← Hrvatska

Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-I-2495/2002 od 11. svibnja 2004.

Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-I-2495/2002 od

  1. svibnja
  2. Upute za korištenje Elektronička pošta Početna stranica Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-I-2495/2002 od
  3. svibnja
  4. NN 69/2004 (27.5.2004.), Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-I-2495/2002 od
  5. svibnja
  6. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE 1459 Ustavni sud Republike Hrvatske, u sastavu Petar Klarić, pred­sjednik Suda, te suci Marijan Hra­njski, Mario Kos, Ivan Matija, Ivan Mrko­njić, Jasna Omejec, Že­ljko Potoč­njak, Agata Račan, Smi­ljko Sokol, Nevenka Šernhorst, Vice Vukojević i Milan Vuković, odlučujući o prijedlogu za pokreta­nje postupka za ocje­nu suglasnosti zakona s Ustavom, na sjednici održanoj
  7. svib­nja
  8. godine, donio je ODLUKU I. Pokreće se postupak za ocjenu suglasnosti s Ustavom Za­kona o izboru predsjednika Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 22/92, 42/92 – ispravak i 71/97), te se ukidaju odredbe: – članka
  9. stavaka
  10. i 2., – članka
  11. stavka
  12. u dijelu koji glasi: »kao i kandidat za predsjednika Republike koji je nezadovo­ljan takvom odlukom«. II. Ne prihvaća se prijedlog za pokreta­nje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom cijelog Zakona iz točke I. ove izreke. III. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«. Obrazloženje
  13. GONG, udruga iz Zagreba, zastupana po izvršnoj direktorici Aleksandri Kuratko (u da­lj­njem tekstu: predlagate­ljica) podnijela je prijedlog za pokreta­nje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom članka
  14. stavaka
  15. i
  16. Zakona o izboru predsjednika Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 22/92, 42/92– ispravak i 71/97, u da­lj­njem tekstu: Zakon o izboru predsjednika). Predlagate­ljica je uz navedeni prijedlog podnijela i alternativ­ni prijedlog za pokreta­nje postupka i ukida­nje cijelog Zakona o izboru predsjednika. Na temelju članka
  17. stavka
  18. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 49/02 – pročišćeni tekst), Ustavni sud je sam pokrenuo postupak za ocjenu suglasnosti s Ustavom članka
  19. stavka
  20. Zakona o izboru predsjednika. I.
  21. Osporene odredbe članka
  22. stavaka
  23. i
  24. Zakona o izboru predsjednika glase: »Članak
  25. (stavci
  26. i 2.) Politička stranka, dvije ili više političkih stranaka, odnosno birači koji su predložili kandidata za predsjednika Republike Hrvatske kao i kandidati za predsjednika Republike Hrvatske mogu podnijeti prigovor zbog nepravilnosti u postupku kandidira­nja. Prigovor zbog nepravilnosti u postupku izbora može podnijeti samo ona politička stranka, dvije ili više političkih stranaka i birači o čijim se kandidatima glasovalo na izborima za predsjednika Republike kao i sami kandidati za predsjednika Republike o kojima se glasovalo«.
  27. Predlagate­ljica smatra da osporeni članak
  28. stavci
  29. i
  30. Zakona o izboru predsjednika nisu u suglasnosti s odredbom članka
  31. stavka
  32. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Repub­like Hrvatske, jer iz odredbe članka
  33. stavka
  34. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske proizlazi širi krug osoba ovlašten na pokreta­nje postupka radi zaštite izbornog prava ne­goli je to propisano odredbama Zakona o izboru predsjednika. Nada­lje, predlagate­ljica se poziva na članak
  35. Zakona o izboru predsjednika koji propisuje da protiv rješe­nja izbornog povjerenstva podnosite­lj prigovora kao i kandidat za predsjednika Republike koji je nezadovo­ljan takvom odlukom imaju pravo žalbe Ustavnom sudu Republike Hrvatske. Predlagate­ljica navodi da se prema odredbi članka
  36. stavka
  37. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske žalba podnosi putem nadležnog izbornog povjerenstva u roku 48 sati od dana kad je prim­ljeno pobijano rješe­nje kojim je riješeno o prigovoru. Osporenim odredbama Zakona o izboru predsjednika, međutim, biračima uopće nije omogućeno sudjelova­nje u postupcima koji prethode donoše­nju rješe­nja, pa oni to rješe­nje ne mogu niti primiti, čime im je uskraćeno pravo na ulaga­nje žalbe Ustavnom sudu. Prijedlog je osnovan.
  38. Neposredno mjerodavne za ocjenu suglasnosti s Ustavom članka
  39. stavaka
  40. i
  41. Zakona o izboru predsjednika jesu odred­be članka
  42. stavka 1., članka
  43. stavka
  44. i članka
  45. stavka
  46. Ustava Republike Hrvatske, koje propisuju: »Članak
  47. (stavak 1.) U Republici Hrvatskoj zakoni moraju biti u suglasnosti s Ustavom, a ostali propisi s Ustavom i sa zakonom. Članak
  48. (stavak 2.) Zakone (organski zakoni) kojima se razrađuju (...) izborni sustav (...) Hrvatski sabor donosi većinom glasova svih zastupnika. Članak
  49. (stavak 2.) Ustavni zakon donosi se po postupku određenom za promje­nu Ustava«.
  50. Ustavni zakon o Ustavnom sudu Republike Hrvatske je po sili članka
  51. stavka
  52. Ustava Republike Hrvatske propis koji ima pravnu snagu samog Ustava, jer se donosi i mije­nja u postupku u kojem se donosi i mije­nja Ustav Republike Hrvatske. Nasuprot tome, Zakon o izboru predsjednika je po osnovi članka
  53. stavka
  54. Ustava organski zakon koji se donosi veći­nom glasova svih zastupnika, pa ima nižu pravnu snagu od Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske. Sukladno navedenom, uvažavajući odredbu članka
  55. Ustava Republike Hrvatske, Zakon o izboru predsjednika mora biti u suglasnosti s Ustavom, ali i s mjerodavnim odredbama Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske koji ima snagu Ustava.
  56. U postupcima vezanim uz izbore nadležnost Ustavnog suda utvrđena je člankom
  57. alinejom
  58. Ustava, koji propisuje da Ustavni sud nadzire ustavnost i zakonitost izbora i državnog referenduma i rješava izborne sporove koji nisu u djelokrugu sudova. Ustavni zakon o Ustavnom sudu Republike Hrvatske u odred­bama glave IX. (članci
  59. do 96.) razrađuje nadležnost Ustavnog suda određenu člankom
  60. alinejom
  61. Ustava. Člankom
  62. stavkom
  63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske propisano je: »Članak
  64. (stavak 1.)

(1)Političke stranke, kandidati, najma­nje 100 birača ili najma­nje 5% birača izborne jedinice u kojoj se provode izbori imaju pravo protiv rješe­nja nadležnoga izbornog povjerenstva u zaštiti izbornog prava podnijeti žalbu Ustavnom sudu (izborni spor)«. Prema navedenoj odredbi, pravo podnijeti žalbu Ustavnom sudu protiv rješe­nja nadležnog izbornog povjerenstva u zaštiti izbornog prava imaju: 1) političke stranke, 2) kandidati, 3) najma­nje 100 birača, ili 4) najma­nje 5% birača izborne jedinice u kojoj se provode izbori. Nasuprot tome, osporena odredba članka
  1. stavka
  2. Zakona o izboru predsjednika propisuje da pravo podnijeti prigovor zbog nepravilnosti u postupku kandidira­nja, imaju: 1) politička stranka koja je predložila kandidata za predsjednika, 2) dvije ili više političkih stranaka koje su predložile kandidata za predsjednika, 3) birači koji su predložili kandidata za predsjednika, 4) kandidati za predsjednika. Nada­lje, osporena odredba članka
  3. stavka
  4. Zakona o izboru predsjednika propisuje da pravo podnijeti prigovor u postupku izbora imaju: 1) samo ona politička stranka odnosno dvije ili više politič­kih stranaka o čijem se kandidatu glasovalo na izborima, 2) samo birači o čijim se kandidatima glasovalo na izborima, 3) samo kandidati za predsjednika o kojima se glasovalo. U oba navedena slučaja zakonodavac je propisao uži krug ovlaštenika prava na podnoše­nje prigovora od onog propisanog mjerodavnom odredbom članka
  5. stavka
  6. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske, kojim je pravo žalbe dano širem krugu ovlaštenika, i to: 1) svakoj političkoj stranci, a ne samo političkoj stranci ili političkim strankama koja je ili koje su predložile kandidata za predsjednika, odnosno ne samo onoj ili onima o čijem se kandidatu glasovalo na izborima, 2) svakom kandidatu za predsjednika, 3) biračima, pod uvjetom da je prigovor odnosno žalbu podnijelo najma­nje 100 birača ili najma­nje 5% birača u izbornoj jedinici u kojoj se provode izbori, a ne onim biračima koji su pred­ložili kandidate za predsjednika odnosno o čijim se kandidatima glasovalo na izborima. Ustavni sud napomi­nje da dio osporene odredbe članka
  7. stavka
  8. Zakona o izboru predsjednika kojim se pravo na podnoše­nje prigovora u postupku izbora daje samo kandidatima za predsjednika »o kojima se glasovalo« ne isk­ljučuje pravo nijednog kandidata za predsjednika da podnosi prigovor prema odredbi članka
  9. stavka
  10. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske. To stoga što se »kandidatom« uvijek mora smatrati samo onaj izborni natjecate­lj o kojemu se na izborima glasuje. Sukladno tome, u prvom krugu glasova­nja za predsjednika kandidatima se moraju smatrati svi pravova­ljano predloženi natjecate­lji koje je nadležno izborno povjerenstvo uvrstilo u listu kandidata iz članka
  11. Zakona o izboru predsjednika. U drugom krugu glasova­nja kandidatima se moraju smatrati samo dvoje natjecate­lja koji su u prvom krugu glasova­nja dobili najviše glasova (članak
  12. stavak
  13. Zakona o izboru predsjednika). Ostali natjecate­lji iz prvog kruga koji se nisu uspjeli kvalificirati u drugi krug glasova­nja po prirodi stvari u drugom krugu više nisu niti se mogu smatrati kandidatima. Stoga dio odredbe članka
  14. stavka
  15. Zakona o izboru predsjednika kojim se pravo na podnoše­nje prigovora u postupku izbora daje samo kandidatima za predsjednika »o kojima se glasovalo« sadržajno nije nesuglasan odredbi članka
  16. stavka
  17. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Repub­like Hrvatske, ali predstav­lja nepotrebno optereće­nje zakonskog teksta koje može dovesti do nesporazuma u tumače­nju pojma »kandidat«. Nada­lje, dijelovi odredaba članka
  18. stavaka
  19. i
  20. Zakona o izboru predsjednika koji propisuju da pravo na podnoše­nje prigovora imaju »birači koji su predložili kandidata za predsjednika Republike« odnosno »birači o čijim se kandidatima glasovalo na izborima« ne bi se mogli smatrati suprotnim odredbi članka
  21. stavka
  22. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske, jer je pravo na podnoše­nje prigovora imanentno svim ovlaštenim predlagate­ljima kandidata u izbornom postupku, pa je zakonodavac bio ovlašten to pravo predvidjeti i u slučaju izbora za pred­sjednika Republike. Priznava­nje prava na pokreta­nje izbornog spora biračima koji su predložili kandidata na izborima ne isk­ljučuje, međutim, obvezu zakonodavca da to pravo prizna i ostalim biračima pod uvjetima propisanim člankom
  23. stavkom
  24. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske, to jest pod uvjetom da prigovor i žalbu podnese najma­nje 100 birača ili najma­nje 5% birača izborne jedinice u kojoj se provode izbori. Ustavni sud utvrđuje da ovlaštenici prava na podnoše­nje prigovora nadležnom izbornom povjerenstvu (kao prvostupa­njskom tijelu nadležnom za rješava­nje izbornih sporova) moraju biti istovjetni ovlaštenicima prava na podnoše­nje žalbe Ustavnom sudu (kao drugostupa­njskom tijelu nadležnom za rješava­nje izbornih sporova), jer se radi o jedinstvenom pravnom postupku i jedinstvenom krugu ovlaštenika na podnoše­nje sredstava pravne zaštite u izbornim sporovima. Navedeno stajalište Ustavni sud je izrazio u Odluci broj: U-VII-226/2004 od
  25. siječ­nja
  26. godine (»Narodne novine«, broj 11/2004), kojom je usvojio žalbu žalite­lja (100 birača) utvrdivši da su oni ovlašteni u izbornom sporu podnijeti kako prigovor, tako i žalbu na rješe­nje o prigovoru. Slijedom navedenog, osporene odredbe članka
  27. stavaka
  28. i
  29. Zakona o izboru predsjednika suprotne su odredbi članka
  30. stavka
  31. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske, jer propisuju uži krug subjekata ovlaštenih na podnoše­nje prigovora i žalbe u postupku zaštite izbornog prava od onog propisanog u članku
  32. stavku
  33. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske. Stoga Ustavni sud utvrđuje da osporene odredbe članka
  34. stavaka
  35. i
  36. Zakona o izboru predsjednika nisu u suglasnosti s načelom ustavnosti i zakonitosti propisanim člankom
  37. Ustava Republike Hrvatske, pa ih je iz navedenih razloga ukinuo.
  38. Za razliku od Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Repub­like Hrvatske koji ne razlikuje ovlaštenike prava na podnoše­nje (prigovora i) žalbi u izbornim sporovima ovisno o fazi izbornog postupka, Zakon o izboru predsjednika razlikuje ovlaštenike prava na izjav­ljiva­nje prigovora (i žalbe) u zaštiti izbornog prava ovisno o tome je li nepravilnost uči­njena u postupku kandidira­nja ili u postupku izbora. Prema stajalištu Ustavnog suda, obveza je zakonodavca da u Zakonu o izboru predsjednika omogući pravo prigovora i žalbe u izbornim sporovima svim pravnim subjektima kojima to omo­gućuje Ustavni zakon o Ustavnom sudu Republike Hrvatske neovisno o fazi izbornog postupka. Ta obveza, međutim, ne isk­ljučuje pravo zakonodavca da u Zakonu o izboru predsjednika propiše pravila kojima se uređuje način predstav­lja­nja ovlaštenih podnosite­lja prigovora i žalbe, uk­ljučujući i način zaprima­nja rješe­nja nadležnih tijela, u slučaje­vima kada prigovor i žalbu podnosi skupina birača neovisno o tome radi li se o skupini birača kao ovlaštenom predlagate­lju kandidata iz članka
  39. stavka
  40. Zakona o izboru predsjednika ili o najma­nje 100 birača odnosno najma­nje 5% birača izborne jedinice u kojoj se provode izbori. II.
  41. Odredbom članka
  42. stavka
  43. Zakona o izboru predsjednika propisano ­je tko su ovlaštenici prava na podnoše­nje žalbe Ustavnom sudu Republike Hrvatske protiv rješe­nja nadležnog izbornog povjerenstva. Odredba članka
  44. stavka
  45. Zakona o izboru predsjednika glasi: »Članak
  46. (stavak 1.) Protiv rješe­nja Izbornog povjerenstva Republike Hrvatske podnosite­lji prigovora kao i kandidat za predsjednika Republike koji je nezadovo­ljan takvom odlukom, imaju pravo žalbe Ustavnom sudu Republike Hrvatske«. Rješava­nje izbornih sporova koji nisu u nadležnosti sudova Ustavnim zakonom o Ustavnom sudu Republike Hrvatske ustro­jeno je u dva stup­nja. U prvostupa­njskom postupku koji se pok­reće prigovorom zbog nepravilnosti u izbornom postupku o prigovoru rješava nadležno izborno povjerenstvo. U drugostupa­nj­skom postupku koji se pokreće žalbom protiv prvostupa­njskog rješe­nja nadležnog izbornog povjerenstva o žalbi rješava Ustavni sud Republike Hrvatske. Navedeni dvostupa­njski postupak rješava­nja izbornih sporova predstav­lja jedinstveni pravni postupak. To znači da su ovlaš­tenici prava na podnoše­nje žalbe Ustavnom sudu Republike Hr­vat­ske kao drugostupa­njskom tijelu samo oni ovlašteni subjekti koji su prethodno podnijeli prigovor nadležnom izbornom povjerenstvu kao prvostupa­njskom tijelu. Nepodnoše­nje prigovora protiv nepravilnosti u izbornom postupku nadležnom izbornom povjerenstvu isk­ljučuje pravo na podnoše­nje žalbe Ustavnom sudu Republike Hrvatske. Nasuprot tome, u članku
  47. stavku
  48. Zakona o izboru pred­sjednika pravo na podnoše­nje žalbe Ustavnom sudu Republike Hrvatske dano je – osim ovlaštenim podnosite­ljima žalbe (to jest, prethodnim podnosite­ljima prigovora) – i kandidatu za predsjednika Republike koji je nezadovo­ljan konkretnom odlukom nadležnog izbornog povjerenstva, iako taj kandidat nije bio podnosite­lj prigovora u povodu koje­ga je doneseno osporavano rješe­nje. Osporenom je odredbom, prema tome, pravo žalbe dano kandidatu za predsjednika protiv rješe­nja nadležnog izbornog povjerenstva donesenog u postupku koji kandidat nije niti pokrenuo niti je u tom postupku bio stranka. Ustavni sud utvrđuje da se i u postupku zaštite izbornog prava (izbornom sporu) moraju poštivati načela objektivnog pravnog poretka, a osobito načela jedinstvenosti postupka i stranačke le­gitimacije, jer su ona teme­lj opće­g postupovnog prava Republike Hrvatske i jamac pravne sigurnosti. Ni posebna važnost izbornog postupka za predsjednika Republike Hrvatske, koju je Ustavni sud uzeo u obzir u ovom ustavnosudskom predmetu, ne može opravdati sporni dio odredbe članka
  49. stavka
  50. Zakona o izboru predsjednika. Pri tome se osobito mora uvažiti i či­njenica da je svaki kandidat za predsjednika zakonom ovlašten na podnoše­nje prigovora i na pokreta­nje postupka zaštite svoga izbornog prava, a time i na podnoše­nje žalbe Ustavnom sudu protiv rješe­nja nadležnog izbornog povjerenstva s kojim je nezadovo­ljan. Stoga – unatoč važnosti pita­nja koje uređuje članak
  51. stavak
  52. Zakona o izboru predsjednika – propušta­nje otvorene zakonske mogućnosti na podnoše­nje prigovora dovodi i u slučaju kandidata za predsjednika Republike Hrvatske do postupovne nemogućnosti podnoše­nja žalbe Ustavnom sudu Republike Hrvatske. Iz navedenih je razloga Ustavni sud ukinuo dio odredbe članka
  53. stavka
  54. Zakona o izboru predsjednika koji glasi: »kao i kandidat za predsjednika Republike Hrvatske koji je nezadovo­ljan takvom odlukom«, jer je taj dio odredbe u nesuglasnosti s načelom vladavine prava kao najvišom vrednotom ustavnog poretka Republike Hrvatske utvrđenom u članku
  55. Ustava Repub­like Hrvatske. Odredba članka
  56. stavka
  57. Zakona o izboru predsjednika, nakon ukida­nja dijela nesuglasnog Ustava Republike Hrvatske, glasi: »Protiv rješe­nja Izborne komisije Republike Hrvatske podnosite­lji prigovora imaju pravo žalbe Ustavnom sudu Repub­like Hrvatske.«
  58. U skladu s odredbama članka
  59. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske, odlučeno je kao u točki I. izreke. III.
  60. Predlagate­ljica je Ustavnom sudu podnijela i alternativni prijedlog za pokreta­nje postupka i ukida­nje cjelokupnog Zakona o izboru predsjednika i Zakona o lokalnim izborima. U prilog alternativnom prijedlogu predlagate­ljica ističe svoje stajalište »da ne treba ukidati samo pobijane odredbe izbornih zakona ne­go da su zbog ­njihove iznimne važnosti i utjecaja na druge odredbe spomenutih izbornih zakona spomenuti izborni zakoni u cijelosti neustavni. Radi se o permanentnom krše­nju prava preko tri milijuna birača u Republici Hrvatskoj koje traje već 12 godina jer postojeće odredbe o zaštiti izbornog prava predstav­ljaju samo reprodukciju odredaba koje su postojale u svim izbornim zakonima donesenima od
  61. godine pa do danas«. Ustavni sud nije prihvatio alternativni prijedlog predlagate­ljice. U ustavnosudskom postupku utvrdio je da osporene i ukinute odredbe članka
  62. stavaka
  63. i
  64. i dio odredbe članka
  65. stavka
  66. Zakona o izboru predsjednika koji glasi: »kao i kandidat za predsjednika Republike koji je nezadovo­ljan takvom odlukom« čine zasebnu normativnu cjelinu kojom se uređuje pita­nje aktivne le­gitimacije za podnoše­nje sredstava pravne zaštite u izbornim sporovima. Stoga razlozi zbog kojih je u ovom ustavnosudskom postupku utvrđena ­njihova nesuglasnost s člankom
  67. stavkom
  68. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske nisu mjerodavni za ostale odredbe Zakona o izboru predsjednika.
  69. U skladu s člankom
  70. stavkom
  71. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske, odlučeno je kao u točki II. izreke. Objava ove Odluke u »Narodnim novinama« teme­lji se na članku
  72. stavku
  73. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Repub­like Hrvatske. Broj: U-I-2495/2002 Zagreb,
  74. svib­nja
  75. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Predsjednik dr. sc. Petar Klarić, v. r. Odluka, NN 69/2004-1459 Više Dio NN: Službeni Vrsta dokumenta: Odluka Izdanje: NN 69/2004 Broj dokumenta u izdanju: 1459 Donositelj:USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Datum tiskanog izdanja: 27.5.
  76. ELI: /eli/sluzbeni/2004/69/1459 Opći uvjeti korištenjaZaštita privatnostiPristup podatcimaELI©
  77. g. Narodne novine d.d. , izrada Novena d.o.o. Opći uvjeti korištenja Odgovornost za objavljene sadržaje Narodne novine d.d. će poduzeti razumne i odgovarajuće napore kako bi informacije na ovim internetskim stranicama bile potpune i točne, ali ne odgovara u slučaju njihove netočnosti ili nepotpunosti. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za štetu ili povredu koja može biti rezultat korištenja ili nemogućnosti korištenja bilo kojeg dijela ove web-lokacije ili nečeg što je na njoj objavljeno. Ove internetske stranice sadrže i informacije trećih osoba i poveznice na druge internetske sadržaje. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje na vanjskim izvorima podataka do kojih mogu voditi poveznice s naših internetskih stranica, niti odgovara, niti upućuje na način i uvjete korištenja tih sadržaja. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje koje na ove internetske stranice stave treće osobe. Zaštita autorskog prava Svi sadržaji objavljeni na ovim internetskim stranicama zaštićeni su autorskim pravom i mogu se koristiti samo pod uvjetima propisanim Zakonom. Promjene Narodne novine d.d. zadržavaju pravo izmjene, dopune ili uklanjanja bilo kojeg dijela ovih internetskih stranica u bilo kojem trenutku. Promjene stupaju na snagu objavljivanjem na ovim internetskim stranicama ili kada su korisnici o njima obaviješteni. Zaštita privatnosti Narodne novine d.d se obvezuju poštivati anonimnost i privatnost korisnika ovih internetskih stranica. O posjetiteljima se neće prikupljati nikakvi osobni podaci osim u slučajevima ako ih posjetitelj dobrovoljno dostavi Narodnim novinama d.d. U slučajevima kad je poznat indentitet posjetitelja/pošiljatelja, njegovi će se podaci koristiti samo u svrhu zbog koje ih je pošiljatelj poslao. Narodne novine d.d. takve podatke mogu koristiti i za što bolji uvid i razumijevanja pojedinačnih potreba i zahtjeva korisnika kao i razvijanja mogućnosti što kvalitetnijega pružanja svojih usluga korisnicima. Narodne novine d.d. se obvezuju da navedene podatke neće učiniti dostupnim bilo kojoj trećoj osobi odnosno strani bez izričitoga pristanka korisnika. Narodne novine d.d. upozoravaju posjetitelje/korisnike na ograničenja suvremenih informacijsko-komunikacijskih tehnologija u odnosu na sigurnost i zaštitu privatnosti osobnih podataka.

🔗 Na službeni izvor

AI objašnjenje na temelju službenog teksta zakona. Okvirno, ne zamjenjuje pravni savjet.