← Hrvatska

Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-IIIA-3004/2002 od 7. rujna 2004.

Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-IIIA-3004/2002 od

  1. rujna
  2. Upute za korištenje Elektronička pošta Početna stranica Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-IIIA-3004/2002 od
  3. rujna
  4. NN 138/2004 (4.10.2004.), Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-IIIA-3004/2002 od
  5. rujna
  6. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE 2430 Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Jasna Omejec, predsjednik Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Mrkonjić, Emilija Rajić i Vice Vukojević, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi A. J., E. J. i mldb. S. J., koje zastupa Z. N., odvjetnik u Z., na sjednici održanoj
  7. rujna
  8. godine, jednoglasno je donio ODLUKU I. Ustavna tužba se usvaja. II. Na temelju članka
  9. stavka
  10. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 49/02 – pročišćeni tekst), podnositeljima ustavne tužbe određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka
  11. stav­ka
  12. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01 – pročišćeni tekst) i to:
  13. A. J. iz N., M. B. bb, iznos od 4.400,00 kuna,
  14. E. J. iz N., M. B. bb, iznos od 4.400,00 kuna
  15. S. J. iz N., M. B. bb, iznos od 4.400,00 kuna. III. Naknada iz točke II. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu. IV. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«. Obrazloženje
  16. Podnositelji ustavne tužbe, temeljem članka
  17. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 49/02 – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnijeli su dana
  18. prosinca
  19. godine ustavnu tužbu radi duljine parničnog postupka koji se vodio pred Općinskim sudom u Zagrebu, smatrajući da je time povrijeđeno njihovo ustavno pravo na suđenje u razumnom roku. ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK
  20. Ustavni sud je u postupku pokrenutom ustavnom tužbom, primjenom članka
  21. Ustavnog zakona, na temelju uvida u spis predmeta i očitovanja predsjednika Općinskog suda u Zagrebu, broj: 23-Su-183/03 od
  22. svibnja
  23. godine, te dopuna očito­vanja od
  24. studenoga
  25. godine i
  26. lipnja
  27. godine, u predmetu tog suda, broj: Pn-821/98 utvrdio sljedeće činjenice, koje su pravno relevantne za odlučivanje o povredi ustavnog prava podnositelja, zajamčenog člankom
  28. stavkom
  29. Ustava; –
  30. veljače
  31. godine podnositelji su Općinskom sudu u Zagrebu podnijeli tužbu protiv tuženika Ministarstva zdravstva Republike Hrvatske i Kliničkog bolničkog centra R., Bolnica »B. S.« iz R., radi naknade štete koju su pretrpjeli zbog duševnih boli zbog smrti djeteta i brata, te činjenice da su, bez odobrenja od umrlog uzeti organi za presađivanje, –
  32. lipnja
  33. godine održano je ročište na kojem je punomoćnik drugotuženika predao pismeni odgovor na tužbu, dok za druge stranke dostava nije iskazana, –
  34. rujna
  35. godine odgođeno je ročište radi neuredne dostave, naloženo drugotuženiku dostava dokumenata, –
  36. siječnja
  37. godine održano je ročište na kojem je sud provodio dokaz saslušanja prvotužiteljice i zaprimao tražene dokumente, –
  38. lipnja
  39. godine održano je ročište na kojem je prvotuženik istakao prigovor promašene pasivne legitimacije, drugotuženik izlagao o dosadašnjim navodima kao u podnesku
  40. svibnja
  41. godine, kojim je predložio da se o postojanju ove parnice obavijesti C. o. d.d. Z., F. R., te je sud naložio rok od 3 dana da se očituju da li je sporno da je kod prednika tužitelja nastupila smrt po medicinskim kriterijima za utvrđivanje smrti u smislu Pravilnika o načinu utvrđivanja nastanka smrti osobe od koje se mogu uzimati dijelovi tijela radi presađivanja u svrhu liječenja (»Službeni list«, broj 74/82), kojem nalogu su tužitelji udovoljili, – na ročištu
  42. rujna
  43. godine sud je proveo dokaze saslušanja stranaka te godinu i pol dana nakon podnošenja tužbe odredio medicinsko vještačenje, ali ne po prijedlogu tužitelja na trošak tuženika, na okolnost utvrđenja da li je kod pokojnog D. J., na osnovi medicinskih kriterija i propisan način, utvrđen prestanak rada mozga, – nalog da prvotuženica uplati naloženi predujam za vješ­ta­če­nje otposlan je tek
  44. siječnja
  45. godine, dakle, nakon četiri i pol mjeseca od održanog ročišta, – podneskom od
  46. veljače
  47. godine tužitelji su pred­ložili sudu da odustane od vještačenja, jer tuženici neuplaći­va­njem predujma namjerno odugovlače postupak, – nakon što je
  48. travnja
  49. godine drugotuženica uplatila vještačenje, a sud je donio rješenje o određivanju vještaka
  50. travnja
  51. godine, dakle, sedam mjeseci nakon što je, prema svojoj procjeni, a ne po prijedlogu stranaka, odredio da će se medicinsko vještačenje održati, a tek je
  52. kolovoza
  53. godine, po proteku devet mjeseci o donošenju rješenja o provođenju medicinskog vještačenja, doneseno rješenje o zadatku vještaka, koje vještačenje je i izvršeno
  54. studenoga
  55. godine, –
  56. siječnja
  57. godine zaprimljeno je očitovanje tuži­telja na nalaz i mišljenje vještaka, –
  58. lipnja
  59. godine tužitelji povlače tužbu u odnosu na Republiku Hrvatsku, čemu se tuženica ne protivi, –
  60. listopada
  61. godine tužitelji opetovano mole da se hitno zakaže nova rasprava i nastavi postupak, – rješenjem od
  62. siječnja
  63. godine sud utvrđuje da je tužba protiv Republike Hrvatske povučena, –
  64. lipnja
  65. godine, dakle, godinu i pol od dostave sudu nalaza i mišljenja vještaka, tužitelji ponovno mole zakazivanje ročišta, –
  66. studenoga
  67. godine, tužitelji ponavljaju molbu za zakazivanjem ročišta, –
  68. siječnja
  69. godine, tužitelji mole zakazivanje ročišta, – ročište je održano
  70. srpnja
  71. godine, dakle, skoro četiri godine nakon zadnjeg ročišta, na kojem su tužitelji uložili prigovor na očitovanje vještaka, koji je već pismenim putem ranije tijekom
  72. godine dostavljen sudu i nalazio se u spisu, – tek na ročištu
  73. listopada
  74. godine pozvan je vještak da se očituje na nalaz i mišljenje koje je dostavio sudu, skoro dvije godine prije tog ročišta, –
  75. travnja
  76. godine sud donosi presudu u ovoj pravnoj stvari na koju su tuženik i umješač na strani tuženika izjavili žalbe. OČITOVANJE OPĆINSKOG SUDA U ZAGREBU
  77. Na temelju članka
  78. alineje
  79. Ustavnog zakona, Ustavni sud je zatražio od Općinskog suda u Zagrebu da se izjasni o navodima ustavne tužbe. U očitovanju od
  80. veljače i
  81. studenoga 2003., te
  82. lipnja
  83. godine Općinski sud u Zagrebu navodi kronologiju postupanja u predmetu, trajanje postupka pred tim sudom obrazlaže činjenicom da je sutkinja, koja je vodila predmet, u srpnju
  84. godine počela koristiti porodiljni dopust, te je sada uredujuća sutkinja predmet primila
  85. rujna
  86. godine zajedno s još tisuću spisa. PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK
  87. Odredbom članka
  88. stavka
  89. Ustava Republike Hrvat­ske, propisano je: »Svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud (...) u razumnom roku odluči o njegovim pravima i obvezama (...).«. Odredbama članka
  90. Ustavnog zakona propisano je: »

(1)Ustavni sud će pokrenuti postupak po ustavnoj tužbi i prije no što je iscrpljen pravni put, u slučaju kad o pravima i obvezama stranke (...) nije u razumnom roku odlučio sud (...).
(2)U odluci kojom usvaja ustavnu tužbu zbog nedonošenja akta u razumnom roku iz stavka 1. ovoga članka, Ustavni sud će nadležnom sudu odrediti rok za donošenje akta kojim će taj sud meritorno odlučiti o pravima i obvezama (...) podnositelja. Rok za donošenje akta počinje teći idućeg dana od dana objave odluke Ustavnog suda u »Narodnim novinama«.
(3)U odluci iz stavka
  1. ovoga članka Ustavni sud će odrediti primjerenu naknadu koja pripada podnositelju zbog povrede njegova ustavnog prava koju je sud učinio kada o pravima i obvezama podnositelja (...) nije odlučio u razumnom roku. Naknada se isplaćuje iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva stranke za njezinu isplatu.«. Ustavna tužba je osnovana.
  2. Uvidom u spis Općinskog suda u Zagrebu, broj: Pn-821/98 Ustavni sud je utvrdio da su se u ovom slučaju ostvarile pretpostavke za postupanje temeljem odredbe članka
  3. Ustavnog zakona. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima: 5.
  4. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA Prvostupanjski parnični postupak započeo je
  5. veljače
  6. godine, tužbom podnositelja protiv tuženika Ministarstva zdravstva Republike Hrvatske i Kliničkog bolničkog centra R., Bolnica »B. S.«, radi naknade štete. Ustavna tužba podnesena je dana
  7. prosinca
  8. godine, a do tog dana sudski postupak nije pravomoćno okončan, pa Ustavni sud utvrđuje da do dana podnošenja ustavne tužbe postupak u ovom predmetu traje ukupno četiri
(4)godine, deset
(10)mjeseci i osam
(8)dana. Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokola, broj 1, 4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 18/97, 6/99 - pročišćeni tekst i 8/99 – ispravak, u daljnjem tekstu: Zakon o potvrđivanju Konvencije) stupio je na snagu dana
  1. studenoga
  2. godine. Od dana stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije, odredbe Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda Vijeća Europe (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) čine, temeljem članka
  3. Ustava Republike Hrvatske, dio unutarnjeg pravnog poretka Republike Hrvatske. Dio unutarnjeg pravnog poretka Republike Hrvatske od tog dana čini i odredba članka
  4. stavka
  5. Europske konvencije pod nazivom »Pravo na pošteno suđenje«, koja između ostalog propisuje: »Radi utvrđivanja svojih prava i obveza građanske naravi (...) svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud (...) u razumnom roku ispita njegov slučaj.«. Pravo na donošenje sudske odluke u razumnom roku čini dio unutarnjeg pravnog poretka Republike Hrvatske od dana stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije (
  6. studenoga
  7. godine). Pravo na donošenje sudske odluke u razumnom roku je ustavno pravo u Republici Hrvatskoj od
  8. studenoga
  9. godine (dana proglašenja Promjena Ustava). Ustavni sud je ocijenio da se u ovom slučaju pravno relevantnim razdobljem, sa stajališta povrede prava na donošenje sudske odluke u razumnom roku, smatra razdoblje od
  10. veljače
  11. godine (to jest od dana podnošenja tužbe sudu) do
  12. prosinca
  13. godine (to jest do dana podnošenja ustavne tužbe), što ukupno iznosi četiri
(4)godine, deset
(10)mjeseci i osam
(8)dana. 5.
  1. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA Ustavni sud je utvrdio da je u razmatranom, pravno relevantnom razdoblju, u postupku pred prvostupanjskim sudom razdoblje relativne neaktivnosti suda od
  2. lipnja
  3. godine, kada je tužitelj povukao tužbu protiv prvotuženice, do
  4. srpnja
  5. godine, kada je održano ročište, dakle, računajući samo do trenutka podnošenja ustavne tužbe, godinu
(1)dana i šest
(6)mjeseci, a do održanog ročišta dvije
(2)godine i mjesec
(1)dana. 5.
  1. PONAŠANJE PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE (TU­ŽITELJA U SUDSKOM POSTUPKU) Prema utvrđenju Ustavnog suda, podnositelji ustavne tužbe, kao tužitelji u sudskom postupku, svojim ponašanjem tijekom postupka nisu bitno doprinijeli duljini trajanja sudskog postupka. 5.
  2. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA Navodi tužbe ne ukazuju da bi se radilo o složenom predmetu. POSEBNE OKOLNOSTI SLUČAJA
  3. Općinski sud u Zagrebu naknadno je izvjestio Ustavni sud da je dana
  4. travnja
  5. godine donio presudu i rješenje, broj: Pn-8214/
  6. Na dan donošenja presude Općinskog suda u Zagrebu postupak pred Ustavnim sudom još nije bio okončan. Prema stajalištu Ustavnog suda, izraženom u predmetu, broj: U-IIIA-905/2003 od
  7. svibnja
  8. godine i objavljenog u »Narodnim novinama«, broj 58 od
  9. svibnja
  10. godine, u skladu s načelom vladavine prava, u primjeni članka
  11. Ustavnog zakona, Ustavni sud ispituje eventualnu povredu ustavnog prava na donošenje sudske odluke u razumnom roku, nastalu u razmatranom pravno relevantnom razdoblju, koje prema čvrstoj i usta­ljenoj ustavnosudskoj praksi završava danom podnošenja ustavne tužbe, kao samostalnu povredu neovisno o tome je li sudska odluka ipak donesena prije no što je okončan sam ustavnosudski postupak.
  12. U konkretnom slučaju, odluka nadležnog suda nije donesena do podnošenja ustavne tužbe Ustavnom sudu, pa je pravno relevantno razdoblje, za koje je Ustavni sud utvrdio povredu ustavnog prava podnositelja zajamčenog člankom
  13. stavkom
  14. Ustava, trajalo od
  15. veljače
  16. godine do dana podnošenja ustavne tužbe
  17. prosinca
  18. godine. Trajanje sudskog postupka prvog stupnja u parnici radi naknade štete u kojoj, prema ocjeni Ustavnog suda, nije bilo osobito složenih niti činjeničnih niti pravnih pitanja, nije udovoljilo zahtjevu suđenja u razumnom roku zajamčeng člankom
  19. stavkom
  20. Ustava. Stoga, Ustavni sud utvrđuje da je povrijeđeno ustavno pravo podnositelja da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o njegovim pravima ili obvezama, koje je zajamčeno člankom
  21. stavkom
  22. Ustava Republike Hrvatske. Za navedeno razdoblje, u kojem je povreda nastupila, podnositeljima pripada pravo na primjerenu naknadu. Pri utvrđivanju visine naknade, temeljem članka
  23. stavka
  24. Ustavnog zakona, Ustavni sud uzeo je u obzir sve okolnosti slučaja, imajući pritom u vidu i vrstu postupka o kojem se radi. Uvažavajući činjenicu da je sudska odluka u konkretnom predmetu donesena nakon prestanka trajanja pravno relevantnog razdoblja u kojem je Ustavni sud ispitivao i utvrdio povredu ustavnog prava podnositelja zajamčenog člankom
  25. stavkom
  26. Ustava, ovlaštenje Ustavnog suda da nadležnom redovnom sudu naloži donošenje sudske odluke u određenom roku, utemeljeno na članku
  27. stavku
  28. Ustavnog zakona, u konkretnom slučaju nije potrebno primijeniti.
  29. Sukladno članku
  30. stavku
  31. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama II. i III. izreke ove odluke.
  32. Odluka o objavi (točka IV. izreke) temelji se na odredbi članka
  33. Ustavnog zakona. Broj: U-IIIA-3004/2002 Zagreb,
  34. rujna
  35. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Predsjednik Vijeća dr. sc. Jasna Omejec, v. r. Odluka, NN 138/2004-2430 Više Dio NN: Službeni Vrsta dokumenta: Odluka Izdanje: NN 138/2004 Broj dokumenta u izdanju: 2430 Donositelj:USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Datum tiskanog izdanja: 4.10.
  36. ELI: /eli/sluzbeni/2004/138/2430 Opći uvjeti korištenjaZaštita privatnostiPristup podatcimaELI©
  37. g. Narodne novine d.d. , izrada Novena d.o.o. Opći uvjeti korištenja Odgovornost za objavljene sadržaje Narodne novine d.d. će poduzeti razumne i odgovarajuće napore kako bi informacije na ovim internetskim stranicama bile potpune i točne, ali ne odgovara u slučaju njihove netočnosti ili nepotpunosti. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za štetu ili povredu koja može biti rezultat korištenja ili nemogućnosti korištenja bilo kojeg dijela ove web-lokacije ili nečeg što je na njoj objavljeno. Ove internetske stranice sadrže i informacije trećih osoba i poveznice na druge internetske sadržaje. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje na vanjskim izvorima podataka do kojih mogu voditi poveznice s naših internetskih stranica, niti odgovara, niti upućuje na način i uvjete korištenja tih sadržaja. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje koje na ove internetske stranice stave treće osobe. Zaštita autorskog prava Svi sadržaji objavljeni na ovim internetskim stranicama zaštićeni su autorskim pravom i mogu se koristiti samo pod uvjetima propisanim Zakonom. Promjene Narodne novine d.d. zadržavaju pravo izmjene, dopune ili uklanjanja bilo kojeg dijela ovih internetskih stranica u bilo kojem trenutku. Promjene stupaju na snagu objavljivanjem na ovim internetskim stranicama ili kada su korisnici o njima obaviješteni. Zaštita privatnosti Narodne novine d.d se obvezuju poštivati anonimnost i privatnost korisnika ovih internetskih stranica. O posjetiteljima se neće prikupljati nikakvi osobni podaci osim u slučajevima ako ih posjetitelj dobrovoljno dostavi Narodnim novinama d.d. U slučajevima kad je poznat indentitet posjetitelja/pošiljatelja, njegovi će se podaci koristiti samo u svrhu zbog koje ih je pošiljatelj poslao. Narodne novine d.d. takve podatke mogu koristiti i za što bolji uvid i razumijevanja pojedinačnih potreba i zahtjeva korisnika kao i razvijanja mogućnosti što kvalitetnijega pružanja svojih usluga korisnicima. Narodne novine d.d. se obvezuju da navedene podatke neće učiniti dostupnim bilo kojoj trećoj osobi odnosno strani bez izričitoga pristanka korisnika. Narodne novine d.d. upozoravaju posjetitelje/korisnike na ograničenja suvremenih informacijsko-komunikacijskih tehnologija u odnosu na sigurnost i zaštitu privatnosti osobnih podataka.

🔗 Na službeni izvor

AI objašnjenje na temelju službenog teksta zakona. Okvirno, ne zamjenjuje pravni savjet.