← Hrvatska

Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-IIIA-1663/2002 od 22. rujna 2004.

Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-IIIA-1663/2002 od

  1. rujna
  2. Upute za korištenje Elektronička pošta Početna stranica Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-IIIA-1663/2002 od
  3. rujna
  4. NN 139/2004 (6.10.2004.), Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-IIIA-1663/2002 od
  5. rujna
  6. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE 2456 Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću za odlučiva­nje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Jasna Omejec, predsjednik Vijeća, te suci Marijan Hra­njski, Mario Kos, Ivan Mrko­njić, Emilija Rajić i Vice Vukojević, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi Z. K. iz P. B., koje­g zastupa punomoćnik B. S., odvjetnik iz Z., na sjednici održanoj
  7. rujna
  8. godine, jednoglasno je donio ODLUKU I. Ustavna tužba se usvaja. II. Općinski sud u Zagrebu dužan je donijeti odluku o predmetu koji se vodi pred tim sudom pod brojem: Pn-2851/95 (ranije broj: PN-3827/92) u najkraćem mogućem roku, ali ne du­ljem od šest

(6)mjeseci, računajući od prvog iduće­g dana od dana objave ove odluke u »Narodnim novinama«. III. Na teme­lju članka
  1. stavka
  2. Ustavnog zakona o Ustav­nom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 49/
  3. – pročišćeni tekst), podnosite­lju ustavne tužbe, Z. K. iz P. B., određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz člana
  4. stavka
  5. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/
  6. – pročišćeni tekst) u iznosu od 6.150,00 kuna. IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnoše­nja zahtjeva podnosite­lja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za ­njezinu isplatu. V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«. Obrazloženje
  7. Ustavna tužba podnesena je
  8. srp­nja
  9. godine teme­ljem odredaba članka
  10. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 49/
  11. – pročišćeni tekst, u da­lj­njem tekstu: Ustavni zakon), jer podnosite­lj smatra da mu je predugim traja­njem parničnog postupka radi naknade štete, koje­g od
  12. godine vodi pred Općinskim sudom u Zagrebu, povrijeđeno pravo na pošteno suđe­nje u razumnom roku iz članka
  13. Ustava Republike Hrvatske. Podnosite­lj predlaže da Sud naloži Općinskom sudu u Zagrebu da u roku od dva mjeseca donese meritornu presudu u predmetu posl. broj: Pn-2852/
  14. Ujedno predlaže da mu Sud dosudi naknadu u iznosu od 60.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama od dana donoše­nja odluke do isplate. ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK
  15. Ustavni sud je u postupku pokrenutom ustavnom tužbom, primjenom članka
  16. Ustavnog zakona, utvrdio s­ljedeće či­njenice koje su pravno relevantne za odlučiva­nje o povredi ustav­nog prava podnosite­lja, zajamčenog člankom
  17. stavkom
  18. Ustava: – podnosite­lj je
  19. rujna
  20. godine podnio protiv Z. »T.« d.d. K., tužbu Općinskom sudu u Zagrebu, radi naknade štete nastale u prometnoj nezgodi
  21. lip­nja
  22. godine; – u postupku je održano ročište
  23. studenoga
  24. godine, te je određeno provođe­nje medicinskog vještače­nja, nakon če­ga,
  25. ožujka
  26. godine podnosite­lj povisuje tužbeni zahtjev glede iznosa naknade štete; – rješe­njem, broj: PN-3827/92 od
  27. trav­nja
  28. godine, Općinski sud u Zagre­bu oglasio se stvarno nenadležnim u predmetnom postupku, s obrazlože­njem da je u privrednim sporovima između domaćih pravnih osoba i inozemnih fizičkih i pravnih osoba nadležan privredni sud, te je nakon pravomoćnosti rješe­nja cijeli spis ustupio Okružnom privrednom sudu u Zagrebu
  29. svib­nja
  30. godine; – rasprava pred Okružnim privrednim sudom održana je
  31. srp­nja
  32. te je riješeno da se pozove tuženik radi očitova­nja na podnesak tužite­lja od
  33. VI.
  34. (poviše­nje tužbenog zahtjeva) i navodi da će se odrediti vještače­nje; – podneskom od
  35. rujna
  36. podnosite­lj predlaže određi­va­­nje vještače­nja za procjenu motornih vozila; – rješe­njem, broj: P-5587/93 od
  37. rujna
  38. godine, Trgovački sud u Zagrebu, oglasio se stvarno nenadležnim te je po pravomoćnosti tog rješe­nja ustupio predmet Općinskom sudu u Zagrebu
  39. trav­nja
  40. godine; – podneskom Općinskom sudu u Zagrebu od
  41. lip­nja
  42. podnosite­lj moli zakaziva­nje rasprave; – podneskom od
  43. srp­nja
  44. podnosite­lj povisuje tužbeni zahtjev; – pred Općinskim sudom u Zagrebu održano je ročište
  45. studenoga
  46. godine, na kojem je u povodu prijedloga podnosite­lja određeno vještače­nje o visini štete na ­nje­govom vozilu, nakon če­ga je održana rasprava
  47. svib­nja
  48. godine koja je nakon sasluša­nja dva vještaka odgođena i s­ljedeća je zakazana za
  49. rujna
  50. godine, no toga dana nije održana; – podneskom od
  51. siječ­nja
  52. podnosite­lj moli zaka­zi­va­nje rasprave; – podneskom od
  53. trav­nja
  54. podnosite­lj moli zakaziva­nje rasprave radi dovrše­nja predmeta; – s­ljedeća rasprava pred Općinskim sudom u Zagrebu održana je
  55. studenoga
  56. godine s izmije­njenim vijećem, zbog če­ga je rasprava počela iznova, a riješeno je da se provede vještače­nje na okolnost nastanka prometne nezgode i dopunsko vještače­nje radi pojaš­nje­nja usmenog nalaza danog na ročištu
  57. svib­nja
  58. godine, te sasluša­nje podnosite­lja na okolnost nastanka štetnog događaja, suodgovornosti za nastupa­nje pos­ljedica i potrebe tuđe pomoći i ­nje­ge i uništene odjeće, s tim da će se sljedeće ročište odrediti pismenim putem po uplati predujma za vještače­nje; – podneskom od
  59. studenoga
  60. podnosite­lj se protivi novom prometnom vještače­nju i inzistira da se predmet dovrši bez tog prometnog vještače­nja te preinačuje tužbu na način da traži zakonske kamate na glavnicu i parnični trošak od presuđe­nja do isplate; – predsjednik Općinskog suda u Zagrebu,
  61. ožujka
  62. godine zatražio je od Ministarstva pravosuđa da za potrebe predmetne parnice diplomatskim putem izvrši dostavu podneska podnosite­lja od
  63. studenoga
  64. godine tuženiku, kao i da tuženika pozove da na službenom jeziku Općinskog suda u Zagrebu dostavi svoje podneske od
  65. listopada 1992.,
  66. studenoga
  67. i
  68. ožujka
  69. godine; – podneskom od
  70. lip­nja
  71. podnosite­lj moli zakaziva­nje rasprave; – podneskom od
  72. prosinca
  73. podnosite­lj moli zakazi­va­nje rasprave, jer je od pos­ljed­nje prošlo više od godine dana; – Ministarstvo pravosuđa je
  74. ožujka
  75. dostavilo Općinskom sudu u Zagrebu dokaz da je Okružni sud u Krškom uručio pismena ovlaštenom predstavniku tuženika
  76. prosinca 1998.; nema podatka kada je Ministarstvo pravosuđa otpremilo isto pismeno; – Općinski sud u Zagrebu, rješe­njem od
  77. lip­nja
  78. godine, poziva tuženika na uplatu predujma za provođe­nje prometnog vještače­nja i dostav­lja ga istoga dana Ministarstvu pravosuđa radi dostave tuženiku diplomatskim putem; – podneskom od
  79. rujna
  80. podnosite­lj inzistira da se konačno zakaže rasprava nakon dvije godine; – rješe­njem od
  81. srp­nja
  82. Općinski sud u Zagrebu poziva vještaka da u da­lj­njem roku od 15 dana dostavi sudu svoj pismeni nalaz i miš­lje­nje; – Ministarstvo pravosuđa je
  83. listopada
  84. dostavilo Općinskom sudu u Zagrebu dokaz da je Okružni sud u Krškom uručio pismeno tuženiku
  85. trav­nja 2000.; nema podatka kada je Ministarstvo pravosuđa otpremilo isto pismeno; – podneskom od
  86. prosinca
  87. podnosite­lj predlaže sudu da rješe­njem pozove vještaka na izradu nalaza i dostavu spisa; – Općinski sud u Zagrebu, rješe­njem od
  88. ve­ljače
  89. godine, nalaže vještaku da mu »žurno« dostavi nalaz i miš­lje­nje, što je vještak učinio
  90. ve­ljače
  91. godine, pa rješe­njem od
  92. ve­ljače
  93. godine poziva punomoćnika podnosite­lja da dostavi prijevod tog nalaza i miš­lje­nja na slovenski jezik radi dostave tuženiku, što je punomoćnik učinio
  94. ve­ljače
  95. godine, ali nije dostavio prijevod podneska kojim je specificirao tužbeni zahtjev; –
  96. ožujka
  97. godine, zamjenik punomoćnika tužite­lja zamolio je rok kako bi podnesak (specifikacija tužbenog zahtjeva od
  98. ve­ljače 2001.) preveo na slovenski jezik, ali u sudskom spisu nema dokaza da je on to uopće učinio; – podneskom od
  99. prosinca
  100. podnosite­lj moli zakazi­va­nje rasprave; – podneskom od
  101. svib­nja
  102. podnosite­lj moli što hitnije zakazati raspravu; – Općinski sud u Zagrebu, rješe­njem od
  103. studenoga
  104. i istovjetnim rješe­njem od
  105. prosinca 2002., poziva punomoćnika tužite­lja da u roku od 15, odnosno 3 dana dostavi u spis prijevod podneska kojim specificira tužbeni zahtjev od
  106. ve­ljače 2001., kao i prijevod poziva za ročište zakazano za
  107. svib­nja
  108. u 9,00 sati, na slovenski jezik, ovjereno od ovlaštenoga sudskog tumača, kako bi se isti uz vještvo dostavili tuženiku diplomatskim putem, a u prilogu tog rješe­nja dostav­ljen je i poziv za ročište zakazano za
  109. svib­nja 2003.; – na ročištu zakazanom za
  110. svib­nja 2003., rasprava nije održana zbog bolesti raspravnog suca; – rješe­njem od
  111. srp­nja 2003., Općinski sud u Zagrebu, ponovno nalaže punomoćniku tužite­lja da u roku od 3 dana dostavi u spis prijevod podneska kojim specificira tužbeni zahtjev od
  112. ve­ljače
  113. i prijevod poziva na ročište koje je zakazano za
  114. listopada 2003., čemu podnosite­lj udovo­ljava
  115. srp­nja 2003., pa su prevedeni podnesak i poziv,
  116. srp­nja
  117. dostav­ljeni Ministarstvu pravosuđa, uprave i lokalne samouprave radi dostave tuženom diplomatskim putem, a dostava je obav­ljena
  118. rujna 2003.; – na raspravu održanu
  119. listopada
  120. nije se odazvao uredno pozvani tuženi, riješeno je da se sasluša tužite­lj na okolnosti pruža­nja tuđe pomoći i ­nje­ge te naruže­nja, a s­ljedeće ročište zakazano je za
  121. siječ­nja 2004.; – ročište zakazano za
  122. siječ­nja
  123. nije održano zbog bolesti suca, pa je s­ljedeće zakazano za
  124. siječ­nja
  125. PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK
  126. Odredbom članka
  127. stavka
  128. Ustava Republike Hrvat­ske, propisano je s­ljedeće: »Svatko ima pravo da zakonom ustanov­ljeni neovisni i nepristrani sud (…) u razumnom roku odluči o ­nje­govim pravima i obvezama (…)«. Odredbom članka
  129. stavka
  130. Ustavnog zakona propisano je s­ljedeće: »
(1)Ustavni sud će pokrenuti postupak po ustavnoj tužbi i prije no što je iscrp­ljen pravni put, u slučaju kad o pravima i obvezama stranke (…) nije u razumnom roku odlučio sud (…).
(2)U odluci kojom usvaja ustavnu tužbu zbog nedonoše­nja akta u razumnom roku iz stavka 1. ovoga članka, Ustavni sud će nadležnom sudu odrediti rok za donoše­nje akta kojim će taj sud meritorno odlučiti o pravima i obvezama (…) podnosite­lja. Rok za donoše­nje akta poči­nje teći iduće­g dana od dana objave odluke Ustavnog suda u »Narodnim novinama«.
(3)U odluci iz stavka
  1. ovoga članka Ustavni sud će odrediti primjerenu naknadu koja pripada podnosite­lju zbog povrede ­nje­gova ustavnog prava koju je sud učinio kada o pravima i obvezama podnosite­lja (...) nije odlučio u razumnom roku. Naknada se isplaćuje iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnoše­nja zahtjeva stranke za njezinu isplatu«. Ustavna tužba je osnovana.
  2. Povredu ustavnog prava na donoše­nje sudske odluke u razumnom roku Ustavni sud razmatra u svjetlu osobitih okolnosti svakog pojedinog slučaja. Razmatrajući navode ustavne tužbe i dokumentaciju koja prileži tužbi, Ustavni sud je utvrdio da su u konkretnom slučaju ispu­njene pretpostavke za postupa­nje Suda u smislu odredbi članka
  3. Ustavnog zakona. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže s­ljedećim utvrđe­njima: 4.
  4. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA Prvostupa­njski parnični postupak započeo je
  5. rujna
  6. godine podnoše­njem tužbe Općinskom sudu u Zagrebu. Ustavna tužba podnijeta je
  7. srp­nja
  8. godine. Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnoše­nja ustavne tužbe postupak trajao ukupno devet godina, devet mjeseci i dvadeset dva dana. Zakon o potvrđiva­nju Konvencije za zaštitu ­ljudskih prava i teme­ljnih sloboda i protokola br. 1, 4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju za zaštitu ­ljudskih prava i teme­ljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 18/97, 6/99 – pročišćeni tekst, 8/99 – ispravak, u da­lj­njem tekstu: Zakon o potvrđiva­nju Konvencije) stupio je na snagu
  9. studenoga
  10. godine. Od dana stupa­nja na snagu Zakona o potvrđiva­nju Konvencije, odredbe Konvencije za zaštitu ­ljudskih prava i teme­ljnih sloboda Vijeća Europe čine, teme­ljem članka
  11. Ustava Republike Hrvatske, dio unutar­nje­g pravnog poretka Republike Hrvatske. Dio unutar­nje­g pravnog poretka Republike Hrvatske od tog dana čini i odredba članka
  12. stavka
  13. Europske konvencije pod nazivom »Pravo na pošteno suđe­nje« koja, između ostalog, propisuje sljedeće: »Radi utvrđiva­nja svojih prava i obveza građanske naravi (...) svatko ima pravo da zakonom ustanov­ljeni neovisni i nepristrani sud (...) u razumnom roku ispita ­nje­gov slučaj«. Pravo na donoše­nje sudske odluke u razumnom roku čini dio unutar­nje­g pravnog poretka Republike Hrvatske od dana stupa­nja na snagu Zakona o potvrđiva­nju Konvencije (
  14. studenoga
  15. godine). Pravo na donošenje sudske odluke u razumnom roku je ustavno pravo u Republici Hrvatskoj od
  16. studenoga
  17. godine (dana proglaše­nja Ustava). Ispitiva­nje razumnosti traja­nja sud­skih postupaka prije
  18. studenoga
  19. godine, u pravilu, ne bi moglo biti predmetom ustavnosudskih postupaka teme­ljenih na članku
  20. Ustavnog zakona, jer u dotadaš­njem pravnom poretku Republike Hrvatske takvo pravo nije postojalo. Sukladno navedenom, pravno relevantno razdob­lje čija se du­ljina u ovom predmetu razmatra započi­nje
  21. studenoga
  22. (stupa­njem na snagu Europske konvencije u Republici Hrvatskoj) i završava
  23. srp­nja
  24. (danom podnoše­nja ustavne tužbe), što iznosi četiri godine, osam mjeseci i jedanaest dana. 4.
  25. POSTUPANJE NADLEŽNIH SUDOVA Podnosite­lj je protiv tužene Z. »T.« d.d. K. podnio
  26. rujna
  27. godine tužbu Općinskom sudu u Zagrebu. Nakon rasprave održane
  28. studenoga
  29. godine, Općinski sud u Zagrebu oglasio se stvarno nenadležnim rješe­njem od
  30. trav­nja
  31. godine i predmet ustupio nadležnom trgovačkom sudu. No, i taj se sud oglasio stvarno nenadležnim, te je nakon pravomoćnosti ­nje­govog rješe­nja od
  32. rujna
  33. godine, predmet vraćen Općinskom sudu u Zagrebu
  34. trav­nja
  35. godine. Pred Općinskim sudom u Zagrebu održano je ročište
  36. studenoga
  37. godine, na kojem je u povodu prijedloga podnosite­lja određeno vještače­nje o visini štete na ­nje­govom vozilu, nakon če­ga je održana rasprava
  38. svib­nja
  39. godine, koja je nakon sasluša­nja dva vještaka odgođena i s­ljedeća je zakazana za
  40. rujna
  41. godine, no toga dana nije održana. S­ljedeća rasprava pred Općinskim sudom u Zagrebu održana je
  42. studenoga
  43. godine s izmije­njenim vijećem, zbog če­ga je rasprava počela iznova, a riješeno je da se provede vještače­nje na okolnost nastanka prometne nezgode i dopunsko vještače­nje radi pojaš­nje­nja usmenog nalaza danog na ročištu
  44. svib­nja
  45. godine, te sasluša­nje podnosite­lja na okolnost nastanka štetnog događaja, suodgovornosti za nastupa­nje pos­ljedica i potrebe tuđe pomoći i ­nje­ge i uništene odjeće. Predsjednik Općinskog suda u Zagrebu,
  46. ožujka
  47. zatražio je od Ministarstva pravosuđa da za potrebe predmetne parnice diplomatskim putem izvrši dostavu podneska podnosite­lja od
  48. studenoga
  49. godine tuženiku, kao i da tuženika pozove da na službenom jeziku Općinskog suda u Zagrebu dostavi svoje podneske od
  50. listopada 1992.,
  51. studenoga
  52. i
  53. ožujka
  54. godine. Ta pismena uručio je tuženiku Okružni sud u Krškom
  55. prosinca
  56. godine. Općinski sud u Zagrebu rješe­njem od
  57. lip­nja
  58. poziva tuženika na uplatu predujma za provođe­nje prometnog vještače­nja i dostav­lja ga istoga dana Ministarstvu pravosuđa radi dostave tuženiku diplomatskim putem. To rješe­nje uručio je tuženiku Okružni sud u Krškom
  59. trav­nja
  60. godine. Općinski sud u Zagrebu, rješe­njem od
  61. ve­ljače
  62. godine, nalaže vještaku da mu »žurno« dostavi nalaz i miš­lje­nje, što je vještak učinio
  63. ve­ljače
  64. godine, pa rješe­njem od
  65. ve­ljače
  66. godine poziva punomoćnika podnosite­lja da dostavi prijevod tog nalaza i miš­lje­nja na slovenski jezik radi dostave tuženiku, što je punomoćnik učinio
  67. ve­ljače
  68. godine, ali nije dostavio prijevod podneska kojim je specificirao tužbeni zahtjev. Dana
  69. ožujka
  70. godine zamjenik punomoćnika tužite­lja zamolio je rok kako bi podnesak (specifikacija tužbenog zahtjeva od
  71. ve­ljače 2001.) preveo na slovenski jezik, a u sud­skom spisu nema dokaza da je nakon toga on to i učinio. Općinski sud u Zagrebu, rješe­njem od
  72. studenoga
  73. godine, poziva punomoćnika tužite­lja da u roku od 15 dana dostavi u spis prijevod podneska kojim specificira tužbeni zahtjev od
  74. ve­ljače
  75. godine, kao i prijevod poziva za ročište zakazano za
  76. svib­nja
  77. godine u 9,00 sati, na slovenski jezik, ovjereno od ovlaštenog sudskog tumača, kako bi se isti uz vještvo dostavili tuženiku diplomatskim putem, a u prilogu tog rješe­nja dostav­ljen je i poziv za ročište zakazano za
  78. svib­nja 2003., koje nije održano zbog bolesti suca, s­ljedeće je održano
  79. listopada 2003., ali je odgođeno za
  80. siječ­nja 2004., koje nije održano zbog bolesti suca te je sljedeće zakazano za
  81. siječ­nja
  82. godine. 4.
  83. PONAŠANJE PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE (TUŽITELJA U SUDSKOM POSTUPKU) Podnosite­lj ustavne tužbe, kao tužite­lj u sudskom postupku, svojim je ponaša­njem u ma­njoj mjeri pridonio du­ljini sudskog postupka, što je razvidno osobito iz či­njenice da je
  84. ožujka
  85. godine zamolio rok za prevođe­nje podneska na slovenski jezik, što je učinio tek
  86. srp­nja
  87. godine. 4.
  88. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA Iz spisa predmeta je razvidno da dosadaš­nji tijek sudskog postupka ukazuje da se u konkretnom slučaju radi o složenijoj sudskoj stvari. Naime, prvo se Općinski sud u Zagrebu oglasio stvarno nenadležnim, da bi to isto učinio i Trgovački sud u Zagrebu. U postupku je provedeno više vještače­nja, a s obzirom na to da je tuženik strana pravna osoba, podnesci i pismena su morali biti prevođeni i dostav­ljani diplomatskim putem.
  89. Ustavni sud utvrđuje da parnični postupak koji se pod poslovnim brojem Pn-2851/1995 vodi pred Općinskim sudom u Zagrebu, još uvijek traje u prvom stup­nju, dakle oko 12 godina. Nakon podnoše­nja ustavne tužbe (
  90. srp­nja 2002.), održano je samo jedno ročište (
  91. listopada 2003.), dok ročišta zakazana za
  92. svib­nja
  93. i
  94. siječ­nja
  95. nisu održana zbog bolesti suca, a s­ljedeće je zakazano za
  96. siječ­nja
  97. godine. Stoga Ustavni sud utvrđuje da je u konkretnom slučaju povrijeđeno ustavno pravo podnosite­lja da zakonom ustanov­ljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o ­nje­govim pravima ili obvezama, koje je zajamčeno člankom
  98. stavkom
  99. Ustava Republike Hrvatske.
  100. Stoga je, u smislu odredbe članka
  101. stavka
  102. Ustavnog zakona, donesena odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.
  103. Sukladno odredbi članka
  104. stavka
  105. Ustavnog zakona, odlučeno je kao pod točkama III. i IV. izreke odluke. Visinu naknade zbog povrede ustavnog prava na donoše­nje sudske odluke u razumnom roku Ustavni sud, u pravilu, određuje za razmatrano, pravno relevantno razdob­lje, uz iznimnu nazočnost uvažava­nja nerazumno dugog razdob­lja potpune neaktivnosti suda i prije
  106. studenoga
  107. godine, što ovisi o osobitim okolnostima svakog pojedinog slučaja. Pri utvrđiva­nju visine naknade, teme­ljem članka
  108. stavka
  109. Ustavnog zakona, Ustavni sud uzima u obzir sve okolnosti slučaja, uz istodobno uvažava­nje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.
  110. Odluka o objavi odluke (točka V. izreke) teme­lji se na odredbi članka
  111. stavka
  112. Ustavnog zakona. Broj: U-IIIA-1663/2002 Zagreb,
  113. rujna
  114. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Predsjednik Vijeća dr. sc. Jasna Omejec, v. r. Odluka, NN 139/2004-2456 Više Dio NN: Službeni Vrsta dokumenta: Odluka Izdanje: NN 139/2004 Broj dokumenta u izdanju: 2456 Donositelj:USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Datum tiskanog izdanja: 6.10.
  115. ELI: /eli/sluzbeni/2004/139/2456 Opći uvjeti korištenjaZaštita privatnostiPristup podatcimaELI©
  116. g. Narodne novine d.d. , izrada Novena d.o.o. Opći uvjeti korištenja Odgovornost za objavljene sadržaje Narodne novine d.d. će poduzeti razumne i odgovarajuće napore kako bi informacije na ovim internetskim stranicama bile potpune i točne, ali ne odgovara u slučaju njihove netočnosti ili nepotpunosti. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za štetu ili povredu koja može biti rezultat korištenja ili nemogućnosti korištenja bilo kojeg dijela ove web-lokacije ili nečeg što je na njoj objavljeno. Ove internetske stranice sadrže i informacije trećih osoba i poveznice na druge internetske sadržaje. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje na vanjskim izvorima podataka do kojih mogu voditi poveznice s naših internetskih stranica, niti odgovara, niti upućuje na način i uvjete korištenja tih sadržaja. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje koje na ove internetske stranice stave treće osobe. Zaštita autorskog prava Svi sadržaji objavljeni na ovim internetskim stranicama zaštićeni su autorskim pravom i mogu se koristiti samo pod uvjetima propisanim Zakonom. Promjene Narodne novine d.d. zadržavaju pravo izmjene, dopune ili uklanjanja bilo kojeg dijela ovih internetskih stranica u bilo kojem trenutku. Promjene stupaju na snagu objavljivanjem na ovim internetskim stranicama ili kada su korisnici o njima obaviješteni. Zaštita privatnosti Narodne novine d.d se obvezuju poštivati anonimnost i privatnost korisnika ovih internetskih stranica. O posjetiteljima se neće prikupljati nikakvi osobni podaci osim u slučajevima ako ih posjetitelj dobrovoljno dostavi Narodnim novinama d.d. U slučajevima kad je poznat indentitet posjetitelja/pošiljatelja, njegovi će se podaci koristiti samo u svrhu zbog koje ih je pošiljatelj poslao. Narodne novine d.d. takve podatke mogu koristiti i za što bolji uvid i razumijevanja pojedinačnih potreba i zahtjeva korisnika kao i razvijanja mogućnosti što kvalitetnijega pružanja svojih usluga korisnicima. Narodne novine d.d. se obvezuju da navedene podatke neće učiniti dostupnim bilo kojoj trećoj osobi odnosno strani bez izričitoga pristanka korisnika. Narodne novine d.d. upozoravaju posjetitelje/korisnike na ograničenja suvremenih informacijsko-komunikacijskih tehnologija u odnosu na sigurnost i zaštitu privatnosti osobnih podataka.

🔗 Na službeni izvor

AI objašnjenje na temelju službenog teksta zakona. Okvirno, ne zamjenjuje pravni savjet.