← Hrvatska

Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-IIIA-600/2003 od 1. srpnja 2004.

Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-IIIA-600/2003 od

  1. srpnja
  2. Upute za korištenje Elektronička pošta Početna stranica Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-IIIA-600/2003 od
  3. srpnja
  4. NN 106/2004 (30.7.2004.), Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-IIIA-600/2003 od
  5. srpnja
  6. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE 2078 Ustavni sud Republike Hrvatske, u Prvom vijeću za odluči­vanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Željko Potoč­njak, predsjednik Vijeća, te suci Ivan Matija, Agata Račan, Smiljko Sokol, Nevenka Šernhorst i Milan Vuković, članovi Vijeća, odlu­čujući o ustavnoj tužbi D. H. i I. H. iz Z., na sjednici održanoj dana
  7. srpnja
  8. godine, jednoglasno je donio ODLUKU I. Ustavna tužba se usvaja. II. Županijski sud u Zagrebu dužan je donijeti odluku u pred­metu Općinskog suda u Zagrebu, broj: P–6597/93, u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od šest

(6)mjeseci, računajući od prvog idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«. III. Na temelju članka
  1. stavka
  2. Ustavnog zakona o Ustav­nom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 49/02 – pročišćeni tekst) određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka
  3. stavka
  4. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01 – pročišćeni tekst) podnositeljima ustavne tužbe, i to: – D. H. iz Z., u iznosu od 5.500,00 kuna i – I. H. iz Z., u iznosu od 5.500,00 kuna. IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna, u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu. V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«. Obrazloženje
  5. Podnositelji ustavne tužbe podnijeli su, temeljem odredbe članka
  6. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvat­ske (»Narodne novine«, broj 49/02 – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), dana
  7. veljače
  8. godine, ustavnu tužbu zbog nedonošenja sudske odluke u razumnom roku. Predlažu da Ustavni sud odredi rok za donošenje presude u parničnom predmetu koji se vodi radi raskida ugovora o doživotnom uzdržavanju, pred Općinskim sudom u Zagrebu, pod poslov­nim brojem: P–6597/93, te da odredi primjerenu naknadu podnositeljima zbog povrede ustavnog prava iz članka
  9. stavka
  10. Ustava Republike Hrvatske, koju je počinio Općinski sud u Zagrebu, ne odlučivši o pravima i obvezama podnositelja u razumnom roku. ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK
  11. Ustavni sud je u postupku pokrenutom ustavnom tužbom, primjenom članka
  12. Ustavnog zakona, uvidom u spis Općin­skog suda u Zagrebu, broj: P–6597/93, utvrdio sljedeće činjenice koje su pravno relevantne za odlučivanje o povredi ustavnog prava podnositelja, zajamčenog člankom
  13. stavkom
  14. Ustava: – dana
  15. rujna
  16. tužiteljica i primateljica uzdržavanja (sada pok.) M. R., zastupana po odvjetnici B. H., podnijela je Općinskom sudu u Zagrebu tužbu radi raskida ugovora o doživotnom uzdržavanju, sklopljenog
  17. srpnja 1992., protiv podnositelja ustavne tužbe, kao tuženika, odnosno davatelja uzdržavanja, – podneskom od
  18. listopada
  19. tuženici su dali odgovor na tužbu, – dana
  20. listopada
  21. održano je ročište na kojem je rije­šeno pribaviti spis istog suda, broj: R1–962/92 i pozvati svjedoke predložene po tužiteljici i tuženicima, – dana
  22. siječnja
  23. održano je ročište na kojem je ponovo riješeno saslušati iste svjedoke, – dana
  24. ožujka
  25. održano je ročište na kojem su saslušana tri svjedoka, te je ostavljen punomoćnici tužiteljice rok za očitovanje je li moguće tužiteljicu saslušati u sudu, zbog lošeg zdravstvenog stanja, – podneskom od
  26. ožujka
  27. tužiteljica izvješćuje sud da će pristupiti sudu radi saslušanja, – dana
  28. svibnja
  29. održano je ročište na kojem je nazočila tužiteljica osobno, ali nije saslušana, stranke su se izjasnile da nagodba nije moguća, odnosno da je moguća samo uvjetno, te su stavljeni daljnji prijedlozi za saslušanje svjedoka, – podneskom od
  30. svibnja
  31. tužiteljica obavještava da joj se zdravstveno stanje pogoršalo i da više nije u mogućnosti pristupiti radi saslušanja, već predlaže saslušanje kod kuće, – rješenjem suda od
  32. svibnja
  33. određuje se očevid na licu mjesta radi saslušanja tužiteljice kao stranke, – dana
  34. lipnja
  35. proveden je očevid na licu mjesta saslušanjem tužiteljice, – dana
  36. studenoga
  37. održano je ročište na kojem su tuženici ponovo predložili saslušanje svjedoka koje su već predlagali, – dana
  38. siječnja
  39. ročište je odgođeno zbog spriječenosti suca, – podneskom od
  40. veljače
  41. jedan od pozvanih svjedoka dostavio je svoje pisano očitovanje, – dana
  42. ožujka
  43. održano je ročište na kojem je saslu­šano dvoje svjedoka, stranke su predložile saslušanje već pred­loženih i novih svjedoka, – podneskom od
  44. ožujka
  45. tužiteljica je dostavila adrese predloženih svjedoka, – dana
  46. svibnja
  47. održano je ročište na kojem je saslušano troje svjedoka, te je ponovo predloženo saslušanje već predloženih svjedoka, – podneskom od
  48. lipnja 1995., zaprimljenim u sudu
  49. srpnja 1995., tužiteljica izjavljuje da povlači tužbu i otkazuje punomoć odvjetnici B. H., – dana
  50. kolovoza
  51. tužiteljica je umrla, – na ročištu dana
  52. rujna 1995., u nazočnosti punomoćnika stranaka, sud donosi rješenje o odgodi ročišta, time da će na iduće biti pozvane stranke osobno radi saslušanja, – podneskom od
  53. veljače
  54. odvjetnica B. H. obavje­štava sud o smrti tužiteljice
  55. kolovoza 1995., te o tome da je ona i dalje zastupa, a glede podneska kojim je tužiteljica za života povukla tužbu i otkazala punomoć navodi da u to vrijeme tužiteljica nije bila u stanju upravljati svojim postupcima, te pred­laže psihijatrijsko vještačenje njezine sposobnosti rasuđivanja u vrijeme kada je podnesak sastavila, – dana
  56. travnja
  57. održano je ročište na kojem se punomoćnik tuženika suglasio s povlačenjem tužbe, ali se usprotivio sadržaju i prijedlozima iz podneska odvjetnice B. H. od
  58. veljače 1996., budući da to smatra predmetom drugog postupka, – podneskom od
  59. rujna
  60. odvjetnica B. H. ponavlja navode o nesposobnosti pok. tužiteljice za rasuđivanje, prilaže otpusno pismo za tužiteljicu iz Psihijatrijske bolnice V., ponovo predlaže psihijatrijsko i, dodatno, grafološko vještačenje, a glede zastupanja tužiteljice poziva se na odredbu članka
  61. stavka
  62. ZPP–a, – dana
  63. studenoga
  64. sud (po novom sucu) donosi rješenje o povlačenju tužbe, – dana
  65. prosinca
  66. odvjetnica B. H. izjavljuje žalbu protiv rješenja o povlačenju, – dana
  67. siječnja
  68. tuženici dostavljaju sudu izvadak iz matice umrlih za pok. tužiteljicu, te ističu da je očigledno zastupa osoba koja za to nema ovlaštenje, pa predlažu da žalba izjavljena po toj osobi bude odbačena kao nedopuštena, – dana
  69. veljače
  70. sud donosi rješenje o prekidu postupka, budući da je tužiteljica umrla, a prije toga otkazala punomoć, time da će se postupak nastaviti kada nasljednik ili staratelj ostavine preuzmu postupak, – dana
  71. ožujka
  72. tuženici su izjavili žalbu protiv rješenja o prekidu postupka, smatrajući da ne može biti prekinut postupak koji je već okončan povlačenjem tužbe i donošenjem rješenja o povlačenju, – dana
  73. siječnja
  74. Županijski sud u Zagrebu vratio je Općinskom sudu u Zagrebu spis predmeta dostavljen povodom izjavljenih žalbi, te je u popratnom dopisu dao uputu o daljnjem postupanju i to na način da je potrebno provesti grafološko vješta­čenje podneska tužiteljice o povlačenju tužbe i otkazu punomoći – ako se utvrdi da se radi o potpisu pok. tužiteljice, da je potrebno provesti psihijatrijsko vještačenje, a nakon toga, ako se utvrdi nesposobnost tužiteljice, nema mjesta povlačenju tužbe i otkazu punomoći, te nema zapreke da odvjetnica B. H. i dalje zastupa pok. tužiteljicu; u suprotnom da se ima pozvati nasljednike tužiteljice da se izjasne odobravaju li parnične radnje odvjetnice B. H., – dana
  75. rujna
  76. održano je ročište na kojem je naloženo odvjetnici B. H. da dostavi osobnu iskaznicu, putovnicu i medicinsku dokumentaciju pok. tužiteljice, – podneskom od
  77. listopada
  78. odvjetnica udovoljava nalogu, – podneskom od
  79. prosinca odvjetnica obavještava sud o imenima liječnika kod kojih se liječila pok. tužiteljica, – dopisom od
  80. prosinca
  81. sud je zatražio zdravstveni karton pok. tužiteljice, – podneskom od
  82. siječnja
  83. ravnatelj Doma zdravlja MUP–a, Š., izvješćuje sud da u toj ustanovi ne postoji zdravstveni karton pok. tužiteljice, a da je imenovani liječnik umirovljen, – podneskom od
  84. veljače
  85. odvjetnica B. H. dostavlja medicinsku dokumentaciju i novo ime liječnika primarne zdravstvene zaštite, – dopisom od
  86. veljače
  87. imenovani liječnik obavještava sud da su arhivirani zdravstveni kartoni uništeni u poplavi, – podneskom od
  88. svibnja
  89. tuženici se suglašavaju s provođenjem medicinskog vještačenja, – rješenjem suda od
  90. svibnja
  91. određuje se medicinsko vještačenje, – podneskom od
  92. svibnja
  93. odvjetnica B. H. stavlja prijedlog za određivanje privremene mjere, budući da su tuženici započeli s građevinskim radovima na nekretnini pok. tužiteljice, – podneskom od
  94. lipnja
  95. tuženici se protive prijedlogu odvjetnice H., jer se građevinski radovi sastoje u stavljanju keramičkih pločica u hodniku kuće, čime se nikome ne nanosi šteta, – dana
  96. siječnja
  97. zaprimljen je dopis vještaka kojim traži dodatnu medicinsku dokumentaciju, – podnescima od
  98. i
  99. siječnja
  100. odvjetnica H. dostavlja dodatnu medicinsku dokumentaciju, – dana
  101. veljače
  102. vještak dostavlja nalaz i mišljenje, prema kojem pok. tužiteljica nije bila sposobna za rasuđivanje u trenutku kada je povukla tužbu i otkazala punomoć, – podneskom od
  103. srpnja
  104. tuženici osporavaju nalaz i mišljenje vještaka, te predlažu saslušanje svjedoka koji su nazo­čili potpisivanju podneska o povlačenju tužbe, na okolnost sposobnosti pok. tužiteljice, – podneskom od
  105. srpnja
  106. odvjetnica H. se protivi prijedlogu tuženika, – podneskom od
  107. siječnja
  108. tuženici dopunjuju svoje očitovanje na vještački nalaz i mišljenje, – ročište zakazano za
  109. siječnja
  110. je odgođeno zbog nestanka električne energije, – dana
  111. veljače
  112. tuženici su Ustavnom sudu podnijeli ustavnu tužbu, – podneskom od
  113. veljače
  114. tuženici dopunjuju svoje očitovanje na vještački nalaz i mišljenje, – dana
  115. ožujka
  116. održano je ročište (pred novim sucem) na kojem je naloženo vještaku da izradi dopunski nalaz i mišljenje, – podneskom od
  117. travnja
  118. vještak ponavlja svoj zaključak o nesposobnosti pok. tužiteljice za rasuđivanje na dan kada je povukla tužbu, – rješenjem suda od
  119. travnja
  120. pozvana je odvjetnica H. da dostavi ime liječnika iz bolnice u N. M. koji je u razdoblju svibanj – srpanj
  121. liječio pok. tužiteljicu, – dana
  122. ožujka
  123. spis predmeta je, prema navodu Parničnog kancela Općinskog suda u Zagrebu od
  124. lipnja 2004., dostavljen Županijskom sudu u Zagrebu, radi postupanja po žalbi protiv rješenja o povlačenju tužbe i žalbi protiv rješenja o prekidu postupka, uz dopis raspravnog suca iz kojeg je razvidno da je Općinski sud u Zagrebu Županijskom sudu, uz spis, dostavio i medicinsko vještvo, te zapisnik o saslušanju još dvojice svjedoka, dok grafološko vještačenje nije provedeno, budući da za njega nije uplaćen predujam. OČITOVANJE OPĆINSKOG SUDA U ZAGREBU
  125. Na temelju članka
  126. stavka
  127. alineje
  128. Ustavnog zakona, Ustavni sud je zatražio od Općinskog suda u Zagrebu da se izjasni o navodima ustavne tužbe. Predsjednik Općinskog suda u Zagrebu i sudac koji vodi konkretni postupak dostavili su ovom Sudu svoje očitovanje u kojemu je navedena kronologija postupanja u predmetu. Uz očitovanje Sudu je dostavljen i spis broj: P–6597/
  129. PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK
  130. Mjerodavno pravo za ustavnosudski postupak sadržano je u odredbi članka
  131. stavka
  132. Ustava Republike Hrvatske, te u odredbama članka
  133. Ustavnog zakona. Ustavna tužba je osnovana.
  134. Povredu ustavnog prava na donošenje sudske odluke u razumnom roku Ustavni sud razmatra u svjetlu osobitih okolnosti svakog pojedinog slučaja. Razmatranjem razloga ustavne tužbe podnositelja i uvida u spis Općinskog suda u Zagrebu, Ustavni sud je utvrdio da su se u ovom slučaju ostvarile pretpostavke za njegovo postupanje u smislu odredbe članka
  135. Ustavnog zakona. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima: 5.
  136. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA Prvostupanjski parnični postupak započeo je
  137. rujna
  138. godine, podnošenjem tužbe Općinskom sudu u Zagrebu. Ustavna tužba podnijeta je dana
  139. veljače
  140. godine, a do tog dana sudski postupak nije bio okončan, pa Ustavni sud utvrđuje da je postupak u ovom predmetu trajao, do podnošenja ustavne tužbe, ukupno devet
(9)godina, četiri
(4)mjeseca i dvadeset jedan
(21)dan. Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i protokola br. 1, 4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 18/97, 6/99 – pročišćeni tekst i 8/99 – ispravak, u daljnjem tekstu: Europska konvencija) stupio je na snagu dana
  1. studenoga
  2. godine. Temeljem članka
  3. Ustava Republike Hrvatske taj Zakon dio je unutarnjeg pravnog poretka Republike Hrvatske. Pravo na donošenje sudske odluke u razumnom roku je us­tav­no pravo u Republici Hrvatskoj od
  4. studenoga
  5. godine (dana proglašenja Promjena Ustava). Ispitivanje razumnosti trajanja sudskih postupaka prije
  6. studenoga
  7. godine, u pravilu, ne bi moglo biti predmetom ustavnosudskih postupaka temeljenih na članku
  8. Ustavnog zakona, jer u dotadašnjem prav­nom poretku Republike Hrvatske takvo pravo nije postojalo. Ustavni sud je u konkretnom slučaju ocijenio da se pravno relevantnim razdobljem s aspekta povrede prava na razumnu duljinu trajanja sudskog postupka smatra razdoblje od
  9. studenoga
  10. godine (to jest, od dana stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije) do
  11. veljače
  12. godine (to jest, do dana podnošenja ustavne tužbe), što ukupno iznosi pet
(5)godina, tri
(3)mjeseca i petnaest
(15)dana. 5.
  1. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA Ustavni sud je utvrdio da je u razmatranom pravno relevantnom razdoblju nadležni Općinski sud u Zagrebu, od radnji relevantnih za meritorno odlučivanje o pravima i obvezama stranaka u tom sudskom postupku, zakazao dva ročišta za glavnu raspravu, od kojih je jedno odgođeno radi nestanka električne energije. Također je Općinski sud u Zagrebu odredio medicinsko vješta­čenje, koje je u tom razdoblju provedeno, a kasnije i dopunjeno. Kao posljedica specifičnih okolnosti konkretnog slučaja, koje su nastupile prije razmatranog pravno relevantnog razdoblja – okolnosti da je u ovom parničnom postupku tužiteljica povukla tužbu i otkazala punomoć odvjetnici, te da je nedugo nakon toga umrla, a odvjetnica je nastavila zastupati, osporavajući sposobnost tužiteljice za rasuđivanje u vrijeme povlačenja tužbe i otkazivanja punomoći – u razmatranom pravno relevantnom razdoblju nadležni Općinski sud u Zagrebu donio je i rješenje o povlačenju tužbe, zatim rješenje o prekidu postupka. U postupanju Općinskog suda u Zagrebu, koje traje u ovom slučaju više od devet godina, uočljiva je neučinkovitost prije
  2. godine, što je i dovelo do trenutačne, u procesnom smislu složene situacije, kako za sud, tako i za stranke u postupku. U razdoblju od utuženja pa do
  3. studenoga
  4. Općinski sud u Zagrebu zakazao je ukupno jedanaest ročišta, od kojih su dva odgođena, jedno zbog spriječenosti suca, a drugo, koje je zakazano nakon što je tužiteljica povukla tužbu, okončano je rješenjem o odgodi time da će na iduće ročište biti pozvane stranke osobno radi saslušanja. Pritom je i zakazivanje nekih ročišta bilo nepotrebno. Nadalje je uočena i okolnost da je pok. tužiteljica, kao osoba narušena zdravlja, sama izrazila spremnost, još u ožujku 1994., pristupiti sudu osobno, radi saslušanja, te je nazočila ročištu
  5. svibnja 1994., ali unatoč tome nije saslušana. Nakon toga, sud je, dana
  6. lipnja 1994., saslušao tužiteljicu u njezinom domu, budući da više nije bila sposobna pristupiti sudu, pa je na ovaj način sud također prolongirao postupak i proizveo nepotrebne troškove. Valja napomenuti i činjenicu da je sud u razdoblju prije
  7. studenoga
  8. saslušao relativno velik broj svjedoka (njih osam), ali je uočeno i to da su parnične stranke pojedine svjedoke predlagale više puta, međutim ih sud iz ročišta u ročište nije pozivao, ali nije ni odbio saslušati predložene svjedoke, niti obrazložio eventualno odbijanje takvih dokaznih prijedloga. Ovak­vo opetovano predlaganje svjedoka predstavljalo je i gotovo jedini sadržaj pojedinih održanih ročišta (primjerice onih od
  9. siječnja 1994.,
  10. svibnja
  11. i
  12. studenoga 1994.). Nadalje, razvidno je i to da je sud zaprimio podnesak kojim tužiteljica povlači tužbu
  13. srpnja 1995., da bi rješenje o povlačenju tužbe bilo doneseno tek
  14. studenoga 1997., dakle, dvije godine i četiri mjeseca kasnije. Navedeno je odgodilo i trenutak podnošenja žalbe kojom se ukazuje na nesposobnost tužiteljice, a sve navedeno ima za posljedicu činjenicu da se vje­šta­­čenje sposobnosti tužiteljice provodi gotovo šest godina nakon povlačenja tužbe, odnosno više od pet godina nakon smrti tužiteljice, što je od bitnog utjecaja na dostupnost podataka, dokumentacije i osoba relevantnih za provođenje vještačenja. Pored navedenog, o prijedlogu za određivanje privremene mjere, koji je stavljen
  15. svibnja 2001., Općinski sud u Zagrebu nije donio odluku. Također se napominje da su predmetni parnični postupak vodila ukupno tri suca Općinskog suda u Zagrebu, ali iz spisa predmeta nije razvidno iz kojih je razloga dolazilo do tih promjena. Konačno, povodom izjavljene žalbe protiv rješenja o povla­čenju tužbe, Općinski sud u Zagrebu dostavio je spis predmeta Županijskom sudu u Zagrebu, koji je spis vratio po proteku više od dvije godine, s uputama o daljnjem postupanju. Nakon toga se postupak, do datuma podnošenja ustavne tužbe i nakon toga, odvijao u okviru uputa suda višeg stupnja (vještačenje, očitovanja stranaka, pribavljanje dokumentacije i sl.), trajao dulje od daljnje četiri godine, da bi spis, s rezultatima dopunjenog postupka, ponovo bio dostavljen na žalbeni postupak Županijskom sudu, gdje se još uvijek nalazi. 5.
  16. PONAŠANJE PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE (TUŽENIKA U SUDSKOM POSTUPKU) Podnositelji ustavne tužbe, kao tuženici u sudskom postupku, po ocjeni Ustavnog suda, nisu svojim postupanjem utjecali na dugotrajnost postupka. 5.
  17. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA Prema ocjeni Ustavnog suda radi se o relativno složenom predmetu, što ne predstavlja okolnost koja bi opravdavala trajanje postupka dulje od devet godina.
  18. Sukladno navedenom, Ustavni sud ocjenjuje da je nerazumno dugim trajanjem sudskog postupka povrijeđeno ustavno pravo podnositelja da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o njihovim pravima ili obvezama, koje je zajamčeno člankom
  19. stavkom
  20. Ustava.
  21. Imajući u vidu sve navedene činjenice i okolnosti, a u smislu odredbe članka
  22. stavka
  23. Ustavnog zakona, donijeta je odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke, čime se na najdjelotvorniji način ostvaruje svrha samog sudskog postupka.
  24. Sukladno odredbi članka
  25. stavka
  26. Ustavnog zakona odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke. Visinu naknade zbog povrede ustavnog prava na donošenje sudske odluke u razumnom roku, Ustavni sud u pravilu određuje za razmatrano, pravno relevantno razdoblje, uz iznimnu mogućnost uvažavanja nerazumno dugog razdoblja potpune neaktivnosti suda i prije
  27. studenoga
  28. godine, što ovisi o osobitim okolnostima svakog pojedinog slučaja. Pri utvrđivanju visine naknade, temeljem članka
  29. stavka
  30. Ustavnog zakona, Ustavni sud uzima u obzir sve okolnosti slučaja, uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj. Na visinu naknade u konkretnom slučaju utjecale su okolnosti na strani sudova, pa Ustavni sud smatra da je dosuđeni iznos u skladu s okolnostima konkretnog postupka.
  31. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na odredbi članka
  32. Ustavnog zakona. Broj: U–IIIA–600/2003 Zagreb,
  33. srpnja
  34. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Predsjednik Vijeća dr. sc. Željko Potočnjak, v. r. Odluka, NN 106/2004-2078 Više Dio NN: Službeni Vrsta dokumenta: Odluka Izdanje: NN 106/2004 Broj dokumenta u izdanju: 2078 Donositelj:USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Datum tiskanog izdanja: 30.7.
  35. ELI: /eli/sluzbeni/2004/106/2078 Opći uvjeti korištenjaZaštita privatnostiPristup podatcimaELI©
  36. g. Narodne novine d.d. , izrada Novena d.o.o. Opći uvjeti korištenja Odgovornost za objavljene sadržaje Narodne novine d.d. će poduzeti razumne i odgovarajuće napore kako bi informacije na ovim internetskim stranicama bile potpune i točne, ali ne odgovara u slučaju njihove netočnosti ili nepotpunosti. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za štetu ili povredu koja može biti rezultat korištenja ili nemogućnosti korištenja bilo kojeg dijela ove web-lokacije ili nečeg što je na njoj objavljeno. Ove internetske stranice sadrže i informacije trećih osoba i poveznice na druge internetske sadržaje. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje na vanjskim izvorima podataka do kojih mogu voditi poveznice s naših internetskih stranica, niti odgovara, niti upućuje na način i uvjete korištenja tih sadržaja. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje koje na ove internetske stranice stave treće osobe. Zaštita autorskog prava Svi sadržaji objavljeni na ovim internetskim stranicama zaštićeni su autorskim pravom i mogu se koristiti samo pod uvjetima propisanim Zakonom. Promjene Narodne novine d.d. zadržavaju pravo izmjene, dopune ili uklanjanja bilo kojeg dijela ovih internetskih stranica u bilo kojem trenutku. Promjene stupaju na snagu objavljivanjem na ovim internetskim stranicama ili kada su korisnici o njima obaviješteni. Zaštita privatnosti Narodne novine d.d se obvezuju poštivati anonimnost i privatnost korisnika ovih internetskih stranica. O posjetiteljima se neće prikupljati nikakvi osobni podaci osim u slučajevima ako ih posjetitelj dobrovoljno dostavi Narodnim novinama d.d. U slučajevima kad je poznat indentitet posjetitelja/pošiljatelja, njegovi će se podaci koristiti samo u svrhu zbog koje ih je pošiljatelj poslao. Narodne novine d.d. takve podatke mogu koristiti i za što bolji uvid i razumijevanja pojedinačnih potreba i zahtjeva korisnika kao i razvijanja mogućnosti što kvalitetnijega pružanja svojih usluga korisnicima. Narodne novine d.d. se obvezuju da navedene podatke neće učiniti dostupnim bilo kojoj trećoj osobi odnosno strani bez izričitoga pristanka korisnika. Narodne novine d.d. upozoravaju posjetitelje/korisnike na ograničenja suvremenih informacijsko-komunikacijskih tehnologija u odnosu na sigurnost i zaštitu privatnosti osobnih podataka.

🔗 Na službeni izvor

AI objašnjenje na temelju službenog teksta zakona. Okvirno, ne zamjenjuje pravni savjet.