← Hrvatska

Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-IIIA-1136/2002 od 28. lipnja 2004.

Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-IIIA-1136/2002 od

  1. lipnja
  2. Upute za korištenje Elektronička pošta Početna stranica Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-IIIA-1136/2002 od
  3. lipnja
  4. NN 100/2004 (20.7.2004.), Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-IIIA-1136/2002 od
  5. lipnja
  6. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE 1919 Ustavni sud Republike Hrvatske, u sastavu Petar Klarić, predsjednik Suda, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Matija, Ivan Mrkonjić, Jasna Omejec, Željko Potočnjak, Agata Račan, Emilija Rajić, Smiljko Sokol, Nevenka Šernhorst, Vice Vukojević i Milan Vuković, odlučujući o ustavnoj tužbi M. B. iz B., kojeg zastupa A. N., odvjetnik iz Z., na sjednici održanoj
  7. lipnja
  8. godine, donio je ODLUKU I. Ustavna tužba se usvaja. II. Općinski sud u Zagrebu dužan je donijeti presudu u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod brojem: Pn-4977/03 (ranije: Pn-2777/95) u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od jedne

(1)godine, računajući od prvoga idućeg dana nakon dana objave ove odluke u »Narodnim novinama«. III. Na temelju članka
  1. stavka
  2. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 49/
  3. – pročišćeni tekst), podnositelju ustavne tužbe, M. B. iz B., T. t. 4, određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka
  4. stavka
  5. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/
  6. – pročišćeni tekst), u iznosu od 4.400,00 kuna. IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu. V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«. Obrazloženje
  7. Podnositelj je podnio ustavnu tužbu temeljem članka
  8. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narod­ne novine«, broj 49/
  9. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon) radi nedonošenja odluke suda u razumnom roku. U ustavnoj tužbi navodi da je
  10. ožujka
  11. godine Op­ćin­skom sudu u Zagrebu, pod brojem: Pn-2777/95, podnio tužbu protiv Republike Hrvatske radi naknade štete prouzročene uniš­tenjem specijalnog vozila za pčelarenje sa 98 košnica i sa pčelama, do kojeg je došlo postavljanjem eksplozivne naprave na specijalno vozilo od strane nepoznatog počinitelja. Podnositelj navodi da je u povodu njegove tužbe Općinski sud u Zagrebu dana
  12. srpnja
  13. godine donio rješenje o prekidu postupka, te od donošenja navedenog rješenja pa do podnošenja ustavne tužbe, dana
  14. svibnja
  15. godine, nadležni sud u predmetnoj pravnoj stvari nije postupao. Podnositelj smatra da se nedonošenjem meritorne odluke u razumnom roku vrijeđa odredba članka
  16. Ustava i njegova ustavna prava zajamčena odredbama članka
  17. stavka 2., članka 26., članka
  18. stavka 1., te članka
  19. Ustava. Stoga predlaže da Ustavni sud usvoji ustavnu tužbu, naloži Općinskom sudu u Zagrebu donošenje sudske presude u predmetu, broj: Pn-2777/95, u roku od jedne godine od donošenja odluke Ustavnog suda, te odredi primjerenu naknadu podnositelju u iznosu od 150.000,00 kuna. ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK
  20. Ustavni sud je u ustavnosudskom postupku, pokrenutom temeljem članka
  21. Ustavnog zakona, utvrdio sljedeće činjenice koje su pravno relevantne za odlučivanje o povredi ustavnog prava podnositelja, zajamčenog člankom
  22. stavkom
  23. Ustava Republike Hrvatske: –
  24. ožujka
  25. podnositelj je pokrenuo postupak pred Općinskim sudom u Zagrebu, protiv Republike Hrvatske, tužbom radi naknade štete prouzročene uništenjem specijalnog vozila za pčelarenje sa 98 košnica i sa pčelama, do kojeg je došlo
  26. ožujka
  27. godine, postavljanjem eksplozivne naprave na specijalno vozilo od strane nepoznatog počinitelja. Uz tužbu podnositelj je dostavio nalaz i mišljenje sudskog vještaka prometne struke i nalaz i mišljenje sudskog vještaka pčelarske struke, koja su izrađena u postupku osiguranja dokaza pred Općinskim sudom u Bjelovaru, pod brojem R1-26/93, –
  28. listopada
  29. godine održano je ročište na kojem je tuženik dao odgovor na tužbu, te je sud donio rješenje da od Policijske postaje Bjelovar zatraži zapisnik o izvršenom očevidu i dokumentaciju u svezi štetnog događaja, –
  30. veljače
  31. godine zaprimljeno je izvješće o štetnom događaju od Policijske postaje Bjelovar, broj: 511-02-10/II-20/65-95.IK od
  32. veljače
  33. –
  34. srpnja
  35. godine sud je donio rješenje o prekidu postupka primjenom članaka
  36. i
  37. Zakona o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (»Narodne novine«, broj 7/96.), – do dana podnošenja ustavne tužbe,
  38. svibnja
  39. godine, postupak je i dalje bio u prekidu, – provjerom (dana
  40. travnja 2004.) kod Općinskog suda u Zagrebu utvrđeno je da je predmet signiran pod novim brojem: Pn-4977/03, te da je slijedeće ročište zakazano za dan
  41. listopada
  43. PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK 3.
  44. Podnositelj je pokrenuo postupak pred Općinskim sudom u Zagrebu
  45. ožujka
  46. godine tužbom podnesenom temeljem članka
  47. Zakona o obveznim odnosima (»Narodne novine«, broj 53/91., 73/91., 3/94.), koji je glasio: »Članak
  48. Za štetu nastalu smrću, tjelesnom povredom ili oštećenjem odnosno uništenjem imovine fizičke osobe uslijed akata nasilja ili terora te prilikom javnih demonstracija i manifestacija odgovara društveno-politička zajednica čiji su organi po važećim propisima bili dužni spriječiti takvu štetu.« Zakonom o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (»Narodne novine«, broj 7/96.), koji je stupio na snagu
  49. veljače
  50. godine, bilo je propisano: »Članak
  51. U Zakonu o obveznim odnosima (»Narodne novine«, broj 53/91., 73/
  52. i 3/94.) članak
  53. briše se. Članak
  54. Postupci za naknadu štete pokrenuti po odredbama članka
  55. Zakona o obveznim odnosima, prekidaju se. Postupci iz stavka
  56. ovoga članka nastavit će se nakon što se donese poseban propis kojim će se urediti odgovornost za štetu nastalu uslijed terorističkih akata.« Zakonom o dopunama Zakona o obveznim odnosima (»Narodne novine«, broj 112/99.) koji je stupio na snagu
  57. studenoga
  58. godine, bilo je propisano: »Članak
  59. Obvezuje se Vlada Republike Hrvatske da posebne zakone iz članka
  60. (članka 184.a. stavka
  61. i 184.b. stavka 2.) ovoga Zakona, te članka
  62. stavka
  63. Zakona o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (»Narodne novine«, broj 7/96.) podnese radi donošenja najkasnije u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.« 3.
  64. Hrvatski sabor, na sjednici održanoj dana
  65. srpnja
  66. godine, donio je Zakon o odgovornosti za štetu nastalu uslijed terorističkih akata i javnih demonstracija (»Narodne novine«, broj 117/03.), koji je stupio na snagu
  67. srpnja
  68. godine, a kojim je propisano: »Članak
  69. Sudski postupci radi naknade štete prekinuti stupanjem na snagu Zakona o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (»Narodne novine«, broj 7/96.) nastavit će se po odredbama ovoga Zakona.« Iz navedenog slijedi da je Zakonom o izmjeni Zakona o obveznim odnosima određen prekid postupaka u kojima je odlu­čivano o naknadi štete nastale uslijed terorističkih akata i javnih demonstracija do stupanja na snagu Zakona o odgovornosti za štetu nastalu uslijed terorističkih akata i javnih demonstracija, odnos­no da je navedenim zakonom bilo određeno da se spomenuta vrsta postupaka mora prekinuti tijekom razdoblja od sedam
(7)godina, pet
(5)mjeseci i dvadeset pet
(25)dana. 3.
  1. Podnositelj je podnio ustavnu tužbu temeljem članka
  2. Ustavnog zakona zbog povrede ustavnog prava na donošenje sudske odluke u razumnom roku, zajamčenog člankom
  3. stavkom
  4. Ustava Republike Hrvatske. Članak
  5. stavak
  6. Ustava Republike Hrvatske propisuje: »Članak
  7. Svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud (...) u razumnom roku odluči o njegovim pravima i obvezama (...).« Članak
  8. Ustavnog zakona propisuje: »Članak 63.
(1)Ustavni sud će pokrenuti postupak po ustavnoj tužbi i prije no što je iscrpljen pravni put, u slučaju kad o pravima i obvezama stranke (...) nije u razumnom roku odlučio sud (...).
(2)U odluci kojom usvaja ustavnu tužbu zbog nedonošenja akta u razumnom roku iz stavka 1. ovoga članka, Ustavni sud će nadležnom sudu odrediti rok za donošenje akta kojim će taj sud meritorno odlučiti o pravima i obvezama (...) podnositelja. Rok za donošenje akta počinje teći idućeg dana od dana objave odluke Ustavnog suda u »Narodnim novinama«.
(3)U odluci iz stavka
  1. ovoga članka Ustavni sud će odrediti primjerenu naknadu koja pripada podnositelju zbog povrede njegova ustavnog prava koju je sud učinio kada o pravima i obvezama podnositelja (...) nije odlučio u razumnom roku. Naknada se isplaćuje iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva stranke za njezinu isplatu.« Ustavna tužba je osnovana.
  2. Povredu ustavnog prava na donošenje sudske odluke u razumnom roku Ustavni sud razmatra u svjetlu osobitih okolnosti svakog pojedinog slučaja. Razmatrajući navode ustavne tužbe i dokumentaciju koja prileži tužbi, Ustavni sud je utvrdio da su u konkretnom slučaju ispunjene pretpostavke za postupanje u smislu odredbi članka
  3. Ustavnog zakona. 4.
  4. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA Podnositelj ustavne tužbe pokrenuo je parnični postupak radi naknade štete
  5. ožujka
  6. godine. Ustavna tužba podnijeta je
  7. svibnja
  8. godine. Ustavni sud utvrđuje da je od dana pokretanja parničnog postupka do dana podnošenja ustavne tužbe proteklo ukupno sedam
(7)godina, jedan
(1)mjesec i dvadeset
(20)dana. Pravo na donošenje sudske odluke u razumnom roku čini dio unutarnjega pravnog poretka Republike Hrvatske od dana stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokola broj 1, 4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 18/97., 6/99.-pročiš­ćeni tekst i 8/99.-ispravak, u daljnjem tekstu: Europska konvencija), a to je
  1. studenoga
  2. godine. Pravo na donošenje sudske odluke u razumnom roku je ustavno pravo u Republici Hrvatskoj od
  3. studenoga
  4. godine. Ispitivanje razumnosti trajanja sudskih postupaka prije
  5. studenoga
  6. godine, u pravilu, ne bi moglo biti predmetom ustavnosudskih postupaka temeljenih na članku
  7. Ustavnog zakona, jer u dotadašnjem pravnom poretku Republike Hrvatske takvo pravo nije postojalo. Stoga, računajući od
  8. studenoga
  9. do dana podnošenja ustavne tužbe, pravno relevantno razdoblje koje Ustavni sud razmatra u konkretnom ustavnosudskom postupku obuhvaća četiri
(4)godine, šest
(6)mjeseci i petnaest
(15)dana. 4.
  1. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA Prema članku
  2. stavku
  3. Ustava Republike Hrvatske, sudovi sude na temelju Ustava i zakona. Prekid parničnog postupka u predmetu koji se vodio pred Općinskim sudom u Zagrebu pod brojem: Pn-2777/95 nastupio je po sili zakona (ex lege) dana
  4. veljače
  5. godine, stupanjem na snagu Zakona o izmjeni Zakona o obveznim odnosima. Donoseći rješenje o prekidu postupka dana
  6. srpnja
  7. godine, nadležni Općinski sud u Zagrebu postupio je u skladu sa zakonom, a njegovo rješenje o prekidu postupka imalo je deklaratorno značenje. Tim Zakonom određeni prekid postupka, do donošenja novog propisa, onemogućio je nadležni sud da tijekom prekida poduzima radnje usmjerene na rješavanje podnesenoga tužbenog zahtjeva te da odluči o tom zahtjevu. 4.
  8. UTJECAJ ZAKONOM ODREĐENOG PREKIDA POSTUPKA NA POVREDU USTAVNOG PRAVA U ovoj pravnoj stvari Ustavni sud ocjenjuje postoje li zbog zakonom određenog prekida postupka pretpostavke za postupanje Suda u skladu s člankom
  9. stavkom
  10. Ustavnog zakona te je li zbog takvog prekida postupka povrijeđeno člankom
  11. stavkom
  12. Ustava zajamčeno pravo podnositelja da o njegovim pravima i obvezama u razumnom roku odluči neovisni i nepristrani sud. U svezi s pitanjem postojanja pretpostavke za postupanje u skla­du s člankom
  13. stavkom
  14. Ustavnog zakona u slučaju zakonom određenog prekida postupka, Sud smatra da se tako određenim prekidom postupka može povrijediti člankom
  15. stavkom
  16. Ustava zajamčeno pravo na suđenje u razumnom roku. Naime, tijekom zakonom određenog prekida nadležni sud ne može postupati, pa ako je takav prekid neopravdano dugotrajan može doći do povrede prava na suđenje u razumnom roku. Iako se u ovom slučaju neodlučivanje u razumnom roku ne može pripisati sudu, već je posljedica intervencije zakonodavca u započeti sudski postupak, takvom se intervencijom može povrijediti pravo na suđenje u razumnom roku. Stoga postoje odredbama članka
  17. stavka
  18. Ustavnog zakona utvrđene pretpostavke za postupanje po podnesenoj ustavnoj tužbi i prije nego što je iscrpljen pravni put. U svezi s pitanjem je li u ovom slučaju došlo do povrede prava na suđenje u razumnom roku, Sud utvrđuje da je u uvjetima podnošenja, temeljem članka
  19. Zakona o obveznim odnosima, velikog broja tužbi protiv Republike Hrvatske za naknadu štete prouzročene terorističkim aktima, a kojima su potraživani relativno značajni iznosi naknada šteta, postojalo opravdanje za dodatno zakonsko uređenje te odgovornosti, pa i za određivanje prekida započetih postupaka do donošenja novog propisa. Međutim, tako određeni prekid postupka svojim trajanjem nije smio onemo­gućiti ostvarivanje Ustavom zajamčenog prava na suđenje u razumnom roku. O navedenom ograničenju vodio je računa i Hrvatski sabor kada je na sjednici održanoj
  20. listopada
  21. godine obvezao Vladu Republike Hrvatske da najkasnije u roku od šest mjeseci podnese Saboru prijedlog zakona kojim će se urediti to pitanje. Nakon proteka zakonom određenog roka u kojem je Vlada bila dužna Hrvatskom saboru podnijeti prijedlog novog zakonskog uređenja i time omogućiti nastavak prekinutih postupaka, podnositelj je bio u neizvjesnosti hoće li se i kada će se nastaviti prekinuti postupak. Vodeći računa o svim ovim okolnostima te o činjenici da je zakonom određen prekid sudskog postupka radi naknade šteta prou­zročenih terorističkim aktima i javnim demonstracijama tra­jao sedam
(7)godina, pet
(5)mjeseci i dvadeset pet
(25)dana te da je prekid obuhvatio cjelokupno pravno relevantno razdoblje od stupanja na snagu Europske konvencije do podnošenja ustavne tužbe u trajanju od četiri
(4)godine, šest
(6)mjeseci i petnaest
(15)dana, Ustavni sud utvrđuje da je takvim zakonom određenim prekidom postupka povrijeđeno člankom
  1. stavkom.
  2. Ustava zajamčeno pravo podnositelja da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o njegovim pravima i obvezama. Takvim zakonom određenim prekidom postupka u ovom je slučaju podnositelju povrijeđeno i pravo na pristup sudu, koji je dio prava na sud, također zajamčenog odredbom članka
  3. stavka
  4. Ustava o temeljnom ljudskom pravu na pravično suđenje.
  5. Imajući u vidu sve navedene činjenice i okolnosti, u smis­lu odredbe članka
  6. stavka
  7. Ustavnog zakona, donesena je odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.
  8. Sukladno odredbi članka
  9. stavka
  10. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.
  11. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na odredbama članka
  12. Ustavnog zakona. Broj: U-IIIA-1136/2002 Zagreb,
  13. lipnja
  14. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Predsjednik dr. sc. Petar Klarić, v. r. Odluka, NN 100/2004-1919 Više Dio NN: Službeni Vrsta dokumenta: Odluka Izdanje: NN 100/2004 Broj dokumenta u izdanju: 1919 Donositelj:USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Datum tiskanog izdanja: 20.7.
  15. ELI: /eli/sluzbeni/2004/100/1919 Opći uvjeti korištenjaZaštita privatnostiPristup podatcimaELI©
  16. g. Narodne novine d.d. , izrada Novena d.o.o. Opći uvjeti korištenja Odgovornost za objavljene sadržaje Narodne novine d.d. će poduzeti razumne i odgovarajuće napore kako bi informacije na ovim internetskim stranicama bile potpune i točne, ali ne odgovara u slučaju njihove netočnosti ili nepotpunosti. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za štetu ili povredu koja može biti rezultat korištenja ili nemogućnosti korištenja bilo kojeg dijela ove web-lokacije ili nečeg što je na njoj objavljeno. Ove internetske stranice sadrže i informacije trećih osoba i poveznice na druge internetske sadržaje. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje na vanjskim izvorima podataka do kojih mogu voditi poveznice s naših internetskih stranica, niti odgovara, niti upućuje na način i uvjete korištenja tih sadržaja. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje koje na ove internetske stranice stave treće osobe. Zaštita autorskog prava Svi sadržaji objavljeni na ovim internetskim stranicama zaštićeni su autorskim pravom i mogu se koristiti samo pod uvjetima propisanim Zakonom. Promjene Narodne novine d.d. zadržavaju pravo izmjene, dopune ili uklanjanja bilo kojeg dijela ovih internetskih stranica u bilo kojem trenutku. Promjene stupaju na snagu objavljivanjem na ovim internetskim stranicama ili kada su korisnici o njima obaviješteni. Zaštita privatnosti Narodne novine d.d se obvezuju poštivati anonimnost i privatnost korisnika ovih internetskih stranica. O posjetiteljima se neće prikupljati nikakvi osobni podaci osim u slučajevima ako ih posjetitelj dobrovoljno dostavi Narodnim novinama d.d. U slučajevima kad je poznat indentitet posjetitelja/pošiljatelja, njegovi će se podaci koristiti samo u svrhu zbog koje ih je pošiljatelj poslao. Narodne novine d.d. takve podatke mogu koristiti i za što bolji uvid i razumijevanja pojedinačnih potreba i zahtjeva korisnika kao i razvijanja mogućnosti što kvalitetnijega pružanja svojih usluga korisnicima. Narodne novine d.d. se obvezuju da navedene podatke neće učiniti dostupnim bilo kojoj trećoj osobi odnosno strani bez izričitoga pristanka korisnika. Narodne novine d.d. upozoravaju posjetitelje/korisnike na ograničenja suvremenih informacijsko-komunikacijskih tehnologija u odnosu na sigurnost i zaštitu privatnosti osobnih podataka.

🔗 Na službeni izvor

AI objašnjenje na temelju službenog teksta zakona. Okvirno, ne zamjenjuje pravni savjet.