← Hrvatska

Presuda Upravnog suda Republike Hrvatske broj: Us-5940/2004-3 od 28. srpnja 2004.

Presuda Upravnog suda Republike Hrvatske broj: Us-5940/2004-3 od

  1. srpnja
  2. Upute za korištenje Elektronička pošta Početna stranica Presuda Upravnog suda Republike Hrvatske broj: Us-5940/2004-3 od
  3. srpnja
  4. NN 107/2004 (2.8.2004.), Presuda Upravnog suda Republike Hrvatske broj: Us-5940/2004-3 od
  5. srpnja
  6. UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE 2086 Upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastav­ljenom od sudaca Božene Vuksan kao predsjednice vijeća, Borisa Marko­vića i Slavice Marić Okičić kao članova vijeća, te više­g sudskog savjetnika Srđana Papića kao zapisničara u upravnom sporu tužite­lja Predsjednika Gradskog vijeća Grada Metkovića Frano Vištica iz Metkovića, protiv rješe­nja tužene Vlade Repub­like Hrvatske, klasa: 015-01/04-02/06, ur. broj: 5030109-04-1 od
  7. lip­nja
  8. godine, u predmetu raspušta­nja Gradskog vijeća Grada Metkovića, u nejavnoj sjednici održanoj
  9. srp­nja
  10. presudio je Tužba se odbija. Obrazlože­nje Osporenim rješe­njem Vlade Republike Hrvatske raspušteno je Gradsko vijeće Grada Metkovića, a vijećnicima Gradskog vijeća prestao mandat (točka 1.) odlučeno je da će Vlada Repub­like Hrvatske imenovati posebnim rješe­njem povjerenika Vlade Republike Hrvatske u Gradu Metkoviću (točka 2.), te da će povjerenik Vlade Republike Hrvatske preuzeti sve ovlasti Gradskog vijeća, gradonačelnika i Gradskog Poglavarstva Grada Metkovića (točka 3.). Tužite­lj u tužbi u bitnom navodi da je rješe­nje preura­njeno jer nije proveden zakonom propisan postupak državnog nadzora i zaštite lokalne i područne (re­gionalne) samouprave iz poglav­lja X-
  11. i
  12. Zakona o lokalnoj i područnoj (re­gionalnoj) samoupravi. Upravo zbog neprovođe­nja propisanog postupka iz članka
  13. do
  14. spomenutog Zakona nisu se mogli steći uvjeti iz članka
  15. stavka
  16. točke
  17. toga Zakona za raspušta­nje Gradskog vijeća Grada Metkovića. Vlada je naime trebala utvrđivati je li nadležno tijelo državne uprave donosilo akte propisane člankom
  18. Zakona i je li proveden da­lj­nji postupak iz članka
  19. i
  20. Zakona. Kako se u obrazlože­nju osporenog rješe­nja Vlada ne poziva na takove akte već »smatra« da su se ispunile pretpostavke iz članka
  21. stavka
  22. točke
  23. Zakona, jasno je da je predmetna odluka preura­njena i zakonski neuteme­ljena. Nalaz (izvješće) Državne revizije nije pravorijek ranga akta pročelnika županijskog ureda u čijem su djelokrugu (ovlasti) poslovi opće uprave u vrše­nju nadzora nad zakonitošću općih i inih akata donesenih od strane predstavničkih tijela, niti u rangu akata Središ­nje­g državnog ureda za upravu. K tome, predmetno izvješće Državnog ureda za reviziju o obav­ljenoj reviziji proračuna Grada Metkovića za
  24. godinu, niti nalaz revizora nisu konačni jer je Poglavarstvo Grada Metkovića izjavilo prigovor na revizijski nalaz, koji još uvijek nije riješen. Uočeni propusti u Statutu Grada Metkovića su zapravo odraz nepreciznih formulacija i nedorečenosti zakona koji re­guliraju predmetnu materiju i na koje propuste nije do današ­njeg dana reagiralo nadležno tijelo državne uprave na način propisan člankom 80.,
  25. i
  26. Zakona o lokalnoj i područnoj (re­gionalnoj) samoupravi. Neuteme­ljen je zak­ljučak iz osporenog rješe­nja da Gradsko vijeće »kontinuirano nije nadziralo rad poglavarstva«, jer Gradsko vijeće je kroz izvješća o izvrše­nju proračuna, kroz druga izvješća i odgovore na vijećnička pita­nja, od strane članova Poglavarstva te kroz prijedloge akata – sači­njenih upravo od strane Poglavarstva, kontinuirano nadziralo rad Poglavarstva. Kada je bilo potrebno vijeće je davalo naloge Poglavarstvu kao npr. povodom rasprave o izvješću Državnog ureda za reviziju u obav­ljenoj reviziji proračuna Grada Metkovića za
  27. godinu na sjednici od dana
  28. lip­nja
  29. godine. Smatra da Vlada nije utvrđivala či­njenično sta­nje, pa je vrlo nemarno donijela ishitrenu odluku, kaž­njavajući članove predstavničkog tijela za glasova­nje u radu Gradskog vijeća Grada Metkovića. Zakonom je propisan čitav niz postupaka za nadzor rada predstavničkog tijela, te su određene institucije koje u tom nadzoru moraju postupati sukladno Zakonu i u dobroj vjeri. Ovo radi održa­nja pravnog poretka i najveće­g moguće­g isk­ljuče­nja diskrecione ocjene upravnih institucija (birokracije) i političkih moćnika ili neformalnih interesnih skupina. Imajući u vidu velike ovlasti državnih tijela u vrše­nju nadzora nad radom lokalne i područne (re­gionalne) samouprave, odredbe članka
  30. do
  31. Zakona o lokalnoj i područnoj (re­gionalnoj) samoupravi morale bi ujedno biti i zaštitni mehanizam protiv neodmjerenog zadira­nja u samoupravna prava i funkcionira­nje lokalne samouprave. Tužite­lj predlaže da Sud tužbu uvaži i poništi osporeno rješe­nje. Tužena Vlada Republike Hrvatske u odgovoru na tužbu u bitnom navodi da je Središ­nji ured za upravu, kao središ­nje tijelo Državne uprave nadležno za lokalnu i područnu (re­gionalnu) samoupravu, uputio Vladi Republike Hrvatske prijedlog za raspušta­nje Gradskog vijeća Grada Metkovića jer su se ispunile pretpostavke propisane člankom
  32. stavkom
  33. točkom
  34. Zakona. Na teme­lju izvršene revizije Državni ured za reviziju utvrdio je povrede odredaba Zakona o proračunu, Zakona o izvršava­nju Državnog proračuna, Zakona o financira­nju jedinica lokalne i područne (re­gionalne) samouprave, Zakona o javnoj nabavi, Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, te povrede Pravil­nika o proračunskom računovodstvu i računskom planu, Uredbe o računovodstvu proračuna, Pravilnika o proračunskom nadzoru i unutar­njem nadzoru. Pored toga provedenim nadzorom u tijelima Grada Metkovića od
  35. i
  36. lip­nja
  37. godine utvrđene su nezakonitosti Statuta Grada Metkovića, Odluke o ustrojstvu Upravnih tijela Grada Metkovića, Poslovnika o radu Gradskog poglavarstva, te niz nezakonitosti, nepravilnosti i nedostataka u radu stručnih službi Grada Metkovića, pa je u smislu utvrđenog Upravna inspekcija izrekla mjere u odnosu na utvrđene nezakonitosti. Stoga nije osnovana tvrd­nja tužite­lja da je Vlada Republike Hrvatske donijela osporeno rješe­nje a da nije provela zakonom propisani postupak državnog nadzora i zaštite lokalne i područne (re­gionalne) samouprave. Upravo suprotno, revizija koju je proveo Državni ured za reviziju i inspekcijski nadzor koji je proveo Sektor upravne inspekcije Središ­nje­g državnog ureda za upravu predstav­ljaju državni nadzor i zaštitu lokalne i područne (re­gionalne) samouprave. Smatra da nema osnova za pokreta­nje i vođe­nje upravnog spora jer je osporeno rješe­nje donijeto nakon što su se ispunili uvjeti propisani člankom
  38. stavkom
  39. točkom
  40. Zakona, pa predlaže da Sud tužbu odbaci teme­ljem članka
  41. stavka
  42. točaka
  43. i
  44. Zakona o upravnim sporovima odnosno da istu odbije teme­ljem članka
  45. stavka
  46. navedenog Zakona. Tužba nije osnovana. Prema odredbi članka
  47. stavka
  48. Zakona o lokalnoj i područnoj (re­gionalnoj) samoupravi (»Narodne novine«, broj: 33/01 i 60/01) država, radi zaštite ustavnosti i zakonitosti kao i zaštite prava građana, obav­lja nadzor nad zakonitošću rada i akata tijela i jedinica lokalne i područne samouprave. Nadzor se provodi na način i u postupku utvrđenim zakonom kojim se uređuje državna uprava s time što ga obav­lja središ­nje tijelo državne uprave nadležno za lokalnu samoupravu. U Vladi Republike Hrvatske ustrojen je Središ­nji državni ured za upravu prema Zakonu o Vladi Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 199/03) koji obav­lja upravne i stručne poslove koji se odnose na sustav i ustrojstvo državne i lokalne samouprave što obuhvaća, među ostalim, i nadzor nad radom predstavničkih i izvršnih tijela jedinica lokalne samouprave. Osporeno rješe­nje doneseno je teme­ljem članka
  49. stavka
  50. točke
  51. Zakona o lokalnoj i područnoj (re­gionalnoj) samoupravi koji propisuje da će na prijedlog središ­nje­g tijela državne uprave nadležnog za lokalnu i područnu (re­gionalnu) samoupravu Vlada Republike Hrvatske raspustiti predstavničko tijelo ako učestalo donosi opće akte suprotne Ustavu, zakonu ili drugom propisu ili zbog učestalih, težih povreda zakona i drugih propisa. Iz sadržaja spisa proizlazi da je Središ­nji državni ured za upravu podnio Vladi Republike Hrvatske prijedlog za raspušta­nje Gradskog vijeća Grada Metkovića teme­ljem navedenog članka Zakona iz razloga jer su se u Gradu Metkoviću stekli zakonom propisani uvjeti za raspušta­nje Gradskog vijeća zbog učestalih, odnosno težih povreda zakona. Naime, prema izvješću Državnog ureda za reviziju o obav­ljenoj reviziji proračuna Grada Metkovića za
  52. godinu izvršen je niz povreda zakona tj. proračunski dokumenti, odnosno izmjene proračuna nisu donijete u skladu sa Zakonom o proračunu, računovodstvo proračuna nije izvršeno prema Pravilniku o proračunskom računovodstvu i računskom planu, ostvare­nje prihoda i primitaka nije planirano u skladu sa Zakonom o proračunu, sredstva ostvarena od prodaje stanova koja pripadaju Državnom proračunu nisu uplaćena u Državni proračun, kako je to propisano Zakonom o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo, već su korištena za financira­nje tekućih rashoda, nije pribav­ljena prethodna suglasnost Vlade Republike Hrvatske za zaduživa­nje u skladu sa Zakonom o izvršava­nju Državnog proračuna, izvrše­nje rashoda i izdataka nije izvršeno u skladu sa Zakonom o financira­nju jedinica lokalne i područne (re­gionalne) samouprave, Zakonom o proračunu, te Zakonom o javnoj nabavi, sredstva dobivena od Državnog proračuna za naknadu štete od elementarne nepogode nisu korištena namjenski niti su vraćena u Državni proračun, suprotno Zakonu o vlasništvu i drugim stvarnim pravima nekretnine u vlasništvu grada nisu prodavane teme­ljem javnog natječaja, a konstatirano je i da je grad dao pozajmice trgovačkom društvu s ograničenom odgovornošću u
  53. godini, iako u proračunu nisu bila planirana sredstva za pozajmice. Prema ocjeni Suda, a s obzirom na uočene nezakonitosti u radu Gradskog vijeća, pravilno je postupilo tuženo tijelo kada je donijelo odluku o raspušta­nju Gradskog vijeća Grada Metkovića. Naime, citiranom odredbom članka
  54. stavka
  55. točke
  56. Zakona o lokalnoj i područnoj (re­gionalnoj) samoupravi, dano je ovlašte­nje Vladi Republike Hrvatske da u slučaju učestalog donoše­nja općih akata suprotno Ustavu, zakonu ili drugom propisu, ili zbog učestalih težih povreda zakona i drugih propisa raspusti predstavničko tijelo. Kako je u provedenom postupku utvrđeno da Gradsko vijeće kontinuirano nije nadziralo rad Poglavarstva iako je to bilo dužno teme­ljem članka
  57. navedenog Zakona, u svezi s člankom
  58. stavkom 2.,
  59. i
  60. Statuta Grada Metkovića, ispunile su se pretpostavke za donoše­nje odluke o raspušta­nju Grad­skog vijeća, a na prijedlog Središ­nje­g državnog ureda za upravu. Pored navedenog, u postupku je teme­ljem nalaza Upravne inspekcije Središ­nje­g državnog ureda za upravu, utvrđeno da je Statut Grada Metkovića djelomično suprotan zakonu, i to u dijelu koji govori o postoja­nju tajnika grada koji institut ne poznaje Zakon o lokalnoj i područnoj (re­gionalnoj) samoupravi, te je utvrđeno da je Poslovnikom Gradskog poglavarstva predviđeno da Poglavarstvo donosi opće akte, što je u suprotnosti za zakonom, a Gradsko vijeće je propustilo postaviti pita­nje odgovornosti za donoše­nje nezakonitog Poslovnika. Dakle, sve povrede zakona i drugih propisa utvrđene su od strane nadležnih tijela i u zakonom propisanom postupku tj. Državnog ureda za reviziju i Središ­nje­g državnog ureda za upravu – Sektora upravne inspekcije, a što je razvidno iz zapisnika navedenih tijela koji se nalaze u spisu. Prigovor tužite­lja da je osporeno rješe­nje preura­njeno jer nije proveden zakonom propisani postupak Državnog nadzora i zaštite lokalne i područne (re­gionalne) samouprave (članak
  61. do
  62. Zakona o lokalnoj i područnoj (re­gionalnoj samoupravi), nije odlučan, jer je tužena postupila po izričitoj odredbi zakona koja je obvezuje na poduzima­nje mjera u ci­lju zaštite prava građana na lokalnu i područnu (re­gionalnu) samoupravu, a primjena članka
  63. stavka
  64. točke
  65. Zakona, nije uvjetovana prethodnim provođe­njem nadzora, kako to pogrešno smatra tužite­lj. Tvrd­nja tužene u odgovoru na tužbu da u konkretnom slučaju nema osnova za pokreta­nje i vođe­nje upravnog spora, te da je tužbu trebalo odbaciti sukladno članku
  66. stavku
  67. točci
  68. i
  69. Zakona o upravnim sporovima (»Narodne novine«, br. 53/90, 9/92 i 77/92), je neuteme­ljena. Ovo zbog toga jer prema odredbi članka
  70. stavka
  71. Zakona o lokalnoj i područnoj (re­gionalnoj) samoupravi protiv rješe­nja Vlade Republike Hrvatske o raspušta­nju, predsjednik raspuštenog predstavničkog tijela može podnijeti tužbu Upravnom sudu Republike Hrvatske u roku od 8 dana od objave rješe­nja. Zbog sve­ga navedenog, Sud nalazi da je osporeno rješe­nje doneseno na teme­lju potpuno i pravilno utvrđenog či­njeničnog sta­nja, te da prigovori tužite­lja u tužbi nisu od utjecaja na zakonitost osporenog rješe­nja. Trebalo je stoga teme­ljem članka
  72. stavka
  73. Zakona o upravnim sporovima tužbu odbiti kao neosnovanu. Broj: Us-5940/2004-3 Zagreb
  74. srp­nja
  75. Predsjednica Vijeća Božena Vuksan, v. r. Presuda, NN 107/2004-2086 Više Dio NN: Službeni Vrsta dokumenta: Presuda Izdanje: NN 107/2004 Broj dokumenta u izdanju: 2086 Donositelj:UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Datum tiskanog izdanja: 2.8.
  76. ELI: /eli/sluzbeni/2004/107/2086 Opći uvjeti korištenjaZaštita privatnostiPristup podatcimaELI©
  77. g. Narodne novine d.d. , izrada Novena d.o.o. Opći uvjeti korištenja Odgovornost za objavljene sadržaje Narodne novine d.d. će poduzeti razumne i odgovarajuće napore kako bi informacije na ovim internetskim stranicama bile potpune i točne, ali ne odgovara u slučaju njihove netočnosti ili nepotpunosti. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za štetu ili povredu koja može biti rezultat korištenja ili nemogućnosti korištenja bilo kojeg dijela ove web-lokacije ili nečeg što je na njoj objavljeno. Ove internetske stranice sadrže i informacije trećih osoba i poveznice na druge internetske sadržaje. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje na vanjskim izvorima podataka do kojih mogu voditi poveznice s naših internetskih stranica, niti odgovara, niti upućuje na način i uvjete korištenja tih sadržaja. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje koje na ove internetske stranice stave treće osobe. Zaštita autorskog prava Svi sadržaji objavljeni na ovim internetskim stranicama zaštićeni su autorskim pravom i mogu se koristiti samo pod uvjetima propisanim Zakonom. Promjene Narodne novine d.d. zadržavaju pravo izmjene, dopune ili uklanjanja bilo kojeg dijela ovih internetskih stranica u bilo kojem trenutku. Promjene stupaju na snagu objavljivanjem na ovim internetskim stranicama ili kada su korisnici o njima obaviješteni. Zaštita privatnosti Narodne novine d.d se obvezuju poštivati anonimnost i privatnost korisnika ovih internetskih stranica. O posjetiteljima se neće prikupljati nikakvi osobni podaci osim u slučajevima ako ih posjetitelj dobrovoljno dostavi Narodnim novinama d.d. U slučajevima kad je poznat indentitet posjetitelja/pošiljatelja, njegovi će se podaci koristiti samo u svrhu zbog koje ih je pošiljatelj poslao. Narodne novine d.d. takve podatke mogu koristiti i za što bolji uvid i razumijevanja pojedinačnih potreba i zahtjeva korisnika kao i razvijanja mogućnosti što kvalitetnijega pružanja svojih usluga korisnicima. Narodne novine d.d. se obvezuju da navedene podatke neće učiniti dostupnim bilo kojoj trećoj osobi odnosno strani bez izričitoga pristanka korisnika. Narodne novine d.d. upozoravaju posjetitelje/korisnike na ograničenja suvremenih informacijsko-komunikacijskih tehnologija u odnosu na sigurnost i zaštitu privatnosti osobnih podataka.

🔗 Na službeni izvor

AI objašnjenje na temelju službenog teksta zakona. Okvirno, ne zamjenjuje pravni savjet.