← Hrvatska

Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-IIIA-2887/2002 od 9. lipnja 2004.

Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-IIIA-2887/2002 od

  1. lipnja
  2. Upute za korištenje Elektronička pošta Početna stranica Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-IIIA-2887/2002 od
  3. lipnja
  4. NN 89/2004 (30.6.2004.), Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-IIIA-2887/2002 od
  5. lipnja
  6. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE 1679 Ustavni sud Republike Hrvatske, u sastavu Petar Klarić, pred­sjednik Suda, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Matija, Ivan Mrkonjić, Jasna Omejec, Željko Potočnjak, Agata Račan, Emilija Rajić, Smiljko Sokol, Nevenka Šernhorst, Vice Vukojević i Milan Vuković, odlučujući o ustavnoj tužbi Lj. G. iz Z., kojeg zastupa Z. N., odvjetnik iz Z., na sjednici održanoj
  7. lipnja
  8. godine, donio je ODLUKU I. Ustavna tužba se usvaja. II. Općinski sud u Zagrebu dužan je donijeti presudu u pred­metu koji se vodi pred tim sudom, pod brojem: P-4505/95 u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od devet

(9)mjeseci, računajući od prvog idućeg dana nakon dana objave ove odluke u »Narodnim novinama«. III. Na temelju članka
  1. stavka
  2. Ustavnog zakona o Ustav­nom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 49/02 – pročišćeni tekst) podnositelju ustavne tužbe Lj. G. iz Z., određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka
  3. stavka
  4. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01 – pročišćeni tekst) u iznosu od 5.500,00 kuna. IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu. V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«. Obrazloženje
  5. Podnositelj ustavne tužbe, temeljem odredbe članka
  6. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 49/02 – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnio je
  7. prosinca
  8. godine ustavnu tužbu zbog nedonošenja sudske odluke u razumnom roku. Predlaže da Ustavni sud odredi rok za donošenje presude u predmetu koji se vodi pred Općinskim sudom u Zagrebu, pod poslovnim brojem: P-4505/95, te da odredi primjerenu naknadu podnositelju zbog povrede ustavnog prava iz članka
  9. stavka
  10. Ustava, koju je počinio Općinski sud u Zagrebu, ne odlučivši o pravima i obvezama podnositelja u razumnom roku. ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK
  11. Ustavni sud je u postupku pokrenutom ustavnom tužbom, primjenom članka
  12. Ustavnog zakona, uvidom u presliku spisa Općinskog suda u Zagrebu, broj: P-4505/95 utvrdio sljedeće činjenice koje su pravno relevantne za odlučivanje o povredi ustav­nog prava podnositelja, zajamčenog člankom
  13. stavkom
  14. Ustava Republike Hrvatske: – dana
  15. lipnja
  16. godine tužitelji:
  17. R. P. iz Z.,
  18. Lj. G. iz Z.,
  19. I. M. iz Z.,
  20. B. S. iz Z.
  21. D. G. iz S. i
  22. B. B. iz Z., podnijeli su tužbu protiv »T.T.B.« d.o.o. i T. B. iz Z., radi povrata novca. Uz tužbu, podnositelji su sudu dostavili potvrde o imovnom stanju pozivom na koje mole osobođenje od plaćanja sudskih pristojbi, te potvrde o uplaćenim iznosima za koje tuž­bom traže isplatu od tuženih; – ročište za glavnu raspravu zakazanu za
  23. lipnja
  24. godine odgođeno je, jer su dostave poziva za tužene vraćene s napomenom da je I-tuženik nepoznat na naznačenoj adresi, dok je za II-tuženu dostava pokušana u tri navrata, te je obaviještena, ali nije podigla pošiljku; – sljedeće ročište za glavnu raspravu zakazano za dan
  25. studenoga
  26. godine, odgođeno je također iz razloga neuredne dostave i to za I-tuženika uz naznaku da ne postoji, a za II-tuženu da ne stanuje na navedenoj adresi; – podneskom od
  27. siječnja
  28. godine, tužitelji mole zaka­zivanje glavne rasprave; – dopisom od
  29. veljače
  30. godine sud poziva tužitelje da dostave točne adrese tuženika; – podneskom od
  31. veljače
  32. godine tužitelji obavješ­tavaju sud da su u tužbi naznačene adrese tuženika točne i jedine kojima raspolažu, te da je na navedenoj adresi II-tuženoj uredno iskazana dostava u predmetu koji se vodi pred istim sudom, pod brojem: P-6123/
  33. Tuženici predlažu da se ovi pred­meti spoje, budući da se radi o istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi, te da II-tužena u predmetu, broj: P-6123/95 ima punomoćnika. Također predlažu da se dostava poziva za I-tuženika izvrši na adresi II-tužene iz razloga što je II-tužena vlasnica i jedina zastupnica I-tuženika, a I-tuženi iako više ne posluje na navedenoj adresi nije brisan iz sudskog registra; – dana
  34. veljače
  35. godine sud je donio rješenje kojim zakazuje ročište za glavnu raspravu za dan
  36. lipnja
  37. godine; – dana
  38. svibnja
  39. godine II-tužena je sudu dostavila punomoć kojom ovlašćuje da je u ovom predmetu zastupa odvjetnik M. P. iz Z.; – ročište zakazano za dan
  40. lipnja
  41. godine odgođeno je zbog neuredne dostave za I-tuženog, koja je pokušana na adresi II-tužene, ali je vraćena s naznakom da I-tuženi ne postoji na toj adresi; – ročište zakazano za dan
  42. listopada
  43. godine opet je odgođeno zbog neuredne dostave za I-tuženog. Za II-tuženu pristupio je punomoćnik. Na tom ročištu naređeno je tužiteljima da se očituju u svezi potpisa na tužbi, budući da je tužbu potpisala osoba koja nije navedena kao tužitelj, također je riješeno da se spisu priklopi odgovor II-tužene na tužbu od
  44. listopada
  45. godine i da se odgovor dostavi tužiteljima na očitovanje; – požurnicom od
  46. studenoga
  47. godine, tužitelji mole zakazivanje glavne rasprave; – rješenjem od
  48. prosinca
  49. godine pozvan je puno­moćnik II-tužene da u roku od 15 dana dostavi podnesak od
  50. listopada
  51. godine, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranu; – podneskom od
  52. siječnja
  53. godine punomoćnik II-tužene dostavio je u spis podnesak predan sudu
  54. listopada
  55. godine; – na ročištu od
  56. ožujka
  57. godine sud je donio rješenje kojim nalaže tužiteljima da u roku od 30 dana dostave izvod »iz odgovarajućeg registra, iz kojeg je vidljivo tko je vlasnik I-tuže­nika odnosno tko je bio ovlašten za njegovo zastupanje«; – uz podnesak od
  58. ožujka
  59. godine punomoćnik tužitelja dostavlja izvadak iz sudskog registra za I-tuženog i opetovano moli da se dostava poziva za I-tuženog izvrši na adresi II-tužene, budući da je II-tužena vlasnica i jedina osoba ovlaštena za zastupanje I-tuženog; – ročište zakazano za dan
  60. lipnja
  61. godine odgođeno je zbog neuredne dostave poziva za I-tuženika. Sud je donio rješenje kojim se određuje dostava poziva za I-tuženika po sudskom dostavljaču, putem punomoćnika II-tužene, a tužiteljima je naloženo da uplate predujam za sudskog dostavljača u iznosu od 133,00 kune; – dana
  62. prosinca
  63. godine podnositelj je podnio ustavnu tužbu; – provjerom (dana
  64. svibnja 2004.) kod Općinskog suda u Zagrebu utvrđeno je da je u ovom predmetu zakazano ročište za glavnu raspravu za dan
  65. srpnja
  66. godine, odnosno da u tom predmetu nije donesena odluka suda. OČITOVANJE OPĆINSKOG SUDA U ZAGREBU
  67. Na temelju članka
  68. stavka
  69. alineje
  70. Ustavnog zakona, Ustavni sud je zatražio od Općinskog suda u Zagrebu da se izjasni o navodima ustavne tužbe. Očitovanje Općinskog suda u Zagrebu zaprimljeno je u Sudu
  71. travnja
  72. godine. U očitovanju na navode ustavne tužbe navedena je kronologija postupanja u predmetu i dostavljena je preslika spisa, broj: P-4505/
  73. PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK
  74. Odredbom članka
  75. stavka
  76. Ustava Republike Hrvat­ske, propisano je sljedeće: »Svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud (...) u razumnom roku odluči o njegovim pravima i obvezama (...)«. Odredbom članka
  77. Ustavnog zakona propisano je slje­deće: »
(1)Ustavni sud će pokrenuti postupak po ustavnoj tužbi i prije no što je iscrpljen pravni put, u slučaju kad o pravima i obvezama stranke (...) nije u razumnom roku odlučio sud (...).
(2)U odluci kojom usvaja ustavnu tužbu zbog nedonošenja akta u razumnom roku iz stavka 1. ovoga članka, Ustavni sud će nadležnom sudu odrediti rok za donošenje akta kojim će taj sud meritorno odlučiti o pravima i obvezama (...) podnositelja. Rok za donošenje akta počinje teći idućeg dana od dana objave odluke Ustavnog suda u »Narodnim novinama«.
(3)U odluci iz stavka
  1. ovoga članka Ustavni sud će odrediti primjerenu naknadu koja pripada podnositelju zbog povrede njegova ustavnog prava koju je sud učinio kada o pravima i obvezama podnositelja (...) nije odlučio u razumnom roku. Naknada se isplaćuje iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva stranke za njezinu isplatu«. Ustavna tužba je osnovana.
  2. Povredu ustavnog prava na donošenje sudske odluke u razumnom roku Ustavni sud razmatra u svjetlu osobitih okolnosti svakog pojedinog slučaja. Razmatranjem navoda ustavne tužbe i uvida u spis Općin­skog suda u Zagrebu, broj: P-4505/95 Ustavni sud je utvrdio da su se u ovom slučaju ostvarile pretpostavke za postupanje u smislu odredbe članka
  3. Ustavnog zakona. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima: 5.
  4. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA Parnični postupak započeo je
  5. lipnja
  6. godine, podno­šenjem tužbe podnositelja Općinskom sudu u Zagrebu, protiv tuženika »TTP« d.o.o. i T. B. iz Z., radi povrata novca. Ustav­na tužba podnijeta je
  7. prosinca
  8. godine, a do tog dana sudski postupak nije okončan, pa Ustavni sud utvrđuje da postupak u ovom predmetu traje ukupno sedam
(7)godina, pet
(5)mjeseci i dvadeset
(20)dana. Tijekom tog razdoblja prvostupanjski sud je zakazao šest ročišta za glavnu raspravu, od kojih niti jedno nije održano zbog neuredne dostave poziva za I-tuženika. Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i protokola br. 1, 4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 18/97, 6/99 – pročišćeni tekst i 8/99 – ispravak, u daljnjem tekstu: Zakon o potvrđivanju Konvencije) stupio je na snagu
  1. studenoga
  2. godine. Od dana stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije, odredbe Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda Vijeća Europe (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) čine, temeljem članka
  3. Ustava Republike Hrvatske, dio unutarnjeg pravnog poretka Republike Hrvatske. Dio unutarnjeg pravnog poretka Republike Hrvatske od tog dana čini i odredba članka
  4. stavka
  5. Europske konvencije pod nazivom »Pravo na pošteno suđenje« koja, između ostaloga, propisuje sljedeće: »Radi utvrđivanja svojih prava i obveza građanske naravi (...) svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud (...) u razumnom roku ispita njegov slučaj«. Pravo na donošenje sudske odluke u razumnom roku čini dio unutarnjeg pravnog poretka Republike Hrvatske od dana stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije (
  6. studenoga
  7. godine). Pravo na donošenje sudske odluke u razumnom roku je ustavno pravo u Republici Hrvatskoj od
  8. studenoga
  9. godine (dana proglašenja Promjena Ustava). Ispitivanje razumnosti trajanja sudskih postupaka prije
  10. studenoga
  11. godine, u pravilu, ne bi moglo biti predmetom ustavnosudskih postupaka temeljenih na članku
  12. Ustavnog zakona, jer u dotadašnjem pravnom poretku Republike Hrvatske takvo pravo nije postojalo. Ustavni sud je u konkretnom slučaju ocijenio da se pravno relevantnim razdobljem s aspekta povrede prava na razumnu duljinu trajanja sudskog postupka smatra razdoblje od
  13. studenoga
  14. godine (to jest, od dana stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije) do
  15. prosinca
  16. godine (to jest, do dana podnošenja ustavne tužbe), što ukupno iznosi pet
(5)godina i dvadeset sedam
(27)dana. 5.
  1. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA Ustavni sud je utvrdio da u razmatranom, pravno relevantnom razdoblju, Općinski sud u Zagrebu, za provođenje radnji koje su relevantne za meritorno odlučivanje o pravima i obvezama stranaka u tom sudskom postupku, nije održao niti jedno ročište za glavnu raspravu. Sve aktivnosti suda odnose se na radnje predsjednika vijeća u tijeku pripremanja glavne rasprave. 5.
  2. PONAŠANJE PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE (TUŽITELJA U SUDSKOM POSTUPKU) Podnositelj ustavne tužbe, kao II-tužitelj u sudskom postupku (a ni ostali tužitelji) prema utvrđenju Ustavnog suda, svojim ponašanjem nije pridonio duljini sudskog postupka. Analizirajući tijek sudskog postupka u pravno relevantnom razdoblju, Ustavni sud je utvrdio da je podnositelj (zajedno s ostalim tužiteljima) nastojao u što kraćim rokovima udovoljiti nalozima suda, te su u više navrata požurivali (
  3. siječnja 1997.,
  4. veljače 1997.,
  5. studenoga
  6. i
  7. ožujka
  8. godine) nastavak sudskog postupka. 5.
  9. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA Dosadašnji tijek sudskog postupka ne ukazuje da se u kon­kretnom slučaju radi o složenoj sudskoj stvari. Polazeći od činjenice da postupak pred sudom prvog stupnja traje preko 7 godina, a da nije donesena niti prvostupanjska presuda, te imajući u vidu postupanje nadležnog suda u razmatranom, pravno relevantnom razdoblju (šest ročišta na kojima nije meritorno raspravljano), Ustavni sud nije našao okolnosti koje bi u dosadašnjem tijeku postupka ukazivale na složenost sudskog predmeta, a koje bi opravdale dugotrajnost postupanja u konkretnom sudskom predmetu.
  10. Slijedom iznijetog, Ustavni sud ocjenjuje da je nerazumno dugim trajanjem predmetnog sudskog postupka pred sudom prvog stupnja povrijeđeno ustavno pravo podnositelja da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o njegovim pravima ili obvezama, koje je zajamčeno člankom
  11. stavkom
  12. Ustava Republike Hrvatske.
  13. Imajući u vidu sve navedene činjenice i okolnosti, u smislu odredbe članka
  14. stavka
  15. Ustavnog zakona, odlučeno je kao pod točkama I. i II. izreke odluke.
  16. Sukladno odredbi članka
  17. stavka
  18. Ustavnog zakona, odlučeno je kao pod točkama III. i IV. izreke odluke. Visinu naknade zbog povrede ustavnog prava na donošenje sudske odluke u razumnom roku, Ustavni sud u pravilu određuje za razmatrano, pravno relevantno razdoblje, uz iznimnu moguć­nost uvažavanja nerazumno dugog razdoblja potpune neaktivnosti suda i prije
  19. studenoga
  20. godine, što ovisi o osobitim okolnostima svakog pojedinog slučaja. Pri utvrđivanju visine naknade, temeljem članka
  21. stavka
  22. Ustavnog zakona, Ustavni sud uzima u obzir sve okolnosti slučaja, uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj. U konkretnom slučaju Ustavni sud je, utvrđujući visinu naknade uzeo u obzir i činjenicu da su podnositelji uz svoju tužbu sudu dostavili u privitku svu potrebnu dokumentaciju kao dokaz navoda iz tužbe, žurno udovoljavali svim traženjima i nalozima suda, te u više navrata požurivali nastavak postupka u predmetu.
  23. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na odredbi članka
  24. Ustavnog zakona. Broj: U-IIIA-2887/2002 Zagreb,
  25. lipnja
  26. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Predsjednik Suda dr. sc. Petar Klarić, v. r. Odluka, NN 89/2004-1679 Više Dio NN: Službeni Vrsta dokumenta: Odluka Izdanje: NN 89/2004 Broj dokumenta u izdanju: 1679 Donositelj:USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Datum tiskanog izdanja: 30.6.
  27. ELI: /eli/sluzbeni/2004/89/1679 Opći uvjeti korištenjaZaštita privatnostiPristup podatcimaELI©
  28. g. Narodne novine d.d. , izrada Novena d.o.o. Opći uvjeti korištenja Odgovornost za objavljene sadržaje Narodne novine d.d. će poduzeti razumne i odgovarajuće napore kako bi informacije na ovim internetskim stranicama bile potpune i točne, ali ne odgovara u slučaju njihove netočnosti ili nepotpunosti. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za štetu ili povredu koja može biti rezultat korištenja ili nemogućnosti korištenja bilo kojeg dijela ove web-lokacije ili nečeg što je na njoj objavljeno. Ove internetske stranice sadrže i informacije trećih osoba i poveznice na druge internetske sadržaje. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje na vanjskim izvorima podataka do kojih mogu voditi poveznice s naših internetskih stranica, niti odgovara, niti upućuje na način i uvjete korištenja tih sadržaja. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje koje na ove internetske stranice stave treće osobe. Zaštita autorskog prava Svi sadržaji objavljeni na ovim internetskim stranicama zaštićeni su autorskim pravom i mogu se koristiti samo pod uvjetima propisanim Zakonom. Promjene Narodne novine d.d. zadržavaju pravo izmjene, dopune ili uklanjanja bilo kojeg dijela ovih internetskih stranica u bilo kojem trenutku. Promjene stupaju na snagu objavljivanjem na ovim internetskim stranicama ili kada su korisnici o njima obaviješteni. Zaštita privatnosti Narodne novine d.d se obvezuju poštivati anonimnost i privatnost korisnika ovih internetskih stranica. O posjetiteljima se neće prikupljati nikakvi osobni podaci osim u slučajevima ako ih posjetitelj dobrovoljno dostavi Narodnim novinama d.d. U slučajevima kad je poznat indentitet posjetitelja/pošiljatelja, njegovi će se podaci koristiti samo u svrhu zbog koje ih je pošiljatelj poslao. Narodne novine d.d. takve podatke mogu koristiti i za što bolji uvid i razumijevanja pojedinačnih potreba i zahtjeva korisnika kao i razvijanja mogućnosti što kvalitetnijega pružanja svojih usluga korisnicima. Narodne novine d.d. se obvezuju da navedene podatke neće učiniti dostupnim bilo kojoj trećoj osobi odnosno strani bez izričitoga pristanka korisnika. Narodne novine d.d. upozoravaju posjetitelje/korisnike na ograničenja suvremenih informacijsko-komunikacijskih tehnologija u odnosu na sigurnost i zaštitu privatnosti osobnih podataka.

🔗 Na službeni izvor

AI objašnjenje na temelju službenog teksta zakona. Okvirno, ne zamjenjuje pravni savjet.