji ponašanja djece i mladih 09/2004 MOBIMS, VRH Povjerenstvo za prevenciju ponašanja djece i mladih Provedba Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina, Zakona o uporabi jezika i pisma nacionalnih manjina, Zakona o odgoju i obrazovanju na jeziku i pismu nacionalnih manjina, te drugih provedbenih propisa trajno VRH UNM MZOŠ Održavanje dopunskih izbora za predstavnike nacionalnih manjina u predstavničkim tijelima jedinica lokalne i područne samouprave u onim jedinicama u kojima nije ostvarena njihova zastupljenost 02/04 VRH Održavanje dopunskih izbora za vijeća nacionalnih manjina u jedinicama lokalne i područne samouprave, koje nisu izabrane 02/04 VRH Usvajanje izvješća VRH o provedbi Okvirne konvencije za zaštitu nacionalnih manjina 02/04 VRH Daljnje jačanje suradnje s pučkim pravobraniteljem, posebno provedbom preporuka iz njegovih godišnjih izvješća trajno VRH Nastaviti provoditi Program povratka prognanika i izbjeglica VRH (čl. 3.) trajno VRH, MVP Nastaviti razmjenu podataka o stanju imovine u BiH u vlasništvu privremenih korisnika privatne imovine i drugih BiH izbjeglica u RH s Ministarstvom za ljudska prava i izbjeglice BiH (čl. 3.) trajno VRH Nastaviti proces razminiranja područja RH pod minama preostalim iz Domovinskog rata (čl. 3.) trajno VRH HCR Revizija korištenja stanova u državnom vlasništvu na područjima posebne državne skrbi (čl. 3.) trajno VRH Dovršiti proces vraćanja sve privatne imovine koja je bila dodijeljena na privremeno korištenje (prema Zakonu o privremenom preuzimanju i upravljanju određenom imovinom ukinutom
godine) 07/2004 VRH Nastavak obnove stambenog fonda trajno MMTPR Nastavak i intenziviranje obnove osnovne komunalne i socijalne infrastrukture na područjima povratka (kreditni programi EIB i CEB V) trajno VRH MOBIMS VRH MMTPR U suradnji s državnim uredima za obnovu na županijskoj razini osigurati rješavanje većine preostalih zahtjeva za obnovu (19.000) i utvrđivanje prava na obnovu, izuzev slučajeva gdje su u tijeku drugi imovinski postupci 07/2004 MMTPR Nastavak programa stambenog zbrinjavanja na područjima posebne državne skrbi, uključujući stambeno zbrinjavanje bivših nositelja stanarskih prava koji se trajno vraćaju na područja posebne državne skrbi trajno VRH MMTPR Provedba programa stambenog zbrinjavanja bivših nositelja stanarskog prava koji se vraćaju na područja Hrvatske izvan područja posebne državne skrbi trajno VRH Utvrđivanje titulara vlasništva nad stanovima na područjima posebne državne skrbi trajno MOBIMS HFP Državno odvjetništvo Uspostava sustava upravljanja državnim stambenim fondom na područjima posebne državne skrbi trajno MOBIMS Državno odvjetništvo Nastavak provedbe VRH programa potpore povratku izbjeglica u BIH kroz pomoć u obnovi oštećenih i uništenih obiteljskih kuća u BiH trajno VRH MMTPR MOBIMS Intenzivirati suradnju i dijalog s Bosnom i Hercegovinom te nadležnim Ministarstvom za ljudska prava i izbjeglice BiH, uključujući razmjenu podataka, a u cilju ubrzanja prekograničnog povratka i osiguravanje konačnih rješenja za preostale izbjeglice trajno VRH Nastaviti i intenzivirati suradnju i dijalog sa Srbijom i nadležnim Komesarijatom za izbjeglice Srbije, uključujući razmjenu podataka o izbjeglicama iz Hrvatske koji još borave u SiCG, a u cilju povratka i osiguravanja konačnih rješenja za preostale izbjeglice iz Hrvatske trajno VRH 1.
SURADNJA S MKSJ Republika Hrvatska je bila prva država koja je još krajem
predložila UN osnivanje suda za ratne zločine počinjene u bivšoj Jugoslaviji. Hrvatska suradnju s Međunarodnim kaznenim sudom za zločine počinjene na području bivše Jugoslavije (MKSJ) shvaća ne samo kao svoju međunarodnu i pravnu obvezu, već i kao moralnu obvezu kažnjavanja svih počinitelja ratnih zločina i stvaranje preduvjeta za pomirbu naroda koji žive na području djelovanja Suda. U brojnim prilikama, pa tako i tijekom
godine, Vlada Republike Hrvatske dokazala je podršku radu Suda, posebice kontinuiranom suradnjom u pristupu dokumentima i dokazima, saslušanju svjedoka i osumnjičenika, kao i pružanja pomoći u radu istražnim timovima Suda. Vezano uz određena pitanja pristupa arhivima i dostave dokumentacije, čestim dogovorima s predstavnikom Tužiteljstva u Zagrebu iznađene su formule za uspješno rješavanje svih spornih momenata. Na inicijativu hrvatske strane, Tužiteljstvo MKSJ-a obavilo je reviziju zahtjeva Tužiteljstva kojima hrvatska strana nije u potpunosti udovoljila do tog trenutka. Prema rezultatima revizije, od 519 do tada podnijetih zahtjeva, nije bilo niti jednog zahtijeva na koji uopće nije odgovoreno, a djelomično je ostalo otvoreno 14 zahtjeva. Svi ti zahtjevi riješeni su do sredine rujna
godine. Novi zahtjevi Tužiteljstva promptno se dostavljaju na postupanje nadležnim državnim tijelima koja ih ispunjavaju u zadanim rokovima. Tijekom suradnje s MKSJ, hrvatska strana dostavila je više tisuća dokumenata sadržanih u više desetaka tisuća stranica, desetaka video i audio kazeta, disketa i CD-a, omogućeno je posjećivanje svih zatraženih lokacija od interesa haških istražitelja, pružena je logistička podrška svim ekspertnim ili istražiteljskim grupama, posredovano je u svim zatraženim slučajevima ugovaranja razgovora svjedoka s istražiteljima (preko 200 slučajeva) ili saslušanja putem videolinka, udovoljeno je i svim specifičnim zahtjevima za realiziranje sastanaka predstavnika Tužiteljstva MKSJ s djelatnicima hrvatskih državnih tijela te obavještajnih i sigurnosnih službi itd. Uhićenjem haškog optuženika i bjegunca Ivice Rajića u travnju
godine, pruženi su dodatni dokazi o političkoj volji za punom suradnjom hrvatske strane s MKSJ na temelju preuzetih obveza. Temeljem odluke Županijskog suda u Zagrebu, potvrđene i od strane Vrhovnog suda RH povodom žalbe Ivice Rajića, imenovani je predan MKSJ-u
lipnja
Jedini otvoreni zahtjev Suda prema Republici Hrvatskoj je Nalog za uhićenje i predaju optuženog umirovljenog generala Hrvatske vojske Ante Gotovine. Hrvatska vlada je, između ostalog, za odbjeglim generalom Gotovinom raspisala međunarodnu tjeralicu i odredila novčanu nagradu za informacije o njegovom kretanju, a tijekom
godine u tri navrata Tajniku MKSJ-a podnijela odgovarajuća izvješća, sukladno pravilu
Pravilnika o postupku i dokazima MKSJ-a, o poduzimanju svih raspoloživih radnji i mjera u cilju utvrđivanja njegovog mjesta boravka i uhićenja. Istovremeno je o tome obavještavana i Glavna tužiteljica MKSJ-a Carla Del Ponte. Vlada RH u više navrata je izražavala spremnost kako će primijeniti odluke MKSJ-a, te nastaviti dosadašnju suradnju. Presuda tzv. »Gospićkoj skupini« kao i sve uspješnija operativna suradnja Državnog odvjetništva RH i Tužiteljstva MKSJ-a te usklađivanje nacionalnog zakonodavstva donošenjem potrebnih propisa kao što su to npr. Zakon o zaštiti svjedoka (NN br. 163/03) i Zakon o primjeni Statuta Međunarodnoga kaznenog suda i progona za kaznena djela protiv međunarodnoga ratnog i humanitarnog prava (NN br. 175/03), stvoreni su preduvjeti za ustupanje jednog broja optužnica, odnosno kaznenih postupaka hrvatskom pravosuđu od strane haškog Tužiteljstva. Aktivnosti Vlade kao i suđenja za ratne zločine pred domaćim sudovima su pozitivno utjecali na svijest javnosti da svaki zločin, bez obzira na nacionalnost njegova počinitelja, mora biti kažnjen. Stoga će nadležna državna tijela na području Republike Hrvatske uhititi svaku osobu optuženu za ratni zločin. Prioritet u
godini Republika Hrvatska će nastaviti s punom suradnjom s MKSJ-om u svim područjima (predaja dokumenata, uvid u pojedine dokumente i registre, dostava podataka o svjedocima i osumnjičenicima, ekshumacije, pružanje tehničke pomoći i sl.), te poduzimati sve raspoložive mjere u cilju uhićenja i predaje odbjeglog generala Ante Gotovine Sudu. U slučaju eventualnog podizanja novih optužnica, Vlada RH je spremna promptno postupiti po zahtjevima Suda. 1.
REGIONALNA SURADNJA 1.7.
Bilateralna suradnja ODNOSI SA SUSJEDNIM DRŽAVAMA Talijanska Republika Bilateralni odnosi. Talijanska Republika je jedina susjedna država koja je članica EU pa su stoga dobri bilateralni odnosi za RH od velike važnosti. Ti odnosi su vrlo razvijeni, poglavito na gospodarskom polju. RH je veoma zainteresirana za svestranu suradnju na Jadranu, osobito u pitanjima zaštite okoliša, zatim u pitanjima sigurnosti, borbe protiv organiziranog kriminala i ilegalnih migracija. Dvije zemlje intenzivno surađuju i u okviru regionalnih inicijativa i foruma. Većih otvorenih pitanja u bilateralnim odnosima nema. Bilateralni ugovori. RH je do sada sklopila s TR 30-tak bilateralnih sporazuma uključujući memorandume i protokole, od čega je 15 ugovora stupilo na snagu. U tijeku je potpisivanje i/ili ratifikacija 6 ugovora. Tijekom
godine na snagu je stupio Ugovor o znanstvenoj i tehnološkoj suradnji i Sporazum o suradnji na području obrane, potpisan je Protokol o suradnji na području kulture i obrazovanja za razdoblje
–
i Memorandum o suradnji na području malih i srednjih poduzeća, a razmijenjene su i ratifikacijske isprave za stupanje na snagu Ugovora o socijalnom osiguranju. U
očekuje se ratifikacija Sporazuma o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja i postupak sklapanja već parafiranih sporazuma (Ugovor o cestovnom prometu roba i putnika, Sporazum o pravodobnoj razmjeni informacija u slučaju radiološke opasnosti i razmjeni tehničkih informacija s područja nuklearne i radiološke opasnosti i razmjeni tehničkih informacija s područja nuklearne i radiološke sigurnosti, Sporazum o prijateljstvu, suradnji i partnerstvu). Gospodarska suradnja ima veliko strateško značenje za obje zemlje, kao i za stabilizaciju cijele regije. U
godini, kao i u protekle četiri godine, Italija je prvi vanjskotrgovinski partner RH. U 2002 godini Italija je na drugom mjestu po ukupnim ulaganjima u RH. Četvrto zasjedanje Mješovitog odbora za gospodarsku suradnju trebalo bi se održati tijekom
godine. Operativni program Jadranske prekogranične suradnje talijanskih jadranskih regija s istočno-jadranskim zemljama pokrenut je u okviru inicijative EU Interreg IIIA u travnju
Otvorena pitanja. Drugi sastanak Mješovitog hrvatsko-talijanskog povjerenstva koje bi na temelju izmijenjenog Zakona o denacionalizaciji, koji i strancima omogućuje nadoknadu za nacionaliziranu imovinu u RH, trebalo pokušati pronaći rješenje za uključivanje talijanskih državljana u postupak denacionalizacije u RH, održan je u Zagrebu u travnju
godine. Nastavljena je rasprava i razmjena mišljenja o kategorijama osoba koje bi mogle ostvariti pravo na naknadu. Hrvatskoj strani su potvrđena uvjeravanja da TR snažno podupire ulazak RH u EU, te da davanje podrške nije uvjetovano radom Mješovitog povjerenstva za pitanje povrata oduzete imovine. Iako je Senat talijanskog Parlamenta ratificirao Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju RH s EZ u srpnju
još se očekuje njegovo potvrđivanje u Zastupničkom domu. Tijekom
godine rješavat će se i pitanja nastala proglašenjem Zaštićenog ekološko-ribolovnog pojasa (ZERP), kroz subregionalnu konferenciju jadranskih država, koju je inicirala RH, i kroz pregovore s EK o sklapanju Ugovora između RH i EK o partnerstvu u ribarstvu. Očekuje se i nastavak rada Mješovitog povjerenstva za pitanje povrata imovine. Tehničko pitanje. RH kao sukcesor SFRJ duguje Italiji 35.369.233 USD na ime odštete za nacionaliziranu i optantsku imovinu s područja Zone B Slobodnog teritorija Trsta koji je pripao SFRJ, čime se zatvaraju obveze proistekle iz Osimskih sporazuma iz
i Rimskog ugovora iz
Vlada RH je spremna otplatiti taj dug u nekoliko rata, međutim, unatoč višekratnim obećanjima Italija još nije dostavila broj računa na koji bi se taj dug isplaćivao. Manjine. Talijanska manjina u RH uživa sva prava prema europskim standardima, a ima i svog zastupnika u Hrvatskome saboru. Talijanski jezik je službeni jezik u općinama s većinskim talijanskim stanovništvom gdje postoje osnovne i srednje škole na talijanskom jeziku koje mogu pohađati i hrvatska djeca. Talijanska Vlada financijski pomaže svoju manjinu, a to isto čini i hrvatska Vlada. Hrvatska manjina u Italiji nije tako dobro organizirana iako je u ožujku
osnovan Savez hrvatskih zajednica kao krovna organizacija hrvatskih udruga. RH očekuje da talijanska Vlada znatnije pomaže kulturne aktivnosti hrvatske manjine. Prioriteti. U sljedećem razdoblju očekuje se intenziviranje bilateralnih kontakta na svim razinama uključujući i intenziviranje komunikacija između različitih resora. U postupku je ratifikacija nekoliko potpisanih ugovora, u kolovozu
izvršena je razmjena ratifikacijskih isprava za stupanje na snagu Ugovora o socijalnom osiguranju. Očekuje se i ubrzanje potpisivanja niza bilateralnih ugovora, među kojima je značajno spomenuti Sporazum o praktičnim mjerama povjerenja za izbjegavanje incidenata na moru u kojega bi trebalo ugraditi i elemente o ribarskoj politici, poglavito aspekte koji se odnose na zaštitu okoliša sukladno reformi zajedničke ribarske politike EU. Na području gospodarstva očekuje se intenziviranje suradnje u infrastrukturnoj izgradnji s naglaskom na koridoru V, a također je dogovoreno osnivanje zajedničkog radne skupine za izgradnju industrijskih okruga (uz tal. »know how« pripremljena su četiri područja za stvaranje industrijskih okruga: drvna i metalo-prerađivačka industrija, industrija kože i obuće; u srpnju
u Rimu je održan sastanak o operativnom provođenju projekta). Republika Slovenija Bilateralni odnosi. Bilateralni odnosi dviju država su intenzivni, raznovrsni i razvijeni na svim razinama. Postizanje izvrsnih političkih odnosa za sada priječe otvorena pitanja naslijeđena iz bivše zajedničke države, posebice u svezi s razgraničenjem na moru i neriješenim dugovanjima Ljubljanske banke hrvatskim štedišama. Ipak, te činjenice nisu onemogućile razvijanje dobrih susjedskih odnosa, naročito u području kulture, znanosti, obrazovanja i gospodarstva. Bilateralni ugovori. Sklopljeno je 59 bilateralnih ugovora i akata u proteklih jedanaest godina, od čega je aktualno na snazi 39 ugovora. Od novijih, značajni su Protokol o suradnji dvaju MVP-a te usuglašena Zajednička izjava kojom se potvrđuje značaj opće strateške suradnje dviju država. Slovenska strana je na sastanku u travnju
godine, nakon uspješno provedenih referenduma o prijemu u EU i NATO, ponudila svekoliku pomoć i suradnju RH na njenom putu ka članstvu u euroatlantske integracije, budući da je skori ulazak RH u EU i NATO interes i RS. Granična pitanja. Sporazum o pograničnom prometu i suradnji između dviju država, potpisan
godine, stupio je na snagu
godine i njime se u potpunosti regulira režim na granici u pograničnom pojasu. Dogovoreno je otvaranje 27 malograničnih prijelaza do kraja
godine. Produžena je provedba privremenog ribolovnog režima u području obuhvaćenom tim Sporazumom. Ministri obrane dviju država potpisali su
ožujka
godine u Ljubljani Sporazum o suradnji na području obrane, kao poticaj širenju bilateralne vojne suradnje. Ugovor o prekograničnoj policijskoj suradnji stupio je na snagu
travnja
godine. Provedba tog Ugovora trebala bi povećati sigurnost na granici. Ministri vanjskih poslova Tonino Picula i Dimitrij Rupel potpisali su Sporazum između Vlada RH i RS o jednostavnijem obavljanju granične kontrole u cestovnom i željezničkom prometu na zajedničkim graničnim prijelazima. Otvorena pitanja. Predsjednik RH Stjepan Mesić je, na poziv predsjednika RS dr. Janeza Drnovšeka, boravio od
do
svibnja
godine u službenom posjetu Sloveniji, prilikom kojeg je slovenska strana pokazala određenu spremnost za rješavanje otvorenog pitanja dugovanja Ljubljanske banke na bilateralnoj i sukcesijskoj razini. U pitanja dugovanja Ljubljanske banke, Slovenija nastoji depozite hrvatskih štediša uključiti u postupak sukcesije, dok Hrvatska i dalje stoji na stajalištu da ta dugovanja nisu dio sukcesijske mase, budući da se radi o privatnom pravnom odnosu između banke i štediša. Tražeći načine kako bi od Ljubljanske banke povratili svoje depozite hrvatski građani - štediše Ljubljanske banke uputili su tužbe Sudu za ljudska prava Vijeća Europe, a to pitanje raspravlja se i u Parlamentarnoj skupštini Vijeća Europe. Ugovor između Republike Hrvatske i Republike Slovenije o uređenju statusnih i drugih pravnih odnosa vezanih uz ulaganje, iskorištavanje i razgradnju Nuklearne elektrane Krško potpisan u prosincu
godine je nakon obostrane ratifikacije stupio na snagu
ožujka
godine. Preostalo je još riješiti dugovanje slovenske strane za neisporučenu električnu energiju od
srpnja
godine do stupanja na snagu Ugovora. Prioriteti. Među otvorenim pitanjima, za očekivati je da će implementacija Ugovora o NE Krško ići prema dogovoru i redovito te da će se otvoriti mogućnosti za nalaženje zajedničkih rješenja u pitanju dugovanja Ljubljanske banke, a moguće je i sklapanje Ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja. Najznačajniji problem koji Hrvatska i Slovenija trebaju riješiti u međusobnim odnosima jest razgraničenje teritorijalnog mora i nakon toga sklapanje konačnog sporazuma o državnoj granici. U predstojećem razdoblju, posebno u
godini kada u svibnju Republika Slovenija postaje članicom EU, očekuje se konkretniji nastavak suradnje dviju država u vezi s uključivanjem RH u EU i NATO, kao i nastavak konzultacija o uvođenju schengenskog režima na slovensko-hrvatskoj granici. Republika Mađarska Bilateralni odnosi. Hrvatsko-mađarski odnosi se mogu okarakterizira

🔗 Na službeni izvor

AI objašnjenje na temelju službenog teksta zakona. Okvirno, ne zamjenjuje pravni savjet.

Nacionalni program Republike Hrvatske za pridruživanje Europskoj uniji - 2004. godina