← Hrvatska

Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-IIIA-991/2002 od 28. travnja 2004.

Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-IIIA-991/2002 od

  1. travnja
  2. Upute za korištenje Elektronička pošta Početna stranica Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-IIIA-991/2002 od
  3. travnja
  4. NN 61/2004 (14.5.2004.), Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-IIIA-991/2002 od
  5. travnja
  6. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE 1362 Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću za odlu­čivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Jasna Omejec, pred­sjednik Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Mrkonjić, Emilija Rajić i Vice Vukojević, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi M. P., M. P. i Ž. P. iz K., na sjednici održanoj dana
  7. travnja
  8. godine, jednoglasno je donio ODLUKU I. Ustavna tužba se usvaja. II. Općinski sud u Zagrebu dužan je donijeti presudu u pred­metu koji se vodi pred tim sudom pod brojem: Pn-5295/03 (ranije: Pn-7392/94) u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od šest

(6)mjeseci, računajući od prvoga idućeg dana nakon dana objave ove odluke u »Narodnim novinama«. III. Na temelju članka
  1. stavka
  2. Ustavnog zakona o Ustav­nom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 49/
  3. – pročišćeni tekst) podnositeljicama ustavne tužbe određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka
  4. stav­ka
  5. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/
  6. – pročišćeni tekst): – M. P. iz K., u iznosu od 4.400,00 kuna, – M. P. iz K., u iznosu od 4.400,00 kuna, – Ž. P. iz K., u iznosu od 4.400,00 kuna. IV. Naknade iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćene iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositeljica Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njihovu isplatu. V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«. Obrazloženje
  7. Ustavna tužba podnesena je
  8. svibnja
  9. godine, temeljem članka
  10. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 49/
  11. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon) radi nedonošenja odluke suda u razumnom roku u predmetu koji se vodi pred Općinskim sudom u Zagrebu pod brojem: Pn-7392/94 (koji je dobio novi broj: Pn-5295/03). U ustavnoj tužbi podnositeljice navode da je njihov pravni prednik, D. P. iz K.,
  12. listopada
  13. godine, Općinskom sudu u Zagrebu podnio tužbu protiv Republike Hrvatske radi naknade štete koju je počinio nepoznati počinitelj tako što je pod tužiteljevo osobno vozilo te u njegov poslovni objekt ubacio eksplozivnu napravu. Uz ustavnu tužbu podnositeljice su dostavile Sudu rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Karlovcu, broj: O-656/00 od
  14. studenoga
  15. godine, kojim su podnositeljice proglašene nasljednicama pok. D. P. iz K. Podnositeljice navode da je u parničnom postupku u povodu kojeg je podnesena ustavna tužba, Općinski sud u Zagrebu održao dva ročišta za glavnu raspravu, proveo dokaz očevidom na licu mjesta, te donio rješenje o prekidu postupka, od čijeg donošenja do podnošenja ustavne tužbe, nadležni sud u predmetnoj pravnoj stvari nije postupao. Podnositeljice smatraju da je nedonošenjem meritorne odlu­ke u razumnom roku povrijeđeno njihovo ustavno pravo zajamče­no člankom
  16. Ustava Republike Hrvatske. Predlažu da Ustavni sud usvoji ustavnu tužbu, naloži Općinskom sudu u Zagrebu donošenje sudske presude u predmetu, broj: Pn-7392/94, u roku od tri mjeseca od objave odluke Ustavnog suda u »Narodnim novinama«, te da odredi primjerenu naknadu u iznosu od po 100.000,00 kuna svakoj podnositeljici. ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK
  17. Ustavni sud je u ustavnosudskom postupku, pokrenutom temeljem članka
  18. Ustavnog zakona, utvrdio sljedeće činjenice koje su pravno relevantne za odlučivanje o povredi ustavnog prava podnositeljica, zajamčenog člankom
  19. stavkom
  20. Ustava Republike Hrvatske: –
  21. listopada
  22. godine D. P. iz K. pokrenuo je postupak pred Općinskim sudom u Zagrebu, protiv Republike Hrvat­ske, tužbom radi naknade štete koju je počinio nepoznati počini­telj tako što je pod tužiteljevo osobno vozilo te u njegov poslovni objekt ubacio eksplozivnu napravu, –
  23. veljače
  24. godine održano je ročište za glavnu raspravu, – podnescima od
  25. ožujka 1995.,
  26. lipnja
  27. i od
  28. siječnja
  29. godine, tužitelj je tražio zakazivanje ročišta u pred­metu, – dana
  30. travnja
  31. godine, održano je ročište u predmetu, – dana
  32. travnja
  33. godine, proveden je očevid na licu mjesta u D., – podneskom od
  34. prosinca
  35. godine, tužitelj je tražio zakazivanje ročišta, – rješenjem Općinskog suda u Zagrebu, broj: Pn-7392/94 od
  36. veljače
  37. godine, utvrđen je prekid postupka temeljem članka
  38. Zakona o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (»Narodne novine«, broj 7/96.), – rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, broj: Gž-6035/98-2 od
  39. kolovoza
  40. godine (zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka) ukinuto je rješenje Općinskog suda u Zagrebu od
  41. veljače
  42. godine i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovni postupak, – rješenjem Općinskog suda u Zagrebu, broj: Pn-7392/94 od
  43. srpnja
  44. godine, ponovno je utvrđen prekid postupka, – do dana podnošenja ustavne tužbe, dana
  45. svibnja
  46. godine, postupak je i dalje bio u prekidu, – prema informaciji dobivenoj od Općinskog suda u Zagrebu, predmet je dobio novi broj: Pn-5295/
  48. PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK 3.
  49. Pravni prednik podnositeljica pokrenuo je postupak pred Općinskim sudom u Zagrebu
  50. listopada
  51. godine tužbom podnesenom temeljem članka
  52. Zakona o obveznim odnosima (»Narodne novine«, broj 53/91., 73/
  53. i 3/94.), koji je glasio: »Članak
  54. Za štetu nastalu smrću, tjelesnom povredom ili oštećenjem odnosno uništenjem imovine fizičke osobe uslijed akata nasilja ili terora te prilikom javnih demonstracija i manifestacija odgovara društveno-politička zajednica čiji su organi po važećim propisima bili dužni spriječiti takvu štetu.«. Zakonom o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (»Narodne novine«, broj 7/96.), koji je stupio na snagu
  55. veljače
  56. godine, bilo je propisano: »Članak
  57. U Zakonu o obveznim odnosima (»Narodne novine«, br. 53/91., 73/
  58. i 3/94.) članak
  59. briše se.«. Članak
  60. Postupci za naknadu štete pokrenuti po odredbama članka
  61. Zakona o obveznim odnosima, prekidaju se. Postupci iz stavka
  62. ovoga članka nastavit će se nakon što se donese poseban propis kojim će se urediti odgovornost za štetu nastalu uslijed terorističkih akata.«. Zakonom o dopunama Zakona o obveznim odnosima (»Narodne novine«, broj 112/99.) koji je stupio na snagu
  63. studenoga
  64. godine, bilo je propisano: »Članak
  65. Obvezuje se Vlada Republike Hrvatske da posebne zakone iz članka
  66. (članka 184.a. stavka
  67. i 184.b. stavka 2.) ovoga Zakona, te članka
  68. stavka
  69. Zakona o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (»Narodne novine«, br. 7/96.) podnese radi donošenja najkasnije u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.«. 3.
  70. Hrvatski sabor, na sjednici održanoj dana
  71. srpnja
  72. godine, donio je Zakon o odgovornosti za štetu nastalu uslijed terorističkih akata i javnih demonstracija (»Narodne novine«, broj 117/03.), koji je stupio na snagu
  73. srpnja
  74. godine, a kojim je propisano: »Članak
  75. Sudski postupci radi naknade štete prekinuti stupanjem na snagu Zakona o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (»Narodne novine«, br. 7/96.) nastavit će se po odredbama ovoga Zakona.«. Iz navedenog slijedi da je Zakonom o izmjeni Zakona o obveznim odnosima određen prekid postupaka u kojima je odlučivano o naknadi štete nastale uslijed terorističkih akata i javnih demonstracija do stupanja na snagu Zakona o odgovornosti za štetu nastalu uslijed terorističkih akata i javnih demonstracija, odnosno da je navedenim zakonom spomenuta vrsta postupaka bila prekinuta tijekom razdoblja od sedam
(7)godina, pet
(5)mjeseci i dvadeset i pet
(25)dana. 3.
  1. Podnositeljice su podnijele ustavnu tužbu temeljem članka
  2. Ustavnog zakona zbog povrede ustavnog prava na donošenje sudske odluke u razumnom roku, zajamčenog člankom
  3. stavkom
  4. Ustava Republike Hrvatske. Članak
  5. stavak
  6. Ustava Republike Hrvatske propisuje: »Članak
  7. Svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud (...) u razumnom roku odluči o njegovim pravima i obvezama (...).«. Članak
  8. Ustavnog zakona propisuje: »Članak 63.
(1)Ustavni sud će pokrenuti postupak po ustavnoj tužbi i prije no što je iscrpljen pravni put, u slučaju kad o pravima i obvezama stranke (...) nije u razumnom roku odlučio sud (...).
(2)U odluci kojom usvaja ustavnu tužbu zbog nedonošenja akta u razumnom roku iz stavka 1. ovoga članka, Ustavni sud će nadležnom sudu odrediti rok za donošenje akta kojim će taj sud meritorno odlučiti o pravima i obvezama (...) podnositelja. Rok za donošenje akta počinje teći idućeg dana od dana objave odluke Ustavnog suda u »Narodnim novinama«.
(3)U odluci iz stavka
  1. ovoga članka Ustavni sud će odrediti primjerenu naknadu koja pripada podnositelju zbog povrede njegova ustavnog prava koju je sud učinio kada o pravima i obvezama podnositelja (...) nije odlučio u razumnom roku. Naknada se isplaćuje iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva stranke za njezinu isplatu.«. Ustavna tužba je osnovana.
  2. Povredu ustavnog prava na donošenje sudske odluke u razumnom roku Ustavni sud razmatra u svjetlu osobitih okolnosti svakoga pojedinog slučaja. Razmatrajući navode ustavne tužbe i dokumentaciju koja prileži ustavnoj tužbi, Ustavni sud je utvrdio da su u konkretnom slučaju ispunjene pretpostavke za postupanje u smislu odredaba članka
  3. Ustavnog zakona. 4.
  4. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA Parnični postupak pred Općinskim sudom u Zagrebu pokrenut je
  5. listopada
  6. godine. Ustavna tužba podnesena je
  7. svibnja
  8. godine. Ustavni sud utvrđuje da je od dana pokretanja parničnog postupka do dana podnošenja ustavne tužbe proteklo ukupno sedam
(7)godina, šest
(6)mjeseci i devetnaest
(19)dana. Pravo na donošenje sudske odluke u razumnom roku čini dio unutarnjega pravnog poretka Republike Hrvatske od dana stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i protokola broj 1, 4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narod­ne novine« – Međunarodni ugovori, broj 18/97., 6/
  1. – pročišćeni tekst i 8/
  2. – ispravak, u daljnjem tekstu: Europska kon­vencija), a to je
  3. studenoga
  4. godine. Pravo na dono­šenje sudske odluke u razumnom roku je ustavno pravo u Republici Hrvatskoj od
  5. studenoga
  6. godine. Ispitivanje razumnosti trajanja sudskih postupaka prije
  7. studenoga
  8. godine, u pravilu, ne bi moglo biti predmetom ustavnosudskih postupaka temeljenih na članku
  9. Ustavnog zakona, jer u dotadašnjem pravnom poretku Republike Hrvatske takvo pravo nije postojalo. Stoga, računajući od
  10. studenoga
  11. do dana podnošenja ustavne tužbe, pravno relevantno razdoblje koje Ustavni sud razmatra u konkretnom ustavnosudskom postupku obuhvaća četiri
(4)godine, šest
(6)mjeseci i jedan
(1)dan. 4.
  1. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA Analizirajući postupanje nadležnog suda u pravno relevantnom razdoblju, Ustavni sud je utvrdio da Općinski sud u Zagrebu nije poduzeo niti jednu radnju koja bi bila relevantna za meritorno odlučivanje o pravima i obvezama stranaka u tom sudskom postupku. Prema članku
  2. stavku
  3. Ustava Republike Hrvatske, sudovi sude na temelju Ustava i zakona. Prekid parničnog postupka u predmetu koji se vodio pred Općinskim sudom u Zagrebu pod brojem: Pn-7392/94 nastupio je po sili zakona (ex lege) dana
  4. veljače
  5. godine, stupanjem na snagu Zakona o izmjeni Zakona o obveznim odnosima. Rješenje o prekidu postupka koje je donio Općinski sud u Zagrebu imalo je deklaratorno značenje. Zakonom određeni prekid postupka, do donošenja novog propisa, onemogućio je nadležni sud da tijekom prekida poduzima radnje usmjerene na odlučivanje o osnovanosti tužbenog zahtjeva. 4.
  6. UTJECAJ ZAKONOM ODREĐENOG PREKIDA POS­TUP­KA NA POVREDU USTAVNOG PRAVA U ovoj pravnoj stvari Ustavni sud ocjenjuje postoje li zbog zakonom određenog prekida postupka pretpostavke za postupanje Suda u skladu s člankom
  7. stavkom
  8. Ustavnog zakona te je li zbog takvog prekida postupka povrijeđeno člankom
  9. stavkom
  10. Ustava zajamčeno pravo podnositeljica da o njihovim pravima i obvezama u razumnom roku odluči neovisni i nepristrani sud. U svezi s pitanjem postojanja pretpostavke za postupanje u skladu s člankom
  11. stavkom
  12. Ustavnog zakona u slučaju zakonom određenog prekida postupka, Sud smatra da se tako određenim prekidom postupka može povrijediti člankom
  13. stav­kom
  14. Ustava zajamčeno pravo na suđenje u razumnom roku. Naime, tijekom zakonom određenog prekida nadležni sud ne može postupati, pa ako je takav prekid neopravdano dugotrajan može doći do povrede prava na suđenje u razumnom roku. Iako se u ovom slučaju neodlučivanje u razumnom roku ne može pripisati sudu, već je posljedica intervencije zakonodavca u započeti sudski postupak, takvom se intervencijom može povrijediti pravo na suđenje u razumnom roku. Stoga, postoje odredbama članka
  15. stavka
  16. Ustavnog zakona utvrđene pretpostavke za postupanje po podnesenoj ustavnoj tužbi i prije nego što je iscrpljen pravni put. U svezi s pitanjem je li u ovom slučaju došlo do povrede prava na suđenje u razumnom roku, Sud utvrđuje da je u uvjetima podnošenja, temeljem članka
  17. Zakona o obveznim odnosima, velikog broja tužbi protiv Republike Hrvatske za naknadu štete prouzročene terorističkim aktima, a kojima su potraživani relativ­no značajni iznosi naknada šteta, postojalo opravdanje za dodatno zakonsko uređenje te odgovornosti, pa i za određivanje prekida započetih postupaka do donošenja novog propisa. Međutim, tako određeni prekid postupka svojim trajanjem nije smio onemogućiti ostvarivanje Ustavom zajamčenog prava na suđenje u razumnom roku. O navedenom ograničenju vodio je računa i Hrvatski sabor kada je na sjednici održanoj
  18. listopada
  19. godine obvezao Vladu Republike Hrvatske da najkasnije u roku od šest mjeseci podnese Saboru prijedlog zakona kojim će se urediti to pitanje. Nakon proteka zakonom određenog roka u kojem je Vlada bila dužna Hrvatskom saboru podnijeti prijedlog novog zakonskog uređenja i time omogućiti nastavak prekinutih postupaka, podnositeljice su bile u neizvjesnosti hoće li se i kada će se nastaviti prekinuti postupak. Vodeći računa o svim ovim okolnostima te o činjenici da je zakonom određen prekid sudskog postupka radi naknade štete prouzročenih terorističkim aktima i javnim demonstracijama trajao sedam
(7)godina, pet
(5)mjeseci i dvadeset i pet
(25)dana te da je prekid obuhvatio cjelokupno pravno relevantno razdoblje od stupanja na snagu Europske konvencije do podnošenja ustavne tužbe u trajanju od četiri
(4)godine, šest
(6)mjeseci i jedan
(1)dan, Ustavni sud utvrđuje da je takvim zakonom određenim prekidom postupka povrijeđeno člankom
  1. stavkom
  2. Ustava zajamčeno pravo podnositeljica da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o njihovim pravima i obvezama. Takvim zakonom određenim prekidom postupka u ovom je slučaju podnositeljicama povrijeđeno i pravo na pristup sudu, koje je dio prava na sud, također zajamčenog odredbom članka
  3. stavka
  4. Ustava o temeljnom ljudskom pravu na pra­vič­no suđenje.
  5. Imajući u vidu sve navedene činjenice i okolnosti, u smislu odredbe članka
  6. stavka
  7. Ustavnog zakona, donesena je odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.
  8. Sukladno odredbi članka
  9. stavka
  10. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.
  11. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na odredbama članka
  12. Ustavnog zakona. Broj: U-IIIA-991/2002 Zagreb,
  13. travnja
  14. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Predsjednik Vijeća dr. sc. Jasna Omejec, v. r. Odluka, NN 61/2004-1362 Više Dio NN: Službeni Vrsta dokumenta: Odluka Izdanje: NN 61/2004 Broj dokumenta u izdanju: 1362 Donositelj:USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Datum tiskanog izdanja: 14.5.
  15. ELI: /eli/sluzbeni/2004/61/1362 Opći uvjeti korištenjaZaštita privatnostiPristup podatcimaELI©
  16. g. Narodne novine d.d. , izrada Novena d.o.o. Opći uvjeti korištenja Odgovornost za objavljene sadržaje Narodne novine d.d. će poduzeti razumne i odgovarajuće napore kako bi informacije na ovim internetskim stranicama bile potpune i točne, ali ne odgovara u slučaju njihove netočnosti ili nepotpunosti. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za štetu ili povredu koja može biti rezultat korištenja ili nemogućnosti korištenja bilo kojeg dijela ove web-lokacije ili nečeg što je na njoj objavljeno. Ove internetske stranice sadrže i informacije trećih osoba i poveznice na druge internetske sadržaje. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje na vanjskim izvorima podataka do kojih mogu voditi poveznice s naših internetskih stranica, niti odgovara, niti upućuje na način i uvjete korištenja tih sadržaja. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje koje na ove internetske stranice stave treće osobe. Zaštita autorskog prava Svi sadržaji objavljeni na ovim internetskim stranicama zaštićeni su autorskim pravom i mogu se koristiti samo pod uvjetima propisanim Zakonom. Promjene Narodne novine d.d. zadržavaju pravo izmjene, dopune ili uklanjanja bilo kojeg dijela ovih internetskih stranica u bilo kojem trenutku. Promjene stupaju na snagu objavljivanjem na ovim internetskim stranicama ili kada su korisnici o njima obaviješteni. Zaštita privatnosti Narodne novine d.d se obvezuju poštivati anonimnost i privatnost korisnika ovih internetskih stranica. O posjetiteljima se neće prikupljati nikakvi osobni podaci osim u slučajevima ako ih posjetitelj dobrovoljno dostavi Narodnim novinama d.d. U slučajevima kad je poznat indentitet posjetitelja/pošiljatelja, njegovi će se podaci koristiti samo u svrhu zbog koje ih je pošiljatelj poslao. Narodne novine d.d. takve podatke mogu koristiti i za što bolji uvid i razumijevanja pojedinačnih potreba i zahtjeva korisnika kao i razvijanja mogućnosti što kvalitetnijega pružanja svojih usluga korisnicima. Narodne novine d.d. se obvezuju da navedene podatke neće učiniti dostupnim bilo kojoj trećoj osobi odnosno strani bez izričitoga pristanka korisnika. Narodne novine d.d. upozoravaju posjetitelje/korisnike na ograničenja suvremenih informacijsko-komunikacijskih tehnologija u odnosu na sigurnost i zaštitu privatnosti osobnih podataka.

🔗 Na službeni izvor

AI objašnjenje na temelju službenog teksta zakona. Okvirno, ne zamjenjuje pravni savjet.