← Hrvatska

Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-IIIA-1703/2003 od 28. travnja 2004.

Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-IIIA-1703/2003 od

  1. travnja
  2. Upute za korištenje Elektronička pošta Početna stranica Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-IIIA-1703/2003 od
  3. travnja
  4. NN 61/2004 (14.5.2004.), Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-IIIA-1703/2003 od
  5. travnja
  6. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE 1364 Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću za odlu­čivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Jasna Omejec, pred­sjednik Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Mrkonjić, Emilija Rajić i Vice Vukojević, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi M. Š. iz P., na sjednici održanoj
  7. travnja
  8. godine, jednoglasno je donio ODLUKU I. Ustavna tužba se usvaja. II. Općinski sud u Puli dužan je donijeti presudu u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod brojem: P-619/88, u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od šest

(6)mjeseci, računajući od prvoga idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«. III. Na temelju članka
  1. stavka
  2. Ustavnog zakona o Ustav­nom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 49/02 – pročišćeni tekst) podnositelju ustavne tužbe M. Š. iz P., određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka
  3. stavka
  4. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01 – pročišćeni tekst) u iznosu od 5.535,00 kn. IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu. V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«. Obrazloženje
  5. Podnositelj ustavne tužbe podnio je dana
  6. svibnja
  7. godine, temeljem odredbe članka
  8. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 49/02 – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), ustavnu tužbu zbog nedonošenja sudske odluke u razumnom roku. Smatra da je Općinski sud u Puli, neodlučivši o njegovim pravima i obvezama u razumnom roku u predmetu koji se pred tim sudom vodi pod brojem: P-619/88, povrijedio njegovo ustavno pravo zajamčeno odredbom članka
  9. stavka
  10. Ustava Republike Hrvatske. ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK
  11. Ustavni sud je, u postupku pokrenutom ustavnom tužbom, primjenom članka
  12. Ustavnog zakona, uvidom u spis Općin­skog suda u Puli, broj: P-619/88, utvrdio sljedeće činjenice koje su pravno relevantne za odlučivanje o povredi ustavnog prava podnositelja zajamčenog člankom
  13. stavkom
  14. Ustava: – podnositelj je Općinskom sudu u Puli dana
  15. travnja
  16. godine podnio tužbu radi naknade štete protiv općine Pula, smatrajući da mu je tužena svojim nepravilnim radom, neizdavanjem građevinske dozvole »na vrijeme« prouzročila štetu; – na glavnoj raspravi održanoj dana
  17. siječnja
  18. godine, podnositelju je, na njegov zahtjev, dodijeljen rok u kojem se poziva angažirati opunomoćenika, a sljedeću raspravu sud je odredio zakazati po proteku roka; – nakon požurnice suda od
  19. studenoga
  20. godine, podnositelj je podneskom od
  21. listopada
  22. godine obavijestio sud o izboru opunomoćenika; – glavna rasprava
  23. srpnja
  24. godine odgođena je budući da na istu nije pristupila opunomoćenica podnositelja; – na glavnoj raspravi
  25. listopada
  26. godine sud je rješenjem opunomoćenici podnositelja, na njen zahtjev, ostavio rok od 10 dana u kojem je obvezana urediti tužbu; – glavna rasprava
  27. studenoga
  28. godine također je odgođena na zahtjev opunomoćenice podnositelja jer nije uspjela pribaviti sve dokumente i precizirati tužbeni zahtjev; – na glavnoj raspravi
  29. veljače
  30. godine podnositelj je opozvao punomoć odvjetnici S. Ć., te predložio provođenje dokaza njegovim saslušanjem; – sljedeća glavna rasprava održana je
  31. travnja
  32. godine na kojoj je proveden dokaz saslušanjem podnositelja te je određeno provođenje građevinskog vještačenja; – vještak je pisani nalaz i mišljenje dostavio sudu
  33. rujna
  34. godine; – na glavnoj raspravi
  35. veljače
  36. godine sud je donio rješenje o mirovanju postupka budući da podnositelj nije pristupio niti je izostanak opravdao; – podneskom od
  37. svibnja
  38. godine podnositelj je predložio nastavak postupka; – glavna rasprava
  39. lipnja
  40. godine odgođena je na prijedlog opunomoćenika podnositelja kako bi precizirao tužbeni zahtjev, očitovao se nalazu i mišljenju vještaka i predložio daljnje dokazne prijedloge; – dopisima od
  41. kolovoza i
  42. listopada
  43. godine sud je pozvao opunomoćenika podnositelja da postupi po raspravnom rješenju od
  44. lipnja
  45. godine; – podneskom od
  46. listopada
  47. godine podnositelj je precizirao tužbeni zahtjev; – glavna rasprava
  48. studenoga
  49. godine odgođena je zbog opravdanog nedolaska opunomoćenika podnositelja; – sljedeća glavna rasprava održana je
  50. prosinca
  51. godine na kojoj je tuženik dao primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka; – na glavnoj raspravi
  52. siječnja
  53. godine saslušani su podnositelj i vještak, a podnositelj se obvezao dostaviti isprave na koje se poziva u svom iskazu te predložiti daljnje dokaze; – navedenom raspravnom rješenju podnositelj je udovoljio podneskom od
  54. veljače
  55. godine; – glavna rasprava
  56. ožujka
  57. godine odgođena je budući da podnesak podnositelja od
  58. veljače
  59. godine nije dostavljen tuženiku; – na raspravi
  60. travnja
  61. godine tuženik se očitovao na podnesak podnositelja, nakon čega je opunomoćenik podnositelja zamolio za kraći rok radi očitovanja; – na raspravi
  62. lipnja
  63. godine opunomoćenik podnositelja zamolio je rok od 30 dana radi pribavljanja dokumentacije od sljednika J. iz koje dokumentacije bi se dokazalo kojim sredstvima je podnositelj raspolagao u trenutku kada je trebala započeti izgradnja njegove kuće (u razdoblju od
  64. do
  65. listopada 1991.) i koji iznos je zbog nesavjesnog rada tužene i proteka vremena obezvrijeđen, a podnositelj onemogućen u dobivanju kredita; – podneskom od
  66. kolovoza
  67. godine sud požuruje opunomoćenika podnositelja da postupi po raspravnom rješenju i dostavi dokumentaciju, čemu je podnositelj djelomično udovoljio podneskom od
  68. rujna
  69. godine; – glavna rasprava
  70. prosinca
  71. godine odgođena je na prijedlog opunomoćenika podnositelja koji je zamolio da mu se dodijeli rok od 60 dana radi pribavljanja dodatne dokumentacije; – sljedeće glavne rasprave održane su: –
  72. veljače
  73. na kojoj je tuženik dopunio odgovor na tužbu i predložio provođenje dokaza saslušanjem određenih svjedoka; –
  74. ožujka
  75. na kojoj je saslušana svjedokinja J. P. D.; –
  76. travnja
  77. na kojoj je saslušana svjedokinja I. B., i na kojoj je podnositelj izvijestio sud da je otkazao punomoć odvjetniku M. I.; –
  78. lipnja
  79. na kojoj je podnositelj izvijestio sud da je za opunomoćenika angažirao odvjetnicu T. K. koja nije pristupila na raspravu zbog čega je na prijedlog podnositelja rasprava odgo­đena; –
  80. rujna
  81. koja je također odgođena na prijedlog podnositelja budući da je otkazao punomoć odvjetnici T. K. a angažirao odvjetnika M. I. koji nije pristupio na raspravu; –
  82. prosinca
  83. godine koja je odgođena zbog neuredne dostave za podnositelja. OČITOVANJE OPĆINSKOG SUDA U PULI
  84. Na temelju članka
  85. stavka
  86. alineje
  87. Ustavnog zakona, Ustavni sud je dana
  88. rujna
  89. godine zatražio od Op­ćinskog suda u Puli da se izjasni o navodima ustavne tužbe. U očitovanju od
  90. listopada
  91. godine uredujući sudac iznosi kronologiju rada na predmetu. PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK
  92. Odredbom članka
  93. stavka
  94. Ustava Republike Hrvat­ske, propisano je: »Svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud (...) u razumnom roku odluči o njegovim pravima i obvezama (...)«. Odredbama članka
  95. Ustavnog zakona propisano je: »
(1)Ustavni sud će pokrenuti postupak po ustavnoj tužbi, i prije no što je iscrpljen pravni put, u slučaju kad o pravima i obvezama stranke (...) nije u razumnom roku odlučio sud (...).
(2)U odluci kojom usvaja ustavnu tužbu zbog nedonošenja akta u razumnom roku iz stavka 1. ovoga članka, Ustavni sud će nadležnom sudu odrediti rok za donošenje akta kojim će taj sud meritorno odlučiti o pravima i obvezama (...) podnositelja. Rok za donošenje akta počinje teći idućeg dana od dana objave odluke Ustavnog suda u »Narodnim novinama«.
(3)U odluci iz stavka
  1. ovoga članka Ustavni sud će odrediti primjerenu naknadu koja pripada podnositelju zbog povrede njegova ustavnog prava koju je sud učinio kada o pravima i obvezama podnositelja (...) nije odlučio u razumnom roku. Naknada se isplaćuje iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva stranke za njezinu isplatu«. Ustavna tužba je osnovana.
  2. Povredu ustavnog prava na donošenje sudske odluke u razumnom roku, Ustavni sud razmatra u svjetlu osobitih okolnosti svakoga pojedinog slučaja. Razmatranjem razloga ustavne tužbe podnositelja, dostav­ljenog očitovanja Općinskog suda u Puli, te uvida u spis predmeta, Ustavni sud utvrdio je da su se u ovom slučaju ostvarile pretpostavke za njegovo postupanje u smislu odredbe članka
  3. Ustavnog zakona. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima: 5.
  4. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA Parnični postupak započeo je
  5. travnja
  6. godine pod­nošenjem tužbe Općinskom sudu u Puli. Ustavna tužba podnesena je dana
  7. svibnja
  8. godine, a do tog dana sudski postupak u prvom stupnju nije bio okončan. Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe prvostupanjski postupak pred Općinskim sudom u Puli trajao ukupno petnaest
(15)godina i dvadeset četiri
(24)dana. Ustavni sud napominje, međutim, da je Zakon o potvr­đi­vanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i protokola broj 1, 4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 18/97, 6/99 – pročišćeni tekst, 8/99 – ispravak, u daljnjem tekstu: Zakon o potvrđivanju Konvencije) stupio na snagu dana
  1. studenoga
  2. godine. Od dana stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije, odredbe Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda Vijeća Europe (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) čine, temeljem članka
  3. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 56/90), dio unutarnjeg pravnog poretka Repub­like Hrvatske. Dio unutarnjega pravnog poretka Republike Hrvat­ske od tog dana čini i odredba članka
  4. stavka
  5. Europske konvencije pod nazivom »Pravo na pošteno suđenje« koja, između ostaloga, propisuje: »Radi utvrđivanja svojih prava i obveza građanske naravi (...), svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud (...) u razumnom roku ispita njegov slučaj«. Sukladno navedenom, konvencijsko pravo na donošenje sud­ske odluke u razumnom roku čini dio unutarnjega pravnog poretka Republike Hrvatske od dana stupanja na snagu Zakona o potvr­đivanju Konvencije (
  6. studenoga
  7. godine). S druge strane, pravo na donošenje sudske odluke u razumnom roku utvrđeno je ustavnim pravom u Republici Hrvatskoj
  8. studenoga
  9. godine, izmjenama članka
  10. stavka
  11. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 113/00). Iz navedenih razloga, ispitivanje razumnosti trajanja sudskih postupaka prije
  12. studenoga
  13. godine, u pravilu, ne bi moglo biti predmetom ustavnosud­skih postupaka, temeljenih na članku
  14. Ustavnog zakona, jer u dotadašnjem pravnom poretku Republike Hrvatske takvo pravo nije postojalo ni kao konvencijsko ni kao ustavno. Ustavni sud je, u konkretnom slučaju, ocijenio da se pravno relevantnim razdobljem, s aspekta povrede prava na razumnu duljinu trajanja sudskog postupka, smatra razdoblje od
  15. studenoga
  16. godine (to jest, od dana stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije) do
  17. svibnja
  18. godine (to jest, do dana podnošenja ustavne tužbe podnositelja), što ukupno iznosi pet
(5)godina, šest
(6)mjeseci i tri
(3)dana. 5.
  1. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA Ustavni sud je utvrdio da je u razmatranom, pravno relevantnom razdoblju, Općinski sud u Puli, od radnji koje su relevantne za meritorno odlučivanje o tužbenom zahtjevu podnositelja, održao ukupno 20 ročišta za glavnu raspravu, od čega je 13 ročiš­ta odgođeno bez meritornog raspravljanja, te je proveo građe­vinsko vještačenje. Prije tog razdoblja održao je jedno ročište. Razmatrajući postupanje suda tijekom vođenja postupka od pokretanja parničnog postupka, Sud je utvrdio sljedeća razdoblja potpune neaktivnosti suda: – od
  2. travnja
  3. godine (kada je podnijeta tužba Općinskom sudu) do
  4. siječnja
  5. godine (kada je održana prva rasprava) tj. tri
(3)godine i devet
(9)mjeseci; – od
  1. listopada
  2. (kada je podnositelj obavijestio sud o izboru opunomoćenika sukladno raspravnom rješenju od
  3. siječnja 1992.) do
  4. srpnja
  5. godine (kada je održana rasprava), tj. četiri
(4)godine, osam
(8)mjeseci i devet
(9)dana, te – od
  1. prosinca
  2. (kada je bila zakazana rasprava koja je zbog neuredne dostave odgođena) do
  3. svibnja
  4. godine (kada je podnijeta ustavna tužba), tj. osam
(8)mjeseci. Unutar naznačenih razdoblja potpune neaktivnosti prvostupanjskog suda (od
  1. listopada
  2. do
  3. srpnja
  4. i
  5. prosinca
  6. do
  7. svibnja 2003.) jednim je dijelom i razdoblje koje ulazi u razdoblje koje ovaj Sud razmatra kao pravno relevantno za povredu razumnog roka odlučivanja sudova (točka 5.
  8. obrazloženja), a trajalo je od
  9. studenoga
  10. (dan stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije) do
  11. srpnja
  12. godine (dan održavanja rasprave), tj. osam
(8)mjeseci i od
  1. prosinca
  2. do
  3. svibnja
  4. godine, tj. osam
(8)mjeseci. 5.
  1. PONAŠANJE PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE (TUŽITELJA U SUDSKOM POSTUPKU) Podnositelj ustavne tužbe, kao tužitelj u sudskom postupku, prema utvrđenju Ustavnog suda, svojim je ponašanjem u odre­đenoj mjeri pridonio duljini sudskog postupka. Analizirajući tijek sudskog postupka u pravno relevantnom razdoblju, Ustavni sud je utvrdio da je 9 glavnih rasprava odgođeno zbog nepristupanja opunomoćenika podnositelja, ili na prijedlog podnositelja odnosno njegovog opunomoćenika, a
  2. veljače
  3. godine nastupilo je i mirovanje postupka budući da podnositelj nije pristupio ročištu niti izostanak opravdao. Pored toga, a ne dovodeći u pitanje pravo stranke na izbor opunomoćenika u postupku, Sud je utvrdio da su promjene pravnih zastupnika u predmetnom par­ničnom postupku, u manjoj mjeri, utjecale na ukupnu duljinu postupka pred prvostupanjskim sudom. Naime, rasprave
  4. lipnja
  5. i
  6. rujna
  7. godine odgođene su zbog promjene opunomoćenika i ne pristupanja istih na zakazane rasprave. Nadalje, u nekoliko navrata opunomoćenik podnositelja nije u određenom roku postupio po raspravnim rješenjima suda, pa ga je sud dopisima od
  8. kolovoza 2000.,
  9. listopada 2000., i
  10. kolovoza
  11. godine požurivao da po istima postupi. Međutim, unatoč navedenom, ocjena je Ustavnog suda da se ponašanje podnositelja u konkretnom slučaju ne može smatrati okolnošću koja opravdava trajanje sudskog postupka preko 15 godina. 5.
  12. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA Dosadašnji tijek sudskog postupka ne ukazuje da se u konkretnom slučaju radi o složenoj sudskoj stvari. Polazeći od činjenice da se predmet neprekidno nalazi u postupku pred sudom prvog stupnja, a imajući u vidu postupanje nadležnog suda u razmatranom, pravno relevantnom razdoblju, Ustavni sud nije našao okolnosti koje bi u dosadašnjem tijeku postupka ukazivale na složenost sudskog predmeta, a koje bi opravdale dugotrajnost postupanja u tom predmetu.
  13. Slijedom utvrđenja Suda, opisanih u točki
  14. obrazloženja ove odluke, Ustavni sud ocjenjuje da u konkretnom slučaju, unatoč navedenim objektivnim okolnostima (ponašanju podnositelja), ne postoje prihvatljivi razlozi koji bi opravdali trajanje parničnog postupka radi naknade štete dulje od 15 godina. Dugotrajnost konkretnog parničnog postupka, u cjelokupnom trajanju od preko 15 godina, ukazuje na potrebu da se istakne i iznimno dugo trajanje postupka i prije
  15. godine, posebice kada se ima u vidu razdoblje potpune neaktivnosti suda prije
  16. studenoga
  17. godine, u ukupnom trajanju od sedam
(7)godina, devet
(9)mjeseci i osam
(8)dana (od
  1. travnja
  2. godine do
  3. siječnja 1992., te od
  4. listopada
  5. do
  6. studenoga
  7. godine). Međutim, niti nakon
  8. godine, odnosno unutar pravno relevantnog razdoblja za ocjenu razumnog roka glede trajanja postupka, sud nije postupao učinkovito niti je postupak dovršio. Pritom je ocjena Suda da broj zakazanih i održanih ročišta ne ukazuje na neaktivnost prvostupanjskog suda već na neučin­ko­vitost suda, i ne opravdava trajanje spora od 15 godina. ­Ustavni sud utvrđuje da je nerazumno dugim trajanjem sud­skog postupka radi naknade štete, koji se vodi pred Općinskim sudom u Puli pod brojem: P-619/88, povrijeđeno ustavno pravo podnositelja da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o njegovim pravima ili obvezama, koje je zajamčeno člankom
  9. stavkom
  10. Ustava.
  11. Iz tih razloga, na temelju odredbi članka
  12. stavaka
  13. i
  14. Ustavnog zakona, donesena je odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.
  15. Sukladno odredbi članka
  16. stavka
  17. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke. Visinu naknade zbog povrede ustavnog prava na donošenje sudske odluke u razumnom roku Ustavni sud, u pravilu, određuje za razmatrano, pravno relevantno razdoblje, uz iznimnu moguć­nost uvažavanja nerazumno dugog razdoblja potpune neaktivnosti suda i prije
  18. studenoga
  19. godine, što ovisi o osobitim okolnostima svakoga pojedinog slučaja. Pri utvrđivanju visine naknade, temeljem članka
  20. stavka
  21. Ustavnog zakona, Ustavni sud uzima u obzir sve okolnosti slučaja, uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj. Na visinu naknade u konkretnom slučaju utjecale su okolnosti i na strani prvostupanjskog suda i na strani podnositelja ustav­ne tužbe. Naime, postupak traje preko 15 godina, što je nesporno dugo. Međutim, kako je i podnositelj doprinjeo duljini sudskog postupka, dosuđeni iznos je u skladu s okolnostima konkrenog postupka. Budući da je Ustavni sud ovlašten, temeljem članka
  22. stav­ka
  23. Ustavnog zakona, u svakom pojedinom slučaju odrediti i rok za donošenje sudske odluke, na visinu naknade u konkretnom slučaju utjecala je i činjenica da je Općinskom sudu u Puli, temeljem točke II. izreke ove odluke, određen kratak rok u kojem je taj sud dužan donijeti odluku u predmetu, broj: P-619/88, čime se na najdjelotvorniji način ostvaruje i svrha samog sudskog postupka. Iznos pravične naknade, koju je podnositelj zahtijevao u us­tav­noj tužbi, u dijelu koji prelazi utvrđenu svotu u točki III. izreke ove odluke, Sud je ocijenio neprimjerenim.
  24. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na odredbi članka
  25. Ustavnog zakona. Broj: U-IIIA-1703/2003 Zagreb,
  26. travnja
  27. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Predsjednik Vijeća dr. sc. Jasna Omejec, v. r. Odluka, NN 61/2004-1364 Više Dio NN: Službeni Vrsta dokumenta: Odluka Izdanje: NN 61/2004 Broj dokumenta u izdanju: 1364 Donositelj:USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Datum tiskanog izdanja: 14.5.
  28. ELI: /eli/sluzbeni/2004/61/1364 Opći uvjeti korištenjaZaštita privatnostiPristup podatcimaELI©
  29. g. Narodne novine d.d. , izrada Novena d.o.o. Opći uvjeti korištenja Odgovornost za objavljene sadržaje Narodne novine d.d. će poduzeti razumne i odgovarajuće napore kako bi informacije na ovim internetskim stranicama bile potpune i točne, ali ne odgovara u slučaju njihove netočnosti ili nepotpunosti. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za štetu ili povredu koja može biti rezultat korištenja ili nemogućnosti korištenja bilo kojeg dijela ove web-lokacije ili nečeg što je na njoj objavljeno. Ove internetske stranice sadrže i informacije trećih osoba i poveznice na druge internetske sadržaje. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje na vanjskim izvorima podataka do kojih mogu voditi poveznice s naših internetskih stranica, niti odgovara, niti upućuje na način i uvjete korištenja tih sadržaja. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje koje na ove internetske stranice stave treće osobe. Zaštita autorskog prava Svi sadržaji objavljeni na ovim internetskim stranicama zaštićeni su autorskim pravom i mogu se koristiti samo pod uvjetima propisanim Zakonom. Promjene Narodne novine d.d. zadržavaju pravo izmjene, dopune ili uklanjanja bilo kojeg dijela ovih internetskih stranica u bilo kojem trenutku. Promjene stupaju na snagu objavljivanjem na ovim internetskim stranicama ili kada su korisnici o njima obaviješteni. Zaštita privatnosti Narodne novine d.d se obvezuju poštivati anonimnost i privatnost korisnika ovih internetskih stranica. O posjetiteljima se neće prikupljati nikakvi osobni podaci osim u slučajevima ako ih posjetitelj dobrovoljno dostavi Narodnim novinama d.d. U slučajevima kad je poznat indentitet posjetitelja/pošiljatelja, njegovi će se podaci koristiti samo u svrhu zbog koje ih je pošiljatelj poslao. Narodne novine d.d. takve podatke mogu koristiti i za što bolji uvid i razumijevanja pojedinačnih potreba i zahtjeva korisnika kao i razvijanja mogućnosti što kvalitetnijega pružanja svojih usluga korisnicima. Narodne novine d.d. se obvezuju da navedene podatke neće učiniti dostupnim bilo kojoj trećoj osobi odnosno strani bez izričitoga pristanka korisnika. Narodne novine d.d. upozoravaju posjetitelje/korisnike na ograničenja suvremenih informacijsko-komunikacijskih tehnologija u odnosu na sigurnost i zaštitu privatnosti osobnih podataka.

🔗 Na službeni izvor

AI objašnjenje na temelju službenog teksta zakona. Okvirno, ne zamjenjuje pravni savjet.