← Hrvatska

Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-IIIA-3527/2003 od 30. lipnja 2004.

Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-IIIA-3527/2003 od

  1. lipnja
  2. Upute za korištenje Elektronička pošta Početna stranica Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-IIIA-3527/2003 od
  3. lipnja
  4. NN 98/2004 (16.7.2004.), Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-IIIA-3527/2003 od
  5. lipnja
  6. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE 1870 Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Jasna Omejec, predsjednik Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Mrkonjić, Emilija Rajić i Vice Vukojević, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi O. P. iz Z., na sjednici održanoj dana
  7. lipnja
  8. godine, jednoglasno je donio ODLUKU I. Ustavna tužba se usvaja. II. Na temelju članka
  9. stavka
  10. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 49/02 - pročišćeni tekst) podnositeljici ustavne tužbe O. P. iz Z., određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka
  11. stavka
  12. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01 - pročišćeni tekst) u iznosu od 2.500,00 kuna. III. Naknada iz točke II. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna Republike Hrvatske, u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositeljice Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu. IV. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«. O b r a z l o ž e n j e
  13. Podnositeljica ustavne tužbe, temeljem odredbe članka
  14. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narod­ne novine«, broj 49/02 - pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Us­tav­ni zakon), podnijela je dana
  15. studenoga
  16. godine ustavnu tužbu zbog nedonošenja sudske odluke u razumnom roku. Predlaže da Ustavni sud odredi rok za donošenje rješenja u predmetu koji se vodi pred Općinskim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem: O-5337/2001, te da odredi primjerenu naknadu podnositeljici zbog povrede ustavnog prava iz članka
  17. stav­ka
  18. Ustava, koju je počinio Općinski sud u Zagrebu, ne odlučivši o nasljednom pravu podnositeljice u razumnom roku. ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK
  19. Ustavni sud je u postupku pokrenutom ustavnom tužbom, primjenom članka
  20. Ustavnog zakona, uvidom u presliku spisa Općinskog suda u Zagrebu, broj: O-5337/2001, utvrdio sljedeće činjenice koje su pravno relevantne za odlučivanje o povredi ustavnog prava podnositelja, zajamčenog člankom
  21. stavkom
  22. Ustava Republike Hrvatske: – dana
  23. lipnja
  24. godine Općinski sud u Zagrebu zaprimio je smrtovnicu za pok. P., A., K.. Uz smrtovnicu sudu su dostavljeni i dokazi o ostavini pokojnika; Ugovor o kupoprodaji stana u Z., Izvadak iz zemljišnih knjiga za nekretnine k.o. G., kao i Posjedovni listovi za nekretnine k.o. G., te potvrda Gradskih groblja d.o.o. Mirogoj o pokojnikovom pravu korištenja grobnog mjesta, – dana
  25. listopada
  26. godine održano je prvo ročište u predmetu, na koje je pristupila većina nasljednika i dala svoje nasljedničke izjave. Zbog dostave nasljedničke izjave zakonskog zastupnika mldb. nasljednika, ročište je odgođeno i budući da između nasljednika nije postojao spor oko podjele ostavinske imovine raspravnim rješenjem suda određeno je da će se nakon dostave nasljedničke izjave za mldb. nasljednike, izraditi rješenje o nasljeđivanju, – dana
  27. veljače
  28. godine udovoljeno je traženju suda (sa ročišta
  29. listopada 2001.) i u sudski spis dostavljena je nasljednička izjava zastupnika mldb. nasljednika (ovjerena od strane javnog bilježnika u Puli), – dopisom od
  30. svibnja
  31. godine sud poziva podnositeljicu ustavne tužbe da u sudski spis dostavi nasljedničku izjavu z.z. mldb. nasljednika, premda se ista izjava u sudskom spisu nalazi još od veljače
  32. godine, – dopisom od
  33. ožujka
  34. godine (nakon proteka i više od godine dana od kada se zatražena nasljednička izjava nalazi u sudskom spisu), sud upućuje dopis Centru za socijalnu skrb Pula, kojim moli da se Centar za socijalnu skrb Pula izjasni da li odobrava nasljedničku izjavu z.z. mldb. nasljednika ostavitelja, – dopisom od
  35. ožujka
  36. godine Centar za socijalnu skrb Pula obavještava sud da nije u mogućnosti udovoljiti traženju, sve dok mu sud ne naznači koliki su iznosi pologa na štednim knjižicama ostavitelja, – dopisom od
  37. travnja
  38. godine sud poziva Zagrebačku banku u Zagrebu i Privrednu banku u Zagrebu, da dostave podatke o iznosima kunske i devizne štednje, te iznos računa o oročenoj štednji ostavitelja, – dopisom od
  39. svibnja
  40. godine Privredna banka Zagreb i dopisom od
  41. lipnja
  42. godine Zagrebačka banka Zagreb, udovoljavaju traženju suda, – dana
  43. svibnja
  44. godine Centar za socijalnu skrb Pula u sudski spis dostavlja svoje rješenje kojim odobrava nasljedničku izjavu z.z. mldb. nasljednika, – po proteku punih sedam mjeseci od dostave zatraženog rješenja Centra za socijalnu skrb Pula, nakon kojeg je sud, u smislu raspravnog zaključka sa ročišta
  45. listopada
  46. godine, trebao samo izraditi rješenje o nasljeđivanju bez zakazivanja novog ročišta, sud ponovno zakazuje ročište za dan
  47. siječnja
  48. godine. Na tom ročištu bila je prisutna samo podnositeljica ustavne tužbe, te je konstatirano rodoslovlje i ostavinska imovina kao na provom ročištu i doneseno je rješenje da je ostavinski postupak dovršen, a rješenje o nasljeđivanju uslijedit će pismeno, – službenom zabilješkom sačinjenom dana
  49. siječnja
  50. godine, sud preotvara ostavinski postupak i novo ročište zakazuje za dan
  51. svibnja
  52. godine. Nakon provedenog ročišta dana
  53. svibnja
  54. godine Općinski sud u Zagrebu donio je rješenje o nasljeđivanju iza pok. P. K. OČITOVANJE OPĆINSKOG SUDA U ZAGREBU
  55. Na temelju članka
  56. stavka
  57. alineje
  58. Ustavnog zakona, Ustavni sud je zatražio od Općinskog suda u Zagrebu da se izjasni o navodima ustavne tužbe. Općinski sud u Zagrebu je
  59. siječnja
  60. godine dostavio ovom Sudu svoje očitovanje o navodima ustavne tužbe u kojemu je navedena kronologija postupanja u predmetu. Uz očitovanje Sudu je dostavljena i preslika spisa, broj: O-5337/
  61. Naknadnom faksiranom pošiljkom dana
  62. siječnja
  63. godine, Sudu su dostavljene preslike zapisnika s ročišta održanog dana
  64. siječnja
  65. godine i uredovne bilješke od
  66. siječnja
  67. godine. PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK
  68. Odredbom članka
  69. stavka
  70. Ustava Republike Hrvat­ske, propisano je sljedeće: »Svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud (...) u razumnom roku odluči o njegovim pravima i obvezama (...)«. Odredbom članka
  71. Ustavnog zakona propisano je sljedeće: »

(1)Ustavni sud će pokrenuti postupak po ustavnoj tužbi i prije no što je iscrpljen pravni put, u slučaju kad o pravima i obvezama stranke (...) nije u razumnom roku odlučio sud (...).
(2)U odluci kojom usvaja ustavnu tužbu zbog nedonošenja akta u razumnom roku iz stavka 1. ovoga članka, Ustavni sud će nadležnom sudu odrediti rok za donošenje akta kojim će taj sud meritorno odlučiti o pravima i obvezama (...) podnositelja. Rok za donošenje akta počinje teći idućeg dana od dana objave odluke Ustavnog suda u »Narodnim novinama«.
(3)U odluci iz stavka
  1. ovoga članka Ustavni sud će odrediti primjerenu naknadu koja pripada podnositelju zbog povrede njegova ustavnog prava koju je sud učinio kada o pravima i obvezama podnositelja (...) nije odlučio u razumnom roku. Naknada se isplaćuje iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva stranke za njezinu isplatu«. Ustavna tužba je osnovana. 5.Povredu ustavnog prava na donošenje sudske odluke u razumnom roku Ustavni sud razmatra u svjetlu osobitih okolnosti svakog pojedinog slučaja. Razmatranjem razloga ustavne tužbe podnositeljice i uvida u spis Općinskog suda u Zagrebu, broj: O-5337/2001, Ustavni sud je utvrdio da su se u ovom slučaju ostvarile pretpostavke za njegovo postupanje u smislu odredbe članka
  2. Ustavnog zakona. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima: 5.
  3. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA Ostavinski postupak započeo je
  4. lipnja
  5. godine, kada je Općinskom sudu u Zagrebu dostavljena smrtovnica za pok. P., A., K. s privicima kojima se dokazuje njegova ostavinska imovina. Ustavna tužba podnijeta je dana
  6. studenoga
  7. godine, a do tog dana ostavinski postupak nije okončan i trajao je dvije
(2)godine, četiri
(4)mjeseca i jedanaest
(11)dana. Ustavni sud utvrđuje da je postupak u ovom ostavinskom predmetu, od podnašanja smrtovnice (
  1. lipnja 2001.) pa do donošenja rješenja o nasljeđivanju (
  2. svibnja 2004.) trajao ukupno dvije
(2)godina, deset
(10)mjeseci i devet
(9)dana. Tijekom tog razdoblja u ostavinskom predmetu, u kojem je pri­ložena sva potrebna dokumentacija o ostavinskoj imovini (vla­s­ništvu pokojnika), dobivena suglasnost Centra za socijalnu skrb Pula kojom se odobrava nasljednička izjava z.z. mldb. nasljednika i u kojem između nasljednika nije bilo spora o podjeli osta­vinske imovine pokojnika, prvostupanjski sud je održao tri ročišta. Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i protokola br. 1, 4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine« - Međunarodni ugovori, broj 18/97, 6/99 - pročišćeni tekst i 8/99 - ispravak, u daljnjem tekstu: Zakon o potvrđivanju Konvencije) stupio je na snagu dana
  1. studenoga
  2. godine. Od dana stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije, odredbe Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda Vijeća Europe (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) čine, temeljem članka
  3. Ustava Republike Hrvatske, dio unu­tar­njeg pravnog poretka Republike Hrvatske. Dio unutarnjeg prav­nog poretka Republike Hrvatske od tog dana čini i odredba članka
  4. stavka
  5. Europske konvencije pod nazivom »Pravo na pošteno suđenje« koja, između ostaloga, propisuje sljedeće: »Radi utvrđivanja svojih prava i obveza građanske naravi (...) svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud (...) u razumnom roku ispita njegov slučaj«. Pravo na donošenje sudske odluke u razumnom roku čini dio unutarnjeg pravnog poretka Republike Hrvatske od dana stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije (
  6. studenoga
  7. godine). Pravo na donošenje sudske odluke u razumnom roku je ustavno pravo u Republici Hrvatskoj od
  8. studenoga
  9. godine (dana proglašenja Ustava). Ispitivanje razumnosti trajanja sud­skih postupaka prije
  10. studenoga
  11. godine, u pravilu, ne bi moglo biti predmetom ustavnosudskih postupaka temeljenih na članku
  12. Ustavnog zakona, jer u dotadašnjem pravnom poretku Republike Hrvatske takvo pravo nije postojalo. Ustavni sud je u konkretnom slučaju ocijenio da se pravno relevantnim razdobljem s aspekta povrede prava na razumnu duljinu trajanja sudskog postupka ima smatrati razdoblje od
  13. lipnja
  14. godine (to jest, od dana podnošenja smrtovnice sudu, što je svakako nakon stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije) do
  15. svibnja
  16. godine (to jest, do dana kada je doneseno rješenje o nasljeđivanju), što je ukupno dvije
(2)godina, deset
(10)mjeseci i devet
(9)dana. Sud naglašava da se u konkretnom slučaju radi o ostavinskom postupku u kojem razdioba imovine između nasljednika nije sporna. Slijedom toga u navedenom proteku vremena, Sud utvrđuje prekoračenim razumni rok u kojem je neovisni i nepristrani sud trebao odlučiti o pravima i obvezama podnositeljice u predmetnom ostavinskom postupku. 5.
  1. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA Ustavni sud je utvrdio da je u razmatranom, pravno relevantnom razdoblju, Općinski sud u Zagrebu, za provođenje radnji koje su relevantne za meritorno odlučivanje o pravima i obvezama nasljednika u tom ostavinskom postupku, održao samo jedno ročište (
  2. listopada
  3. godine) na kojem je utvrđeno rodoslovlje i ostavinska imovina pokojnika, i na kojem su većina nasljednika dali svoje nasljedničke izjave i sporazumjeli se oko podjele ostavinske imovine. Također, razvidno je da su nasljednici, u cilju što bržeg okončanja predmetnog ostavinskog postupka, žurno udovoljili nalogu suda i u sudski spis dostavili nasljedničke izjave koje su nedostajale. Međutim, iz spisa predmeta razvidno je da se razdoblja neaktivnosti Općinskog suda u Zagrebu u razmatranom razdoblju, protežu; od
  4. veljače
  5. godine (kada je u sudski spis dostav­ljena ovjerena nasljednička izjava z.z. mldb. nasljednika) do
  6. ožujka
  7. godine (kada je sud od Centra za socijalnu skrb Pula zatražio odobrenje navedene nasljedničke izjave), tj. jedna
(1)godina i šesnaest
(16)dana, te od
  1. lipnja
  2. godine (kada je u sudski spis dostavljeno rješenje Centra za socijalnu skrb Pula) do
  3. siječnja
  4. godine (kada je usprkos zaključku suda s ročišta
  5. listopada
  6. godine održano drugo, ali ne i zadnje, ročište u predmetu), tj. sedam
(7)mjeseci i dva
(2)dana. Sud posebno ukazuje da je u svibnju mjesecu
  1. godine od nasljednika zatražena dostava nasljedničke izjave (z.z. mldb. nasljednika) koja se već nalazila u spisu (od
  2. veljače
  3. godine), slijedom čega je nepotrebno izgubljena, navedena godina dana (od
  4. veljače
  5. godine do
  6. ožujka
  7. godine) u kojoj je bila potpuna neaktivnost suda. 5.
  8. PONAŠANJE PODNOSITELJICE USTAVNE TUŽBE (NASLJEDNICE U OSTAVINSKOM POSTUPKU) Podnositeljica ustavne tužbe, kao nasljednica u predmetnom ostavinskom postupku (i ostali nasljednici u predmetu), prema utvrđenju Ustavnog suda, svojim ponašanjem nije pridonijela duljini sudskog postupka. 5.
  9. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA Ocjenjujući složenost i duljinu konkretnog ostavinskog postupka, Sud nije utvrdio da se u slučaju podnositeljice radi o bilo kakvoj činjeničnoj ili pravnoj složenosti. Do navedenog zaključka Sud je došao sagledavajući razumnu duljinu predmetnog ostavinskog postupka u svjetlu svih osobitih okolnosti predmeta, posebno imajući u vidu mjerila utvrđena dosadašnjom sudskom praksom, vodeći pri tome računa o složenosti konkretnog postupka, o ponašanju podnositeljice (odnosno drugih nasljednika) kojim bi eventualno pridonijela duljini sudskog postupka, te posebno o važnosti onoga što se za podnositeljicu kao nasljednicu (te ostale nasljednike) dovodi u pitanje takvim nerazumno dugim trajanjem samog postupka. Sud naglašava da se u konkretnom slučaju ne radi o ostavinskom postupku u kojem postoji spor oko razdiobe imovine ostavitelja na nasljednike, većina nasljednika već na prvom ročištu održanom u predmetu dana
  10. listopada
  11. godine dala je svoje nasljedničke izjave i u ostavinskom predmetu prikupljena je sva dokumentacija, neophodna za donošenje predmetnog rješenja o nasljeđivanju. Utvrđujući stanje predmetnog spisa predmeta i postupanje nadležnog suda u razmatranom, pravno relevantnom razdoblju (dva razdoblja potpune neaktivnosti suda), Ustavni sud nije našao okolnosti koje bi opravdale dugotrajnost postupanja u konkretnom ostavinskom predmetu. DRUGE OKOLNOSTI OD UTJECAJA NA DULJINU SUDSKOG POSTUPKA
  12. U povodu isticanja nadležnog suda o opterećenosti brojem predmeta, Ustavni sud utvrđuje da se pozivanje na organizacijske ili kadrovske probleme suda ne bi moglo smatrati opravdanim razlogom za nerazumno dugo trajanje konkretnoga ostavinskog postupka. Napominje se da je Europski sud za ljudska prava u više svojih presuda izrijekom utvrdio da su države-ugovornice obvezne organizirati svoje pravne poretke na način koji omogućava sudovima da ispune zahtjeve propisane člankom
  13. stavkom
  14. Europske konvencije, opetovano ističući naročitu važnost tog zahtjeva za pravilno i uredno vođenje sudskih postupaka (v., primjerice, presude Europskog suda u predmetima Bucholoz protiv Njemačke od
  15. svibnja
  16. godine., Guincho protiv Portugala od
  17. srpnja 1984., Union Alimentaria Sandersa SA od
  18. srpnja 1989., Brigandi protiv Italije od
  19. veljače
  20. i dr.). Slijedom iznijetog, Ustavni sud ocjenjuje da je nerazumno dugim trajanjem ostavinskog postupka u konkretnom slučaju pred sudom prvog stupnja, koji je do donošenja rješenja o nasljeđi­vanju (
  21. svibnja
  22. godine) trajao ukupno dvije
(2)godine, deset
(10)mjeseci i devet
(9)dana, povrijeđeno ustavno pravo podnositeljice da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o njezinim pravima ili obvezama, koje je zajamčeno člankom
  1. stavkom
  2. Ustava Republike Hrvatske. POSEBNE OKOLNOSTI SLUČAJA
  3. Općinski sud u Zagrebu izvijestio je Ustavni sud da je u konkretnom predmetu donio rješenje o nasljeđivanju
  4. svibnja
  5. godine. Na dan donošenja rješenja o nasljeđivanju postupak pred Ustavnim sudom još nije bio okončan. Prema stajalištu Ustavnog suda, izraženom u odluci, broj: U-IIIA-905/2003 od
  6. svibnja
  7. godine i objavljenoj u »Narodnim novinama«, broj 58 od
  8. svibnja
  9. godine, u skladu je s načelom vladavine prava da, u primjeni članka
  10. Ustavnog zakona, Ustavni sud ispituje eventualnu povredu ustavnog prava na donošenje sudske odluke u razumnom roku, nastalu u razmatranom pravno relevantnom razdoblju koje prema čvrstoj i ustaljenoj ustavnosudskoj praksi završava danom podnošenja ustavne tužbe, kao samostalnu povredu, neovisno o tome je li sudska odluka ipak donesena prije no što je okončan sam ustavnosudski postupak. 7.
  11. U konkretnom slučaju, odluka nadležnog suda nije donesena do podnošenja ustavne tužbe Ustavnom sudu, pa je pravno relevantno razdoblje, za koje je Ustavni sud utvrdio povredu ustav­nog prava podnositeljice zajamčenog člankom
  12. stavkom
  13. Ustava, trajalo od
  14. lipnja
  15. godine (podnošenje smrtovnice sudu) do
  16. svibnja
  17. godine (donošenje rješenja o nasljeđi­vanju). Za navedeno razdoblje, u kojem je povreda nastupila, podnositeljici pripada pravo na primjerenu naknadu u iznosu od 2.500,00 kuna. Pri utvrđivanju visine naknade, temeljem članka
  18. stavka
  19. Ustavnog zakona, Ustavni sud uzeo je u obzir sve okolnosti slučaja, imajući pritom u vidu i vrstu postupka o kojem se radi. Uvažavajući činjenicu da je rješenje o nasljeđivanju doneseno unutar trajanja pravno relevantnog razdoblja u kojem je Ustavni sud ispitivao i utvrdio povredu ustavnog prava podnositeljice zajamčenog člankom
  20. stavkom
  21. Ustava, ovlaštenje Ustavnog suda da nadležnom redovnom sudu naloži donošenje odluke u određenom roku, utemeljeno na članku
  22. stavku
  23. Ustavnog zakona, u konkretnom slučaju nije potrebno primijeniti.
  24. Sukladno članku
  25. stavku
  26. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama II. i III. izreke ove odluke.
  27. Odluka o objavi (točka IV. izreke) temelji se na odredbi članka
  28. Ustavnog zakona. Broj: U-IIIA-3527/2003 Zagreb,
  29. lipnja
  30. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Predsjednik Vijeća dr. sc. Jasna Omejec, v. r. Odluka, NN 98/2004-1870 Više Dio NN: Službeni Vrsta dokumenta: Odluka Izdanje: NN 98/2004 Broj dokumenta u izdanju: 1870 Donositelj:USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Datum tiskanog izdanja: 16.7.
  31. ELI: /eli/sluzbeni/2004/98/1870 Opći uvjeti korištenjaZaštita privatnostiPristup podatcimaELI©
  32. g. Narodne novine d.d. , izrada Novena d.o.o. Opći uvjeti korištenja Odgovornost za objavljene sadržaje Narodne novine d.d. će poduzeti razumne i odgovarajuće napore kako bi informacije na ovim internetskim stranicama bile potpune i točne, ali ne odgovara u slučaju njihove netočnosti ili nepotpunosti. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za štetu ili povredu koja može biti rezultat korištenja ili nemogućnosti korištenja bilo kojeg dijela ove web-lokacije ili nečeg što je na njoj objavljeno. Ove internetske stranice sadrže i informacije trećih osoba i poveznice na druge internetske sadržaje. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje na vanjskim izvorima podataka do kojih mogu voditi poveznice s naših internetskih stranica, niti odgovara, niti upućuje na način i uvjete korištenja tih sadržaja. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje koje na ove internetske stranice stave treće osobe. Zaštita autorskog prava Svi sadržaji objavljeni na ovim internetskim stranicama zaštićeni su autorskim pravom i mogu se koristiti samo pod uvjetima propisanim Zakonom. Promjene Narodne novine d.d. zadržavaju pravo izmjene, dopune ili uklanjanja bilo kojeg dijela ovih internetskih stranica u bilo kojem trenutku. Promjene stupaju na snagu objavljivanjem na ovim internetskim stranicama ili kada su korisnici o njima obaviješteni. Zaštita privatnosti Narodne novine d.d se obvezuju poštivati anonimnost i privatnost korisnika ovih internetskih stranica. O posjetiteljima se neće prikupljati nikakvi osobni podaci osim u slučajevima ako ih posjetitelj dobrovoljno dostavi Narodnim novinama d.d. U slučajevima kad je poznat indentitet posjetitelja/pošiljatelja, njegovi će se podaci koristiti samo u svrhu zbog koje ih je pošiljatelj poslao. Narodne novine d.d. takve podatke mogu koristiti i za što bolji uvid i razumijevanja pojedinačnih potreba i zahtjeva korisnika kao i razvijanja mogućnosti što kvalitetnijega pružanja svojih usluga korisnicima. Narodne novine d.d. se obvezuju da navedene podatke neće učiniti dostupnim bilo kojoj trećoj osobi odnosno strani bez izričitoga pristanka korisnika. Narodne novine d.d. upozoravaju posjetitelje/korisnike na ograničenja suvremenih informacijsko-komunikacijskih tehnologija u odnosu na sigurnost i zaštitu privatnosti osobnih podataka.

🔗 Na službeni izvor

AI objašnjenje na temelju službenog teksta zakona. Okvirno, ne zamjenjuje pravni savjet.