← Hrvatska

Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-3643/2003 od 25. ožujka 2004.

Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-3643/2003 od

  1. ožujka
  2. Upute za korištenje Elektronička pošta Početna stranica Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-3643/2003 od
  3. ožujka
  4. NN 46/2004 (9.4.2004.), Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-3643/2003 od
  5. ožujka
  6. Ustavni sud Republike Hrvatske 1093 Ustavni sud Republike Hrvatske, u Prvom vijeću za odluči­vanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Željko Potočnjak, predsjednik Vijeća, te suci Ivan Matija, Agata Račan, Smiljko Sokol, Nevenka Šernhorst i Milan Vuković, članovi Vijeća, u postupku pokrenutom ustavnom tužbom Đ. S. iz B. R. 126, sada S. M., P. 63, kojeg zastupaju punomoćnici E. F. i S. F.-K., odvjetnici iz S., na sjednici održanoj dana
  7. ožujka
  8. godine, jednoglasno je donio ODLUKU I. Ustavna tužba se odbija. II. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«. Obrazloženje
  9. Ustavna tužba podnijeta je protiv presude Županijskog suda u Sisku, broj: Gž-817/03-3 od
  10. lipnja
  11. godine, kojom je odbijena žalba podnositelja kao neosnovana i potvrđena je presuda Općinskog suda u Sisku, broj: P-2120/2002-31 od
  12. veljače
  13. godine u pobijanom odbijajućem dijelu glede glavne stvari. Istom presudom uvažena je žalba tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Sisku te je pre­inačena prvostupanjska presuda u dosuđujućem dijelu i podnositelju se dosuđuje na ime neisplaćenih mirovina za razdoblje od
  14. studenoga
  15. do
  16. prosinca
  17. godine umjesto iznosa od 13.463,27 kn iznos od 12.634,68 kn sa zakonskim zateznim kamatama od
  18. svibnja
  19. godine do isplate, dok se sa zahtjevom za iznos od 828,59 kn na ime mirovine za listopad
  20. godine i za zatezne kamate od svakog mjesečnog neispla­ćenog iznosa odbija.
  21. Prvostupanjskom presudom obvezan je tuženik isplatiti podnositelju na ime neisplaćenih mirovina za razdoblje od
  22. studenoga
  23. do
  24. prosinca
  25. godine iznos od 13.463,27 kn sa zakonskim zateznim kamatama na mjesečne iznose po dospi­jeću svakog iznosa isplate. Istom presudom, za razdoblje od
  26. travnja
  27. do
  28. listopada
  29. godine za ukupni iznos od 11.914,94 kn zatražen po mjesecima uz zakonske zatezne kamate od dospijeća svakog iznosa, podnositelj je odbijen. Ujedno je riješeno da svaka stranka snosi svoje troškove.
  30. Podnositelj navodi da su osporenim presudama povrije­đene odredbe članaka 3., 5.,
  31. stavka 2., 16., 19., 26., 32.,
  32. stavka 1.,
  33. stavka 1.,
  34. stavka
  35. i
  36. stavka
  37. Ustava Republike Hrvatske. Obrazlažući povrede navedenih ustavnih odredaba podnositelj, u bitnome, ističe kako je u ovom slučaju pogrešno primijenjena odredba članka
  38. stavka
  39. Zakona o mirovinskom i invalidskom osiguranju (»Narodne novine«, broj 26/83, 5/86, 42/87, 34/89, 57/89, 40/90, 9/91, 26/93, 96/93, 64/94, 56/96, u daljnjem tekstu: ZOMIO), te su stoga osporene odluke suprotne mjerodavnim zakonskim odredbama. Smatra naime, kako su u ovom slučaju sudovi trebali primijeniti mjerodavne odredbe Zakona o obveznim odnosima (»Narodne novine«, broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99; u daljnjem tekstu: ZOO) o zastarnim rokovima te da se je na konkretan slučaj trebao primijeniti zastarni rok od 10 godina, sve to zbog ratnog stanja. Predlaže ustavnu tužbu usvojiti, ukinuti osporavane presude parničnih sudova, u pogledu odbijajućeg dijela tužbenog zahtjeva, i predmet vratiti na ponovni postupak prvostupanjskom sudu. Ustavna tužba nije osnovana.
  40. Prema odredbama članka
  41. stavka
  42. i stavka
  43. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 49/02 – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), svatko može po iscrpljivanju dopuštenoga pravnog puta podnijeti Ustavnom sudu ustavnu tužbu ako smatra da mu je pojedinačnim aktom tijela državne vlasti, tijela jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave ili pravne osobe s javnim ovlastima, kojim je odlučeno o njegovim pravima i obvezama ili o sumnji ili optužbi zbog kažnjivog djela, povrijeđeno ljudsko pravo ili temeljna sloboda zajamčena Ustavom. Ustavna tužba nije pravno sredstvo u sustavu redovnih ili izvanrednih pravnih lijekova nego poseban institut za ocjenu pojedinačnih akata tijela državne vlasti, tijela jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave i pravnih osoba s javnim ovlastima radi zaštite ljudskih prava i temeljnih sloboda, zajamčenih Ustavom. Slijedom navedenog, Ustavni sud, tijekom postupka pružanja ustavnosudske zaštite, na temelju činjeničnog stanja utvrđenog u postupku iz kojeg je proizašla osporavana odluka i unutar zahtjeva istaknutog u ustavnoj tužbi, utvrđuje je li u postupku odlučivanja o pravima i obvezama došlo do ustavno nedopu­štenog posizanja u ljudska prava i temeljne slobode.
  44. Tijekom parničnog postupka pokrenutog po tužbi podnositelja za isplatom dospjelih a neisplaćenih iznosa mirovina, a po ovosudnoj odluci, broj: U-III-554/2002 od
  45. listopada
  46. godine, prvostupanjski je sud utvrdio da je podnositelj, za razdoblje od
  47. travnja
  48. do
  49. listopada
  50. godine bio korisnik prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja Republike Srpske. Temeljem te činjenice sud je utvrdio da bi podnositelja, temeljem članka
  51. stavka
  52. ZOMIO, koji je u vrijeme podno­šenja zahtjeva tuženiku, a i samog tužbenog zahtjeva, bio na snazi, podnositelja pripadalo pravo na dospjela primanja koja nisu mogla biti isplaćena zbog okolnosti koje je prouzročio korisnik primanja, za najviše 3 godine unatrag, računajući to vrijeme od dana podnošenja zahtjeva za isplatu. Također je utvrđeno da je podnositelj podnio zahtjev za isplatu zaostalih mirovina
  53. svibnja
  54. godine, iz čega dalje proizlazi da bi ga pripadala sva potraživanja do
  55. svibnja
  56. godine dok bi u preostalom dijelu njegov zahtjev bio zastario. Nadalje je tijekom postupka utvrđeno da je podnositelj bio korisnik prava Javnog fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje Republike Srpske do
  57. listopada
  58. godine te mu temeljem članka
  59. ZOMIO, za navedeno razdoblje ne pripada pravo na isplatu neisplaćenih mirovina od strane tuženika. Tom je, naime, odredbom propisano da ukoliko korisnik mirovine stekne dvije ili više mirovina, može koristiti samo jednu od tih mirovina prema vlastitom izboru, a kako je podnositelj primio navedenu mirovinu u Republici Srpskoj, to da je izvršio svoj izbor. Zaključno prvostupanjski sud utvrđuje da podnositelj ima pravo na potraživanja na ime neisplaćenih mirovina za razdoblje od
  60. studenoga
  61. do
  62. prosinca
  63. godine dok je u preostalom dijelu njegov tužbeni zahtjev odbijen. Odlučujući o žalbama podnositelja i tuženika, drugostupanj­ski sud odbio je žalbu podnositelja potvrdivši činjenična utvrđe­nja prvostupanjskog suda. U odnosu na žalbu tuženika osporavanom presudom drugostupanjski sud utvrđuje kako je prvostupanjski sud pogriješio računajući početak isplate s mirovinom za listopad
  64. godine u iznosu od 828,59 kn, jer je podnositelj mirovinu za taj mjesec primio od Javnog fonda Republike Srpske, zbog čega je u tom dijelu preinačio presudu i za taj mjesec odbio podnositelja s tužbenim zahtjevom. Osporavanom presudom drugostupanjski sud izrazio je stajalište kako u konkretnoj pravnoj stvari zakonske zatezne kamate teku od dana postavljenog zahtjeva tuženiku, a to je
  65. svibanj
  66. godine, a ne od dospjelosti svakog pojedinoga mjesečnog iznosa, kako je to utvrđeno prvostupanjskom presudom, jer je tek podnošenjem zahtjeva tuženik došao u zakaš­njenje pa svoju obvezu nije mogao ispuniti zbog nepoznavanja adrese podnositelja, a suglasno odredbama članka
  67. u svezi s odredbama članaka
  68. i
  69. ZOO-a.
  70. Analizom navoda ustavne tužbe i osporenih odluka, Ustavni sud Republike Hrvatske ocijenio je da osporenim odlukama podnositelju nisu povrijeđena ustavna prava na koja upućuje u ustavnoj tužbi. Člankom
  71. stavkom
  72. Ustava jamči se jednakost svih pred zakonom. Tijekom ustavnosudskog postupka ovaj Sud nije utvrdio postojanje činjenica ili okolnosti koje bi upućivale na povredu navedenog ustavnog prava. U spornoj pravnoj situaciji presu­đivala su tijela sudbene vlasti unutar svoje nadležnosti utvrđene zakonom. Iz pribavljene dokumentacije o provedenom parničnom postupku razvidno je da je prvostupanjski sud proveo dokazni postupak sukladno prijedlozima stranaka dok je drugostupanjski sud meritorno odgovorio na žalbene navode podnositelja i tuženika. Odredbom članka
  73. stavka
  74. Ustava, čiju povredu podnositelj također ističe, jamči se ustavno pravo pojedincu da može, ako je nezadovoljan pojedinačnim aktom upravnih vlasti ili tijela koja imaju javne ovlasti, zatražiti da nadležni sud u određenom postupku odluči o zakonitosti tog akta. Povreda tog ustavnog prava mogla bi biti temelj za ustavnosudsku zaštitu kroz ustavnu tužbu. Kako se, međutim, konkretnom ustavnom tužbom osporavaju akti sudbene vlasti, do povrede prava zajamčenog člankom
  75. stavkom
  76. Ustava, nije niti moglo doći. U odnosu na istaknutu povredu ustavnog prava zajamčenog člankom
  77. Ustava, valja istaknuti da podnositelj nije naveo niti jedan ustavnopravno relevantan razlog koji bi upućivao na postojanje povrede ustavnog prava kojim se jamči jednak pravni položaj državljana Republike Hrvatske i stranaca pred sudovima i drugim državnim i inim tijelima koja imaju javne ovlasti. Polazeći od sadržaja odredbe članka
  78. stavka
  79. Ustava, na čiju povredu podnositelj ukazuje (svatko tko se zakonito nalazi na teritoriju Republike Hrvatske ima pravo slobodno se kretati i birati boravište), te odredbe stavka
  80. istog članka (svaki državljanin Republike Hrvatske ima pravo u bilo koje doba napustiti teritorij države i naseliti se trajno ili privremeno u inozemstvu i bilo kada se vratiti u domovinu), a imajući u vidu predmet spora u postupku koji je prethodio ustavnosudskom postupku (zahtjev za isplatu dospjelih, neisplaćenih mirovina), Sud je utvrdio da podnositelju ustavne tužbe u konkretnom slučaju nisu povrijeđena prava zajamčena člankom
  81. Ustava. U odnosu na tvrdnju podnositelja o povredi prava vlasništva zajamčenog odredbom članka
  82. stavka
  83. Ustava, valja reći da se u konkretnom slučaju radi o obveznopravnom zahtjevu, dakle tražbini podnositelja čije je ostvarivanje vremenski ograničeno institutom zastare, pa Ustavni sud utvrđuje da osporenim presudama kojima je odbijen tužbeni zahtjev podnositelja nije povrije­đeno pravo vlasništva zajamčeno Ustavom. Osporenim presudama, donijetim sukladno mjerodavnim pro­pisima, nije povrijeđena niti ustavna odredba članka
  84. Ustava, prema kojoj se pravo zaposlenih i članova njihovih obitelji na socijalnu sigurnost i socijalno osiguranje uređuje zakonom i kolektivnim ugovorom.
  85. Odredbe članaka 3., 5., 16.,
  86. stavka 1.,
  87. stavka
  88. i
  89. stavka
  90. Ustava ne sadrže ljudska prava i temeljne slobode zajamčene Ustavom, koja se štite u ustavnosudskom postupku pokrenutom ustavnom tužbom, temeljem odredbe članka
  91. stav­ka
  92. Ustavnog zakona.
  93. Slijedom navedenoga, a temeljem odredbi članaka
  94. i
  95. Ustavnog zakona i članka
  96. Poslovnika Ustavnog suda Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 181/03), odlučeno je kao u izreci.
  97. Odluka o objavi temelji se na odredbi članka
  98. stavka
  99. Ustavnog zakona. Broj: U-III-3643/2003 Zagreb,
  100. ožujka
  101. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Predsjednik Vijeća dr. sc. Željko Potočnjak, v. r. Odluka, NN 46/2004-1093 Više Dio NN: Službeni Vrsta dokumenta: Odluka Izdanje: NN 46/2004 Broj dokumenta u izdanju: 1093 Donositelj:USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Datum tiskanog izdanja: 9.4.
  102. ELI: /eli/sluzbeni/2004/46/1093 Opći uvjeti korištenjaZaštita privatnostiPristup podatcimaELI©
  103. g. Narodne novine d.d. , izrada Novena d.o.o. Opći uvjeti korištenja Odgovornost za objavljene sadržaje Narodne novine d.d. će poduzeti razumne i odgovarajuće napore kako bi informacije na ovim internetskim stranicama bile potpune i točne, ali ne odgovara u slučaju njihove netočnosti ili nepotpunosti. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za štetu ili povredu koja može biti rezultat korištenja ili nemogućnosti korištenja bilo kojeg dijela ove web-lokacije ili nečeg što je na njoj objavljeno. Ove internetske stranice sadrže i informacije trećih osoba i poveznice na druge internetske sadržaje. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje na vanjskim izvorima podataka do kojih mogu voditi poveznice s naših internetskih stranica, niti odgovara, niti upućuje na način i uvjete korištenja tih sadržaja. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje koje na ove internetske stranice stave treće osobe. Zaštita autorskog prava Svi sadržaji objavljeni na ovim internetskim stranicama zaštićeni su autorskim pravom i mogu se koristiti samo pod uvjetima propisanim Zakonom. Promjene Narodne novine d.d. zadržavaju pravo izmjene, dopune ili uklanjanja bilo kojeg dijela ovih internetskih stranica u bilo kojem trenutku. Promjene stupaju na snagu objavljivanjem na ovim internetskim stranicama ili kada su korisnici o njima obaviješteni. Zaštita privatnosti Narodne novine d.d se obvezuju poštivati anonimnost i privatnost korisnika ovih internetskih stranica. O posjetiteljima se neće prikupljati nikakvi osobni podaci osim u slučajevima ako ih posjetitelj dobrovoljno dostavi Narodnim novinama d.d. U slučajevima kad je poznat indentitet posjetitelja/pošiljatelja, njegovi će se podaci koristiti samo u svrhu zbog koje ih je pošiljatelj poslao. Narodne novine d.d. takve podatke mogu koristiti i za što bolji uvid i razumijevanja pojedinačnih potreba i zahtjeva korisnika kao i razvijanja mogućnosti što kvalitetnijega pružanja svojih usluga korisnicima. Narodne novine d.d. se obvezuju da navedene podatke neće učiniti dostupnim bilo kojoj trećoj osobi odnosno strani bez izričitoga pristanka korisnika. Narodne novine d.d. upozoravaju posjetitelje/korisnike na ograničenja suvremenih informacijsko-komunikacijskih tehnologija u odnosu na sigurnost i zaštitu privatnosti osobnih podataka.

🔗 Na službeni izvor

AI objašnjenje na temelju službenog teksta zakona. Okvirno, ne zamjenjuje pravni savjet.