← Hrvatska

Odluka i Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-IIIA-1786/2003 od 9. lipnja 2004.

Odluka i Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-IIIA-1786/2003 od

  1. lipnja
  2. Upute za korištenje Elektronička pošta Početna stranica Odluka i Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-IIIA-1786/2003 od
  3. lipnja
  4. NN 89/2004 (30.6.2004.), Odluka i Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-IIIA-1786/2003 od
  5. lipnja
  6. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE 1682 Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Jasna Omejec, predsjednik Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Mrkonjić, Emilija Rajić i Vice Vukojević, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi Š. M. iz V., K., kojeg zastupa B. S., odvjetnik iz Z., na sjednici održanoj
  7. lipnja
  8. godine, jednoglasno je donio ODLUKU I. Ustavna tužba se usvaja u dijelu koji se odnosi na parnični postupak koji se vodi pred Općinskim sudom u Zagrebu, pod brojem: Pn-3700/
  9. II. Općinski sud u Zagrebu dužan je donijeti presudu u predmetu koji se vodi pred tim sudom, pod brojem: Pn-3700/98 u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od deset

(10)mjeseci, računajući od prvog idućeg dana od dana objave ove odluke u »Narodnim novinama«. III. Na temelju članka
  1. stavka
  2. Ustavnog zakona o Ustav­nom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 49/02 – pročišćeni tekst), podnositelju ustavne tužbe, Š. M. iz V., K., određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka
  3. stavka
  4. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01 – pročišćeni tekst) u iznosu od 6.700,00 kuna. IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu. i RJEŠENJE Ustavna tužba se odbacuje u odnosu na presudu Okružnog suda u Zagrebu, broj: Gž-1435/92 od
  5. veljače
  6. godine. Ova odluka i rješenje objavit će se u »Narodnim novinama«. Obrazloženje I.
  7. Podnositelj ustavne tužbe, temeljem članka
  8. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 49/02 – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnio je
  9. svibnja
  10. godine ustavnu tužbu. Smatra da je Općinski sud u Zagrebu, propustivši odlučiti o njegovim pravima i obvezama u razumnom roku u predmetu koji se pred tim sudom vodi, pod brojem: Pn-3700/98 povrijedio njihovo pravo na suđenje u razumnom roku. ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK
  11. Ustavni sud je u postupku pokrenutom ustavnom tužbom, primjenom članka
  12. Ustavnog zakona, uvidom u spis Op­ćinskog suda u Zagrebu, broj: Pn-3700/98 utvrdio činjenice koje su pravno relevantne za odlučivanje o povredi ustavnog prava podnositelja, zajamčenog člankom
  13. stavkom
  14. Ustava.
  15. travnja
  16. godine podnositelj je Općinskom sudu u Zagrebu podnio tužbu protiv tužene M. S. iz Z., radi naknade štete. Predmet se vodio pod brojem: Pn-1686/
  17. Općinski sud u Zagrebu oglasio se stvarno nenadležnim
  18. studenoga
  19. godine, te predmet ustupio Trgovačkom sudu u Zagrebu. Trgovački sud u Zagrebu nije održao niti jedno ročište, već se
  20. veljače
  21. godine oglasio stvarno nenadležnim, te vratio predmet Općinskom sudu u Zagrebu kao stvarno i mjesno nadležnom sudu. Općinski sud u Zagrebu zaprimio je spis
  22. svibnja
  23. godine, te je predmet dobio novi broj: Pn-3700/
  24. Rješenjem od
  25. kolovoza
  26. godine sud je pozvao punomoćnika tužitelja da dostavi u spis novu adresu za tuženu. Podneskom od
  27. rujna
  28. godine punomoćnik tužitelja dostavio je podatak od Policijske uprave zagrebačke da je tužena i nadalje prijavljena na adresi iz tužbe. Ročište zakazano za dan
  29. lipnja
  30. godine nije održano jer je dostava poziva za tuženu vraćena s naznakom da je ista odselila. Ročište zakazano za dan
  31. rujna
  32. godine nije održano jer je dostava po sudskom dostavljaču vraćena s naznakom da po izjavi stanara tužena nije poznata na adresi naznačenoj u tužbi.
  33. studenoga
  34. godine punomoćnik tužitelja predložio je ponovno zakazivanje rasprave. Rješenjima od
  35. prosinca
  36. godine, te
  37. veljače
  38. godine sud je pozvao punomoćnika tužitelja da dostavi adresu tužene. Podneskom od
  39. veljače
  40. godine punomoćnik tuži­te­lja predlaže postavljanje privremenog zastupnika tuženoj. Rješenjem od
  41. travnja
  42. godine sud je pozvao puno­moćnika tužitelja da putem nadležnog centra za socijalnu skrb zatraži postavljanje skrbnika za poseban slučaj tuženoj. Podneskom od
  43. lipnja
  44. godine punomoćnik tužitelja obavijestio je sud kako je zatražio postavljanje skrbnika za poseban slučaj tuženoj od nadležnog Centra za socijalnu skrb, no s obzirom da taj postupak dugo traje, predložio je sudu da sam postavi privremenog zastupnika tuženoj R. T., odvjetnika iz Z. Dana
  45. srpnja
  46. godine sud je primio zaključak Centra za socijalnu skrb Zagreb, Ured Centar, u kojem je navedeno de je postupak za imenovanje skrbnika za poseban slučaj tuženoj obustavljen iz razloga jer je tom Uredu pristupila majka tužene i predložila da se sva sudska pismena dostavljaju na adresu Odvjetničkog ureda B. iz Z. Dana
  47. srpnja
  48. godine punomoćnik tužene dostavio je punomoć i ujedno se očitovao na navode tužbe ističući prigovor presuđene stvari jer da je tužitelj već ostvario naknadu štete iz predmetnog štetnog događaja u parničnom postupku koji se vodio pred Općinskim sudom u Zagrebu, pod brojem: Pn-2609/
  49. OČITOVANJE OPĆINSKOG SUDA U ZAGREBU
  50. Na temelju članka
  51. alineje
  52. Ustavnog zakona, Ustavni sud je zatražio od Općinskog suda u Zagrebu da se izjasni o navodima ustavne tužbe. U očitovanju od
  53. travnja
  54. godine, Općinski sud u Zagrebu navodi kronologiju postupanja u predmetu, te obrazlaže da je u predmetu postupalo više sudaca, te da je predmet bio ustupljen Trgovačkom sudu u Zagrebu u skladu s tada vežećim propisima o nadležnosti sudova. Nadalje, navodi da tužitelj nije dostavio sudu točnu adresu tužene, te da je tužitelj tek podneskom od
  55. veljače
  56. godine predložio da sud tuženoj postavi skrb­nika za poseban slučaj. PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK
  57. Odredbom članka
  58. stavka
  59. Ustava Republike Hrvat­ske, propisano je: »Svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud (...) u razumnom roku odluči o njegovim pravima i obvezama (...).«. Odredbama članka
  60. Ustavnog zakona propisano je: »
(1)Ustavni sud će pokrenuti postupak po ustavnoj tužbi i prije no što je iscrpljen pravni put, u slučaju kad o pravima i obvezama stranke (...) nije u razumnom roku odlučio sud (...).
(2)U odluci kojom usvaja ustavnu tužbu zbog nedonošenja akta u razumnom roku iz stavka 1. ovoga članka, Ustavni sud će nadležnom sudu odrediti rok za donošenje akta kojim će taj sud meritorno odlučiti o pravima i obvezama (...) podnositelja. Rok za donošenje akta počinje teći idućeg dana od dana objave odluke Ustavnog suda u »Narodnim novinama«.
(3)U odluci iz stavka
  1. ovoga članka Ustavni sud će odrediti primjerenu naknadu koja pripada podnositelju zbog povrede njegova ustavnog prava koju je sud učinio kada o pravima i obvezama podnositelja (...) nije odlučio u razumnom roku. Naknada se isplaćuje iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva stranke za njezinu isplatu.«. Ustavna tužba je osnovana.
  2. Uvidom u spis Općinskog suda u Zagrebu, broj: Pn-3700/98 Ustavni sud je utvrdio da su se u ovom slučaju ostvarile pretpostavke za postupanje temeljem odredbe članka
  3. Ustavnog zakona. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima: 5.
  4. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA Prvostupanjski parnični postupak započeo je
  5. travnja
  6. godine, tužbom podnositelja protiv tužene M. S. radi nakande štete pretrpljene uslijed prometne nezgode. Ustavna tužba je podnesena
  7. svibnja
  8. godine, a do tog dana sudski postupak nije pravomoćno okončan, pa Ustavni sud utvrđuje da do dana podnošenja ustavne tužbe postupak u ovom predmetu traje ukupno jedanaest
(11)godina i dvadeset četiri
(24)dana. Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokola, broj 1, 4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 18/97, 6/99 – pročišćeni tekst i 8/99 – ispravak, u daljnjem tekstu: Zakon o potvrđivanju Konvencije) stupio je na snagu dana
  1. studenoga
  2. godine. Od dana stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije, odredbe Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda Vijeća Europe (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) čine, temeljem članka
  3. Ustava Republike Hrvatske, dio unutarnjeg pravnog poretka Republike Hrvatske. Dio unutarnjeg prav­nog poretka Republike Hrvatske od tog dana čini i odredba članka
  4. stavka
  5. Europske konvencije pod nazivom »Pravo na pošteno suđenje«, koja, između ostalog, propisuje: »Radi utvrđivanja svojih prava i obveza građanske naravi (...) svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud (...) u razumnom roku ispita njegov slučaj.«. Pravo na donošenje sudske odluke u razumnom roku čini dio unutarnjeg pravnog poretka Republike Hrvatske od dana stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije (
  6. studenoga
  7. godine). Pravo na donošenje sudske odluke u razumnom roku je ustavno pravo u Republici Hrvatskoj od
  8. studenoga
  9. godine (dana proglašenja Promjena Ustava). Ispitivanje razumnosti trajanja sudskih postupaka prije
  10. studenoga
  11. godine, u pravilu, ne bi moglo biti predmetom ustavnosudskih postupaka temeljenih na članku
  12. Ustavnog zakona, jer u dotadašnjem pravnom poretku Republike Hrvatske takvo pravo nije postojalo. Ustavni sud je ocijenio da se u ovom slučaju pravno relevantnim razdobljem, s aspekta povrede prava na donošenje sudske odluke u razumnom roku, smatra razdoblje od
  13. studenoga
  14. godine (to jest od dana stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije) do
  15. svibnja
  16. godine (to jest do dana podnošenja ustavne tužbe), što ukupno iznosi pet
(5)godina, šest
(6)mjeseci i jedanaest
(11)dana. 5.
  1. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA Ustavni sud je utvrdio da u razmatranom, pravno relevantnom razdoblju, u postupku pred Trgovačkim sudom u Zagrebu nije provedena niti jedna rasprava. Postupak je nastavljen pred Općinskim sudom u Zagrebu, u kojem su sve radnje od dostave spisa od strane Trgovačkog suda u Zagrebu dana
  2. svibnja
  3. godine do obavijesti Centra za socijalnu skrb Zagreb, Ured Centar, od
  4. srpnja
  5. godine bile usmjerene na utvrđivanje adrese tužene i postavljanje odgovarajućeg zastupnika. 5.
  6. PONAŠANJE PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE (TUŽITELJA U SUDSKOM POSTUPKU) Podnositelj ustavne tužbe, kao tužitelj u sudskom postupku, prema utvrđenju Ustavnog suda, nije pridonio duljini sudskog postupka. 5.
  7. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA Navodi tužbe ne ukazuju da bi se radilo o složenom predmetu.
  8. Ustavni sud utvrđuje da parnični postupak u kojem je podnositelj podnio tužbu radi naknade štete, a koji se sada vodi pred Općinskim sudom u Zagrebu, pod brojem: Pn-3700/98 traje preko jedanaest godina. Dugotrajnost postupka je prvenstveno posljedica okolnosti da se nije mogla utvrditi adresa tužene. Člankom
  9. Zakona o parničnom postupku (»Narodne novine«, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 i 117/03) propisano je da će sud nastojati od nadležnog organa tijela uprave ili na drugi način dobiti potrebne podatke ako stranka ne može sama saznati adresu osobe kojoj pismeno treba dostaviti. Nadalje, člankom
  10. istog Zakona propisano je da će sud postaviti tuženiku privremenog zastupnika, između ostalog, i ako je njegovo boravište nepoznato, a tuženik nema punomoćnika ako se u tijeku postupka pred prvostupanjskim sudom pokaže da bi redovan postupak oko postavljanja zakonskog zastupnika tuženiku trajao dugo, tako da bi zbog toga za jednu ili obje stranke mogle nastati štetne posljedice. S obzirom na navedeno, proizlazi da Općinski sud u Zagrebu nije iskoristio sve mogućnosti koje mu pruža Zakon o parničnom postupku, a koje su u konkretnom predmetu, mogle ubrzati postupak. Osim toga, napominje se da je Europski sud za ljudska prava u više svojih presuda izrijekom utvrdio da su države-ugovornice obvezne organizirati svoje pravne poretke na način koji omo­gućava sudovima da ispune zahtjeve propisane člankom
  11. stavkom
  12. Europske konvencije, opetovano ističući naročitu važnost tog zahtjeva za pravilno i uredno vođenje sudskih postupaka (v., primjerice, presude Europskog suda u predmetima Bucholoz protiv Njemačke od
  13. svibnja 1981., Guincho protiv Portugala od
  14. srpnja 1984., Union Alimentaria Sanders SA od
  15. srpnja 1989., Brigandi protiv Italije od
  16. veljače
  17. i dr.). Sukladno tako izraženom stavu, a s obzirom na okolnosti predmetnog parničnog postupka, Ustavni sud nalazi da je država dužna organizirati svoj pravni sustav na način da se osigura suđenje u razumnom roku i u predmetima u kojima postoje poteškoće pri utvrđivanju adrese tužene strane. Stoga je, u smislu odredbe članka
  18. stavka
  19. Ustavnog zakona, donesena odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.
  20. Sukladno odredbi članka
  21. stavka
  22. Ustavnog zakona, odlučeno je kao pod točkama III. i IV. izreke odluke. Visinu naknade zbog povrede ustavnog prava na donošenje sudske odluke u razumnom roku Ustavni sud, u pravilu, određuje za razmatrano, pravno relevantno razdoblje, uz iznimnu moguć­nost uvažavanja nerazumno dugog razdoblja potpune neaktivnosti suda i prije
  23. studenoga
  24. godine, što ovisi o osobitim okolnostima svakog pojedinog slučaja. Pri utvrđivanju visine naknade, temeljem članka
  25. stavka
  26. Ustavnog zakona, Ustavni sud uzima u obzir sve okolnosti slučaja, uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.
  27. Odluka o objavi odluke (točka V. izreke) temelji se na odredbi članka
  28. stavka
  29. Ustavnog zakona. II.
  30. U odnosu na postupak koji je dovršen presudom tadašnjeg Okružnog suda u Zagrebu, broj: Gž-1435/92 od
  31. veljače
  32. godine, podnositelj ističe da je tom presudom potvrđena prvostupanjska presuda kojom je djelomično usvojen njegov tužbeni zahtjev za naknadu štete protiv tuženika ZOIL »D.« B. Iako je presuda donijeta još
  33. godine podnositelju je putem njegovog punomoćnika dostavljena tek
  34. prosinca
  35. godine, a tuženoj strani uopće nije dostavljena, te iz tog razloga nije moguće ishoditi pravomoćnost i ovršnost presude i krenuti u prisilnu ovrhu. Predlaže da Ustavni sud Republike Hrvatske naloži Općin­skom sudu u Zagrebu da dostavi tuženiku drugostupanjsku presudu u roku od jednog mjeseca od objave odluke Ustavnog suda u »Narodnim novinama«.
  36. Prema odredbi članka
  37. stavka
  38. Ustavnog zakona, Ustavni sud će pokrenuti postupak po ustavnoj tužbi i prije no što je iscrpljen pravni put u slučaju kad o pravima i obvezama stranke ili o sumnji ili optužbi zbog kažnjivog djela nije u razumnom roku odlučio sud ili u slučaju kad se osporenim poje­dinačnim aktom grubo vrijeđaju ustavna prava, a potpuno je razvidno da bi nepokretanjem ustavnosudskog postupka za podnositelja ustavne tužbe mogle nastati teške i nepopravljive posljedice. Prema odredbi članka
  39. stavka
  40. Ustavnog zakona, Ustav­ni sud će nadležnom sudu odrediti rok za donošenje akta kojim će taj sud meritorno odlučiti o pravima i obvezama ili o sumnji ili optužbi zbog kažnjivog djela podnositelja. Iz navedenog proizlazi da je Ustavni sud ovlašten utvrditi povredu ustavnih prava zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, samo u slučaju kada je podnositelj pokrenuo postupak po ustavnoj tužbi podnijetoj prije dovršenog sudskog postupka, te da sudu može odrediti rok samo za donošenje meritorne odluke. Ne postoje pretpostavke za postupanje Ustavnog suda u smislu odredbe članka
  41. Ustavnog zakona.
  42. Tijekom ustavnosudskog postupka, sukladno odredbama članka
  43. alineje
  44. Ustavnog zakona, ustavna tužba je dostavljena na očitovanje Općinskom sudu u Zagrebu. Iz očitovanja Oćinskog suda u Zagrebu proizlazi da je Okružni sud u Zagrebu
  45. veljače
  46. godine donio presudu, kojom je odbio žalbu podnositelja protiv presude Općinskog suda u Zagrebu, broj: Pn-2609/90 od
  47. studenoga
  48. godine, a kojom je djelomično usvojen zahtjev podnositelja za naknadu štete. Presuda Okružnog suda u Zagrebu dostavljena je podnositelju putem njegovog punomoćnika u prosincu
  49. godine, a tuženiku je dostavljena diplomatskim putem
  50. studenoga
  51. godine putem Ministarstva pravosuđa, uprave i lokalne samouprave. U spisu nema dokaza o primitku navedene presude od stane tuženika.
  52. Prema odredbi članka
  53. Ustavnog zakona, Ustavni sud će rješenjem odbaciti zahtjev, prijedlog i ustavnu tužbu ako nije nadležan za odlučivanje, ako su nepravodobni i u drugim slučajevima kad ne postoje pretpostavke za odlučivanje o biti stvari. Budući da je Okružni sud u Zagrebu, još prije podnošenja ustavne tužbe, donio odluku kojom je okončan parnični postupak na koji se odnosi ustavna tužba, ne postoje pretpostavke za odlučivanje o biti stvari u povodu predmetne ustavne tužbe. Posebno Ustavni sud napominje da ga Ustavni zakon ovlašćuje da sudovima odredi rok za donošenje meritorne odluke, ali ne i rok za dostavu presude.
  54. Stoga je, temeljem odredbe članka
  55. Ustavnog zakona, riješeno kao u izreci.
  56. Objava ove odluke i rješenja temelji se na članku
  57. Ustavnog zakona. Broj: U-IIIA-1786/2003 Zagreb,
  58. lipnja
  59. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Predsjednik Vijeća dr. sc. Jasna Omejec, v. r. Odluka, NN 89/2004-1682 Više Dio NN: Službeni Vrsta dokumenta: Odluka Izdanje: NN 89/2004 Broj dokumenta u izdanju: 1682 Donositelj:USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Datum tiskanog izdanja: 30.6.
  60. ELI: /eli/sluzbeni/2004/89/1682 Opći uvjeti korištenjaZaštita privatnostiPristup podatcimaELI©
  61. g. Narodne novine d.d. , izrada Novena d.o.o. Opći uvjeti korištenja Odgovornost za objavljene sadržaje Narodne novine d.d. će poduzeti razumne i odgovarajuće napore kako bi informacije na ovim internetskim stranicama bile potpune i točne, ali ne odgovara u slučaju njihove netočnosti ili nepotpunosti. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za štetu ili povredu koja može biti rezultat korištenja ili nemogućnosti korištenja bilo kojeg dijela ove web-lokacije ili nečeg što je na njoj objavljeno. Ove internetske stranice sadrže i informacije trećih osoba i poveznice na druge internetske sadržaje. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje na vanjskim izvorima podataka do kojih mogu voditi poveznice s naših internetskih stranica, niti odgovara, niti upućuje na način i uvjete korištenja tih sadržaja. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje koje na ove internetske stranice stave treće osobe. Zaštita autorskog prava Svi sadržaji objavljeni na ovim internetskim stranicama zaštićeni su autorskim pravom i mogu se koristiti samo pod uvjetima propisanim Zakonom. Promjene Narodne novine d.d. zadržavaju pravo izmjene, dopune ili uklanjanja bilo kojeg dijela ovih internetskih stranica u bilo kojem trenutku. Promjene stupaju na snagu objavljivanjem na ovim internetskim stranicama ili kada su korisnici o njima obaviješteni. Zaštita privatnosti Narodne novine d.d se obvezuju poštivati anonimnost i privatnost korisnika ovih internetskih stranica. O posjetiteljima se neće prikupljati nikakvi osobni podaci osim u slučajevima ako ih posjetitelj dobrovoljno dostavi Narodnim novinama d.d. U slučajevima kad je poznat indentitet posjetitelja/pošiljatelja, njegovi će se podaci koristiti samo u svrhu zbog koje ih je pošiljatelj poslao. Narodne novine d.d. takve podatke mogu koristiti i za što bolji uvid i razumijevanja pojedinačnih potreba i zahtjeva korisnika kao i razvijanja mogućnosti što kvalitetnijega pružanja svojih usluga korisnicima. Narodne novine d.d. se obvezuju da navedene podatke neće učiniti dostupnim bilo kojoj trećoj osobi odnosno strani bez izričitoga pristanka korisnika. Narodne novine d.d. upozoravaju posjetitelje/korisnike na ograničenja suvremenih informacijsko-komunikacijskih tehnologija u odnosu na sigurnost i zaštitu privatnosti osobnih podataka.

🔗 Na službeni izvor

AI objašnjenje na temelju službenog teksta zakona. Okvirno, ne zamjenjuje pravni savjet.