← Hrvatska

Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-IIIA-1201/2004. od 17. rujna 2004.

Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-IIIA-1201/

  1. od
  2. rujna
  3. Upute za korištenje Elektronička pošta Početna stranica Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-IIIA-1201/
  4. od
  5. rujna
  6. NN 136/2004 (30.9.2004.), Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-IIIA-1201/
  7. od
  8. rujna
  9. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE 2412 Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću za odluči­vanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Jasna Omejec, pred­sjednik Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Mrkonjić, Emilija Rajić i Vice Vukojević, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi B. B. iz S., S., na sjednici održanoj
  10. rujna 2004., jednoglasno je donio ODLUKU I. Ustavna tužba se usvaja. II. Na temelju članka
  11. stavka
  12. Ustavnog zakona o Ustav­nom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 49/02 – pročišćeni tekst), podnositelju ustavne tužbe, B. B. iz S., S., određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka
  13. stavka
  14. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01 – pročišćeni tekst) u iznosu od 6.600,00 kn. III. Naknada iz točke II. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositelja za njezinu isplatu Ministarstvu financija Republike Hrvatske. IV. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«. Obrazloženje
  15. Ustavna tužba podnesena je
  16. ožujka 2004., temeljem odredaba članka
  17. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Repub­like Hrvatske (»Narodne novine«, broj 49/02 – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon). Podnositelj smatra da postupak, koji je tužbom Općinskom sudu u Sinju pokrenuo
  18. veljače
  19. traje preko razumnog roka, jer je protiv presude donesene
  20. listopada
  21. tuženik podnio žalbu u povodu koje od Županijskog suda u Splitu još nije obaviješten o ishodu tog žalbenog postupka, čime mu je povrijeđeno pravo na pošteno suđenje u razumnom roku iz članka
  22. stavka
  23. Ustava Republike Hrvat­ske. Podnositelj predlaže usvojiti ustavnu tužbu i odrediti mu primjerenu naknadu u iznosu od 15.000,00 kn. ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK
  24. Ustavni sud je u postupku pokrenutom ustavnom tužbom, primjenom članka
  25. Ustavnog zakona, utvrdio sljedeće činjenice koje su pravno relevantne za odlučivanje o povredi ustavnog prava podnositelja, zajamčenog u članku
  26. stavku
  27. Ustava: – podnositelj je tužbom podnesenom
  28. veljače
  29. pred Općinskim sudom u Sinju, pokrenuo postupak radi naknade štete nastale na njegovom mobiliziranom teretnom motornom vozilu, a predmet se vodio pod brojem: P-66/96; – prva rasprava održana je
  30. ožujka
  31. na kojoj je riješeno da podnositelj dostavi sudu određene dokaze vezane uz predmetno vozilo; – sljedeća rasprava održana je
  32. svibnja 1996., na kojoj je riješeno da se podnositelj sasluša kao stranka, pa je sljedeće ročište zakazano za
  33. lipnja 1996.; – na raspravi održanoj
  34. lipnja
  35. saslušan je podnositelj i riješeno je da se provede tehničko vještačenje predmetnog vozila; – sljedeća rasprava održana je
  36. lipnja 1998., na kojoj je tuženiku određen rok od 15 dana radi očitovanja na nalaz i mišljenje vještaka, a sljedeće ročište zakazano je za
  37. kolovoza 1998.; – na raspravi održanoj
  38. kolovoza
  39. prihvaćen je prijedlog tuženika za dodjelu roka od 30 dana radi njegovog očitovanja na nalaz i mišljenje vještaka i precizirani tužbeni zahtjev, pa je ročište odgođeno, a sljedeće je zakazano za
  40. listopada 1998.; – na raspravi održanoj
  41. listopada
  42. dovršeno je raspravljanje i donesena je presuda broj: P-66/96, protiv koje je tuženik izjavio žalbu, o kojoj je Županijski sud u Splitu donio
  43. svibnja
  44. rješenje broj: Gž-2400/98, kojim je ukinuo prvostupanjsku presudu od
  45. listopada
  46. i predmet vratio Općinskom sudu u Sinju na ponovno suđenje; – u ponovnom suđenju, rasprava pred Općinskim sudom u Sinju održana je
  47. rujna 2000., a predmet se vodi pod novim brojem: P-307/00; to ročište je odgođeno radi izvođenja daljnjih dokaza za
  48. listopada 2000.; – na raspravi održanoj
  49. listopada
  50. riješeno je da se pozove novi svjedok te je sljedeće ročište zakazano za
  51. listopada 2000.; – na raspravi održanoj
  52. listopada
  53. raspravljanje je dovršeno i donesena je presuda protiv koje je tuženik izjavio žalbu, o kojoj je Županijski sud u Splitu donio
  54. ožujka
  55. rješenje broj: Gž-494/01, kojim je ukinuo prvostupanjsku presudu od
  56. listopada
  57. i predmet vratio Općinskom sudu u Sinju na ponovno suđenje; – u ponovnom suđenju, rasprava pred Općinskim sudom u Sinju održana je
  58. lipnja 2004., a predmet se vodi pod novim brojem: P-195/04, raspravljanje je zaključeno i donesena je presuda. OČITOVANJE ŽUPANIJSKOG SUDA U SPLITU
  59. Na temelju članka
  60. stavka
  61. alineje
  62. Ustavnog zakona, Ustavni sud je dopisom od
  63. lipnja
  64. zatražio od Županijskog suda u Splitu da se izjasni o navodima ustavne tužbe i da dostavi Ustavnom sudu presliku spisa predmeta. Dopisom od
  65. lipnja 2004., Županijski sud u Splitu izvijestio je Ustavni sud da je o žalbi podnositelja protiv presude Općinskog suda u Sinju, broj: P-307/00 odlučeno presudom, broj: Gž-494/01 od
  66. ožujka 2004., a spis predmeta otpremljen je Općinskom sudu u Sinju
  67. ožujka
  68. Presliku spisa predmeta pod novim brojem: P-195/04, Općinski sud u Sinju dostavio je Ustavnom sudu
  69. srpnja
  70. PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK
  71. Odredbom članka
  72. stavka
  73. Ustava Republike Hrvat­ske, propisano je: »Svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud (...) u razumnom roku odluči o njegovim pravima i obvezama (...).«. Odredbom članka
  74. Ustavnog zakona propisano je: »

(1)Ustavni sud će pokrenuti postupak po ustavnoj tužbi i prije no što je iscrpljen pravni put, u slučaju kad o pravima i obvezama stranke (...) nije u razumnom roku odlučio sud (...).
(2)U odluci kojom usvaja ustavnu tužbu zbog nedonošenja akta u razumnom roku iz stavka 1. ovoga članka, Ustavni sud će nadležnom sudu odrediti rok za donošenje akta kojim će taj sud meritorno odlučiti o pravima i obvezama (...) podnositelja. Rok za donošenje akta počinje teći idućeg dana od dana objave odluke Ustavnog suda u »Narodnim novinama«.
(3)U odluci iz stavka
  1. ovoga članka Ustavni sud će odrediti primjerenu naknadu koja pripada podnositelju zbog povrede njegova ustavnog prava koju je sud učinio kada o pravima i obvezama podnositelja (...) nije odlučio u razumnom roku. Naknada se isplaćuje iz državnog proračuna u roku tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva stranke za njezinu isplatu.«. Ustavna tužba je osnovana.
  2. Povredu ustavnog prava na donošenje sudske odluke u razumnom roku Ustavni sud razmatra u svjetlu osobitih okolnosti svakog pojedinog slučaja. Razmatrajući navode ustavne tužbe i cijeli sudski spis predmeta, Ustavni sud je utvrdio da su se u ovom slučaju ostvarile pretpostavke za njegovo postupanje u smislu odredaba članka
  3. Ustavnog zakona. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima: 5.
  4. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA Prvostupanjski parnični postupak započeo je
  5. veljače 1996., podnošenjem tužbe Općinskom sudu u Sinju. Ustavna tužba podnesena je
  6. ožujka
  7. Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe postupak trajao ukupno osam
(8)godina, jedan
(1)mjesec i dvadeset devet
(29)dana. Ustavni sud napominje, međutim, da je Zakon o potvrđi­va­nju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i protokola br. 1, 4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 18/97, 6/99 – pročišćeni tekst, 8/99 – ispravak, u daljnjem tekstu: Zakon o potvrđivanju Konvencije) stupio na snagu dana
  1. studenoga
  2. godine. Od dana stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije, odredbe Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda Vijeća Europe čine, temeljem članka
  3. Ustava Republike Hrvatske, dio unutarnjeg pravnog poretka Republike Hrvatske. Dio unutarnjeg pravnog poretka Republike Hrvatske od tog dana čini i odredba članka
  4. stavka
  5. Konvencije pod nazivom »Pravo na pošteno suđenje« koja, između ostalog, propisuje: »Radi utvrđivanja svojih prava i obveza građanske naravi (...) svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud (...) u razumnom roku ispita njegov slučaj.«. Sukladno navedenom, pravo na donošenje sudske odluke u razumnom roku čini dio unutarnjeg pravnog poretka Republike Hrvatske od dana stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije (
  6. studenoga
  7. godine). S druge strane, pravo na donošenje sudske odluke u razumnom roku je ustavno pravo u Republici Hrvatskoj od
  8. studenoga 2000., izmjenama članka
  9. stavka
  10. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 113/00). Iz navedenih razloga, ispitivanje razumnosti trajanja sud­skih postupaka prije
  11. studenoga 1997., u pravilu, ne bi moglo biti predmetom ustavnosudskih postupaka temeljenih na članku
  12. Ustavnog zakona jer u dotadašnjem pravnom poretku Republike Hrvatske takvo pravo nije postojalo ni kao konvencijsko ni kao ustavno. Ustavni sud je, u konkretnom slučaju, ocijenio da se pravno relevantnim razdobljem, s aspekta povrede prava na razumnu duljinu trajanja sudskog postupka, smatra razdoblje od
  13. studenoga
  14. (to jest od dana stupanja na snagu Zakona o potvr­đivanju Konvencije) do
  15. ožujka
  16. (to jest do dana podnošenja ustavne tužbe), što ukupno iznosi šest
(6)godina, četiri
(4)mjeseca i dvadeset pet
(25)dana. 5.2. POSTUPANJE NADLEŽNIH SUDOVA Pregledom sudskog spisa predmeta, utvrđeno je da je Općinski sud u Sinju, do podnošenja ustavne tužbe, održao devet
(9)ročišta, dva puta je donesena prvostupanjska i dva puta drugostupanjska presuda. Općinski sud u Sinju bio je potpuno neaktivan u razdoblju od
  1. lipnja
  2. do
  3. lipnja 1998., dakle, preko dvije godine. U povodu žalbe tuženika protiv prvostupanjske presude od
  4. listopada 2000., koja je podnesena
  5. studenoga 2000., Županijski sud u Splitu donio je presudu
  6. ožujka 2004., dakle nakon tri
(3)godine, tri
(3)mjeseca i dvadeset jedan
(21)dan. Ne može se smatrati da bi ukupno trajanje sudskog postupka u parnici radi naknade štete u kojoj, prema ocjeni Ustavnog suda, nije bilo osobito složenih ni činjeničnih ni pravnih pitanja, udovoljilo zahtjevu suđenja u razumnom roku zajamčenom člankom
  1. stavkom
  2. Ustava. Stoga, Ustavni sud utvrđuje da je povrijeđeno ustavno pravo podnositelja da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o njihovim pravima ili obvezama, koje je zajamčeno člankom
  3. stavkom
  4. Ustava Republike Hrvatske. 5.
  5. PONAŠANJE PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE (TUŽITELJA U SUDSKOM POSTUPKU) Podnositelj ustavne tužbe nije svojim ponašanjem pridonio duljini sudskog postupka. 5.
  6. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA Dosadašnji tijek sudskog postupka ukazuje da se u konkretnom slučaju ne radi o osobito složenoj sudskoj stvari. POSEBNE OKOLNOSTI SLUČAJA
  7. Županijski sud u Splitu izvijestio je Ustavni sud da je u konkretnom predmetu donio presudu
  8. ožujka 2004., dakle, dvanaest dana prije podnošenja ustavne tužbe, no u času podno­šenja ustavne tužbe, podnositelj nije znao da je drugostupanjska presuda donesena. Spis predmeta s drugostupanjskom presudom od
  9. ožujka
  10. proslijeđen je Općinskom sudu u Sinju
  11. ožujka 2004., to jest, istoga dana kada je podnesena ustavna tužba. Sukladno navedenom, u skladu je s načelom vladavine prava da u primjeni članka
  12. Ustavnog zakona Ustavni sud ispituje eventualnu povredu ustavnog prava na donošenje sudske odluke u razumnom roku, nastalu u razmatranom pravno relevantnom razdoblju koje prema čvrstoj i ustaljenoj ustavnosudskoj praksi završava danom podnošenja ustavne tužbe, kao samostalnu povredu, neovisno o tome je li sudska odluka ipak donesena prije no što je okončan sam ustavnosudski postupak.
  13. U konkretnom slučaju, odluka nadležnog suda je donesena prije podnošenja ustavne tužbe Ustavnom sudu, ali s obzirom da podnositelj u vrijeme podnošenja ustavne tužbe za tu presudu nije znao, pravno relevantno razdoblje, za koje je Ustavni sud utvrdio povredu ustavnog prava podnositelja zajamčenog člankom
  14. stavkom
  15. Ustava, trajalo je od
  16. studenoga
  17. godine do dana podnošenja ustavne tužbe
  18. ožujka
  19. godine. Za navedeno razdoblje, u kojem je povreda nastupila, podnositelju pripada pravo na primjerenu naknadu u iznosu od 6.600,00 kuna. Pri utvrđivanju visine naknade, temeljem članka
  20. stavka
  21. Ustavnog zakona, Ustavni sud uzeo je u obzir sve okolnosti slučaja, imajući pritom u vidu i vrstu postupka o kojem se radi. Uvažavajući činjenicu da je sudska odluka u konkretnom predmetu donesena prije prestanka trajanja pravno relevantnog razdoblja u kojem je Ustavni sud ispitivao i utvrdio povredu ustav­nog prava podnositelja zajamčenog člankom
  22. stavkom
  23. Ustava, ovlaštenje Ustavnog suda da nadležnom redovnom sudu naloži donošenje sudske odluke u određenom roku, utemeljeno na članku
  24. stavku
  25. Ustavnog zakona, u konkretnom slučaju nije potrebno primijeniti.
  26. Sukladno odredbi članka
  27. stavka
  28. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama II. i III. izreke ove odluke.
  29. Odluka o objavi (točka IV. izreke) temelji se na odredbi članka
  30. Ustavnog zakona. Broj: U-IIIA-1201/2004 Zagreb,
  31. rujna
  32. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Predsjednik Vijeća dr. sc. Jasna Omejec, v. r. Odluka, NN 136/2004-2412 Više Dio NN: Službeni Vrsta dokumenta: Odluka Izdanje: NN 136/2004 Broj dokumenta u izdanju: 2412 Donositelj:USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Datum tiskanog izdanja: 30.9.
  33. ELI: /eli/sluzbeni/2004/136/2412 Opći uvjeti korištenjaZaštita privatnostiPristup podatcimaELI©
  34. g. Narodne novine d.d. , izrada Novena d.o.o. Opći uvjeti korištenja Odgovornost za objavljene sadržaje Narodne novine d.d. će poduzeti razumne i odgovarajuće napore kako bi informacije na ovim internetskim stranicama bile potpune i točne, ali ne odgovara u slučaju njihove netočnosti ili nepotpunosti. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za štetu ili povredu koja može biti rezultat korištenja ili nemogućnosti korištenja bilo kojeg dijela ove web-lokacije ili nečeg što je na njoj objavljeno. Ove internetske stranice sadrže i informacije trećih osoba i poveznice na druge internetske sadržaje. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje na vanjskim izvorima podataka do kojih mogu voditi poveznice s naših internetskih stranica, niti odgovara, niti upućuje na način i uvjete korištenja tih sadržaja. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje koje na ove internetske stranice stave treće osobe. Zaštita autorskog prava Svi sadržaji objavljeni na ovim internetskim stranicama zaštićeni su autorskim pravom i mogu se koristiti samo pod uvjetima propisanim Zakonom. Promjene Narodne novine d.d. zadržavaju pravo izmjene, dopune ili uklanjanja bilo kojeg dijela ovih internetskih stranica u bilo kojem trenutku. Promjene stupaju na snagu objavljivanjem na ovim internetskim stranicama ili kada su korisnici o njima obaviješteni. Zaštita privatnosti Narodne novine d.d se obvezuju poštivati anonimnost i privatnost korisnika ovih internetskih stranica. O posjetiteljima se neće prikupljati nikakvi osobni podaci osim u slučajevima ako ih posjetitelj dobrovoljno dostavi Narodnim novinama d.d. U slučajevima kad je poznat indentitet posjetitelja/pošiljatelja, njegovi će se podaci koristiti samo u svrhu zbog koje ih je pošiljatelj poslao. Narodne novine d.d. takve podatke mogu koristiti i za što bolji uvid i razumijevanja pojedinačnih potreba i zahtjeva korisnika kao i razvijanja mogućnosti što kvalitetnijega pružanja svojih usluga korisnicima. Narodne novine d.d. se obvezuju da navedene podatke neće učiniti dostupnim bilo kojoj trećoj osobi odnosno strani bez izričitoga pristanka korisnika. Narodne novine d.d. upozoravaju posjetitelje/korisnike na ograničenja suvremenih informacijsko-komunikacijskih tehnologija u odnosu na sigurnost i zaštitu privatnosti osobnih podataka.

🔗 Na službeni izvor

AI objašnjenje na temelju službenog teksta zakona. Okvirno, ne zamjenjuje pravni savjet.