← Hrvatska

Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-2220/2002 od 15. rujna 2004.

Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-2220/2002 od

  1. rujna
  2. Upute za korištenje Elektronička pošta Početna stranica Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-2220/2002 od
  3. rujna
  4. NN 141/2004 (13.10.2004.), Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-2220/2002 od
  5. rujna
  6. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE 2508 Ustavni sud Republike Hrvatske, u Prvom vijeću za odlučiva­nje o ustavnim tužbama u sastavu sudac Že­ljko Potoč­njak, pred­sjednik Vijeća, te suci Ivan Matija, Ivan Mrko­njić, Smi­lj­ko Sokol, Nevenka Šernhorst i Milan Vuković, članovi Vijeća, u postupku pokrenutom ustavnom tužbom Ž. Đ. iz I., koje­g zastupa V. Lj., odvjetnik iz S., na sjednici održanoj
  7. rujna
  8. godine, jednoglasno je donio ODLUKU I. Ustavna tužba se odbija. II. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«. Obrazloženje
  9. Podnosite­lj je podnio ustavnu tužbu protiv presude Uprav­nog suda Republike Hrvatske, broj: Us-11825/2001-4 od
  10. trav­nja
  11. godine, kojom je odbijena tužba podnosite­lja podnijeta protiv presude Drugostupa­njskoga disciplinskog suda Ministarstva unutar­njih poslova Republike Hrvatske, broj: DS-II-207/01 od
  12. rujna
  13. godine. Tom presudom odbijena je žalba podnosite­lja podnijeta protiv presude Disciplinskog suda Policijske uprave split­sko-dalmatinske, broj: 511-12-15-DS-I-13/00 od
  14. srp­nja
  15. godine, kojom je podnosite­lj proglašen krivim zbog poči­njene teže povrede radne discipline propisane u članku
  16. stavku
  17. točke
  18. i
  19. Zakona o unutar­njim poslovima (»Narodne novine«, broj 29/91 – pročišćeni tekst, 73/91., 19/92., 33/92., 76/94., 161/98., 29/00., 53/00., 129/
  20. i 32/02.), te mu je izrečena disciplinska mjera pres­tanka radnog odnosa. Člankom
  21. točkom
  22. Zakona o unutar­njim poslovima propisano je da se težom povredom radne discipline smatra nedolično ponaša­nje u službi ili izvan službe, a točkom
  23. istog Zakona propisano je da se težom povredom radne discipline smatra povreda propisa kojima se uređuje rad službe. Sudovi su utvrdili da se podnosite­lj nedolično ponašao izvan službe i povrijedio propise kojima se uređuje rad službe, jer je tijekom listopada
  24. iz Republike BiH u Republiku Hrvatsku uvezao 18 komada plastičnih vrata i 10 komada plastičnih prozora, tako da je izbje­gao carinski nadzor i plaća­nje pristojbi čime je oštetio državni proračun Republike Hrvatske za iznos od 29.780,00 kn, a zbog če­ga je protiv podnosite­lja podnijeta i kaznena prijava.
  25. Podnosite­lj smatra da su mu osporenim presudama povri­jeđena ustavna prava zajamčena člancima 23., 26., 27., 28., 29., 31.,
  26. i
  27. Ustava Republike Hrvatske, kao i da je povrijeđena odred­ba članka
  28. Ustava. Ustavnu tužbu podnosite­lj obrazlaže ponav­ljajući navode koje je isticao tijekom postupka koji je prethodio ustavnosudskom. U bitnome ističe da su sudovi počinili brojne bitne povrede postupka: prvostupa­njska presuda nije dostav­ljena podnosite­lju osobno; unatoč protiv­lje­nju podnosite­lja prvostupa­njski sud je pročitao iskaze svjedoka umjesto da ih je neposredno saslušao te je pročitao i »transkripte telefonskih razgovora«; osporene presude donijete su suprotno svim dokazima u postupku te nemaju razloga o odlučnim či­njenicama; prvostupa­njski sud je pogriješio izvršivši pravnu prekvalifikaciju djela te je protivno odredbama Zakona o kaznenom postupku (»Narodne novine«, broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02, 143/02, 62/03 – pročišćeni tekst) najprije dao završnu riječ podnosite­lju, zatim ­nje­govom branite­lju te nakon toga opuno­mo­ćeniku načelnika Policijske uprave splitsko-dalmatinske. Nada­lje podnosite­lj smatra da je či­njenično sta­nje pogrešno utvrđeno budući da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Imotskom, podnosite­lj oslobođen optužbe u kaznenom postupku. Predlaže da Sud usvoji ustavnu tužbu, ukine presudu Upravnog suda te predmet vrati tom sudu na ponovni postupak. Ustavna tužba nije osnovana.
  29. Iz spisa predmeta je razvidno da je prvostupa­njski disciplinski sud u predmetnom disciplinskom postupku dva puta donosio presude koje su rješe­njima drugostupa­njskog disciplinskog suda ukinute i predmet vraćen na ponovni postupak. Na ponov­ljenoj trećoj glavnoj raspravi sud je odbio prijedlog obrane za neposredno ispitiva­nje svjedoka jer zapisnici s prethodne dvije glavne rasprave sadrže deta­ljne iskaze svjedoka, a prema prosudbi raspravnog vijeća namjera je obrane odugovlačiti s postupkom s kraj­njim ci­ljem da nastupi apsolutna zastara vođe­nja disciplinskog postupka. Iz tih razloga sud je odbio i prijedlog obrane za izvođe­nje novih dokaza u svezi s »transkriptima« – pribav­lja­nje i preslušava­nje tonskih snimaka telefonskih razgovora, te pribav­lja­nje spisa Općinskog suda u Imotskom, broj: K-108/
  30. Pos­ljed­nji prijedlog sud je odbio i iz razloga što su prema stajalištu tog suda disciplinski i kazneni postupak dva odvojena nezavisna postupka, te oslobođe­nje od kaznene odgovornosti ne pretpostav­lja oslobođe­nje od odgovornosti za povredu službene dužnosti, stoga se ni disciplinski sud ne može pozivati na odluku kaznenog suda i ­nje­govu ocjenu dokaza izvedenih tijekom kaznenog postupka. Zahtjevom za pokreta­nje disciplinskih postupaka podnosite­lju je, pored teže povrede radne discipline točkom
  31. stavkom
  32. članka
  33. Zakona o unutar­njim poslovima, bila stav­ljena na teret i teža povreda radne discipline propisana točkom
  34. stavkom
  35. člankom
  36. Zakona o unutar­njim poslovima prema kojoj se težom povredom radne discipline smatra naročito svako kazneno djelo koje predstav­lja zapreku za zasniva­nje radnog odnosa u Ministarstvu. Pozvavši se na odredbu članka
  37. stavka
  38. Zakona o kaznenom postupku prema kojoj sud nije vezan pravnom ocjenom djela iz zahtjeva za pokreta­nje disciplinskog postupka, izrazivši ujedno stajalište da se kriv­nja za kazneno djelo utvrđuje pravo­moć­nom sudskom presudom, prvostupa­njski sud je točku
  39. stav­ka
  40. članka
  41. Zakona o unutar­njim posloivma prekvalificirao u točku
  42. istog članka. Drugostupa­njski sud je utvrdio da sud prvog stup­nja nije počinio bitne povrede postupka na koje podnosite­lj u žalbi ukazuje. Neosnovanim smatra i žalbeni navod podnosite­lja da mu presuda nije osobno dostav­ljena, budući da je, iz uredno potpisane dostavnice koja prileži spisu, utvrdio da je podnosite­lj presudu osobno zaprimio
  43. kolovoza
  44. godine. Upravni sud je utvrdio da su nižestupa­njski disciplinski sudovi pravilno i potpuno utvrdili či­njenično sta­nje, pravilno primijenili materijalno pravo te da nije bilo povreda postupka.
  45. U postupku pokrenutom ustavnom tužbom teme­ljem od­red­be članka
  46. stavka
  47. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 49/02 – pročišćeni tekst, u da­lj­njem tekstu: Ustavni zakon), Ustavni sud, u granicama zahtjeva istaknutog u ustavnoj tužbi, utvrđuje je li u postupku odlučiva­nja o pravima i obvezama ili o sum­nji ili optužbi zbog kaž­njivog djela povrijeđeno podnosite­lju ustavno pravo, pri čemu se, u pravilu, ne upušta u pita­nje jesu li sudovi pravilno i potpuno utvrdili či­njenično sta­nje i ocijenili dokaze. Za Ustavni sud relevantne su samo one či­njenice od čije­g postoja­nja ovisi ocjena o povredi ustavnog prava. U ustavnoj tužbi podnosite­lj je istaknuo povredu odredbi članaka 23., 26., 27., 28., 29., 31.,
  48. i
  49. Ustava Republike Hrvat­ske.
  50. Odredbom članka
  51. Ustava propisano je: Svatko je nedužan i nitko ga ne može smatrati krivim za kazneno djelo dok mu se pravomoćnom sudskom presudom ne utvrdi kriv­nja. Iz spisa predmeta je razvidno da se presude disciplinskih sudova i Upravnog suda ne teme­lje na podnosite­ljevoj kaznenoj odgovornosti za kazneno djelo, već na utvrđe­nju da se podnosite­lj nedolično ponašao izvan službe i povrijedio propise kojima se uređuje rad službe, čime je počinio teže povrede radne discipline. Osvrćući se na navode podnosite­lja da je u kaznenom postupku oslobođen optužbe pa nema osnove niti za disciplinsku odgovornost, pored stajališta izraženog u prvostupa­njskoj disciplinskoj presudi, Ustavni sud smatra potrebnim istaći i s­ljedeće: Odgovornost za teže povrede radne discipline u disciplinskom postupku može se utvrditi i bez odluke kaznenog suda, bez obzira što povreda radne obveze može istodobno predstav­ljati i kazneno djelo. U disciplinskom postupku utvrđuju se elementi povrede radne discipline, pri čemu nije nužno da su se istodobno ostvarili i elementi nekoga kaznenog djela, pa je u tom smislu disciplinska odgovornost šira od kaznene odgovornosti. Stoga time što je u disciplinskom postupku podnosite­lj proglašen krivim zbog poči­njene teže povrede radne discipline, unatoč tome što je u kaznenom postupku oslobođen optužbe, podnosite­lju nije povrijeđeno ustavno pravo zajamčeno člankom
  52. Ustava.
  53. U ustavnoj tužbi podnosite­lj ističe povredu ustavnog prava zajamčenog člankom
  54. Ustava, međutim, ne navodi koje od ustavnih prava zajamčenih odredbama članka
  55. Ustava smatra povrijeđenim, a niti to proizlazi iz navoda ustavne tužbe. Ustavni sud je stoga ispitao eventualnu povredu ustavnog prava na pravično suđe­nje zajamčenog stavkom
  56. članka
  57. Ustava. U spornoj pravnoj situaciji odlučivali su disciplinski sudovi unutar svoje nadležnosti utvrđene zakonom, dok je Upravni sud Republike Hrvatske, sukladno obvezi utvrđenoj člankom
  58. stav­kom
  59. Ustava, obavio sudsku kontrolu zakonitosti pojedinačnog akta. Iz pribav­ljenog spisa razvidno je da je u postupku koji je prethodio ustavnosudskom, podnosite­lju bilo omogućeno pratiti tijek postupka, sudjelovati u postupku uz branite­lja, izjaš­njavati se i predlagati dokaze glede odlučnih či­njenica te poduzimati sve zakonom dopuštene procesne rad­nje kao i pokrenuti upravni spor. Nada­lje je razvidno da je prvostupa­njski disciplinski sud utvrdio mjerodavne či­njenice za primjenu odredbi članka
  60. stav­ka
  61. točke
  62. i
  63. Zakona o unutar­njim poslovima. Također je razvidno koje dokaze je taj sud izveo i na kojim dokazima teme­lji svoje utvrđe­nje da je podnosite­lj počinio teže povrede radne discipline koje su mu stav­ljene na teret. Analizirajući sve provedene dokaze, prvostupa­njski sud je obrazložio svoja utvrđe­nja i stajališta. Također je obrazložio iz kojih razloga nije izveo određene dokaze predložene od strane branite­lja podnosite­lja te iz kojih razloga je izvršio pravnu prekvalifikaciju teže povrede radne discipline. Drugostupa­njski disciplinski sud je, ocijenivši da ne postoje bitne povrede postupka, žalbu podnosite­lja odbio kao neosnovanu. Pritom je svoja utvrđe­nja jasno obrazložio, očitovavši se o svim žalbenim navodima podnosite­lja koje podnosite­lj ponav­lja i u ustavnoj tužbi. Osporena presuda Upravnog suda donijeta je pravovremeno i u skladu s mjerodavnim odredbama postupovnog i materijalnog prava Republike Hrvatske. Slijedom navedenog, Ustavni sud je utvrdio da osporenim presudama podnosite­lju nije povrijeđeno ni ustavno pravo zajamčeno člankom
  64. stavkom
  65. Ustava.
  66. Odredbom članka
  67. stavka
  68. Ustava propisano je: Svatko ima pravo na rad i slobodu rada. Pod pravom na rad i slobodom rada podrazumijeva se i pravo pojedinca da mu radni odnos ne prestane na način suprotan od onog utvrđenog mjerodavnim zakonom. S obzirom na utvrđe­nje Ustavnog suda da su osporene presude donijete u skladu s mjerodavnim odredbama postupovnog i materijalnog prava Republike Hrvatske, ocjena je Ustavnog suda da podnosite­lju navedeno ustavno pravo nije povrijeđeno.
  69. Polazeći od sadržaja članaka 23., 26., 27.,
  70. i
  71. Ustava, a imajući u vidu navode ustavne tužbe i utvrđe­nja Suda iz točki
  72. i
  73. obrazlože­nja ove odluke, Ustavni sud utvrđuje da ne postoje razlozi na teme­lju kojih bi se moglo utvrđivati postoja­nje povrede navedenih ustavnih prava.
  74. Odredba članka
  75. Ustava, na koju podnosite­lj također ukazuje, ne sadrži ustavno pravo u smislu odredbe članka
  76. stav­ka
  77. Ustavnog zakona.
  78. Slijedom navedenog, na teme­lju odredbi članaka
  79. i
  80. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u izreci. Odluka o objavi iz točke II. izreke teme­lji se na članku
  81. stavku
  82. Ustavnog zakona. Broj: U-III-2220/2002 Zagreb,
  83. rujna
  84. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Predsjednik Vijeća dr. sc. Že­ljko Potoč­njak, v. r. Odluka, NN 141/2004-2508 Više Dio NN: Službeni Vrsta dokumenta: Odluka Izdanje: NN 141/2004 Broj dokumenta u izdanju: 2508 Donositelj:USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Datum tiskanog izdanja: 13.10.
  85. ELI: /eli/sluzbeni/2004/141/2508 Opći uvjeti korištenjaZaštita privatnostiPristup podatcimaELI©
  86. g. Narodne novine d.d. , izrada Novena d.o.o. Opći uvjeti korištenja Odgovornost za objavljene sadržaje Narodne novine d.d. će poduzeti razumne i odgovarajuće napore kako bi informacije na ovim internetskim stranicama bile potpune i točne, ali ne odgovara u slučaju njihove netočnosti ili nepotpunosti. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za štetu ili povredu koja može biti rezultat korištenja ili nemogućnosti korištenja bilo kojeg dijela ove web-lokacije ili nečeg što je na njoj objavljeno. Ove internetske stranice sadrže i informacije trećih osoba i poveznice na druge internetske sadržaje. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje na vanjskim izvorima podataka do kojih mogu voditi poveznice s naših internetskih stranica, niti odgovara, niti upućuje na način i uvjete korištenja tih sadržaja. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje koje na ove internetske stranice stave treće osobe. Zaštita autorskog prava Svi sadržaji objavljeni na ovim internetskim stranicama zaštićeni su autorskim pravom i mogu se koristiti samo pod uvjetima propisanim Zakonom. Promjene Narodne novine d.d. zadržavaju pravo izmjene, dopune ili uklanjanja bilo kojeg dijela ovih internetskih stranica u bilo kojem trenutku. Promjene stupaju na snagu objavljivanjem na ovim internetskim stranicama ili kada su korisnici o njima obaviješteni. Zaštita privatnosti Narodne novine d.d se obvezuju poštivati anonimnost i privatnost korisnika ovih internetskih stranica. O posjetiteljima se neće prikupljati nikakvi osobni podaci osim u slučajevima ako ih posjetitelj dobrovoljno dostavi Narodnim novinama d.d. U slučajevima kad je poznat indentitet posjetitelja/pošiljatelja, njegovi će se podaci koristiti samo u svrhu zbog koje ih je pošiljatelj poslao. Narodne novine d.d. takve podatke mogu koristiti i za što bolji uvid i razumijevanja pojedinačnih potreba i zahtjeva korisnika kao i razvijanja mogućnosti što kvalitetnijega pružanja svojih usluga korisnicima. Narodne novine d.d. se obvezuju da navedene podatke neće učiniti dostupnim bilo kojoj trećoj osobi odnosno strani bez izričitoga pristanka korisnika. Narodne novine d.d. upozoravaju posjetitelje/korisnike na ograničenja suvremenih informacijsko-komunikacijskih tehnologija u odnosu na sigurnost i zaštitu privatnosti osobnih podataka.

🔗 Na službeni izvor

AI objašnjenje na temelju službenog teksta zakona. Okvirno, ne zamjenjuje pravni savjet.