← Hrvatska

Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-II-1610/2003 od 28. rujna 2004.

Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-II-1610/2003 od

  1. rujna
  2. Upute za korištenje Elektronička pošta Početna stranica Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-II-1610/2003 od
  3. rujna
  4. NN 141/2004 (13.10.2004.), Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-II-1610/2003 od
  5. rujna
  6. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE 2499 Ustavni sud Republike Hrvatske, u sastavu Petar Klarić, pred­sjednik Suda, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Matija, Ivan Mrkonjić, Jasna Omejec, Željko Potočnjak, Agata Račan, Emilija Rajić, Smiljko Sokol, Nevenka Šernhorst, Vice Vukojević i Milan Vuković, odlučujući o zahtjevu Vlade Repub­like Hrvatske za ocjenu suglasnosti s Ustavom i zakonom drugog propisa, na sjednici održanoj
  7. rujna
  8. godine, donio je ODLUKU I. Ukida se Odluka o donošenju Detaljnog plana uređenja prostora Trumbićeva obala – Dražanac u Splitu, klasa: 021-01/01-01/65, urbroj: 2181/01-14-01-1 od
  9. srpnja
  10. godine (»Službeni glasnik Grada Splita«, broj 12/
  11. od
  12. kolovoza
  13. godine), koju je donijelo Gradsko vijeće Grada Splita. II. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama« i u »Službenom glasniku Grada Splita«. Obrazloženje
  14. Vlada Republike Hrvatske podnijela je Ustavnom sudu Republike Hrvatske zahtjev za ocjenu suglasnosti s Ustavom i zakonom Odluke o donošenju Detaljnog plana uređenja prostora Trumbićeva obala – Dražanac u Splitu (»Službeni glasnik Grada Splita«, broj 12/01.), koju je donijelo Gradsko vijeće Grada Splita
  15. srpnja
  16. godine (u daljnjem tekstu: osporena Odluka).
  17. Ured državne uprave u Splitsko-dalmatinskoj županiji (u daljnjem tekstu: Županijski ured) obustavio je osporenu Odluku od primjene svojom odlukom od
  18. ožujka
  19. godine, klasa: 350-01/03-01/06, urbroj: 2181-03-03-01, donesenom primjenom odredbe članka
  20. stavka
  21. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi (»Narodne novine«, broj 33/01.). Obustava od primjene ocijenjena je osnovanom odlukom Ministarstva pravosuđa, uprave i lokalne samouprave Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: nadležno ministarstvo) od
  22. ožujka
  23. godine, klasa: 023-01/03-01/0139, urbroj: 514-11-03-2, donesenom na temelju odredaba članka
  24. stavaka
  25. i
  26. istog Zakona. Na temelju odredbe članka
  27. stavka
  28. istog Zakona, Vlada Republike Hrvatske je, slijedom prijedloga nadležnog ministarstva, zahtjevom od
  29. svibnja
  30. godine, pokrenula pred Ustav­nim sudom postupak za ocjenu suglasnosti s Ustavom i zakonom osporene Odluke.
  31. Prema stajalištu podnositelja zahtjeva, osporena je Odluka donesena protivno odredbama članaka 10., 11., 27.,
  32. i
  33. Zakona o prostornom uređenju (»Narodne novine«, broj 30/94., 68/98., 61/
  34. i 32/02., u daljnjem tekstu: Zakon), iz sljedećih razloga: – prethodno nije izrađeno novo dvogodišnje Izvješće o stanju u prostoru, – Izmjena i dopuna Programa mjera za unaprjeđenje stanja u prostoru, kojom je predviđeno donošenje predmetnog Detaljnog plana uređenja (osporene Odluke), temelji se na Izvješću iz
  35. godine, te ne sadrži elemente koje Program mjera mora sadržavati prema članku
  36. stavku
  37. Zakona o prostornom uređenju, – u osporenoj Odluci nije određena namjena objekata, – o obvezi donošenja Detaljnog plana uređenja (osporene Odluke) odlučeno je istodobno, na istoj sjednici Gradskog vijeća Grada Splita, na kojoj je donesen i sam Detaljni plan uređenja, koji je već bio izrađen i rasprava o njemu provedena, – koeficijent iskorištenosti unutar obuhvata predmetnog plana veći je od onog koji je propisan Generalnim urbanističkim planom Grada Splita, pa postoji neusklađenost s prostornim planom šireg područja, što je protivno Zakonu o prostornom ure­đenju. Nadalje, podnositelj zahtjeva navodi da je osporena Odluka u postupku nadzora ocijenjena protivnom i odredbama članka
  38. Pravilnika o sadržaju i mjerilima kartografskih prikaza, obveznim prostornim pokazateljima i standardu elaborata prostornih planova (»Narodne novine«, broj 106/98.), jer ne sadrži propisane obvezne prostorne pokazatelje vezane uz pojedinu česticu.
  39. Člankom
  40. stavkom
  41. Zakona propisano je: »O stanju prostora na području Države, županije, Grada Zagreba, općine i grada izrađuje se dvogodišnje Izvješće.« Članak
  42. stavak
  43. Zakona propisuje: »Sabor Republike Hrvatske, odnosno predstavnička tijela županije, Grada Zagreba, općine i grada na temelju Izvješća donose dvogodišnji Program mjera za unapređenje stanja u prostoru.« Člankom
  44. Zakona utvrđeno je: »Detaljni plan uređenja utvrđuje detaljnu namjenu površina, režime uređivanja prostora, način opremanja zemljišta komunalnom, prometnom i telekomunikacijskom infrastrukturom, uvjete za izgradnju građevina i poduzimanje drugih aktivnosti u prostoru, te druge elemente od važnosti za područje za koje se plan donosi.« Člankom
  45. Zakona propisano je: »Obveza izrade detaljnog plana uređenja s granicama obuhvata utvrđuje se prostornim planom šireg područja odnosno Programom mjera. Detaljni plan uređenja donosi općinsko ili gradsko vijeće, odnosno Gradska skupština.« Člankom
  46. Zakona propisano je: »Dokument prostornog uređenja užeg područja mora biti usklađen s dokumentom prostornog uređenja šireg područja.«
  47. U tijeku ustavnosudskog postupka Ustavni sud je, temeljem odredbe članka
  48. stavka
  49. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 49/
  50. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), zatražio očitovanje Ministarstva zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva Republike Hrvatske, te je navedeno Ministarstvo svoje očitovanje dostavilo.
  51. Ustavni sud je također zatražio očitovanje Upravnog odjela za prostorno planiranje i zaštitu okoliša Grada Splita, i to glede navoda podnesenog zahtjeva o nesuglasju osporene Odluke s Generalnim urbanističkim planom Grada Splita. Zahtjev je osnovan.
  52. Ustavni sud je, prema odredbi članka
  53. podstavaka
  54. i
  55. Ustava Republike Hrvatske, nadležan odlučivati o suglasnosti zakona s Ustavom odnosno o suglasnosti drugih propisa s Ustavom i zakonom. Analizirajući osporenu Odluku u odnosu na navode i razloge istaknute u zahtjevu Vlade Republike Hrvatske, Ustavni sud je utvrdio: 7.
  56. Podnositelj navodi da prije donošenja osporene Odluke nije izrađeno Izvješće o stanju u prostoru niti novi Program mjera za unaprjeđenje stanja u prostoru, te da taj Program ne sadrži sve elemente koje po zakonu treba sadržavati. Nedostaci u tom smislu čine osporenu Odluku, prema stajalištu podnositelja, nezakonitom. Osporena Odluka o donošenju Detaljnog plana uređenja prostora Trumbićeva obala – Dražanac u Splitu donesena je
  57. srpnja
  58. i objavljena je u »Službenom glasniku Grada Splita«, broj 12/
  59. od
  60. kolovoza
  61. godine. Prema preambuli osporene Odluke, ona je donesena temeljem članka
  62. stavka
  63. Zakona o prostornom uređenju (kojim je utvrđena nadležnost gradskih vijeća za donošenje akta te vrste), članka
  64. Statuta Grada Splita (»Službeni glasnik Grada Splita«, broj 11/93., 6/95., 9/97., 13/99., 7/
  65. i 9/01.), te članka
  66. Programa mjera za unaprjeđenje stanja u prostoru Grada Splita, objavljenog u »Službenim glasnicima Grada Splita«, broj 2/97., 2/98., 5/98., 3/99., 7/99., 1/00., 9/00., 16/
  67. i 10/
  68. Razvidno je, dakle, da je Program mjera za unaprjeđenje stanja u prostoru u konkretnom slučaju donesen na način da je postojeći Program mjera (iz
  69. godine) izmijenjen i dopunjen, pri čemu je njegova osma izmjena i dopuna, relevantna za donošenje ovdje osporene Odluke, objavljena u »Službenom glasniku Grada Splita«, broj 10/
  70. Nakon toga je osporena Odluka objavljena u »Službenom glasniku«, i to već u broju 12/
  71. (a potrebno je napomenuti i to da je odmah potom uslijedila nova izmjena i dopuna Programa mjera, objavljena u broju 13/01.). Pored navedenog, uočava se i to da u preambuli osporene Odluke donositelj nije naveo podatak o tome da je doneseno Izvješće o stanju u prostoru za prethodno dvogodišnje razdoblje. 7.
  72. Člancima 1.,
  73. i
  74. Zakona utvrđeni su ciljevi i načela prostornog uređenja. Radi integralnog pristupa ostvarivanju ciljeva i načela prostornog uređenja nužno je i u ovom području zakonito postupanje jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave. Zakonito postupanje podrazumijeva poznavanje, provjeru i ocjenu postojećeg stanja u određenom prostoru, praćenje provedbe dokumenata koji se odnose na uređenje tog prostora, kao i poznavanje i procjenu mogućnosti razvoja prostora. Zbog osiguravanja kontinuiteta praćenja stanja i razvoja prostora Zakon o prostornom uređenju utvrđuje da se prostorno uređenje odvija kroz dvije skupine dokumenata – skupinu dokumenata praćenja stanja u prostoru i skupinu dokumenata prostornog uređenja (prostorne planove). U člancima
  75. i
  76. Zakon izričito propisuje obvezu nadležnih tijela da izrade dokumente praćenja stanja u prostoru – Izvješće o stanju u prostoru za proteklo dvogodišnje razdoblje i Program mjera za unaprjeđenje stanja u prostoru za iduće dvo­godišnje razdoblje. Člankom
  77. Zakona o prostornom uređenju propisano je što sve Program mjera može sadržavati, pa to, pored ostalog, može biti i ocjena o potrebi izrade novih odnosno izmjene i dopune postojećih dokumenata prostornog uređenja, među inim i detaljnih planova uređenja prostora. Sukladno odredbi članka
  78. stavka
  79. istog Zakona, ukoliko bude odlučeno da će se pristupiti izradi detaljnog plana uređenja, obveza izrade, postupak i način donošenja tog detaljnog plana moraju biti utvrđeni u Programu mjera za unaprjeđenje stanja u prostoru (osobito ukoliko to nije utvrđeno prostornim planom šireg područja). Izvješće o stanju u prostoru, kao i Program mjera za unaprje­đenje stanja u prostoru moraju biti objavljeni u »Narodnim novinama«, odnosno u službenom glasilu jedinice lokalne ili područne (regionalne) samouprave (članak
  80. stavak
  81. Zakona o prostornom uređenju). Prema Zakonu o prostornom planiranju i uređivanju prostora (»Narodne novine«, broj 54/80., 16/86., 18/89., 34/91., 61/
  82. i 59/93.), važećem do stupanja na snagu Zakona o prostornom uređenju, bila je propisana obveza donošenja posebne odluke o pristupanju izradi prostornog plana. Ta je odluka bila zaseban akt nadležnog predstavničkog tijela, koji je morao biti objavljen u službenom glasilu, a nakon čega je slijedio postupak pripreme, rasprave i izrade prostornog plana, do njegova donošenja. Institut odluke predstavničkog tijela o pristupanju izradi prostornog plana Zakonom o prostornom uređenju zamijenjen je aktom donošenja dokumenata praćenja stanja u prostoru (Izvješća i Programa mjera), koji također moraju biti objavljeni i imaju isti smisao i svrhu. Okolnost da su u konkretnom slučaju odluka o obvezi donošenja Detaljnog plana i sam Detaljni plan doneseni praktički istodobno nije izravno protivna odredbama Zakona o prostornom uređenju, jer takva odredba ne postoji, međutim, takvo je postupanje protivno naprijed izloženom smislu, svrsi i cilju Zakona o prostornom uređenju, izraženima u odredbama članaka 1., 2., 3., te 10.,
  83. i
  84. Zakona. Zbog svega izloženog, Ustavni sud ocjenjuje da osporena Odluka nije suglasna odredbama članka
  85. stavka 2, članka
  86. stavka
  87. i stavka 6., te članka
  88. stavka
  89. Zakona o prostornom uređenju. 7.
  90. Glede navoda podnositelja o tome da Programom mjera za unaprjeđenje stanja u prostoru (tj. njegovom posljednjom izmjenom i dopunom) u konkretnom slučaju nije utvrđena obveza izrade Detaljnog plana uređenja, odnosno da taj Program mjera ne sadrži sve što bi, u smislu članka
  91. i članka
  92. stavka
  93. Zakona, trebao sadržavati, Ustavni sud napominje da Program mjera nije predmet ocjene u ovom ustavnosudskom postupku, niti to može biti, budući da on po svojoj pravnoj prirodi nije propis. Ustavni sud može ocjenjivati samo zakonitost osporene Odluke, budući da ona jest propis podložan ustavnosudskoj ocjeni, pa se u tom smislu, a u svezi s Programom mjera, može ocjenjivati jedino s gledišta jesu li njezinom donošenju prethodili dokumenti koji prema zakonu moraju biti prethodno doneseni, jer ti dokumenti, prema odredbama Zakona o prostornom uređenju, imaju značaj postupovne pretpostavke, bez čijeg ispunjenja nije mogla biti donesena niti osporena Odluka. 7.
  94. Daljnju nezakonitost osporene Odluke podnositelj nalazi u okolnosti da između osporene Odluke (prostornog plana užeg područja) i Generalnog urbanističkog plana Grada Splita (prostornog plana šireg područja, u daljnjem tekstu: GUP) postoji nesuglasje u pogledu određenih pokazatelja koji se odnose na detaljne uvjete korištenja, uređenja i gradnje građevnih čestica i gra­đevina, što je u izravnoj suprotnosti s odredbom članka
  95. Zakona o prostornom uređenju. Iz očitovanja Upravnog odjela za prostorno planiranje i zaštitu okoliša Grada Splita proizlazi da je nacrt prijedloga spornog dokumenta izradila tvrtka »Lavčević – projektiranje« d.o.o. iz Splita, kao pravna osoba registrirana za takvu djelatnost, a ovjerila ga je ovlaštena osoba – stručni izrađivač plana, te ovlašteni arhitekt tvrtke. Budući da je za usklađenost dokumenta prostornog uređenja s dokumentom prostornog uređenja šireg područja odgovorna pravna osoba odnosno fizička osoba koja izradi nacrt prijedloga plana, te su osobe, za potrebe ustavnosud­skog postupka, kao i u prethodno vođenom postupku inspek­cijskog nadzora, dale svoja očitovanja u kojima matematičkim pokazateljima argumentiraju usklađenost konkretnog Detaljnog plana uređenja s Generalnim urbanističkim planom Grada Splita. Iz očitovanja Ministarstva zaštite okoliša, prostornog ure­đenja i graditeljstva Republike Hrvatske proizlazi da nesuglasje osporene Odluke s GUP-om Grada Splita postoji. Ovo stoga što je GUP-om prostor u Gradu Splitu organiziran u 67 gradskih zona s različitim, izrijekom određenim namjenama, te su za svaku zonu i namjenu utvrđeni urbanistički pokazatelji koji, u obliku koeficijenata, predstavljaju limit građevinske iskoristivosti površina (pri čemu su u oblikovanje navedenih pokazatelja uključena odgovarajuća mjerila – broj stanovnika, gustoća naseljenosti, organizacija prometa, sigurnost i niz drugih). Utvrđeni pokazatelji moraju biti ostvareni na području zone, ali i na svakom pojedinom području obuhvata detaljnog plana uređenja unutar zone. Navedeno je važno s obzirom na činjenicu da znatna područja, unutar zona, nisu obuhvaćena detaljnim planovima uređenja. Odstupanje od ovog pravila bilo bi moguće samo u slučaju da budu određeni svi obuhvati detaljnih planova uređenja unutar zone s promijenjenim koeficijentima, na način da ti koeficijenti prosječno daju propisani pokazatelj. U konkretnom slučaju propisane vrijednosti u području obuhvata Detaljnog plana uređenja prostora Trumbićeva obala – Dražanac već su prekoračene (primjerice, koeficijent iskorištenosti Kis=2,62 u odnosu na GUP-om propisani Kis=1,0, što znači da se prema GUP-u na 1 ha površine može izgraditi maksimalno 10.000 m2 bruto razvijene površine, dok osporena Odluka omogućava na istoj površini izgradnju 26.200 m2 bruto razvijene površine). Na temelju analize cjelokupnog predmeta i iznesenih činjenica, Ustavni sud je ocijenio da postoje elementi koji ukazuju na neusklađenost osporene Odluke s GUP-om Grada Splita, odnosno, slijedom toga, na protivnost osporene Odluke s odredbom članka
  96. Zakona o prostornom uređenju. 7.5 U odnosu na navode podnesenog zahtjeva o tome da je konkretna osporena Odluka nezakonita i stoga što ne sadrži određene elemente koje bi, prema mjerodavnom Zakonu (članak
  97. Zakona o prostornom uređenju), morala sadržavati, konkretno – da njome nije detaljno utvrđena namjena objekata čija se izgrad­nja planira, Ustavni sud je, analizirajući sadržaj osporene Odluke u tom pravcu, utvrdio sljedeće: Člankom
  98. osporene Odluke određena je stambena namjena kao opća namjena područja obuhvata plana, sukladno GUP-u Grada Splita. Odredbama za provođenje plana predviđeno je više namjena – osim stambene, tu su još i poslovna i mješovita, ugostiteljsko- -turistička (izgradnja hotela) izrijekom je predviđena kao moguća alternativa razmjernom dijelu stambeno-poslovnih sadržaja, zatim je planirana izgradnja trafostanice i javne garaže (članak
  99. osporene Odluke). Više odredaba Detaljnih uvjeta korištenja, uređenja i gradnje građevnih čestica i građevina (članak
  100. osporene Odluke) formulirano je na alternativan način. Primjera radi, Ustavni sud citira neke od njih: U članku
  101. pod točkom 2.
  102. (Veličina i oblik građevnih čestica), Građevna čestica oznake C1, navedeno je, pored ostalog: »... Navedene odredbe odnose se na poslovnu namjenu. Ukoliko se na promatranoj čestici realizira dio javne garaže (što u planu stoji kao moguća alternativa poslovnoj namjeni), koeficijent ....«. Nadalje, pod točkom 2.
  103. (Namjena građevina), Građevna čestica oznake C1, Građevna čestica oznake D1, te Građevna čestica oznake D2, navodi se: »Na tragu odrednica plana, poštujući ograničenja, strukturu poslovnih prostora, u pogledu namjene, veličine i broja pojedinačnih prostora, odredit će investitori u fazi realizacije plana«. Za česticu oznake C1 određeno je i sljedeće: »Kao alternativ­na namjena moguće je proširenje javne garaže na prostor ove čestice«. Za česticu oznake D2 navodi se sljedeće: »Planirani javni (poslovni) sadržaji podrazumijevaju uslužnu djelatnost, trgovačku djelatnost, te komunalno-servisnu djelatnost, a moguća je i izgrad­nja hotela kapaciteta do 60 ležaja.« U svezi s s izloženim potrebno je istaknuti: U primjeni detaljnih planova uređenja prostora, kao najdetaljnijih prostornih planova, nadležna tijela investitorima ne izdaju lokacijske dozvole za zahvate na području obuhvata planova, već im izdaju izvode iz tih planova. Izdavanje izvoda iz detaljnog plana prethodi izdavanju građevinske dozvole. Osobito je u takvim slučajevima bitno da detaljna i jedno­značno određena namjena građevinskih čestica i građevina (kao i svi ostali uvjeti) bude utvrđena detaljnim planom i da odredbe detaljnog plana u tom smislu ne ostavljaju alternativne moguć­nosti naknadnog određivanja namjene. Naime, detaljni plan koncipiran u odnosnom dijelu na način koji omogućava dvije ili više mogućih namjena određene čestice ili građevine, dovodi u svojoj primjeni do arbitrarnosti, budući da je precizno određenje namjene čestice odnosno građevine prepušteno građevinskoj dozvoli, dakle pojedinačnom aktu prvostupanjskog tijela državne uprave. Pored navedenog, a kako je to već i naznačeno, pri prostornom planiranju na određenom području utvrđuju se zone, koje mogu imati različite, prostornim planom određene namjene. Za svaku zonu i namjenu utvrđuju se urbanistički pokazatelji koji, u obliku koeficijenata, predstavljaju limit građevinske iskoristivosti. Jednaka načela vrijede i za područja obuhvata detaljnih planova uređenja, time da se u tom slučaju odnose na svaku pojedinu zemljišnu česticu odnosno građevinu unutar područja obuhvata plana. Prema tome, različite namjene površina odnosno čestica ili građevina podrazumijevaju i različite pokazatelje koji se na svaku pojedinu namjenu odnose, pa se omogućavanjem alternativnog određivanja namjene otvara mogućnost pojave značajnih neu­sklađenosti u hijerarhiji prostornih planova, a što u praksi može dovesti i dovodi do stihijske izgradnje. S obzirom na izloženo, Ustavni sud ocjenjuje da osporena Odluka nije u suglasju s odredbom članka
  104. Zakona o prostornom uređenju.
  105. Glede podnositeljevog ukazivanja ne nesuglasnost osporene Odluke s člankom
  106. Pravilnika o sadržaju i mjerilima kartografskih prikaza, obveznim prostornim pokazateljima i standardu elaborata prostornih planova, još se jednom napominje da je Ustavni sud Republike Hrvatske, sukladno odredbama članka
  107. podstavaka
  108. i
  109. Ustava, nadležan odlučivati o suglasnosti zakona s Ustavom, odnosno o suglasnosti drugih propisa s Ustavom i zakonom. Ustavni sud, prema tome, nije ovlašten ocjenjivati međusobnu usklađenost propisa iste (u konkretnom slučaju podzakonske) razine.
  110. Zbog iznesenih razloga, a na temelju odredbe članka
  111. podstavka
  112. Ustava, te članka
  113. stavka
  114. Ustavnog zakona, donesena je odluka kao u izreci.
  115. Objava odluke temelji se na odredbama članka
  116. Ustav­nog zakona. Broj: U-II-1610/2003 Zagreb,
  117. rujna
  118. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Predsjednik Suda dr. sc. Petar Klarić, v. r. Odluka, NN 141/2004-2499 Više Dio NN: Službeni Vrsta dokumenta: Odluka Izdanje: NN 141/2004 Broj dokumenta u izdanju: 2499 Donositelj:USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Datum tiskanog izdanja: 13.10.
  119. ELI: /eli/sluzbeni/2004/141/2499 Opći uvjeti korištenjaZaštita privatnostiPristup podatcimaELI©
  120. g. Narodne novine d.d. , izrada Novena d.o.o. Opći uvjeti korištenja Odgovornost za objavljene sadržaje Narodne novine d.d. će poduzeti razumne i odgovarajuće napore kako bi informacije na ovim internetskim stranicama bile potpune i točne, ali ne odgovara u slučaju njihove netočnosti ili nepotpunosti. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za štetu ili povredu koja može biti rezultat korištenja ili nemogućnosti korištenja bilo kojeg dijela ove web-lokacije ili nečeg što je na njoj objavljeno. Ove internetske stranice sadrže i informacije trećih osoba i poveznice na druge internetske sadržaje. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje na vanjskim izvorima podataka do kojih mogu voditi poveznice s naših internetskih stranica, niti odgovara, niti upućuje na način i uvjete korištenja tih sadržaja. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje koje na ove internetske stranice stave treće osobe. Zaštita autorskog prava Svi sadržaji objavljeni na ovim internetskim stranicama zaštićeni su autorskim pravom i mogu se koristiti samo pod uvjetima propisanim Zakonom. Promjene Narodne novine d.d. zadržavaju pravo izmjene, dopune ili uklanjanja bilo kojeg dijela ovih internetskih stranica u bilo kojem trenutku. Promjene stupaju na snagu objavljivanjem na ovim internetskim stranicama ili kada su korisnici o njima obaviješteni. Zaštita privatnosti Narodne novine d.d se obvezuju poštivati anonimnost i privatnost korisnika ovih internetskih stranica. O posjetiteljima se neće prikupljati nikakvi osobni podaci osim u slučajevima ako ih posjetitelj dobrovoljno dostavi Narodnim novinama d.d. U slučajevima kad je poznat indentitet posjetitelja/pošiljatelja, njegovi će se podaci koristiti samo u svrhu zbog koje ih je pošiljatelj poslao. Narodne novine d.d. takve podatke mogu koristiti i za što bolji uvid i razumijevanja pojedinačnih potreba i zahtjeva korisnika kao i razvijanja mogućnosti što kvalitetnijega pružanja svojih usluga korisnicima. Narodne novine d.d. se obvezuju da navedene podatke neće učiniti dostupnim bilo kojoj trećoj osobi odnosno strani bez izričitoga pristanka korisnika. Narodne novine d.d. upozoravaju posjetitelje/korisnike na ograničenja suvremenih informacijsko-komunikacijskih tehnologija u odnosu na sigurnost i zaštitu privatnosti osobnih podataka.

🔗 Na službeni izvor

AI objašnjenje na temelju službenog teksta zakona. Okvirno, ne zamjenjuje pravni savjet.