← Hrvatska

Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-3085/2003 od 12. ožujka 2004.

Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-3085/2003 od

  1. ožujka
  2. Upute za korištenje Elektronička pošta Početna stranica Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-3085/2003 od
  3. ožujka
  4. NN 42/2004 (2.4.2004.), Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-3085/2003 od
  5. ožujka
  6. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE 996 Ustavni sud Republike Hrvatske, u Vijeću za rješavanje postupovnih pretpostavki za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Milan Vuković, predsjednik Vijeća, te suci Ivan Matija i Nevenka Šernhorst, članovi Vijeća, u postupku pokrenutom ustavnom tužbom G. P. iz S., koju zastupa Zajednički odvjetnički ured V. G. K. i I. R. iz S., na sjednici održanoj dana
  7. ožujka
  8. godine, jednoglasno je donio RJEŠENJE I. Ustavna tužba se odbacuje. II. Ovo rješenje objavit će se u »Narodnim novinama«. Obrazloženje
  9. Podnositeljica je podnijela ustavnu tužbu protiv presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj: Gzz-81/03-2 od
  10. svibnja
  11. godine.
  12. U konkretnom slučaju Državno odvjetništvo Republike Hrvatske,
  13. siječnja
  14. godine, podnijelo je zahtjev za zaštitu zakonitosti broj: GT-453/97, protiv dijela pravomoćne presude Županijskog suda u Splitu, broj: Gž-1459/97 od
  15. rujna
  16. godine. Drugostupanjskom presudom, djelomično je uvažena žalba tuženika u parničnom postupku, K. P. i G. P., na način da je potvrđen otkaz njihovog stanarskog prava na stanu u S., dok je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice Republike Hrvatske, na njihovo iseljenje i predaju spornog stana slobodnog od stvari i osoba. U zahtjevu za zaštitu zakonitosti, Državno odvjetništvo Republike Hrvatske navodi da je tužbeni zahtjev tužiteljice u konkretnom slučaju glasio na otkaz stanarskog prava tuženika i njihovo iseljenje. Smatra kako se radi o nedjeljivom tužbenom zahtjevu, te ističe da je drugostupanjski sud podjelom jedinstvenog tužbenog zahtjeva na dva odvojena dijela počinio bitnu povredu parničnog postupka opisanu u članku
  17. stavku
  18. točki
  19. Zakona o parničnom postupku (»Narodne novine«, broj 53/91, 91/92 i 112/99). Državno odvjetništvo Republike Hrvatske predložilo je Vrhovnom sudu Republike Hrvatske usvojiti zahtjev za zaštitu zakonitosti te preinačiti pravomoćnu presudu Županijskog suda u Splitu na način da se tužbeni zahtjev u cijelosti usvoji.
  20. Vrhovni sud Republike Hrvatske osporenom presudom djelomično je usvojio zahtjev za zaštitu zakonitosti na način da je usvojen tužbeni zahtjev za iseljenje i predaju stana slobodnog od stvari i osoba prema prvotuženiku K. P., dok je odbijen u dijelu u kojemu je zahtijevano iseljenje podnositeljice. Iz obrazloženja osporene presude razvidno je, da je prema stajalištu Vrhovnog suda Republike Hrvatske, u pravomoćnoj sudskoj presudi pogrešno primijenjeno materijalno pravo sadržano u članku 102.a tada važećeg Zakona o stambenim odnosima (»Narodne novine«, broj 51/85, 42/86, 22/92, 70/93 i 19/95), kada prema prvotuženiku, K. P., uz otkaz stanarskog prava nije usvojen i tužbeni zahtjev za iseljenje. Međutim, prema stajalištu Vrhovnog suda Republike Hrvat­ske, otkaz stanarskog prava prema prvotuženiku ne oslobađa od obveze vlasnika stana na donošenje odluke o davanju stana na korištenje ili dodjelu drugog odgovarajućeg stana članovima porodičnog domaćinstva. Iseljenje člana obiteljskog domaćinstva stanara, u konkretnom slučaju podnositeljice, ne može se tražiti već u parnici o otkazu stanarskog prava, nego tek nakon što se donese odluka vlasnika stana o davanju stana na korištenje drugog odgovarajućeg stana, smatra Vrhovni sud Republike Hrvat­ske.
  21. U ustavnoj tužbi podnositeljica ističe da joj je pravo­moćnom presudom Županijskog suda u Splitu, broj: Gž-1459/97 od
  22. rujna
  23. godine, nezakonito oduzeto stanarsko pravo na spornom stanu. Također navodi da je Vrhovni sud Republike Hrvatske u osporenoj presudi propustio otkloniti nezakonitosti počinjene u pravomoćno okončanom parničnom postupku. Slijedom iznijetoga, podnositeljica smatra da su joj drugostupanjskom presudom i oporenom presudom povrijeđena ustavna prava sadržana u odredbama članka
  24. i članka
  25. Ustava. U ustavnoj tužbi podnositeljica upućuje i na postojanje povrede ustavnih odredaba sadržanim u članku
  26. i članku
  27. Ustava. Zaključno predlaže njezinu ustavnu tužbu usvojiti, osporenu presudu ukinuti i predmet vratiti na Vrhovni sud na ponovni postupak.
  28. Za potrebe ovosudnog postupka pribavljen je spis Općinskog suda u Splitu, broj: P-2382/
  29. Ustavna tužba nije dopuštena.
  30. Prema odredbama članka
  31. stavka
  32. i stavka
  33. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 49/02 - pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), svatko može po iscrpljivanju dopuštenog pravnog puta podnijeti Ustavnom sudu ustavnu tužbu ako smatra da mu je pojedinačnim aktom tijela državne vlasti, tijela jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave ili pravne osobe s javnim ovlastima, kojim je odlučeno o njegovim pravima i obvezama ili o sumnji ili optužbi zbog kažnjivog djela, povrijeđeno ljudsko pravo ili temeljna sloboda zajamčena Ustavom, odnosno Ustavom zajamčeno pravo na lokalnu i područnu (regionalnu) samoupravu. Ustavna tužba nije pravno sredstvo u sustavu redovnih ili izvanrednih pravnih lijekova nego poseban institut za ocjenu pojedinačnih akata tijela državne vlasti, tijela jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave i pravnih osoba s javnim ovlastima radi zaštite ljudskih prava i temeljnih sloboda zajamčenih Ustavom. Slijedom navedenog, Ustavni sud, tijekom postupka pružanja ustavnosudske zaštite, na temelju činjeničnog stanja utvrđenog u postupku iz kojeg je proizašla osporavana odluka i unutar zahtjeva istaknutog u ustavnoj tužbi, utvrđuje je li u postupku odlučivanja o pravima i obvezama došlo do ustavno nedopuš­tenog posizanja u ljudska prava i temeljne slobode.
  34. U konkretnom slučaju podnositeljica od Suda zahtijeva ustavnosudsku zaštitu u vezi s presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske kojom je presuđeno o izvanrednom pravnom lijeku u parničnom postupku, zahtjevu za zaštitu zakonitosti, podignutom od strane nadležnog državnog odvjetnika. Prema odredbi članka
  35. Ustavnog zakona, ustavna tužba može se podnijeti u roku od 30 dana računajući od dana primitka odluke. S obzirom na činjenicu da podnositeljica osporava presudu koja je donesena u postupku po zahtjevu za zaštitu zakonitosti, predmet ustavnosudskog postupka može biti samo ta odluka. Materijalnopravni sadržaj parničnog postupka, pravomoćno presuđenog presudom Županijskog suda u Splitu, a kojom je odlučeno o meritumu tužbenog zahtjeva tužitelja u konkretnom slučaju, ne može biti predmetom ocjene u ovom ustavnosudskom postupku iz postupovnih razloga sadržanih u članku
  36. Ustavnog zakona.
  37. Prema odredbi članka
  38. stavka
  39. Ustava, Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao najviši sud, osigurava jedinstvenu primjenu zakona i ravnopravnost građana. Prema odredbi članka
  40. stavka
  41. Zakona o parničnom postupku, kada rješava o zahtjevu za zaštitu zakonitosti, sud će se ograničiti samo na ispitivanje povreda koje državni odvjetnik ističe u svom zahtjevu. Iz osporene presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske razvidno je da je zahtjev za zaštitu zakonitosti u dijelu u kojemu se on odnosio na prava i obveze podnositeljice ocijenjen neosnovanim. Pravni položaj podnositeljice osporenom presudom nije izmijenjen u odnosu na onaj utvrđen pravomoćnom presudom Županijskog suda u Splitu. Slijedom iznijetog, tijekom ustavnosudskog postupka je utvrđeno da podnositeljica u konkretnom slučaju nema pravni interes za podnošenje ustavne tužbe.
  42. Odredbom članka
  43. Ustavnog zakona propisano je, između ostaloga, da će Ustavni sud rješenjem odbaciti ustavnu tužbu u slučajevima kad ne postoje pretpostavke za odlučivanje o biti stvari. Slijedom svega iznijetog, na temelju odredbe članka
  44. Ustav­nog zakona, riješeno je kao u točki I. izreke, a točka II. izreke temelji se na članku
  45. Ustavnog zakona. Broj: U-III-3085/2003 Zagreb,
  46. ožujka
  47. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Predsjednik Vijeća Milan Vuković, v. r. Rješenje, NN 42/2004-996 Više Dio NN: Službeni Vrsta dokumenta: Rješenje Izdanje: NN 42/2004 Broj dokumenta u izdanju: 996 Donositelj:USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Datum tiskanog izdanja: 2.4.
  48. ELI: /eli/sluzbeni/2004/42/996 Opći uvjeti korištenjaZaštita privatnostiPristup podatcimaELI©
  49. g. Narodne novine d.d. , izrada Novena d.o.o. Opći uvjeti korištenja Odgovornost za objavljene sadržaje Narodne novine d.d. će poduzeti razumne i odgovarajuće napore kako bi informacije na ovim internetskim stranicama bile potpune i točne, ali ne odgovara u slučaju njihove netočnosti ili nepotpunosti. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za štetu ili povredu koja može biti rezultat korištenja ili nemogućnosti korištenja bilo kojeg dijela ove web-lokacije ili nečeg što je na njoj objavljeno. Ove internetske stranice sadrže i informacije trećih osoba i poveznice na druge internetske sadržaje. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje na vanjskim izvorima podataka do kojih mogu voditi poveznice s naših internetskih stranica, niti odgovara, niti upućuje na način i uvjete korištenja tih sadržaja. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje koje na ove internetske stranice stave treće osobe. Zaštita autorskog prava Svi sadržaji objavljeni na ovim internetskim stranicama zaštićeni su autorskim pravom i mogu se koristiti samo pod uvjetima propisanim Zakonom. Promjene Narodne novine d.d. zadržavaju pravo izmjene, dopune ili uklanjanja bilo kojeg dijela ovih internetskih stranica u bilo kojem trenutku. Promjene stupaju na snagu objavljivanjem na ovim internetskim stranicama ili kada su korisnici o njima obaviješteni. Zaštita privatnosti Narodne novine d.d se obvezuju poštivati anonimnost i privatnost korisnika ovih internetskih stranica. O posjetiteljima se neće prikupljati nikakvi osobni podaci osim u slučajevima ako ih posjetitelj dobrovoljno dostavi Narodnim novinama d.d. U slučajevima kad je poznat indentitet posjetitelja/pošiljatelja, njegovi će se podaci koristiti samo u svrhu zbog koje ih je pošiljatelj poslao. Narodne novine d.d. takve podatke mogu koristiti i za što bolji uvid i razumijevanja pojedinačnih potreba i zahtjeva korisnika kao i razvijanja mogućnosti što kvalitetnijega pružanja svojih usluga korisnicima. Narodne novine d.d. se obvezuju da navedene podatke neće učiniti dostupnim bilo kojoj trećoj osobi odnosno strani bez izričitoga pristanka korisnika. Narodne novine d.d. upozoravaju posjetitelje/korisnike na ograničenja suvremenih informacijsko-komunikacijskih tehnologija u odnosu na sigurnost i zaštitu privatnosti osobnih podataka.

🔗 Na službeni izvor

AI objašnjenje na temelju službenog teksta zakona. Okvirno, ne zamjenjuje pravni savjet.