Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-803/2002 od 25. ožujka 2004.

Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-803/2002 od

1. ožujka
2. Upute za korištenje Elektronička pošta Početna stranica Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-803/2002 od
3. ožujka
4. NN 44/2004 (6.4.2004.), Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-803/2002 od
5. ožujka
6. Ustavni sud Republike Hrvatske 1071 Ustavni sud Republike Hrvatske, u Prvom vijeću za odlu­čivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Željko Potočnjak, predsjednik Vijeća, te suci Ivan Matija, Agata Račan, Smiljko Sokol, Nevenka Šernhorst i Milan Vuković, članovi Vijeća, u postupku pokrenutom ustavnom tužbom I. L. iz V., na sjednici održanoj dana
7. ožujka
8. godine, jednoglasno je donio ODLUKU I. Ustavna tužba se odbija. II. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«. Obrazloženje
9. Ustavna tužba je podnijeta protiv presude Upravnog suda Republike Hrvatske, broj: Us-978/2001-7 od
10. prosinca
11. godine, kojom je odbijena kao neosnovana tužba podnositelja u upravnom sporu podnesena protiv rješenja Ministarstva Financija Republike Hrvatske, klasa: UP/I-112-02/95-01/08, ur.broj: 513-10-01/5-96-122-3 od
12. siječnja
13. godine. Tim je rješenjem odbijen prigovor podnositelja ustavne tužbe na rješenje Ministarstva financija, klasa: UP/I-112-02/95-01/08, urbroj: 513-10-01/5-95-122 od
14. rujna
15. godine.
16. U postupku koji je prethodio ustavnoj tužbi podnositelj je prvostupanjskim rješenjem postavljen u zvanje starijeg inspektora II. vrste zvanja i raspoređen na službeničko mjesto inspektora financijske policije II. vrste zvanja u Ministarstvu financija – Financijskoj policiji, postaji Financijske policije za V.-s. županiju sa sjedištem u V. (privremeno u V.). Prvostupanjskim rješenjem ukinuto je privremeno rješenje Ministarstva financija, klasa: UP/I-112-02/94-01/03, urbroj: 513-10-01/5-95-333/1 od
17. svibnja
18. godine. Protiv tog rješenja podnositelj je podnio prigovor smatrajući da se tim rješenjem ne poštuju njegova stečena prava. U obrazloženju rješenja kojim se odbija prigovor podnositelja protiv prvostupanjskog rješenja ističe se da je podnositelj ustavne tužbe privremenim rješenjem, klasa: UP/I-112-02/94-01/03, ur.broj: 513-10-01/5-95-333/1 od
19. svibnja
20. godine, preveden u zvanje stariji inspektor II. vrste zvanja suglasno Zakonu o državnim službenicima i namještenicima i o plaćama nositelja pravosudnih dužnosti (»Narodne novine«, broj 78/94) i Pravilniku o unutarnjem redu Ministarstva financija Republike Hr­vat­ske. Nadalje, ističe se da je istinita činjenica da je podnositelj položio državni ispit za zvanje samostalni upravni referent, koji je bio dužan položiti u svrhu stjecanja položajnog zvanja inspektora društvenih prihoda – šefa Odsjeka na koje je bio imenovan u Općinskoj upravi društvenih prihoda u V., te da je temeljem istog bio oslobođen polaganja državnog stručnog ispita pri stupanju u državnu službu u Ministarstvo financija, Financijsku policiju. Podnositelj je stupio u državnu službu putem natječaja, te nije pre­uzet ili premješten, »stoga ne postoji obveza preuzimanja ste­čenih prava, odnosno prakse uprave prihoda, kao ni Porezne uprave«. Podnositelj je položio stručni ispit za samostalnoga up­rav­nog referenta i tijekom višegodišnjeg razdoblja obavljao poslove za ko­je je predviđen stupanj visoke stručne spreme, međutim nije stekao viši stupanj stručne spreme od one koju posjeduje, te ostala prava koja bi mu na tom temelju pripadala. U postupku sudske ocjene zakonitosti osporenih upravnih akata, Upravni sud ocjenjuje da je tuženo tijelo pravilno postupilo kada je odbilo prigovor podnositelja ustavne tužbe. To stoga jer iz podataka u spisu predmeta je razvidno da je podnositelj ustavne tužbe VŠS ekonomist, na temelju javnog natječaja primljen u Financijsku policiju i imenovan za inspektora Financijske policije s danom
21. srpnja
22. godine, te da je sukladno njegovoj stručnoj spremi i godinama radnog staža raspoređen na radno mjesto inspektora Financijske policije (VŠS). Ističe se da je prilikom prevođenja u zvanje temeljem Zakona o državnim službenicima i namještenicima i o plaćama nositelja pravosudnih duž­nosti tužitelj (podnositelj ustavne tužbe) pogrešno preveden u zva­nje za koje nije imao odgovarajuću visoku stručnu spremu, te da su Pravilnikom o unutarnjem redu Ministarstva financija Republike Hrvatske (koji je stupio na snagu
23. rujna
24. godine), sistematizacijom utvrđena službenička mjesta pod nazivom »inspektor financijske policije I. vrste zvanja« za koje je propisana visoka stručna sprema, te pod nazivom »inspektor financijske policije II. vrste zvanja« za koje je propisana viša stručna sprema. Slijedom navedenog Upravni sud ocjenjuje da su na utvrđeno činjenično stanje tužena tijela pravilno primijenila odredbe Zakona o državnim službenicima i namještenicima i o plaćama nositelja pravosudnih dužnosti i na temelju njega donijetog Pravilnika o unutarnjem redu Ministarstva financija Republike Hrvatske, te da je podnositelj postavljen u zvanje za koje ispunjava uvjete.
25. Podnositelj smatra da je osporenom presudom povrijeđeno ustavno pravo zajamčeno odredbom članka
26. stavka
27. Ustava, a što proizlazi iz sadržaja ustavne tužbe. Podnositelj s ustavnom tužbom postupa kao sa žalbom, te uglavnom osporava utvrđeno činjenično stanje, te uslijed navedenog smatra da je Upravni sud pogrešno primijenio materijalno pravo. Slijedom navedenog nalazi da je time iskazana »samovolja tumačenja i primjene propisa«, te da je postupljeno u suprotnosti s »načelom ustavnosti, zakonitosti i jednakosti«. Ističe da mu nije u potpunosti bilo dozvoljeno sudjelovati i utjecati na rješenje spora pred Upravnim sudom, jer nije bio upoznat s odgovorom tužene, te nije zakazna rasprava, a što je posebice zahtijevao u podnijetoj tužbi, čime nalazi da »nije stavljen u ravnopravan položaj u odnosu na druge«. Zaključno, podnositelj predlaže usvajanje ustavne tužbe, ukidanje osporene presude Upravnog suda i vraćanje predmeta na ponovni postupak. Ustavna tužba nije osnovana.
28. Prema odredbi članka
29. stavka
30. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 49/02 – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), svatko može podnijeti Ustavnom sudu ustavnu tužbu ako smatra da mu je pojedinačnim aktom tijela državne vlasti, tijela jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave ili pravne osobe s javnim ovlastima, kojim je odlučeno o njegovim pravima i obvezama ili o sumnji ili optužbi zbog kažnjivog djela, povrijeđeno ljudsko pravo ili temeljna sloboda zajamčena Ustavom, odnosno Ustavom zajamčeno pravo na lokalnu i područnu (regionalnu) samo­upravu. Ustavna tužba nije pravno sredstvo u sustavu redovnih ili izvanrednih pravnih lijekova, nego poseban institut za ocjenu pojedinačnih akata tijela državne vlasti i pravnih osoba s javnim ovlastima radi zaštite ljudskih prava i temeljnih sloboda zajam­čenih Ustavom. Ustavni sud, u postupku povodom ustavne tužbe, ne obnaša nadležnost žalbenog suda već utvrđuje je li u postupku odlučivanja o pravima i obvezama podnositelja došlo do ustavno nedopuštenog zadiranja u temeljne slobode i ljudska prava, tj. je li povrijeđeno ustavno pravo podnositelja.
31. Člankom
32. stavkom
33. Zakona o upravnim sporovima (»Narodne novine«, broj 53/91, 9/92 i 77/92) propisano je da o upravnim sporovima sud rješava na nejavnoj sjednici. Stavkom
34. istog članka propisano je da sud može odlučiti da se održi usmena rasprava kada nađe da je to potrebno zbog složenosti upravne stvari ili inače radi razjašnjenja stanja stvari.
35. Nakon uvida u osporenu presudu Upravnog suda, navode ustavne tužbe i mjerodavne odredbe materijalnog i postupovnog prava, Ustavni sud je utvrdio da podnositelju nije povrijeđeno ustavno pravo koje se jamči odredbom članka
36. stavka
37. Ustava. Ustavno jamstvo jednakosti svih pred zakonom, propisano odredbom članka
38. stavka
39. Ustava, bilo bi u procesnom smislu povrijeđeno ako stranci u postupku nije bila dana mogućnost da (u okviru zakona) sudjeluje u postupku, da iznosi činjenice i predlaže dokaze, odnosno ako se nadležni sud ili upravno tijelo nije izjasnilo o njenim navodima važnim za odlučivanje, te ako pojedinačni akt (protivno zakonu), nije obrazložen. U materijalnopravnom smislu ovo ustavno jamstvo bilo bi povrijeđeno ako bi sud bez ikakvih, ili bez valjanih razloga, odstupio od ustaljene prakse, ako ne bi uzeo u obzir propis koji je očigledno mjerodavan ili je mjerodavan propis na grubi način pogrešno shvaćen, a što bi moglo izazvati sumnju da je osporena presuda donijeta samovoljno. Ocjenjujući razloge ustavne tužbe sa stajališta članka
40. stav­ka
41. Ustava, Sud je utvrdio da u konkretnom slučaju ustavno pravo jednakosti svih pred zakonom nije povrijeđeno. Podnositelj nije naveo razloge koji bi ukazivali da je u provedenom sudskom postupku bilo postupovnih povreda koje bi mogle dovesti do povreda njegovih ustavnih prava. Sud je obrazložio stajališta iznijeta u osporenoj presudi, za koje je nedvojbeno da nisu posljedica proizvoljnog tumačenja i primjene materijalnog prava te da nisu protivna ustaljenoj sudskoj praksi. U tom postupku i u osporenoj presudi o pravima podnositelja nije odlučivano samovoljno. Slijedom izloženog, Ustavni sud je utvrdio da podnositelju nije povrijeđeno ustavno jamstvo jednakosti iz članka
42. stavka
43. Ustava.
44. Slijedom navedenog, a temeljem članaka
45. i
46. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u izreci.
47. Odluka o objavi temelji se na odredbi članka
48. Ustavnog zakona. Broj: U-III-803/2002 Zagreb,
49. ožujka
50. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Predsjednik Vijeća dr. sc. Željko Potočnjak, v. r. Odluka, NN 44/2004-1071 Više Dio NN: Službeni Vrsta dokumenta: Odluka Izdanje: NN 44/2004 Broj dokumenta u izdanju: 1071 Donositelj:USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Datum tiskanog izdanja: 6.4.
51. ELI: /eli/sluzbeni/2004/44/1071 Opći uvjeti korištenjaZaštita privatnostiPristup podatcimaELI©
52. g. Narodne novine d.d. , izrada Novena d.o.o. Opći uvjeti korištenja Odgovornost za objavljene sadržaje Narodne novine d.d. će poduzeti razumne i odgovarajuće napore kako bi informacije na ovim internetskim stranicama bile potpune i točne, ali ne odgovara u slučaju njihove netočnosti ili nepotpunosti. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za štetu ili povredu koja može biti rezultat korištenja ili nemogućnosti korištenja bilo kojeg dijela ove web-lokacije ili nečeg što je na njoj objavljeno. Ove internetske stranice sadrže i informacije trećih osoba i poveznice na druge internetske sadržaje. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje na vanjskim izvorima podataka do kojih mogu voditi poveznice s naših internetskih stranica, niti odgovara, niti upućuje na način i uvjete korištenja tih sadržaja. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje koje na ove internetske stranice stave treće osobe. Zaštita autorskog prava Svi sadržaji objavljeni na ovim internetskim stranicama zaštićeni su autorskim pravom i mogu se koristiti samo pod uvjetima propisanim Zakonom. Promjene Narodne novine d.d. zadržavaju pravo izmjene, dopune ili uklanjanja bilo kojeg dijela ovih internetskih stranica u bilo kojem trenutku. Promjene stupaju na snagu objavljivanjem na ovim internetskim stranicama ili kada su korisnici o njima obaviješteni. Zaštita privatnosti Narodne novine d.d se obvezuju poštivati anonimnost i privatnost korisnika ovih internetskih stranica. O posjetiteljima se neće prikupljati nikakvi osobni podaci osim u slučajevima ako ih posjetitelj dobrovoljno dostavi Narodnim novinama d.d. U slučajevima kad je poznat indentitet posjetitelja/pošiljatelja, njegovi će se podaci koristiti samo u svrhu zbog koje ih je pošiljatelj poslao. Narodne novine d.d. takve podatke mogu koristiti i za što bolji uvid i razumijevanja pojedinačnih potreba i zahtjeva korisnika kao i razvijanja mogućnosti što kvalitetnijega pružanja svojih usluga korisnicima. Narodne novine d.d. se obvezuju da navedene podatke neće učiniti dostupnim bilo kojoj trećoj osobi odnosno strani bez izričitoga pristanka korisnika. Narodne novine d.d. upozoravaju posjetitelje/korisnike na ograničenja suvremenih informacijsko-komunikacijskih tehnologija u odnosu na sigurnost i zaštitu privatnosti osobnih podataka.