Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-IIIA-2840/2002 od 7. srpnja 2004.

Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-IIIA-2840/2002 od

1. srpnja
2. Upute za korištenje Elektronička pošta Početna stranica Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-IIIA-2840/2002 od
3. srpnja
4. NN 100/2004 (20.7.2004.), Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-IIIA-2840/2002 od
5. srpnja
6. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE 1933 Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Jasna Omejec, predsjednik Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Mrkonjić, Emilija Rajić i Vice Vukojević, članovi Vijeća, odlučujući u postupku pokrenutom ustavnom tužbom Z.G. iz S., na sjednici održanoj
7. srpnja
8. godine, jednoglasno je donio ODLUKU I. Ustavna tužba se usvaja. II. Ukida se rješenje Upravnog suda Republike Hrvatske, broj: Us-7000/2000-7 od
9. srpnja
10. godine i predmet se vraća tom sudu na ponovni postupak. III. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«. Obrazloženje
11. Ustavna tužba podnesena je protiv rješenja Upravnog suda Republike Hrvatske, broj: Us-7000/2000-7 od
12. srpnja
13. godine, kojim je odbijen podnositeljev zahtjev da Upravni sud temeljem članka
14. Zakona o upravnim sporovima (»Narodne novine«, broj 53/91., 9/
15. i 77/92.) donese rješenje koje zamjenjuje akt nadležnog upravnog tijela, jer tuženo upravno tijelo nije postupilo prema ranijoj presudi Upravnog suda u istom predmetu ni nakon što je donošenje novog upravnog akta podnositelj od njega zatražio posebnim podneskom. Upravni sud odbio je podnositeljev zahtjev s obrazloženjem da je podnositelju nakon podnošenja zahtjeva Upravnom sudu nadležno upravno tijelo dostavilo upravni akt zbog čijeg nedonošenja je podnio taj zahtjev.
16. Podnositelj smatra da je osporeno rješenje doneseno mimo zakona, pa navodi da su tim rješenjem povrijeđene odredbe članka
17. i članka
18. Ustava Republike Hrvatske. Ustavna tužba je osnovana.
19. Članak
20. stavak
21. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 49/
22. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon) propisuje: Svatko može podnijeti Ustavnom sudu ustavnu tužbu ako smatra da mu je pojedinačnim aktom tijela državne vlasti (...) kojim je odlučeno o njegovim pravima i obvezama (...) povrijeđeno ljudsko pravo ili temeljna sloboda zajamčena Ustavom (...). Ustavni sud, u postupku pokrenutom ustavnom tužbom, u granicama zahtjeva istaknutog u ustavnoj tužbi, utvrđuje je li u postupku odlučivanja o pravima i obvezama podnositelja došlo do nedopuštenog posizanja u Ustavom zaštićena ljudska prava i temeljne slobode. Pritom se Ustavni sud, u pravilu, ne upušta u pitanje jesu li upravna tijela i sudovi pravilno i potpuno utvrdili činjenično stanje i ocijenili dokaze. Za Ustavni sud relevantne su samo one činjenice od čijeg postojanja ovisi ocjena o povredi ustavnog prava.
23. U ustavnoj tužbi podnositelj ističe povredu odredbe članka
24. stavka
25. Ustava, koja jamči sudsku kontrolu zakonitosti pojedinačnih akata upravnih vlasti i tijela koja imaju javne ovlas­ti. U obrazloženju osporavanog rješenja Upravni sud je utvrdio neospornim da je upravni akt, koji je tuženo upravno tijelo bilo dužno donijeti prema ranijoj presudi Upravnog suda, podnositelju dostavljen nakon što je on podnio zahtjev Upravnom sudu. Zbog toga je Upravni sud zahtjev podnositelja utvrdio neosnovanim, jer je njegovom zahtjevu udovoljeno prije no što je upravnosudski postupak okončan. Pri donošenju osporenog rješenja Upravni sud se pozvao na članak
26. u vezi s člankom
27. stavkom
28. Zakona o upravnim sporovima. U članku
29. Zakona o upravnim sporovima propisano je: Ako organ za vrijeme sudskog postupka donese drugi akt kojim se mijenja ili stavlja izvan snage upravni akt protiv kojeg je upravni spor pokrenut, i ako u slučaju iz članka
30. ovog zakona naknadno donese upravni akt, taj će organ, osim tužitelja, istovremeno izvijestiti i sud pred kojim je spor pokrenut. Sud će u tom slučaju pozvati tužitelja da u roku od 15 dana izjavi je li naknadno donesenim aktom zadovoljan ili ostaje pri tužbi i u kom opsegu, odnosno proširuje li tužbu i na novi akt. Ako tužitelj izjavi da je naknadno donesenim aktom zadovoljan ili ako ne da izjavu u roku iz stavka
31. ovoga članka, sud će donijeti rješenje o obustavi postupka. Ako tužitelj izjavi da novim aktom nije zadovoljan, sud će nastaviti postupak. Obveza Upravnog suda iz članka
32. Zakona o upravnim sporovima u prvom se redu odnosi na njegovo postupanje u vezi s člankom
33. Zakona o općem upravnom postupku (»Narodne novine«, broj 53/
34. i 103/
35. – odluka Ustavnog suda), to jest na mijenjanje i poništavanje rješenja u vezi s upravnim sporom, odnosno na njegovo postupanje u slučaju šutnje uprave. Stajalište je Ustavnog suda, međutim, da obveza postupanja Upravnog suda prema odredbi članka
36. stavka
37. Zakona o upravnim sporovima postoji i u slučaju kada je upravni akt donesen, ali nije dostavljen stranci, odnosno kada je stranci dostavljen nakon što je ona pokrenula upravni spor temeljem članka
38. Zakona o upravnim sporovima, zahtijevajući da Upravni sud donese rješenje koje u svemu zamjenjuje upravni akt tuženog uprav­nog tijela koji ono nije donijelo ni nakon što je tužitelj to zatražio posebnim podneskom. Uvidom u dokumentaciju spisa predmeta Upravnog suda, broj: Us-7000/2000, utvrđeno je da taj sud u konkretnom slučaju nije postupio prema članku
39. stavku
40. Zakona o upravnim sporovima. Upravni sud nije pozvao podnositelja da se izjasni je li naknadno donesenim upravnim aktom tuženog upravnog tijela zadovoljan, o čemu bi ovisilo i daljnje postupanje Upravnog suda u konkretnom predmetu, nego je zahtjev podnositelja odbio kao neosnovan. Stoga je osporenim rješenjem podnositelju povrijeđeno jamstvo propisano člankom
41. stavkom
42. Ustava, jer Upravni sud nije proveo učinkovitu kontrolu zakonitosti upravnog akta nadležnog upravnog tijela. U situaciji kad podnositelj nije bio zadovoljan novim upravnim aktom nadležnog upravnog tijela, Upravni sud je podnositelju uskratio pravnu mogućnost da se o njegovom zahtjevu raspravlja kao o tužbi u istom upravnosudskom postupku. Takvim postupanjem Upravni sud je nametnuo podnositelju dodatnu obvezu ponovnog pokretanja (novog) upravnog spora protiv upravnog akta nadležnog upravnog tijela, što nije u skladu sa zahtjevima koje pred sud postavljaju načela ekonomič­nosti i pravičnog vođenja sudskog postupka.
43. Podnositelj ističe i povredu odredaba članka
44. Ustava, koje jamče pravo na rad i slobodu rada (stavak 1.), te slobodno biranje zaposlenja i dostupnost svakog radnog mjesta i dužnosti pod jednakim uvjetima (stavak 2.). Razmatrajući navode ustavne tužbe i osporeno rješenje te mjerodavne propise, Ustavni sud nije našao okolnosti koje bi upućivale da su podnositelju povrijeđena prava zajamčena člankom
45. Ustava.
46. U ustavnoj tužbi podnositelj ističe i povredu odredbe članka
47. stavka
48. Ustava. S obzirom da ta odredba ne sadrži ustavno pravo, na njoj se ne može temeljiti ustavna tužba.
49. Stoga je temeljem članka
50. stavka
51. Ustavnog zakona odlučeno kao u izreci. Objava ove odluke temelji se na članku
52. stavku
53. Ustavnog zakona. Broj: U-III-2840/2002 Zagreb,
54. srpnja
55. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Predsjednik Vijeća dr. sc. Jasna Omejec, v. r. Odluka, NN 100/2004-1933 Više Dio NN: Službeni Vrsta dokumenta: Odluka Izdanje: NN 100/2004 Broj dokumenta u izdanju: 1933 Donositelj:USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Datum tiskanog izdanja: 20.7.
56. ELI: /eli/sluzbeni/2004/100/1933 Opći uvjeti korištenjaZaštita privatnostiPristup podatcimaELI©
57. g. Narodne novine d.d. , izrada Novena d.o.o. Opći uvjeti korištenja Odgovornost za objavljene sadržaje Narodne novine d.d. će poduzeti razumne i odgovarajuće napore kako bi informacije na ovim internetskim stranicama bile potpune i točne, ali ne odgovara u slučaju njihove netočnosti ili nepotpunosti. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za štetu ili povredu koja može biti rezultat korištenja ili nemogućnosti korištenja bilo kojeg dijela ove web-lokacije ili nečeg što je na njoj objavljeno. Ove internetske stranice sadrže i informacije trećih osoba i poveznice na druge internetske sadržaje. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje na vanjskim izvorima podataka do kojih mogu voditi poveznice s naših internetskih stranica, niti odgovara, niti upućuje na način i uvjete korištenja tih sadržaja. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje koje na ove internetske stranice stave treće osobe. Zaštita autorskog prava Svi sadržaji objavljeni na ovim internetskim stranicama zaštićeni su autorskim pravom i mogu se koristiti samo pod uvjetima propisanim Zakonom. Promjene Narodne novine d.d. zadržavaju pravo izmjene, dopune ili uklanjanja bilo kojeg dijela ovih internetskih stranica u bilo kojem trenutku. Promjene stupaju na snagu objavljivanjem na ovim internetskim stranicama ili kada su korisnici o njima obaviješteni. Zaštita privatnosti Narodne novine d.d se obvezuju poštivati anonimnost i privatnost korisnika ovih internetskih stranica. O posjetiteljima se neće prikupljati nikakvi osobni podaci osim u slučajevima ako ih posjetitelj dobrovoljno dostavi Narodnim novinama d.d. U slučajevima kad je poznat indentitet posjetitelja/pošiljatelja, njegovi će se podaci koristiti samo u svrhu zbog koje ih je pošiljatelj poslao. Narodne novine d.d. takve podatke mogu koristiti i za što bolji uvid i razumijevanja pojedinačnih potreba i zahtjeva korisnika kao i razvijanja mogućnosti što kvalitetnijega pružanja svojih usluga korisnicima. Narodne novine d.d. se obvezuju da navedene podatke neće učiniti dostupnim bilo kojoj trećoj osobi odnosno strani bez izričitoga pristanka korisnika. Narodne novine d.d. upozoravaju posjetitelje/korisnike na ograničenja suvremenih informacijsko-komunikacijskih tehnologija u odnosu na sigurnost i zaštitu privatnosti osobnih podataka.