← Hrvatska

Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-IIIA-589/2003 od 7. srpnja 2004.

Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-IIIA-589/2003 od

  1. srpnja
  2. Upute za korištenje Elektronička pošta Početna stranica Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-IIIA-589/2003 od
  3. srpnja
  4. NN 100/2004 (20.7.2004.), Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-IIIA-589/2003 od
  5. srpnja
  6. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE 1931 Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću za odlu­čivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Jasna Omejec, pred­sjednik Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Mrko­njić, Emilija Rajić i Vice Vukojević, članovi Vijeća, odlu­čujući o ustavnoj tužbi P.Č. iz V., kojeg zastupa V.P., odvjetnica iz Z., na sjednici održanoj
  7. srpnja
  8. godine, jednoglasno je donio ODLUKU I. Ustavna tužba se usvaja. II. Na temelju članka
  9. stavka
  10. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 49/02 –pročišćeni tekst), podnositelju ustavne tužbe P.Č. iz V., određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka
  11. stavka
  12. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01 – pročišćeni tekst) u iznosu od 5.500,00 kuna. III. Naknada iz točke II. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositeljice Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu. IV. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«. Obrazloženje
  13. Podnositelj ustavne tužbe, temeljem članka
  14. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 49/02 – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnio je dana
  15. veljače
  16. godine ustavnu tužbu zbog nedonošenja sudske odluke u razumnom roku. Predlaže da Ustavni sud odredi rok za donošenje presude u predmetu koji se vodi pred Općinskim sudom u Zagrebu, pod poslovnim brojem: PN-2766/96, te da odredi primjerenu naknadu podnositelju, jer prvostupanjski sud nije u razumnom roku odlučio o pravima podnositelja. ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK
  17. Ustavni sud je u postupku pokrenutom ustavnom tužbom, primjenom članka
  18. Ustavnog zakona, uvidom u spis Općinskog suda u Zagrebu broj: PN-2766/96, utvrdio sljedeće činjenice koje su pravno relevantne za odlučivanje o povredi ustavnog prava podnositelja, zajamčenog člankom
  19. stavkom
  20. Ustava Republike Hrvatske: – dana
  21. travnja
  22. godine podnositelj je podnio tužbu Općinskom sudu u Zagrebu protiv C. osiguranja d.d. Z., radi naknade materijalne i nematerijalne štete (prometna nezgoda); –
  23. lipnja
  24. godine zakazano je ročište, koje je odgođeno, jer je tužena predložila da u predmetnom sporu sudi vijeće, a ne sudac pojedinac; – na ročištu održanom
  25. lipnja
  26. godine tužena je dala odgovor na tužbu, te je određeno provođenje medicinskog vještačenja; –
  27. srpnja
  28. godine podnositelj je dostavio priznanicu o uplaćenom trošku medicinskog vještačenja; –
  29. srpnja
  30. godine dostavljeni su nalaz i mišljenje vještaka; –
  31. rujna
  32. godine podnositelj (tužitelj) je dostavio očitovanje na nalaz vještaka i uskladio tužbeni zahtjev s tim nalazom; – ročište zakazano za
  33. studenoga
  34. godine nije održano zbog spriječenosti suca; – ročište je održano
  35. prosinca
  36. godine; za sljedeće ročište je određeno saslušanje tužitelja osobno kao stranke, – ročište je održano
  37. ožujka
  38. godine, određeno je pozivanje vještaka; – ročište je održano
  39. lipnja
  40. godine; vještaci su usmeno obrazložili svoj nalaz, a tužena je istakla prigovor da se podnositelj i prije liječio kod neurologa, te je službenim putem zatražen podatak od bolnice; –
  41. lipnja
  42. godine Klinika za neurologiju Kliničke bolnice »S.M.« dostavila je medicinsku dokumentaciju, u kojoj stoji da je podnositelj zadobio povrede glave prije predmetne prometne nezgode; –
  43. veljače
  44. godine spis je presigniran u drugu referadu; – ročište zakazano za
  45. listopada
  46. godine nije održano zbog bolesti suca; – ročište je održano
  47. veljače
  48. godine, određeno je dopunsko saslušanje vještaka zbog prigovora tužene; – ročište zakazano za
  49. travnja
  50. godine odgođeno je za
  51. travnja
  52. godine, zbog spriječenosti sudskog vještaka; – na ročištu
  53. travnja
  54. godine saslušan je vještak, koji je iznio potrebu pribave zdravstvenog kartona podnositelja, određeno je pribavljanje zdravstvenog kartona od Doma zdravlja N.Z.; –
  55. travnja
  56. godine sutkinja je zatražila zdravstveni karton od Doma zdravlja N.Z.; – podneskom od
  57. svibnja
  58. godine podnositelj je precizirao visinu štete na vozilu; –
  59. svibnja
  60. godine dostavljena je preslika zdravstvenog kartona podnositelja; – podnositelj nije uplatio predujam za vještačenje, te je ponovno pozvan, rješenjem od
  61. srpnja
  62. godine na uplatu; – uplata je izvršena
  63. kolovoza
  64. godine; –
  65. siječnja
  66. godine održano je ročište; –
  67. travnja
  68. godine održano je ročište; tužena je predložila novo medicinsko vještačenje; – na ročištu
  69. listopada
  70. godine sud je odredio provođenje kombiniranog sudsko-medicinskog i prometnog vještačenja; –
  71. listopada
  72. godine sutkinja je zatražila spis Prekršajnog suda u Zagrebu; – rješenjem od
  73. prosinca
  74. godine sutkinja je pozvala vještake na preuzimanje spisa radi izrade nalaza; taj poziv ponovila je
  75. veljače
  76. godine; – dopisom od
  77. veljače
  78. godine vještaci su izvijestili sud da ne mogu izvršiti vještačenje bez uvida u fotografije vozila; – rješenjem od
  79. veljače
  80. godine pozvan je podnositelj da u roku od 15 dana dostavi fotografije – nakon što je podnositelj izvijestio sud da ne posjeduje navedene fotografije i tuženik je dana
  81. kolovoza
  82. godine izvijestio sud da fotografije nisu niti rađene, te je dostavio izvid štete za vozilo podnositelja; – rješnjem od
  83. prosinca
  84. godine sutkinja je pozvala vještake da preuzmu spis radi izrade nalaza; – pismom od
  85. prosinca
  86. godine vještaci su izvijestili sud da, bez fotografija vozila, nisu u mogućnosti izvršiti traženo vještačenje, te da to nije moguće temeljem izvida štete na vozilu; – ročište je održano
  87. srpnja
  88. godine, te sljedeće
  89. veljače
  90. godine na kojem je podnositelj tvrdio da je vozilo fotografirano od strane djelatnika tuženika, te je tužena zamolila još jedan rok za dostavu tih fotografija; – podneskom od
  91. veljače
  92. godine tuženik je izvijestio sud da nije u mogućnosti dostaviti fotografije vozila tužitelja, jer njima ne raspolaže. Dana
  93. ožujka
  94. godine zaključena je glavna rasprava pred Općinskim sudom u Zagrebu te je donijeta presuda kojom je tužbeni zahtjev djelomično usvojen. OČITOVANJE OPĆINSKOG SUDA U ZAGREBU
  95. Na temelju članka
  96. alineje
  97. Ustavnog zakona, Ustavni sud je zatražio od Općinskog suda u Zagrebu da se izjasni o navodima ustavne tužbe. Općinski sud u Zagrebu je
  98. svibnja
  99. godine dostavio ovom Sudu svoje očitovanje u kojemu je navedena kronologija postupanja u predmetu, te je izražen stav da na duljinu trajanja postupka utječe i činjenica da je podnositelj propustio u početku postupka navesti da je prije predmetnog štetnog događaja imao sličnu povredu te je bilo potrebno provoditi dopunu dokaznog postupka. Navodi se opterećenost suda velikim brojem predmeta te ističe da postupak naknade štete nije hitan postupak. Uz očitovanje Sudu je dostavljena i preslika spisa broj: PN-2766/
  100. PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK
  101. Odredbom članka
  102. stavka
  103. Ustava Republike Hrvat­ske, propisano je: Svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud (...) u razumnom roku odluči o njegovim pravima i obvezama (...). Odredbama članka
  104. Ustavnog zakona propisano je:

(1)Ustavni sud će pokrenuti postupak po ustavnoj tužbi i prije no što je iscrpljen pravni put, u slučaju kad o pravima i obvezama stranke (...) nije u razumnom roku odlučio sud (...).
(2)U odluci kojom usvaja ustavnu tužbu zbog nedonošenja akta u razumnom roku iz stavka 1. ovoga članka, Ustavni sud će nadležnom sudu odrediti rok za donošenje akta kojim će taj sud meritorno odlučiti o pravima i obvezama (...) podnositelja. Rok za donošenje akta počinje teći idućeg dana od dana objave odluke Ustavnog suda u »Narodnim novinama«.
(3)U odluci iz stavka
  1. ovoga članka Ustavni sud će odrediti primjerenu naknadu koja pripada podnositelju zbog povrede njegova ustavnog prava koju je sud učinio kada o pravima i obvezama podnositelja (...) nije odlučio u razumnom roku. Naknada se isplaćuje iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva stranke za njezinu isplatu. Ustavna tužba je osnovana.
  2. Uvidom u spis Općinskog suda u Zagrebu broj: Pn-2766/96 Ustavni sud je utvrdio da su se u ovom slučaju ostvarile pretpostavke za postupanje temeljem odredbe članka
  3. Ustavnog zakona. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima: 5.
  4. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA Prvostupanjski parnični postupak započeo je
  5. travnja
  6. godine, podnošenjem tužbe podnositelja Općinskom sudu u Zagrebu, protiv tužene C. osiguranje d.d. Z., u postupku radi naknade štete. Ustavna tužba podnijeta je dana
  7. veljače
  8. godine, a do tog dana sudski postupak nije okončan, pa Ustavni sud utvrđuje da postupak u ovom predmetu traje ukupno 6 (šest) godina, 9 (devet) mjeseci i 21 (dvadeset i jedan) dan. Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokola, broj 1, 4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 18/97, 6/99 – pročišćeni tekst i 8/99-ispravak, u daljnjem tekstu: Zakon o potvrđivanju Konvencije) stupio je na snagu
  9. studenoga
  10. godine. Od dana stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije, odredbe Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda Vijeća Europe (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) čine, temeljem članka
  11. Ustava Republike Hrvatske, dio unutarnjeg pravnog poretka Republike Hrvatske. Dio unutarnjeg pravnog poretka Republike Hrvatske od tog dana čini i odredba članka
  12. stavka
  13. Europske konvencije pod nazivom »Pravo na pošteno suđenje«, koja između ostalog propisuje: Radi utvrđivanja svojih prava i obveza građanske naravi (...) svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud (...) u razumnom roku ispita njegov slučaj. Pravo na donošenje sudske odluke u razumnom roku čini dio unutarnjeg pravnog poretka Republike Hrvatske od dana stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije (
  14. studenoga
  15. godine). Pravo na donošenje sudske odluke u razumnom roku je ustavno pravo u Republici Hrvatskoj od
  16. studenoga
  17. godine (dana proglašenja Promjena Ustava). Ispitivanje razumnosti trajanja sudskih postupaka prije
  18. studenoga
  19. godine, u pravilu, ne bi moglo biti predmetom ustavnosudskih postupaka temeljenih na članku
  20. Ustavnog zakona, jer u dotadašnjem prav­nom poretku Republike Hrvatske takvo pravo nije postojalo. Ustavni sud je ocijenio da se u ovom slučaju pravno relevantnim razdobljem, sa stajališta povrede prava na donošenje sudske odluke u razumnom roku, smatra razdoblje od
  21. studenoga
  22. godine (to jest od dana stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije) do
  23. veljače
  24. godine (to jest, do dana podnošenja ustavne tužbe), što ukupno iznosi 5 (pet) godina, 3 (tri) mjeseca i 14 (četrnaest) dana. 5.
  25. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA Ustavni sud je utvrdio da je u razmatranom, pravno relevantnom razdoblju, Općinski sud u Zagrebu, od radnji koje su relevantne za meritorno odlučivanje o pravima i obvezama stranaka u tom sudskom postupku, zakazao šesnaest ročišta za glavnu ras­pravu, te odredio provođenje medicinskog vještačenja. Na traže­nje stranaka sud je odredio provođenje dopunskog medicinskog vještačenja, te novog sudsko-medicinskog i prometnog vješta­če­nja. Ostala aktivnost suda bilo je pozivanje stranaka na dostavlja­nje podataka i dokumenata neophodnih za donošenje sudske odluke. 5.
  26. PONAŠANJE PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE (TUŽITELJA U SUDSKOM POSTUPKU) Podnositelj ustavne tužbe, kao tužitelj u sudskom postupku, prema utvrđenju Ustavnog suda, svojim je ponašanjem, u određenoj mjeri pridonio duljini sudskog postupka. Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da podnositelj nije pravodobno izvijestio sud o postojanju slične povrede i prije predmetnog štetnog događaja, te glede toga liječenja u zdravstvenoj ustanovi, što je nedvojbeno, u određenoj mjeri utjecalo na duljinu sudskog postupka, ali ne može biti opravdanje sudu zbog neučinkovitog i dugotrajnog vođenja postupka. 5.
  27. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA Navodi tužbe ne ukazuju da bi se radilo o složenom predmetu. 5.
  28. DRUGE OKOLNOSTI OD UTJECAJA NA DULJINU SUDSKOG POSTUPKA U povodu isticanja nadležnog suda o opterećenosti brojem predmeta, Ustavni sud utvrđuje da se pozivanje na organizacijske ili kadrovske probleme suda ne bi moglo smatrati opravdanim razlogom za nerazumno dugo trajanje sudskog postupka. Napominje se da je Europski sud za ljudska prava u više svojih presuda izrijekom utvrdio da su države-ugovornice obvezne organizirati svoje pravne poretke na način koji omogućava sudovima da ispune zahtjeve propisane člankom
  29. stavkom
  30. Europske konvencije, opetovano ističući naročitu važnost tog zahtjeva za pravilno i uredno vođenje sudskih postupaka (v., primjerice, presude Europskog suda u predmetima Bucholoz protiv Njemačke od
  31. svibnja 1981., Guincho protiv Portugala od
  32. srpnja 1984., Union Alimentaria Sanders SA od
  33. srpnja 1989., Brigandi protiv Italije od
  34. veljače
  35. i dr.). Ustavni sud je utvrdio da je u razmatranom razdoblju postupak pred Općinskim sudom u Zagrebu trajao 5 (pet) godina, 3 (tri) mjeseca i 14 (četrnaest) dana, te je u tom razdoblju zakazao šesnaest ročišta za glavnu raspravu. Utvrđenje Suda je da je prvostupanjski sud od ročišta održanog
  36. listopada
  37. godine, kada je određeno provođenje sudsko-medicinskog i prometnog vještačenja do sljedećeg ročišta održanog
  38. srpnja
  39. godine bez uspjeha pokušavao doći do nalaza vještaka. U odnosu na duljinu postupka pred Općinskim sudom u Zagrebu, Ustavni sud nalazi da je taj sud bezrazložno uzrokovao odugovlačenje postupka u gore navedenom razdoblju te da je došlo do zlouporabe procesnih ovlasti od strane prvostupanjskog suda, jer nisu korištene procesne ovlasti propisane Zakonom o parničnom postupku (»Narodne novine«, broj 53/91, 91/92, 112/99 i 88/01) koje nalažu efikasnije i učinkovitije vođenje parnič­nog postupka. Stoga se ne može smatrati da bi trajanje sudskog postupka pred prvostupanjskim sudom u parnici radi naknade štete u kojoj, prema ocjeni Ustavnog suda, nije bilo osobito složenih niti činjeničnih niti pravnih pitanja, udovoljilo zahtjevu suđenja u razumnom roku zajamčenom člankom
  40. stavkom
  41. Ustava. Zbog navedenog Ustavni sud utvrđuje da je povrijeđeno ustavno pravo podnositelja da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o njenim pravima ili obvezama, koje je zajamčeno člankom
  42. stavkom
  43. Ustava Republike Hrvat­ske. POSEBNE OKOLNOSTI SLUČAJA
  44. Općinski sud u Zagrebu izvijestio je Ustavni sud da je u konkretnom predmetu donio presudu
  45. ožujka
  46. godine. Na dan donošenja presude Općinskog suda u Zagrebu postupak pred Ustavnim sudom još nije bio okončan. U skladu je s načelom vladavine prava da u primjeni članka
  47. Ustavnog zakona Ustavni sud ispituje eventualnu povredu ustavnog prava na donošenje sudske odluke u razumnom roku, nastalu u razmatranom pravno relevantnom razdoblju koje prema čvrstoj i ustaljenoj ustavnosudskoj praksi završava danom podnošenja ustavne tužbe, kao samostalnu povredu, neovisno o tome je li sudska odluka ipak donesena prije no što je okončan sam ustavnosudski postupak.
  48. U konkretnom slučaju, odluka nadležnog suda nije donesena do podnošenja ustavne tužbe Ustavnom sudu, pa je pravno relevantno razdoblje, za koje je Ustavni sud utvrdio povredu ustav­nog prava podnositeljice zajamčenog člankom
  49. stavkom
  50. Ustava, trajalo od
  51. studenoga
  52. godine do dana podno­šenja ustavne tužbe
  53. veljače
  54. godine. Za navedeno razdoblje, u kojem je povreda nastupila, podnositeljici pripada pravo na primjerenu naknadu u iznosu od 5.500,00 kuna. Pri utvrđivanju visine naknade, temeljem članka
  55. stavka
  56. Ustavnog zakona, Ustavni sud uzeo je u obzir sve okolnosti slučaja, imajući pritom u vidu i vrstu postupka o kojem se radi. Uvažavajući činjenicu da je sudska odluka u konkretnom predmetu donesena nakon prestanka trajanja pravno relevantnog razdoblja u kojem je Ustavni sud ispitivao i utvrdio povredu ustav­nog prava podnositelja zajamčenog člankom
  57. stavkom
  58. Ustava, ovlaštenje Ustavnog suda da nadležnom redovnom sudu naloži donošenje sudske odluke u određenom roku, utemeljeno na članku
  59. stavku
  60. Ustavnog zakona, u konkretnom slučaju nije potrebno primijeniti.
  61. Sukladno članku
  62. stavku
  63. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama II. i III. izreke ove odluke.
  64. Odluka o objavi (točka IV. izreke) temelji se na odredbi član­ka
  65. Ustavnog zakona. Broj: U-IIIA-589/2003 Zagreb,
  66. srpnja
  67. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Predsjednik Vijeća dr. sc. Jasna Omejec, v. r. Odluka, NN 100/2004-1931 Više Dio NN: Službeni Vrsta dokumenta: Odluka Izdanje: NN 100/2004 Broj dokumenta u izdanju: 1931 Donositelj:USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Datum tiskanog izdanja: 20.7.
  68. ELI: /eli/sluzbeni/2004/100/1931 Opći uvjeti korištenjaZaštita privatnostiPristup podatcimaELI©
  69. g. Narodne novine d.d. , izrada Novena d.o.o. Opći uvjeti korištenja Odgovornost za objavljene sadržaje Narodne novine d.d. će poduzeti razumne i odgovarajuće napore kako bi informacije na ovim internetskim stranicama bile potpune i točne, ali ne odgovara u slučaju njihove netočnosti ili nepotpunosti. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za štetu ili povredu koja može biti rezultat korištenja ili nemogućnosti korištenja bilo kojeg dijela ove web-lokacije ili nečeg što je na njoj objavljeno. Ove internetske stranice sadrže i informacije trećih osoba i poveznice na druge internetske sadržaje. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje na vanjskim izvorima podataka do kojih mogu voditi poveznice s naših internetskih stranica, niti odgovara, niti upućuje na način i uvjete korištenja tih sadržaja. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje koje na ove internetske stranice stave treće osobe. Zaštita autorskog prava Svi sadržaji objavljeni na ovim internetskim stranicama zaštićeni su autorskim pravom i mogu se koristiti samo pod uvjetima propisanim Zakonom. Promjene Narodne novine d.d. zadržavaju pravo izmjene, dopune ili uklanjanja bilo kojeg dijela ovih internetskih stranica u bilo kojem trenutku. Promjene stupaju na snagu objavljivanjem na ovim internetskim stranicama ili kada su korisnici o njima obaviješteni. Zaštita privatnosti Narodne novine d.d se obvezuju poštivati anonimnost i privatnost korisnika ovih internetskih stranica. O posjetiteljima se neće prikupljati nikakvi osobni podaci osim u slučajevima ako ih posjetitelj dobrovoljno dostavi Narodnim novinama d.d. U slučajevima kad je poznat indentitet posjetitelja/pošiljatelja, njegovi će se podaci koristiti samo u svrhu zbog koje ih je pošiljatelj poslao. Narodne novine d.d. takve podatke mogu koristiti i za što bolji uvid i razumijevanja pojedinačnih potreba i zahtjeva korisnika kao i razvijanja mogućnosti što kvalitetnijega pružanja svojih usluga korisnicima. Narodne novine d.d. se obvezuju da navedene podatke neće učiniti dostupnim bilo kojoj trećoj osobi odnosno strani bez izričitoga pristanka korisnika. Narodne novine d.d. upozoravaju posjetitelje/korisnike na ograničenja suvremenih informacijsko-komunikacijskih tehnologija u odnosu na sigurnost i zaštitu privatnosti osobnih podataka.

🔗 Na službeni izvor

AI objašnjenje na temelju službenog teksta zakona. Okvirno, ne zamjenjuje pravni savjet.