Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-IIIA-715/2003 od 7. srpnja 2004

Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-IIIA-715/2003 od 7. srpnja 2004.

Upute za korištenje Elektronička pošta Početna stranica Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-IIIA-715/2003 od 7. srpnja 2004.

NN 100/2004 (20.7.2004.), Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-IIIA-715/2003 od 7. srpnja 2004.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE 1928 Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Jasna Omejec, predsjednik Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Mrkonjić, Emilija Rajić i Vice Vukojević, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi F. J. iz B., kojeg zastupa B. S., odvjetnik iz Z., na sjednici održanoj dana 7. srpnja 2004. godine, jednoglasno je donio ODLUKU I. Ustavna tužba se usvaja.

II. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 49/02 – pročišćeni tekst), podnositelju ustavne tužbe, F. J. iz B., određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01 – pročišćeni tekst) u iznosu od 5.500,00 kuna.

III. Naknada iz točke II. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna, u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositelja za njezinu isplatu Ministarstvu financija Republike Hrvatske.

IV. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje 1. Podnositelj ustavne tužbe je dana 27. veljače 2003. godine, temeljem odredaba člankau 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 49/02-pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnio ustavnu tužbu, zbog nedonošenja sudske odluke u razumnom roku.

Predlaže da Ustavni sud odredi rok za donošenje presude u predmetu koji se vodi pred Općinskim sudom u Zagrebu, pod poslovnim brojem: P-7503/94, te da mu odredi primjerenu naknadu zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske, koju je počinio Općinski sud u Zagrebu, ne odlučivši o pravima i obvezama podnositeljice u razumnom roku.

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK 2. Ustavni sud je u postupku pokrenutom ustavnom tužbom, primjenom članka 63. Ustavnog zakona, uvidom u spis Općinskog suda u Zagrebu, broj: P-7503/94, utvrdio sljedeće činjenice koje su pravno relevantne za odlučivanje o povredi ustavnog prava podnositelja, zajamčenog člankom 29. stavkom 1. Ustava:

–dana 19. listopada 1994. godine podnositelj je podnio tužbu Općinskom sudu u Zagrebu, protiv tuženika »A. osiguranja« iz Z. i »M. osiguranja« iz Z., radi naknade štete pretrpljene u prometnoj nesreći koju je skrivio osiguranik tuženika J. B. (fizički bolovi, strah, trajne posljedice, tuđa pomoć i njega, uništena odjeća, šteta na vozilu),

–dana 13. siječnja 1995. godine drugotuženik je dao pisani odgovor na tužbu, kojim se usprotivio tužbenom zahtjevu,

–dana 17. siječnja 1995. godine održano je ročište na kojem je zastupnik prvotuženika dao odgovor na tužbu – usprotivio se tužbenom zahtjevu, stavio prigovor promašene pasivne legitimacije, te isključive odgovornosti tužitelja, a na prijedlog tužitelja određeno je medicinsko vještačenje,

–10. veljače 1995. godine uplaćen je predujam za vještačenje,

–rješenjem od 21. veljače 1995. godine pozvani su vještaci da preuzmu spis predmeta,

–3. ožujka 1995. godine vještaci su dostavili sudu svoj nalaz i mišljenje,

–6. lipnja 1995. godine održano je ročište na koje nisu pristupili zastupnici tuženika niti štetnik, pozvan u svojstvu svjedoka, tužitelj nije imao primjedbi na nalaz vještaka, predložio je saslušanje svjedoka i provođenje rekonstrukcije događaja, te je saslušan kao stranka,

–10. listopada 1995. godine održano je ročište na koje nije pristupio pozvani svjedok zbog pogrešne adrese, zastupnik prvotuženika je predao dopis Državnog odvjetništva iz kojeg je razvidno da je za prometnu nesreću odgovoran tužitelj, a tužitelj je predložio provođenje prometnog vještačenja, koje je i određeno,

–10. siječnja 1996. godine uplaćen je predujam za prometno vještačenje,

–dopisom suda od 6. veljače 1996. godine zatraženo je od punomoćnika tužitelja da dostavi u spis skicu mjesta događaja i foto-dokumentaciju očevida,

–podneskom od 19. veljače 1996. godine tužitelj je udovoljio traženju suda,

–rješenjem od 4. travnja 1996. godine određeno je provođenje rekonstrukcije događaja na licu mjesta za dan 3. svibnja 1996. godine,

–podneskom od 11. travnja 1996. godine (koji ne prileži preslici spisa predmeta) tužitelj je specificirao tužbeni zahtjev,

–3. svibnja 1996. godine provedena je rekonstrukcija događaja uz nazočnost prometnog vještaka,

–22. svibnja 1996. godine dostavljen je sudu nalaz i mišljenje prometnog vještaka,

–podneskom od 17. srpnja 1996. godine tužitelj moli dostavu vještačkog nalaza i zakazivanje rasprave,

–dopisom suda od 25. rujna 1996. godine tužitelj je pozvan na nadoplatu predujma za vještačenje i dostavu dokaza pasivne legitimacije tuženika,

–12. studenoga 1996. godine održano je ročište na kojem tužitelj ostaje pri zahtjevu postavljenom u podnesku od 11. travnja 1996. godine, glede štete na vozilu zahtjev usklađuje s nalazom prometnog vještaka, te mu se podjeljuje rok za dostavu dokaza pasivne legitimacije tuženika,

–podneskom od 7. listopada 1997. godine tužitelj traži zakazivanje rasprave,

–dopisom suda od 11. studenoga 1997. godine ponovo se poziva tužitelja na doplatu predujma za vještačenje i dostavu dokaza pasivne legitimacije tuženika,

–19. veljače 1998. godine održano je ročište na kojem je tužitelj predložio službenim putem od Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske zatražiti podatke o osiguranju vozila, te je predložio priklop spisa istog suda broj: Pn-6576/96, pod kojim se vodi parnični postupak radi naknade štete protiv »A. osiguranja« iz istog štetnog događaja,

–dopisom suda od 2. travnja 1998. godine zatraženi su od Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske podaci o osiguranju vozila,

–dopisom od 24. travnja 1998. godine Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske je dostavilo podatak o osiguranju vozila,

–podneskom od 15. svibnja 1998. godine tužitelj je dostavio dokaz o pasivnoj legitimaciji »A. osiguranja« i dokaz o nadoplati predujma,

–podneskom od 18. rujna 1998. godine tužitelj moli zakazivanje rasprave,

–10. veljače 1999. godine održano je ročište (pred novim sucem) na kojem je kao prvotuženik naznačen »A.« Z., koji i dalje poriče pasivnu legitimaciju; sud rješava zatražiti službenim putem ispis police osiguranja i podatak o broju šasije vozila, te nalaže tužitelju da uredi tužbeni zahtjev na način da naznači od kojeg tuženika potražuje koji iznos naknade, a tuženicima da dostave presliku police osiguranja za vozilo; prvotuženik prigovara nalazu i mišljenju prometnog vještaka, pa se određuje da će prometni vještak biti pozvan radi očitovanja na prigovore,

–podneskom od 11. veljače 1999. godine tužitelj specificira tužbeni zahtjev,

–podneskom od 15. veljače 1999. godine drugotuženik se protivi tužbi i predlaže priklop spisa iz kojeg bi bilo vidljivo protiv koga je vođen kazneni postupak,

–dopisom od 18. veljače 1999. godine sudu je dostavljen ispis police »M. osiguranja«,

–dopisom od 22. veljače 1999. godine sudu je dostavljen podatak o broju šasije i vlasništvu vozila,

–10. lipnja 1999. godine održano je ročište na kojem tužitelj ponovno predlaže priklop parničnog spisa protiv »A. osiguranja«, drugotuženik ponovo predlaže priklop kaznenog spisa, te prigovara nalazu medicinskog vještaka; sud nalaže tužitelju doplatu predujma za pristup prometnog vještaka, a tuženiku platež predujma za pristup medicinskog vještaka, pod prijetnjom odustanka od provođenja tih dokaza, rješava pribaviti spis Državnog odvjetništva broj: Ktr-733/94,

–20. srpnja 1999. godine sudu je dostavljen spis Državnog odvjetništva,

–dopisima suda od 23. kolovoza 1999. godine ponovo se pozivaju tuženici na uplatu predujma za dopunsko medicinsko vještačenje, pod prijetnjom odustanka od provođenja tog dokaza,

–7. odnosno 16. rujna 1999. godine tuženici su dostavili dokaze o uplati traženog predujma,

–15. prosinca 1999. godine održano je ročište na kojem su vještaci usmeno dali dopunu svojih nalaza i mišljenja, tuženici su predložili saslušanje svjedoka, te je riješeno pozvati svjedoke i naloženo prvotuženiku da se očituje na nalaze vještaka,

–podneskom od 11. siječnja 2000. godine drugotuženik ističe da se ne može očitovati o nalazu medicinskog vještaka, jer ne raspolaže medicinskom dokumentacijom tužitelja,

–podneskom od 27. siječnja 2000. godine tužitelj dostavlja u spis otpusno pismo,

–podneskom od 16. veljače 2000. prvotuženik prigovara nalazu prometnog vještaka,

–podneskom od 3. ožujka 2000. godine drugotuženik prigovara nalazu medicinskog vještaka i dostavlja nalaz liječnika-cenzora, pa predlaže novo medicinsko vještačenje na okolnost trajnih posljedica ozljeđivanja tužitelja,

–podneskom od 7. ožujka 2000. godine prvotuženik stavlja prigovor zastare potraživanja, budući da je tužitelj zahtjev za naknadu materijalne štete u odnosu na prvotuženika stavio izvan subjektivnog zastarnog roka (prvobitno je od prvotuženika potraživao nematerijalnu štetu),

–podneskom od 30. ožujka 2000. godine drugotuženik stavlja isti prigovor,

–14. travnja 2000. godine održano je ročište na koje nisu pristupili pozvani svjedoci (za jednog neuredna dostava), tužitelj se usprotivio prigovoru zastare, nazočnom prometnom vještaku je podijeljen rok za očitovanje na prigovore prvotuženika,

–26. travnja 2000. godine prometni vještak je dostavio sudu pisanu dopunu nalaza i mišljenja,

–podneskom od 18. svibnja 2000. godine tužitelj moli zakazivanje rasprave i izjavljuje da nema primjedbi na nalaz vještaka,

–12. listopada 2000. godine održano je ročište na koje nije pristupio uredno pozvani svjedok (pa je riješeno da će biti pozvan ponovo pod prijetnjom privođenja), a prvotuženik je ponovo iznosio primjedbe na nalaz prometnog vještaka, pa je pozvan na uplatu predujma za ponovni pristup vještaka,

–27. listopada 2000. godine dostavljen je dokaz o uplati predujma,

–23. siječnja 2001. godine održano je ročište na kojem je dopunski saslušan vještak, te je saslušan svjedok, drugotuženik je predložio saslušanje novog svjedoka očevica, čije je saslušanje i određeno, te provođenje novog medicinskog vještačenja,

–3. svibnja 2001. godine održano je ročište na koje nije pristupio pozvani svjedok (odselio s naznačene adrese), međutim drugotuženik ustraje na saslušanju tog svjedoka, tužitelj se protivi odugovlačenju postupka, predlaže zaključenje glavne rasprave, prvotuženik i nadalje osporava pasivnu legitimaciju, prigovara prometnom vještačenju i ističe prigovor zastare,

–podneskom od 15. svibnja 2001. godine tužitelj specificira tužbeni zahtjev,

–6. srpnja 2001. godine održano je ročište na kojem sve parnične stranke ostaju kod svojih dotadašnjih stajališta, a sud rješava da će na iduće ročište pozvati medicinske vještake, te provjerava adresu svjedoka,

–12. listopada 2001. godine održano je ročište na kojem je kao drugotuženik naznačeno »J. osiguranje« d.d., nazočni vještak-liječnik je dao dopunu nalaza i mišljenja, drugotuženik ustraje na prigovorima stavljenim do tada kao i u podnesku predanom na ročištu, uz kojeg je priloženo i mišljenje drugog liječnika-vještaka, te predlaže novo medicinsko vještačenje; raspravnim rješenjem naloženo je tužitelju da se izjasni o spajanju spisa broj:

Pn-6576/96, te da na iduće ročište donese cjelokupnu medicinsku dokumentaciju,

–podneskom od 17. listopada 2001. godine tužitelj daje suglasnost za spajanje spisa,

–dopisom suda od 23. listopada 2001. godine pozvan je punomoćnik tužitelja da dostavi preslike svih pismena iz ovog predmeta, radi dostave »A. osiguranju«,

–podneskom od 29. listopada 2001. godine tužitelj je udovoljio traženju,

–14. prosinca 2001. godine održano je ročište na kojem sve parnične stranke ostaju pri ranijim stajalištima; sud spaja postupak u predmetu broj: Pn-6576/96,

–29. siječnja 2002. godine održano je ročište na kojem se trećetuženik protivi spajanju predmeta i stavlja prigovor promašene pasivne legitimacije, drugotuženik ustraje na svojim prigovorima, a stavlja i prigovor podijeljene odgovornosti, jer tužitelj nije bio vezan pojasom; sud rješava dopunski saslušati liječnika-vještaka, te nalaže tužitelju dostavu određene medicinske dokumentacije,

–podneskom od 4. veljače 2002. godine tužitelj udovoljava nalogu suda,

–14. svibnja 2002. godine održano je ročište na kojem su dodatno saslušani tužitelj i liječnik-vještak, drugotuženik ustraje na primjedbama i prijedlozima, prvotuženik upozorava da je veći dio do tada nastalih troškova postupka prouzročen ponašanjem drugotuženika i tužitelja; sud rješava provesti novo medicinsko vještačenje,

–18. lipnja 2002. godine uplaćen je predujam,

–rješenjem suda od 16. srpnja 2002. godine imenovan je novi vještak,

–18. rujna 2002. godine dostavljen je sudu nalaz i mišljenje (tužitelj je bio vezan sigurnosnim pojasom),

–podneskom od 9. listopada 2002. godine tužitelj iskazuje svoju suglasnost s vještačkim nalazom i predlaže zakazati raspravu,

–podneskom od 16. listopada 2002. godine trećetuženi također izražava suglasnost, ali ustraje na prigovoru promašene pasivne legitimacije,

–27. veljače 2003. godine tužitelj je podnio ustavnu tužbu,

–podneskom od 4. ožujka 2003. godine drugotuženik ustraje na svojim prigovorima i predlaže novo kombinirano vještačenje,

–8. srpnja 2003. godine donesena je prvostupanjska presuda, kojom je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično usvojen.

OČITOVANJE OPĆINSKOG SUDA U ZAGREBU 3. Na temelju članka 69. stavka 1. alineje 2.

Ustavnog zakona, Ustavni sud je zatražio od Općinskog suda u Zagrebu da se izjasni o navodima ustavne tužbe.

Predsjednik Građanskog odjela Općinskog suda u Zagrebu je 25. travnja 2003. godine dostavio ovom Sudu očitovanje u kojem je navedena kronologija postupanja u predmetu. Uz očitovanje, Sudu je dostavljena i preslika spisa predmeta broj: P-7503/94.

Dopisom zaprimljenim u Sudu dana 24. veljače 2004. godine predsjednik Građanskog odjela Općinskog suda u Zagrebu dostavio je Ustavnom sudu prvostupanjsku presudu.

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK 4. Mjerodavno pravo je propisano odredbom članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i odredbama članka 63. Ustavnog zakona.

Ustavna tužba je osnovana.

5.Povredu ustavnog prava na donošenje sudske odluke u razumnom roku Ustavni sud razmatra u svjetlu osobitih okolnosti svakog pojedinog slučaja.

Razmatranjem razloga ustavne tužbe podnositelja i uvida u spis Općinskog suda u Zagrebu, Ustavni sud je utvrdio da su se u ovom slučaju ostvarile pretpostavke za njegovo postupanje u smislu odredaba članka 63. Ustavnog zakona.

5.1.

DULJINA SUDSKOG POSTUPKA Prvostupanjski parnični postupak započeo je 19. listopada 1994. godine, podnošenjem tužbe podnositelja ustavne tužbe, radi naknade materijalne i nematerijalne štete.

Ustavna tužba podnijeta je dana 27. veljače 2003. godine, a do tog dana sudski postupak nije okončan niti u prvom stupnju suđenja, pa Ustavni sud utvrđuje da je postupak u ovom predmetu trajao, do podnošenja ustavne tužbe, osam (8) godina, četiri (4) mjeseca i osam (8) dana.

Ukupno je prvostupanjski postupak u konkretnom slučaju, računajući od utuženja do donošenja prvostupanjske presude, trajao osam (8) godina, osam (8) mjeseci i devetnaest (19) dana.

Pravo na donošenje sudske odluke u razumnom roku čini dio unutarnjeg pravnog poretka Republike Hrvatske od dana stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokola broj 1, 4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju (»Narodne novine-Međunarodni ugovori«, broj 18/97, 6/99-pročišćeni tekst i 8/99-ispravak), koji je stupio na snagu dana 5. studenoga 1997. godine.

Pravo na donošenje sudske odluke u razumnom roku je ustavno pravo u Republici Hrvatskoj od 9. studenoga 2000. godine (dana proglašenja Promjena Ustava). Ispitivanje razumnosti trajanja sudskih postupaka prije 5. studenoga 1997. godine, u pravilu, ne bi moglo biti predmetom ustavnosudskih postupaka temeljenih na članku 63. Ustavnog zakona, jer u dotadašnjem pravnom poretku Republike Hrvatske takvo pravo nije postojalo.

Ustavni sud je, stoga, u konkretnom slučaju ocijenio da se pravno relevantnim razdobljem s aspekta povrede prava na razumnu duljinu trajanja sudskog postupka smatra razdoblje od 5. studenoga 1997. godine (to jest od dana stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije) do 27. veljače 2003. godine (to jest do dana podnošenja ustavne tužbe), što ukupno iznosi pet (5) godina, tri (3) mjeseca i dvadeset dva (22) dana.

5.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA Ustavni sud je utvrdio da je u razmatranom pravno relevantnom razdoblju Općinski sud u Zagrebu, od radnji koje su relevantne za meritorno odlučivanje o pravima i obvezama stranaka u ovom sudskom postupku, zakazao i održao trinaest ročišta za glavnu raspravu, pet puta dopunski saslušao vještake prometne odnosno medicinske struke, odredio i proveo novo medicinsko vještačenje, saslušao jednog svjedoka, dopunski saslušao tužitelja, izvršio spajanje predmeta vezanih uz isti štetni događaj, te službenim putem pribavio više podataka relevantnih za presuđenje, kao i spis Državnog odvjetništva.

U razdoblju od utuženja do 5. studenoga 1997. godine u konkretnom su parničnom postupku održana četiri ročišta za glavnu raspravu, jedna rekonstrukcija događaja, saslušan je tužitelj, te su određena i provedena dva vještačenja.

Ustavni sud nije u tijeku cjelokupnog parničnog postupka našao značajnija razdoblja potpune neaktivnosti suda, međutim je uočeno da su u razmatranom pravno relevantnom razdoblju pet puta zatražene dopune vještačkih nalaza i mišljenja i određeno još jedno medicinsko vještačenje, što ukazuje na nedovoljnu koncentraciju raspravljanja.

5.3.

PONAŠANJE PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE (TUŽITELJA U SUDSKOM POSTUPKU) Podnositelj ustavne tužbe, kao tužitelj u sudskom postupku, prema utvrđenju Ustavnog suda, nije svojim ponašanjem doprinosio duljini trajanja konkretnog postupka.

5.4.

SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA U konkretnom predmetu se radi o složenijoj sudskoj stvari, budući da je riječ o više tužbenih zahtjeva u odnosu na više tuženika, te odluka suda o pravnoj osnovi i visini postavljenih zahtjeva ovisi većim dijelom o rezultatima nekoliko vještačenja.

Međutim, stajalište je Ustavnog suda da složenost konkretnog postupka ipak ne opravdava utvrđenu duljinu njegova trajanja, koja objektivno premašuje standarde prihvatljive duljine trajanja postupaka u prvom stupnju suđenja u predmetima ove vrste.

5.5.

DRUGE OKOLNOSTI OD UTJECAJA NA TRAJANJE POSTUPKA Ustavni sud smatra potrebnim napomenuti da je na dugotrajnost konkretnog parničnog postupka dijelom utjecalo i ponašanje tuženika u sporu, napose drugotuženika, koji je u tijeku postupka sukcesivno stavljao niz prigovora i prijedloga vezanih uz saslušanje svjedoka, a osobito uz dopune vještačkih nalaza i mišljenja, pa je to nastavio činiti i nakon što su tužitelj i prvotuženik opetovano predlagali zaključenje glavne rasprave i donošenje presude.

6.Sukladno navedenom, Ustavni sud ocjenjuje da je nerazumno dugim trajanjem sudskog postupka povrijeđeno ustavno pravo podnositelja da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o njegovim pravima ili obvezama, koje je zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava.

7.Imajući u vidu sve navedene činjenice i okolnosti, a u smislu odredaba članka 63. stavaka 1. i 3. Ustavnog zakona, donijeta je odluka kao pod točkama I., II. i III. izreke ove odluke.

Visinu naknade zbog povrede ustavnog prava na donošenje sudske odluke u razumnom roku, Ustavni sud u pravilu određuje za razmatrano, pravno relevantno razdoblje, uz iznimnu mogućnost uvažavanja nerazumno dugog razdoblja potpune neaktivnosti suda i prije 5. studenoga 1997. godine, što ovisi o osobitim okolnostima svakog pojedinog slučaja.

Pri utvrđivanju visine naknade, temeljem članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, Ustavni sud uzima u obzir sve okolnosti slučaja, uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.

Na visinu naknade u konkretnom slučaju utjecale su okolnosti na strani suda, pa Ustavni sud smatra da je dosuđeni iznos u skladu s okolnostima konkretnog postupka.

8.Odluka o objavi (točka IV. izreke) temelji se na odredbi članka 29. Ustavnog zakona.

Broj: U-IIIA-715/2003 Zagreb, 7. srpnja 2004.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Predsjednik Vijeća dr. sc. Jasna Omejec, v. r.

Odluka, NN 100/2004-1928 Više Dio NN: Službeni Vrsta dokumenta: Odluka Izdanje:

NN 100/2004 Broj dokumenta u izdanju: 1928 Donositelj:USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Datum tiskanog izdanja: 20.7.2004.

Opći uvjeti korištenja Odgovornost za objavljene sadržaje Narodne novine d.d. će poduzeti razumne i odgovarajuće napore kako bi informacije na ovim internetskim stranicama bile potpune i točne, ali ne odgovara u slučaju njihove netočnosti ili nepotpunosti. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za štetu ili povredu koja može biti rezultat korištenja ili nemogućnosti korištenja bilo kojeg dijela ove web-lokacije ili nečeg što je na njoj objavljeno.

Ove internetske stranice sadrže i informacije trećih osoba i poveznice na druge internetske sadržaje. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje na vanjskim izvorima podataka do kojih mogu voditi poveznice s naših internetskih stranica, niti odgovara, niti upućuje na način i uvjete korištenja tih sadržaja.

Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje koje na ove internetske stranice stave treće osobe.

Zaštita autorskog prava Svi sadržaji objavljeni na ovim internetskim stranicama zaštićeni su autorskim pravom i mogu se koristiti samo pod uvjetima propisanim Zakonom.

Promjene Narodne novine d.d. zadržavaju pravo izmjene, dopune ili uklanjanja bilo kojeg dijela ovih internetskih stranica u bilo kojem trenutku. Promjene stupaju na snagu objavljivanjem na ovim internetskim stranicama ili kada su korisnici o njima obaviješteni.

Zaštita privatnosti Narodne novine d.d se obvezuju poštivati anonimnost i privatnost korisnika ovih internetskih stranica. O posjetiteljima se neće prikupljati nikakvi osobni podaci osim u slučajevima ako ih posjetitelj dobrovoljno dostavi Narodnim novinama d.d. U slučajevima kad je poznat indentitet posjetitelja/pošiljatelja, njegovi će se podaci koristiti samo u svrhu zbog koje ih je pošiljatelj poslao. Narodne novine d.d. takve podatke mogu koristiti i za što bolji uvid i razumijevanja pojedinačnih potreba i zahtjeva korisnika kao i razvijanja mogućnosti što kvalitetnijega pružanja svojih usluga korisnicima. Narodne novine d.d. se obvezuju da navedene podatke neće učiniti dostupnim bilo kojoj trećoj osobi odnosno strani bez izričitoga pristanka korisnika.

Narodne novine d.d. upozoravaju posjetitelje/korisnike na ograničenja suvremenih informacijsko-komunikacijskih tehnologija u odnosu na sigurnost i zaštitu privatnosti osobnih podataka.

Pravni vodič

Prometna nesreća: policija, izvješće i naknada štete

AI objašnjenje na temelju službenog teksta zakona. Okvirno, ne zamjenjuje pravni savjet.