← Hrvatska

Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-IIIA-2113/2003 od 13. svibnja 2004. godine

Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-IIIA-2113/2003 od

  1. svibnja
  2. godine Upute za korištenje Elektronička pošta Početna stranica Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-IIIA-2113/2003 od
  3. svibnja
  4. godine NN 73/2004 (2.6.2004.), Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-IIIA-2113/2003 od
  5. svibnja
  6. godine USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE 1514 Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću za odlučiva­nje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Jasna Omejec, predsjednik Vijeća, te suci Marijan Hra­njski, Ivan Matija, Ivan Mrko­njić, Emilija Rajić i Vice Vukojević, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi F. B. iz D., koju zastupa J. F., odvjetnik u S., na sjednici održanoj
  7. svib­nja
  8. godine, jednoglasno je donio ODLUKU I. Ustavna tužba se usvaja. II. Općinski sud u Splitu dužan je donijeti presudu u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod brojem: P-373/01, u naj­kraćem mogućem roku, ali ne du­ljem od jedne

(1)godine, raču­najući od prvoga iduće­g dana nakon objave ove odluke u »Narod­nim novinama«. III. Na teme­lju članka
  1. stavka
  2. Ustavnog zakona o Ustav­nom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 49/
  3. – pročišćeni tekst), podnosite­ljici ustavne tužbe, F. B. iz D., Đ. B. 5, određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka
  4. stavka
  5. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/
  6. – pročišćeni tekst) u iznosu od 9.750,00 kuna. IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna, u roku od tri mjeseca od dana podnoše­nja zahtjeva podnosite­lja za ­njezinu isplatu. V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«. Obrazloženje
  7. Podnosite­ljica je
  8. lip­nja
  9. godine, na teme­lju ovlaš­te­nja sadržanog u odredbi članka
  10. stavka
  11. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 49/
  12. – pročišćeni tekst, u da­lj­njem tekstu: Ustavni zakon), podnijela ustavnu tužbu. U ustavnoj tužbi podnosite­ljica ističe da Općinski sud u Splitu nije u razumnom roku odlučio o ­njezinim pravima i obvezama i to u parničnom predmetu koji se vodi pod poslovnim brojem: P-373/01, a radi isplate plaće za razdob­lje od
  13. rujna
  14. godine pa nada­lje. Smatra da je nedonoše­njem odluke u razumnom roku, u konkretnom slučaju povrijeđeno ustavno pravo sadržano u članku
  15. stavku
  16. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine« – pročišćeni tekst, broj 41/01., 55/
  17. – ispravak, u da­lj­njem tekstu: Ustav). U ustavnoj tužbi podnosite­ljica zahtijeva da Ustavni sud odredi Općinskom sudu u Splitu rok ne du­lji od šest mjeseci, koji se računa od prvoga iduće­g dana od dana objave odluke ovog Suda u »Narodnim novinama«, za donoše­nje meritorne odluke u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod poslovnim brojem: P-373/
  18. Ujedno od Suda zahtijeva i dosuđivanje primjerene naknade u iznosu od 15.000,00 kuna zbog povrede naznačenog ustavnog prava, a koje je Općinski sud u Splitu prouzročio kada o ­njezinim pravima i obvezama nije odlučio u razumnom roku. Ovosudnim dopisom od
  19. rujna
  20. godine ustavna tužba podnosite­ljice dostav­ljena je na očitova­nje predsjedniku Općin­skog suda u Splitu. Traženo očitova­nje zaprim­ljeno je u Sudu dana
  21. rujna
  22. godine. ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK
  23. Ustavni sud je u postupku pokrenutom ustavnom tužbom, primjenom članka
  24. Ustavnog zakona, utvrdio s­ljedeće či­njenice koje su pravno relevantne za odlučiva­nje o povredama ustavnih prava podnosite­ljice: – dana
  25. prosinca
  26. godine, podnosite­ljica je pred Općinskim sudom u Splitu podnijela tužbu s još 52 bivših zaposlenika »J.« – glavne filijale S. Predmet se vodio pod poslovnim brojem: P-216/95; – predmet je bio dodije­ljen sucu S. Š., koji je u među­vremenu imenovan za suca Trgovačkog suda u Splitu; – predmet je preuzela sutki­nja M. L., da bi napos­ljetku bio dodije­ljen sutki­nji F. B., koja je imenovana za suce Općinskog suda u Splitu
  27. godine; – tužite­lji su rješe­njem suda od
  28. studenoga
  29. godine pozvani na uređe­nje tužbe; – prvo ročište bilo je održano
  30. ožujka
  31. godine; – na ročištu od
  32. rujna
  33. godine, predmet bivših zaposlenika »J.« – glavne filijale S. je razdvojen, pa se sada u konkretnom slučaju parnični postupak podnosite­ljice vodi pod poslovnim brojem P-373/01; – radi ekonomičnosti postupka, kako bi se utvrdila pravna osnova i ishodio načelni stav više­g suda, postupak je nastav­ljen samo po tužbama dvoje drugih tužite­lja, dok u predmetnoj parnici sud nije postupao; – s­ljedeće ročište je zakazano za
  34. ožujka
  35. godine; OČITOVANJE OPĆINSKOG SUDA U SPLITU
  36. Na teme­lju članka
  37. stavka
  38. Ustavnog zakona, Ustavni sud zatražio je od predsjednika Općinskog suda u Splitu izjasniti se o navodima ustavne tužbe u roku 15 dana od dana primitka zahtjeva. U zaprim­ljenom očitova­nju navodi se: – da se u konkretnom slučaju radi o složenoj sudskoj stvari u kojoj postoji dvojba oko pasivne le­gitimacije i pravnog s­ljed­ništva; – da postoje indicije kako je nad »J.« u drugoj državi otvoren stečajni postupak, te da se uslijed navedenoga otvara pita­nje nad­ležnosti Općinskog suda u Splitu za postupa­nje; – da je u jednom »pilot« predmetu u kojemu je donesena prvostupanjska presuda i koji je po žalbi došao na Županijski sud u Splitu, drugostupa­njski sud donio rješe­nje kojim se prvostupa­nj­ska presuda ukida; – da je u drugom »pilot« predmetu postupak po žalbi pred Županijskim sudom u Splitu još uvijek u tijeku; – da do
  39. godine, između Republike Hrvatske i tadaš­nje Savezne Republike Jugoslavije nisu bili pravno uređeni odnosi glede pruža­nja pravne pomoći u građanskim stvarima. PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK
  40. U konkretnom slučaju Ustavni sud neposredno mjerodavnom odredbom za ocjenu postoja­nja povrede ustavnih prava podnosite­lja u materijalnopravnom smislu utvrđuje odredbu član­ka
  41. stavka
  42. Ustava Republike Hrvatske. Navedenom odred­bom propisano je s­ljedeće: Svatko ima pravo da zakonom ustanov­ljeni neovisni i nepristrani sud (...) u razumnom roku odluči o ­nje­govim pravima i obvezama (...). Odredbom članka
  43. stavka
  44. Ustavnog zakona propisano je s­ljedeće:
(1)Ustavni sud će pokrenuti postupak po ustavnoj tužbi i prije no što je iscrp­ljen pravni put, u slučaju kad o pravima i obvezama stranke (...) nije u razumnom roku odlučio sud (...).
(2)U odluci kojom usvaja ustavnu tužbu zbog nedonoše­nja akta u razumnom roku iz stavka 1. ovoga članka, Ustavni sud će nadležnom sudu odrediti rok za donoše­nje akta kojim će taj sud meritorno odlučiti o pravima i obvezama (...) podnosite­lja. Rok za donoše­nje akta poči­nje teći iduće­g dana od dana objave odluke Ustavnog suda u »Narodnim novinama«.
(3)U odluci iz stavka
  1. ovoga članka Ustavni sud će odrediti primjerenu naknadu koja pripada podnosite­lju zbog povrede ­nje­gova ustavnog prava koju je sud učinio kada o pravima i obvezama podnosite­lja (...) nije odlučio u razumnom roku. Naknada se isplaćuje iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnoše­nja zahtjeva stranke za njezinu isplatu. Ustavna tužba je osnovana.
  2. Povredu ustavnog prava na donoše­nje sudske odluke u razumnom roku Ustavni sud razmatra s obzirom na osobite okolnosti svakog pojedinog slučaja. Razmatra­njem razloga ustavne tužbe podnosite­ljice i dostav­ljenog očitova­nja Općinskog suda u Splitu, Ustavni sud utvrdio je da su se u ovom slučaju ostvarile pretpostavke za ­nje­govo postu­pa­nje u smislu odredbe članka
  3. Ustavnog zakona. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže s­ljedećim utvrđe­njima: 5.
  4. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA Parnični postupak radi isplate plaće, pokrenut je
  5. prosinca
  6. godine, tužbom Općinskom sudu u Splitu. Budući da je ustavna tužba podnesena
  7. lip­nja
  8. godine, a do tog dana prvostupa­njska presuda nije donesena, Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnoše­nja ustavne tužbe parnični postupak pred Općinskim sudom u Splitu trajao ukupno sedam
(7)godina, pet
(5)mjeseci i dvadesetsedam
(27)dana. Ustavni sud napomi­nje, međutim, da je Zakon o potvrđiva­nju Konvencije za zaštitu ­ljudskih prava i teme­ljnih sloboda i protokola broj 1, 4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju za zaštitu ­ljudskih prava i teme­ljnih sloboda (»Narodne novine« – Međunarodni ugovori, broj 18/97., 6/
  1. – pročišćeni tekst, u da­lj­njem tekstu: Zakon o potvrđiva­nju Konvencije) stupio na snagu
  2. studenoga
  3. godine. Od dana stupa­nja na snagu Zakona o potvrđiva­nju Konvencije, odredbe Konvencije za zaštitu ­ljudskih prava i teme­ljnih sloboda Vijeća Europe (u da­lj­njem tekstu: Europska konvencija) čine, teme­ljem članka
  4. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 56/90.), dio unutar­nje­g pravnog poretka Repub­like Hrvatske. Dio unutar­nje­g pravnog poretka Republike Hrvat­ske od tog dana čini i odredba članka
  5. stavka
  6. Europske konvencije pod nazivom »Pravo na pošteno suđe­nje« koja, između ostaloga, propisuje s­ljedeće: Radi utvrđiva­nja svojih prava i obveza građanske naravi (...) svatko ima pravo da zakonom ustanov­ljeni neovisni i nepristrani sud (...) u razumnom roku ispita ­nje­gov slučaj. Sukladno navedenom, konvencijsko pravo na donoše­nje sud­ske odluke u razumnom roku čini dio unutar­nje­g pravnog poretka Republike Hrvatske od dana stupa­nja na snagu Zakona o potvr­điva­nju Konvencije (
  7. studenoga
  8. godine). S druge strane, pravo na donoše­nje sudske odluke u razumnom roku utvrđeno je ustavnim pravom u Republici Hrvatskoj
  9. studenoga
  10. godine, izmjenama članka
  11. stavka
  12. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 113/00.). Iz navedenih razloga ispitiva­nje razumnosti traja­nja sudskih postupaka prije
  13. studenoga
  14. godine u pravilu ne bi mogle biti predmetom ustavnosudskih postupaka teme­ljenih na članku
  15. Ustavnog zakona, jer u dotadaš­njem pravnom poretku Republike Hrvatske takvo pravo nije postojalo ni kao konvencijsko ni kao ustavno. Ustavni sud je u konkretnom slučaju ocijenio da se pravno relevantnim razdob­ljem s aspekta povrede prava na razumnu du­ljinu traja­nja sudskog postupka smatra razdob­lje od
  16. studenoga
  17. godine (to jest, od dana stupa­nja na snagu Zakona o potvrđiva­nju Konvencije) do
  18. lip­nja
  19. godine (to jest, do dana podnoše­nja ustavne tužbe podnosite­ljice), što ukupno iznosi pet
(5)godina, sedam
(7)mjeseci i sedam
(7)dana. 5.
  1. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA Ustavni sud utvrđuje da u razmatranom razdob­lju Općinski sud u Splitu ima dva razdob­lja potpune neaktivnosti suda i to od
  2. studenog
  3. godine, pa do
  4. studenoga
  5. godine i od
  6. listopada
  7. godine pa do
  8. lip­nja
  9. godine, a što ukupno iznosi tri
(3)godine, sedam
(7)mjeseci i dvadesetšest
(26)dana. Iako ne ulazi u pravno relevantno razdob­lje za odlučiva­nje u konkretnom slučaju, sud je donoseći svoju odluku imao u vidu i potpunu neaktivnost suda u traja­nju od jedne
(1)godine, deset
(10)mjeseci i dvadeset
(20)dana, nastalu prije
  1. studenoga
  2. godine. 5.
  3. PONAŠANJE PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE Prema ocjeni ovog suda podnosite­ljica ustavne tužbe, kao stranka u parničnom postupku, svojim ponaša­njem nije doprinjela du­ljini cjelokupnoga sudskog postupka. 5.
  4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA U konkretnom postupku radi se o složenoj parničnoj stvari, ali Ustavni sud ocje­njuje da unatoč tomu sudski postupak traje nerazumno dugo, pri čemu je osobito važna či­njenica potpune neaktivnosti nadležnog suda u razdob­lju dužem od tri godine. 5.
  5. DRUGE OKOLNOSTI OD UTJECAJA NA DULJINU SUD­SKOG POSTUPKA Iz očitova­nja predsjednika Općinskog suda u Splitu razvidno je utvrđe­nje da su velikim dijelom na neaktivnost suda u konkretnom slučaju utjecali organizacijski i kadrovski problemi pravosud­nog sustava. Ustavni sud utvrđuje da se organizacijski ili kadrov­ski problemi suda ili sudstva, u pravilu, ne bi mogli smatrati oprav­danim razlogom za nerazumno dugo nepostupa­nje sudova u sudskim postupcima. Navedeno pravno stajalište Ustavnog suda sukladno je pravnom stajalištu Europskog suda za ­ljudska prava, koji je u više svojih presuda izrijekom utvrdio da su države-ugovornice obvezne organizirati svoje pravne poretke na način koji omogućava sudovima da ispune zahtjeve propisane člankom
  6. stavkom
  7. Europske konvencije, opetovano ističući naročitu važnost tog zahtjeva za pravilno i uredno vođe­nje sudskih postupaka (v., primjerice, presude Europskog suda u predmetima Buchholz protiv Njemačke od
  8. svib­nja
  9. godine, Guincho protiv Portugala od
  10. srp­nja
  11. godine, Union Alimentaria Sanders SA od
  12. srp­nja
  13. godine, Brigandi protiv Italije od
  14. ve­ljače
  15. godine i dr.).
  16. Sukladno navedenom, Ustavni sud ocje­njuje da je nerazumno dugim nepostupa­njem Općinskog suda u Splitu povrijeđeno ustavno pravo podnosite­ljice da zakonom ustanov­ljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o ­njezinim pravima ili obvezama, koje je zajamčeno člankom
  17. stavkom
  18. Ustava Republike Hrvatske. Imajući u vidu sve navedene či­njenice i okolnosti, te posebno vrijeme potpune neaktivnosti suda u konkretnom sudskom predmetu, u smislu odredbe članka
  19. stavka
  20. Ustavnog zakona, donesena je odluka kao pod točkama I. i II. izreke.
  21. Visinu naknade zbog povrede ustavnog prava na donoše­nje sudske odluke u razumnom roku Ustavni sud u pravilu određuje za razmatrano, pravno relevantno razdob­lje, uz iznimnu mogućnost uvažava­nja nerazumno dugog razdob­lja potpune neaktivnosti suda i prije
  22. studenoga
  23. godine, što ovisi o osobitim okolnostima svakog pojedinog slučaja. Određiva­nje primjerene naknade nije ovisno o vrsti postupka i imovinskom interesu stranaka, već je to satisfakcija strankama koja se dosuđuje zbog dužine postupka i neefikasnosti pravosudnog sustava Republike Hrvatske. Pri utvrđiva­nju visine naknade, na teme­lju članka
  24. stavka
  25. Ustavnog zakona, Ustavni sud uzima u obzir sve okolnosti slučaja, uz istodobno uvažava­nje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj. Budući da je Ustavni sud ovlašten, na teme­lju članka
  26. stavka
  27. Ustavnog zakona, u svakom pojedinom slučaju odrediti i rok za donoše­nje sudske odluke, na visinu naknade u konkretnom slučaju utjecala je i či­njenica da je Općinskom sudu u Splitu, točkom II. izreke ove odluke, određen primjeren rok u kojem je taj sud dužan donijeti odluku u predmetu broj: P-373/01, čime se na djelotvoran način ostvaruje i svrha samog sudskog postupka. Iznos pravične naknade, koje­g je podnosite­ljica zahtijevala u ustavnoj tužbi, u dijelu koji prelazi utvrđenu svotu u točki III. izreke ove odluke, Sud je ocijenio neprimjerenim. Slijedom sve­ga iznijetoga, sukladno odredbi članka
  28. stav­ka
  29. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.
  30. Odluka o objavi (točka V. izreke) uteme­ljena je na odredbi članka
  31. stavka
  32. Ustavnog zakona. Broj: U-IIIA-2113/2003 Zagreb,
  33. svib­nja
  34. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Predsjednik Vijeća dr. sc. Jasna Omejec, v. r. Odluka, NN 73/2004-1514 Više Dio NN: Službeni Vrsta dokumenta: Odluka Izdanje: NN 73/2004 Broj dokumenta u izdanju: 1514 Donositelj:USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Datum tiskanog izdanja: 2.6.
  35. ELI: /eli/sluzbeni/2004/73/1514 Opći uvjeti korištenjaZaštita privatnostiPristup podatcimaELI©
  36. g. Narodne novine d.d. , izrada Novena d.o.o. Opći uvjeti korištenja Odgovornost za objavljene sadržaje Narodne novine d.d. će poduzeti razumne i odgovarajuće napore kako bi informacije na ovim internetskim stranicama bile potpune i točne, ali ne odgovara u slučaju njihove netočnosti ili nepotpunosti. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za štetu ili povredu koja može biti rezultat korištenja ili nemogućnosti korištenja bilo kojeg dijela ove web-lokacije ili nečeg što je na njoj objavljeno. Ove internetske stranice sadrže i informacije trećih osoba i poveznice na druge internetske sadržaje. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje na vanjskim izvorima podataka do kojih mogu voditi poveznice s naših internetskih stranica, niti odgovara, niti upućuje na način i uvjete korištenja tih sadržaja. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje koje na ove internetske stranice stave treće osobe. Zaštita autorskog prava Svi sadržaji objavljeni na ovim internetskim stranicama zaštićeni su autorskim pravom i mogu se koristiti samo pod uvjetima propisanim Zakonom. Promjene Narodne novine d.d. zadržavaju pravo izmjene, dopune ili uklanjanja bilo kojeg dijela ovih internetskih stranica u bilo kojem trenutku. Promjene stupaju na snagu objavljivanjem na ovim internetskim stranicama ili kada su korisnici o njima obaviješteni. Zaštita privatnosti Narodne novine d.d se obvezuju poštivati anonimnost i privatnost korisnika ovih internetskih stranica. O posjetiteljima se neće prikupljati nikakvi osobni podaci osim u slučajevima ako ih posjetitelj dobrovoljno dostavi Narodnim novinama d.d. U slučajevima kad je poznat indentitet posjetitelja/pošiljatelja, njegovi će se podaci koristiti samo u svrhu zbog koje ih je pošiljatelj poslao. Narodne novine d.d. takve podatke mogu koristiti i za što bolji uvid i razumijevanja pojedinačnih potreba i zahtjeva korisnika kao i razvijanja mogućnosti što kvalitetnijega pružanja svojih usluga korisnicima. Narodne novine d.d. se obvezuju da navedene podatke neće učiniti dostupnim bilo kojoj trećoj osobi odnosno strani bez izričitoga pristanka korisnika. Narodne novine d.d. upozoravaju posjetitelje/korisnike na ograničenja suvremenih informacijsko-komunikacijskih tehnologija u odnosu na sigurnost i zaštitu privatnosti osobnih podataka.

🔗 Na službeni izvor

AI objašnjenje na temelju službenog teksta zakona. Okvirno, ne zamjenjuje pravni savjet.