← Hrvatska

Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-546/2003 od 23. rujna 2004.

Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-546/2003 od

  1. rujna
  2. Upute za korištenje Elektronička pošta Početna stranica Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-546/2003 od
  3. rujna
  4. NN 143/2004 (15.10.2004.), Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-546/2003 od
  5. rujna
  6. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE 2528 Ustavni sud Republike Hrvatske, u Prvom vijeću za odlu­čivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Željko Potočnjak, predsjednik Vijeća, te suci Ivan Matija, Ivan Mrkonjić, Smiljko Sokol, Nevenka Šernhorst i Milan Vuković, članovi Vijeća, u postupku pokrenutom ustavnom tužbom K. T. iz K., koju zastupa Č. P., odvjetnik iz Z., na sjednici održanoj
  7. rujna
  8. godine, jednoglasno je donio ODLUKU I. Ustavna tužba se odbija. II. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«. Obrazloženje
  9. Podnositeljica je podnijela ustavnu tužbu protiv presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Revr-624/02-2 od
  10. listopada
  11. godine, kojom je odbijena revizija podnositeljice izjavljena protiv presude Županijskog suda u Karlovcu broj: Gž-478/01 od
  12. lipnja
  13. godine. Tom presudom odbijena je žalba podnositeljice podnijeta protiv presude Općinskog suda u Karlovcu broj: P-1385/95 od
  14. veljače
  15. godine, kojom je odbijen tužbeni zahtjev podnositeljice da se ponište: Program rješavanja trajnog viška radnika donesen od strane tuženika, K. b. d.d., od
  16. listopada 1995., u dijelu u kojem je podnositeljica uvrštena u Popis radnika koji predstavljaju organizacijski, tehnološki odnosno ekonomski višak, Odluka tuženika od
  17. listopada
  18. o prestanku radnog odnosa podnositeljici, Odluka tuženika od
  19. listopada
  20. o odgađanju provedbe Odluke o prestanku radnog odnosa, i Odluka tuženika od
  21. studenoga
  22. kojom je odbijen prigovor podnositeljice. Odbijen je i tužbeni zahtjev podnositeljice da je se vrati u radni odnos i rasporedi na radno mjesto »referent tekućih i žiro računa«, odnosno drugo radno mjesto odgovarajuće stručnoj spremi i radnoj sposobnosti podnositeljice.
  23. Podnositeljica smatra da su joj osporenim presudama, zbog počinjenih povreda odredaba parničnog postupka povrije­đena ustavna prava zajamčena člancima
  24. i
  25. Ustava Republike Hrvatske. Ponavljajući navode koje je isticala u žalbenom i revizijskom postupku, u ustavnoj tužbi u bitnome ističe da je u prvostupanjskom postupku povrijeđeno načelo neposrednosti, jer je prvostupanjski sud utvrdio da je sindikalna organizacija sudjelovala u donošenju Programa rješavanja viška radnika tuženika uvidom u spis Općinskog suda u Karlovcu broj: P-1385/95, a ne saslušanjem predloženih svjedoka. Smatra naime, da su svi radni sporovi bivših djelatnika K. b. d.d. različiti s obzirom na radno mjesto na kojem su radili pa je trebalo dokaze na okolnost sudjelovanja sindikata u donošenju Programa provesti neposredno. Osim toga smatra da Program rješavanja viška radnika nije donesen uz sudjelovanje sindikata, što je u suprotnosti s odredbama članka
  26. Zakona o radnim odnosima (»Narodne novine«, broj 25/
  27. – pročišćeni tekst, 26/
  28. i 29/94.), te da joj pri prestanku radnog odnosa poslodavac nije osigurao prava koja proizlaze iz odredbe članka
  29. Zakona o radnim odnosima, kao što su pravo na rad u drugoj organizaciji, pravo na dokvalifikaciju ili prekvalifikaciju, pravo na dokup staža, pravo na otpremninu ili pravo na novčanu naknadu. Predlaže da Sud usvoji ustavnu tužbu, ukine osporene presude i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
  30. Iz spisa Općinskog suda u Karlovcu razvidno je da prvostupanjski sud na spornu okolnost sudjelovanja sindikata u donošenju Programa rješavanja viška radnika nije provodio dokaz saslušanjem predloženih svjedoka, već je izvršio uvid u spis tog suda broj: P-1384/95, vođenim povodom tužbe bivše djelatnice K. b. d.d. kojoj je prestao radni odnos temeljem istog Programa rješavanja viška radnika. Naime, u tom postupku pravomoćnim presudama, koje su potvrđene presudom Vrhovnog suda utvrđeno je da je sindikat sudjelovao u donošenju tog programa. Uvidom u navedeni spis prvostupanjski sud je utvrdio da je Uprava tuženika upoznala predstavnike sindikata s izradom Programa trajnog rješavanja viška radnika, te da je poslodavac
  31. listopada
  32. godine izrađeni Program rješavanja viška radnika zajedno s popisom viška radnika dostavio Izvršnom odboru sindikata radi davanja mišljenja, koji se očitovao svojim dopisom od
  33. listopada
  34. godine. Utvrdivši da je podnositeljici radni odnos prestao na temelju Programa donijetog u skladu sa zakonom, odbio je njen tužbeni zahtjev. Županijski sud je ocijenio da je sud prvog stupnja takvim izvođenjem dokaza i utvrđenim činjeničnim stanjem pravilno zaključio kako je sindikatu bilo omogućeno sudjelovanje u donošenju programa kojeg podnositeljica pobija. Očitujući se na žalbene navode Županijski sud smatra da se podnositeljica neosnovano poziva na primjenu članka
  35. stavka
  36. Zakona o radnim odnosima jer se ta odredba odnosi na slučajeve kada poslodavac utvrdi da je privremeno prestala potreba za radom radnika, dok je podnositeljici utvrđen trajni prestanak potrebe za radom. Odlučujući o reviziji podnositeljice Vrhovni sud je ocijenio da time što su nižestupanjski sudovi utvrdili da je sindikat sudjelovao u donošenju Programa uvidom u spis Općinskog suda u kojem je pravomoćno utvrđeno sudjelovanje sindikata u dono­še­nju Programa, bez provođenja neposrednih dokaza na tu okolnost (saslušanjem svjedoka) nije počinjena relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka
  37. stavka
  38. u svezi s odredbom članka
  39. Zakona o parničnom postupku (»Narodne novine«, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/
  40. i 117/03.), budući da prema stajalištu Vrhovnog suda i tako provedeni dokaz daje dovoljno uporišta sudu za ocjenu tog spornog pitanja. Na temelju utvrđenja nižestupanjskih sudova Vrhovni sud je ocijenio da je Program obuhvatio sve okolnosti predviđene odred­bom članka
  41. stavka
  42. Zakona o radnim odnosima, te da je na temelju istog sačinjen popis viška radnika imajući u vidu kriterije iz stavka
  43. istog članka. S obzirom na navedeno ocijenio je da su osporene odluke o prestanku radnog odnosa, odgodi provedbe te odluke i o odbijanju prigovora, zakonito donesene. Ustavna tužba nije osnovana.
  44. U postupku pokrenutom ustavnom tužbom temeljem od­red­be članka
  45. stavka
  46. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 49/
  47. – pročišćeni tekst), Ustavni sud, u granicama zahtjeva istaknutog u ustavnoj tužbi, utvrđuje je li u postupku odlučivanja o pravima i obvezama ili o sumnji ili optužbi zbog kažnjivog djela povrijeđeno podnositelju ustavno pravo, pri čemu se, u pravilu, ne upušta u pitanje jesu li sudovi pravilno i potpuno utvrdili činjenično stanje i ocijenili dokaze. Za Ustavni sud relevantne su samo one činjenice od čijeg postojanja ovisi ocjena o povredi ustavnog prava.
  48. Iako u ustavnoj tužbi podnositeljica izrijekom ne navodi povredu ustavnog prava na pravično suđenje zajamčenog člankom
  49. stavkom
  50. Ustava, iz sadržaja ustavne tužbe proizlazi da podnositeljica smatra povrijeđenim i to ustavno pravo. Naime, imajući u vidu sadržaj ustavnog prava na pravično suđenje, koji je ograničen na postupovna jamstva, te činjenicu da podnositeljica u ustavnoj tužbi ističe postupovne povrede učinjene u sudskom postupku, ocjena je Suda da se podnositeljica u suštini poziva na povredu ustavnog prava na pravično suđenje. Povredu odredaba parničnog postupka, a time i povredu navedenog ustavnog prava, podnositeljica nalazi u tome što je prvostupanjski sud sporno pitanje sudjelovanja sindikata u donošenju Programa ocijenio bez provođenja neposrednih dokaza, uvidom u drugi parnični spis, te svoju presudu temelji na rezultatima dokaznog postupka provedenog u drugom parničnom postupku. Prema odredbama Zakona o parničnom postupku načelo neposrednog izvođenja dokaza nije apsolutno; odredbom članka
  51. Zakona o parničnom postupku propisano je da sud odlučuje o tužbenom zahtjevu, u pravilu, na temelju usmenog, neposrednog i javnog raspravljanja. Pritom, povreda procesnih pravila o neposrednom izvođenju dokaza može u pravilu imati samo značaj razloga relativno bitne povrede odredaba parničnog postupka. Prema odredbi članka
  52. stavka
  53. Zakona o parničnom postupku bitna povreda odredaba parničnog postupka postoji ako sud u tijeku postupka nije primijenio ili je nepravilno primijenio koju odredbu ovog zakona, a to je bilo ili je moglo biti od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne presude. U konkretnom slučaju, osiguravajući jedinstvenu primjenu zakona i štiteći ravnopravnost građana sukladno odredbi članka
  54. stavka
  55. Ustava, Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao najviši sud, potvrdio je zakonitost nižestupanjskih presuda, ocijenivši pritom da provedenim dokazom na način na koji ga je proveo prvostupanjski sud nije počinjena bitna povreda postupka. Ujedno je za svoju ocjenu dao valjane pravne razloge. Polazeći od navedenog a sagledavajući postupak koji je prethodio ustavnosudskom kao jedinstvenu cjelinu, Ustavni sud utvrđuje da je isti vođen na način koji podnositeljici osigurava pravično suđenje.
  56. U ustavnoj tužbi podnositeljica je istaknula povredu ustav­nog prava zajamčenog člankom
  57. stavka
  58. Ustava kojim je propisano: Svatko ima pravo na rad i slobodu rada. Pod pravom na rad i slobodom rada podrazumijeva se i pravo pojedinca da mu radni odnos ne prestane na način suprotan od onog utvrđenog mjerodavnim zakonom. Imajući u vidu sadržaj tog ustavnog prava, kao i u parničnom postupku utvrđene činjenice, primijenjeno materijalno pravo te provedeni postupak, Ustavni sud je utvrdio da prestankom radnog odnosa podnositeljice, uslijed utvrđenja trajnog prestanka potrebe za njezinim radom na zakonom uređen način, podnositeljici nije povrijeđeno navedeno ustavno pravo. Osvrćući se na navode ustavne tužbe o primjeni članka
  59. stavka
  60. Zakona o radnim odnosima, Sud ističe da se na te navode, istaknute i u žalbi, očitovao Županijski sud. Svoje stajalište da se podnositeljica neosnovano poziva na primjenu te odredbe, Županijski sud je pritom obrazložio valjanim pravnim razlozima.
  61. Odredba članka
  62. Ustava sadrži ustavno jamstvo jednakosti hrvatskih državljana i stranaca u postupcima pred nadležnim tijelima Republike Hrvatske. Ta Ustavom zajamčena procesna garancija obvezuje nadležna tijela da u sudskim, upravnim ili u postupcima pred drugim tijelima koja imaju javne ovlasti prema strankama postupaju jednako, neovisno o njihovom državljanstvu. S obzirom na sadržaj navedenog ustavnog prava, u konkretnoj pravnoj stvari ne postoje razlozi temeljem kojih bi se moglo ocjenjivati da je osporenim rješenjima povrijeđeno to ustavno pravo.
  63. Iz navedenih razloga je, na temelju odredbi članaka
  64. i
  65. Ustavnog zakona, odlučeno kao u izreci. Odluka iz točke II. izreke temelji se na odredbi članka
  66. stavka
  67. Ustavnog zakona. Broj: U-III-546/2003 Zagreb,
  68. rujna
  69. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Predsjednik Vijeća dr. sc. Željko Potočnjak, v. r. Odluka, NN 143/2004-2528 Više Dio NN: Službeni Vrsta dokumenta: Odluka Izdanje: NN 143/2004 Broj dokumenta u izdanju: 2528 Donositelj:USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Datum tiskanog izdanja: 15.10.
  70. ELI: /eli/sluzbeni/2004/143/2528 Opći uvjeti korištenjaZaštita privatnostiPristup podatcimaELI©
  71. g. Narodne novine d.d. , izrada Novena d.o.o. Opći uvjeti korištenja Odgovornost za objavljene sadržaje Narodne novine d.d. će poduzeti razumne i odgovarajuće napore kako bi informacije na ovim internetskim stranicama bile potpune i točne, ali ne odgovara u slučaju njihove netočnosti ili nepotpunosti. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za štetu ili povredu koja može biti rezultat korištenja ili nemogućnosti korištenja bilo kojeg dijela ove web-lokacije ili nečeg što je na njoj objavljeno. Ove internetske stranice sadrže i informacije trećih osoba i poveznice na druge internetske sadržaje. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje na vanjskim izvorima podataka do kojih mogu voditi poveznice s naših internetskih stranica, niti odgovara, niti upućuje na način i uvjete korištenja tih sadržaja. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje koje na ove internetske stranice stave treće osobe. Zaštita autorskog prava Svi sadržaji objavljeni na ovim internetskim stranicama zaštićeni su autorskim pravom i mogu se koristiti samo pod uvjetima propisanim Zakonom. Promjene Narodne novine d.d. zadržavaju pravo izmjene, dopune ili uklanjanja bilo kojeg dijela ovih internetskih stranica u bilo kojem trenutku. Promjene stupaju na snagu objavljivanjem na ovim internetskim stranicama ili kada su korisnici o njima obaviješteni. Zaštita privatnosti Narodne novine d.d se obvezuju poštivati anonimnost i privatnost korisnika ovih internetskih stranica. O posjetiteljima se neće prikupljati nikakvi osobni podaci osim u slučajevima ako ih posjetitelj dobrovoljno dostavi Narodnim novinama d.d. U slučajevima kad je poznat indentitet posjetitelja/pošiljatelja, njegovi će se podaci koristiti samo u svrhu zbog koje ih je pošiljatelj poslao. Narodne novine d.d. takve podatke mogu koristiti i za što bolji uvid i razumijevanja pojedinačnih potreba i zahtjeva korisnika kao i razvijanja mogućnosti što kvalitetnijega pružanja svojih usluga korisnicima. Narodne novine d.d. se obvezuju da navedene podatke neće učiniti dostupnim bilo kojoj trećoj osobi odnosno strani bez izričitoga pristanka korisnika. Narodne novine d.d. upozoravaju posjetitelje/korisnike na ograničenja suvremenih informacijsko-komunikacijskih tehnologija u odnosu na sigurnost i zaštitu privatnosti osobnih podataka.

🔗 Na službeni izvor

AI objašnjenje na temelju službenog teksta zakona. Okvirno, ne zamjenjuje pravni savjet.