← Hrvatska

Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-IIIA-2494/2003. od 12. listopada 2004.

Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-IIIA-2494/

  1. od
  2. listopada
  3. Upute za korištenje Elektronička pošta Početna stranica Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-IIIA-2494/
  4. od
  5. listopada
  6. NN 148/2004 (25.10.2004.), Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-IIIA-2494/
  7. od
  8. listopada
  9. USTAVNIN SUD REPUBLIKE HRVATSKE 2598 Ustavni sud Republike Hrvatske, u sastavu sudac Petar Klarić, predsjednik Suda, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Matija, Ivan Mrkonjić, Jasna Omejec, Željko Potočnjak, Emilija Rajić, Agata Račan, Smiljko Sokol, Nevenka Šernhorst, Vice Vuko­jević i Milan Vuković, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi I.V. iz Z., kojeg zastupa A.Č., odvjetnik u O., na sjednici održanoj dana
  10. listopada
  11. godine, donio je ODLUKU I. Ustavna tužba se usvaja. II. Općinski sud u Zagrebu dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod brojem: P-5422/03 (raniji broj: P-4307/86.) u najkraćemu mogućem roku, ali ne duljem od jedne

(1)godine, računajući od prvoga idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«. III. Na temelju članka
  1. stavka
  2. Ustavnog zakona o Ustav­nom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 49/
  3. – pročišćeni tekst), podnositelju ustavne tužbe, I. V. iz Z., određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka
  4. stavka
  5. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/
  6. – pročišćeni tekst) u iznosu od 7.900,00 kuna. IV. Naknadu iz točke III. izreke ove odluke isplatit će Ministarstvo financija Republike Hrvatske iz državnog proračuna, u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositelja za njezinu isplatu. V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«. Obrazloženje
  7. Podnositelj je dana
  8. srpnja
  9. godine, na temelju ovlaštenja sadržanog u odredbi članka
  10. stavka
  11. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 49/
  12. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnio ustavnu tužbu. U ustavnoj tužbi podnositelj ističe da Općinski sud u Zagrebu nije u razumnom roku odlučio o njegovim pravima i obvezama i to u parničnom predmetu koji se vodi pod poslovnim brojem: P-949/97, a radi utvrđenja i prijenosa. Smatra da su nedonošenjem odluke u razumnom roku, u konkretnom slučaju povrijeđene ustav­ne odredbe sadržane u članku 3., članku 14., članku 26, članku
  13. i članku
  14. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/
  15. – pročišćeni tekst i 55/
  16. – ispravak; u daljnjem tekstu: Ustav). U ustavnoj tužbi podnositelj zahtijeva da Ustavni sud usvoji njegovu ustavnu tužbu zbog dugotrajnosti postupka, odredi primjerenu naknadu u visini od 50.000 kuna, te dosudi troškove postupka zastupanja po odvjetniku. Ovosudnim dopisom od
  17. travnja
  18. godine ustavna tužba podnositelja dostavljena je na očitovanje predsjedniku Općin­skog suda u Zagrebu. Traženo očitovanje, uz preslik spisa, zaprimljeno je u Sudu dana
  19. svibnja
  20. godine. ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK
  21. Ustavni sud je u postupku pokrenutom ustavnom tužbom, primjenom članka
  22. Ustavnog zakona, utvrdio sljedeće činjenice koje su pravno relevantne za odlučivanje o povredama ustavnih prava podnositelja: – podnositelj je tužbom pokrenuo parnični postupak protiv tuženika Z.B. i A.V. iz L., radi utvrđenja i prijenosa, dana
  23. svibnja
  24. godine; postupak je vođen pod poslovnim brojem P-4307/86, – Općinski sud u Zagrebu održao je dva ročišta,
  25. rujna
  26. i
  27. prosinca
  28. godine, – dana
  29. veljače
  30. godine donesena je prvostupanjska presuda, – dana
  31. ožujka
  32. godine podnositelj podnosi žalbu koja je
  33. studenoga
  34. godine dostavljena Okružnom sudu u Zagrebu, – presudom broj: Gž-8113/07 od
  35. veljače
  36. godine Okružni sud u Zagrebu odbio je žalbu podnositelja kao neosnovanu, – protiv pravomoćne presude podnositelj dana
  37. travnja
  38. godine podnosi reviziju koja je
  39. rujna
  40. godine upućena Vrhovnom sudu Hrvatske. – Vrhovni sud Hrvatske rješenjem, broj: Rev-2228/88 od
  41. ožujka
  42. godine, ukida sudske presude i predmet vraća Općinskom sudu u Zagrebu na ponovno postupanje, – u postupku koji se vodio pod poslovnim brojem P-3294/90, Općinski sud u Zagrebu održao je ročišta
  43. listopada
  44. i
  45. siječnja
  46. godine, – Općinski sud u Zagrebu dana
  47. siječnja
  48. godine zaklju­čuje glavnu raspravu te donosi presudu kojom se tužbeni zahtjev podnositelja prihvaća; na zahtjev podnositelja prvo­stu­panj­ska presuda je ispravljena rješenjem od
  49. svibnja
  50. godine, – na prvostupanjsku presudu tužena Z.B. uložila je žalbu
  51. ožujka
  52. godine. Istog dana i podnositelj je izjavio žalbu na dio prvostupanjske presude u kojem je odlučeno o kamatama, – spis se otprema Okružnom sudu u Zagrebu
  53. rujna
  54. godine, ali se isti vraća Općinskom sudu u Zagrebu dana
  55. prosinca
  56. godine s uputom da se sa žalbom tužitelja postupi kao s prijedlogom za dopunu presude, – Općinski sud u Zagrebu dana
  57. siječnja
  58. godine donosi dopunsku presudu; na tu presudu tužitelj ulaže žalbu
  59. siječnja
  60. godine, – spis se ponovno dostavlja Okružnom sudu u Zagrebu
  61. travnja
  62. godine; rješenjem Okružnog suda broj: Gž-4080/92 od
  63. listopada
  64. godine ukidaju se prvostupanjske odluke i predmet se vraća na ponovni postupak, – u postupku koji se vodio pod poslovnim brojem P-6154/92 održana su ročišta
  65. prosinca 1993.,
  66. ožujka 1994.,
  67. lipnja 1994.,
  68. listopada
  69. i
  70. studenoga
  71. godine, – Općinski sud u Zagrebu dana
  72. studenoga
  73. godine donosi presudu kojom se tužbeni zahtjev podnositelja odbija, – dana
  74. rujna
  75. godine podnositelj ulaže žalbu, koja je dana
  76. studenoga
  77. godine dostavljena Županijskom sudu u Zagrebu, – rješenjem broj: Gž-9519/95 od
  78. siječnja
  79. godine Županijski sud u Zagrebu ukinuo je presudu Općinskog suda u Zagrebu te je predmet vraćen na ponovni postupak, – u predmetu koji se vodio pod poslovnim brojem P-949/97, Općinski sud u Zagrebu je rješenjem od
  80. svibnja
  81. godine odbio zahtjev podnositelja za izuzeće uređujućeg suca, dok je rješenjem od
  82. siječnja
  83. godine utvrdio da je tužitelj opozvao punomoć svom opunomoćeniku, – Općinski sud u Zagrebu održao je ročišta dana
  84. lipnja 1998.,
  85. studenoga 1998.,
  86. prosinca 1998., te
  87. listopada
  88. godine, – dana
  89. travnja
  90. godine u spis je dostavljen nalaz i mišljenje stalnoga sudskog vještaka za financijsku struku, – dana
  91. listopada
  92. godine Općinski sud u Zagrebu donosi presudu kojom se tužbeni zahtjev podnositelja usvaja, – tužena Z. B. ulaže žalbu na prvostupanjsku presudu dana
  93. siječnja
  94. godine, koja se dostavlja Županijskom sudu u Zagrebu
  95. veljače
  96. godine, – rješenjem Županijskog suda u Zagrebu broj: Gž-1317/00 od
  97. ožujka
  98. godine ukinuta je prvostupanjska presuda u dijelu u kojemu se ona odnosila na tuženu Z. B. te je predmet vraćen na ponovni postupak, dok je u dijelu koji se odnosi na drugotuženog A. V. postala pravomoćna na temelju priznanja, – rješenje Županijskog suda u Zagrebu dostavljeno je Općin­skom sudu u Zagrebu
  99. travnja
  100. godine; parnični postupak se trenutno vodi pred Općinskim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem P-5422/03, – postupajući po uputi Županijskog suda u Zagrebu, rješe­njem od
  101. prosinca
  102. godine, tužena Z. B. pozvana je u roku od 30 dana dostaviti očitovanje o relevantnim činjenicama; rješe­nje je tužena primila
  103. prosinca
  104. godine, ali po njemu nije postupila, – ročište zakazano na dan
  105. rujna
  106. godine nije odr­ža­no zbog bolesti nadležne sutkinje. PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK
  107. U konkretnom slučaju Ustavni sud neposredno mjerodavnom odredbom za ocjenu postojanja povrede ustavnih prava podnositelja u materijalnopravnom smislu utvrđuje odredbu članka
  108. stavka
  109. Ustava Republike Hrvatske. Navedenom odredbom propisano je sljedeće: Svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud (...) u razumnom roku odluči o njegovim pravima i obvezama (...). Odredbom članka
  110. stavka
  111. Ustavnog zakona propisano je sljedeće:
(1)Ustavni sud će pokrenuti postupak po ustavnoj tužbi i prije no što je iscrpljen pravni put, u slučaju kad o pravima i obvezama stranke (...) nije u razumnom roku odlučio sud (...).
(2)U odluci kojom usvaja ustavnu tužbu zbog nedonošenja akta u razumnom roku iz stavka 1. ovoga članka, Ustavni sud će nadležnom sudu odrediti rok za donošenje akta kojim će taj sud meritorno odlučiti o pravima i obvezama (...) podnositelja. Rok za donošenje akta počinje teći idućeg dana od dana objave odluke Ustavnog suda u »Narodnim novinama«.
(3)U odluci iz stavka
  1. ovoga članka Ustavni sud će odrediti primjerenu naknadu koja pripada podnositelju zbog povrede njegova ustavnog prava koju je sud učinio kada o pravima i obvezama podnositelja (...) nije odlučio u razumnom roku. Naknada se isplaćuje iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva stranke za njezinu isplatu. Ustavna tužba je osnovana.
  2. Povredu ustavnog prava na donošenje sudske odluke u razumnom roku Ustavni sud razmatra s obzirom na osobite okolnosti svakoga pojedinog slučaja. Razmatranjem razloga ustavne tužbe podnositelja i dostavljene preslike parničnog spisa i očitovanja Općinskog suda u Zagrebu, Ustavni sud je utvrdio da su se u ovom slučaju ostvarile pretpostavke za njegovo postupanje u smislu odredbe članka
  3. Ustavnog zakona. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima: 4.
  4. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA U konkretnom slučaju parnični postupak pokrenut je tužbom podnositelja
  5. svibnja
  6. godine. Budući da je ustavna tužba podnesena dana
  7. srpnja
  8. godine, a do tog dana prvostupanjska presuda nije donesena, Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe parnični postupak pred Općinskim sudom u Zagrebu trajao ukupno sedamnaest
(17)godina, jedan
(1)mjesec i dvadeset pet
(25)dana. Ustavni sud napominje, međutim, da je Zakon o potvrđi­vanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i protokola broj 1, 4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine-Međunarodni ugovori«, broj 18/
  1. i 6/
  2. – pročišćeni tekst; u daljnjem tekstu: Zakon o potvrđivanju Konvencije) stupio na snagu dana
  3. studenoga
  4. godine. Od dana stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije, odredbe Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda Vijeća Europe (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) čine, temeljem članka
  5. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 56/90.), dio unutarnjeg pravnog poretka Republike Hrvatske. Dio unutarnjeg pravnog poretka Republike Hrvat­ske od tog dana čini i odredba članka
  6. stavka
  7. Europske konvencije pod nazivom »Pravo na pošteno suđenje« koja, između ostaloga, propisuje sljedeće: Radi utvrđivanja svojih prava i obveza građanske naravi (...) svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud (...) u razumnom roku ispita njegov slučaj. Sukladno navedenom, konvencijsko pravo na donošenje sud­ske odluke u razumnom roku čini dio unutarnjeg pravnog poretka Republike Hrvatske od dana stupanja na snagu Zakona o potvrđi­vanju Konvencije (
  8. studenoga
  9. godine). S druge strane, pravo na donošenje sudske odluke u razumnom roku utvrđeno je ustavnim pravom u Republici Hrvatskoj
  10. studenoga
  11. godine, izmjenama članka
  12. stavka
  13. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 113/00.). Iz navedenih razloga ispitivanje razumnosti trajanja sudskih postupaka prije
  14. studenoga
  15. godine u pravilu ne bi moglo biti predmetom ustavnosud­skih postupaka temeljenih na članku
  16. Ustavnog zakona, jer u dotadašnjem pravnom poretku Republike Hrvatske takvo pravo nije postojalo ni kao konvencijsko ni kao ustavno. Ustavni sud je u konkretnom slučaju ocijenio da se pravno relevantnim razdobljem s aspekta povrede prava na razumnu duljinu trajanja sudskog postupka smatra razdoblje od
  17. studenoga
  18. godine (to jest, od dana stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije) do
  19. srpnja
  20. godine (to jest, do dana podnošenja ustavne tužbe podnositelja), što ukupno iznosi pet
(5)godina, osam
(8)mjeseci i šest
(6)dana. 4.
  1. POSTUPANJE NADLEŽNIH SUDOVA Ustavni sud utvrđuje da su u razmatranom razdoblju sudovi imali razdoblje potpune neaktivnosti i to od
  2. veljače
  3. godine, pa do
  4. ožujka
  5. godine, u trajanju od dvije
(2)godine, jednog
(1)mjeseca i devet
(9)dana. Iako ne ulazi u pravno relevantno razdoblje za odlučivanje u konkretnom slučaju, Sud je donoseći svoju odluku imao u vidu i prethodno trajanje postupka u duljini od jedanaest
(11)godina, pet
(5)mjeseci i devetnaest
(19)dana. 4.
  1. PONAŠANJE PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE Prema ocjeni ovog suda podnositelj ustavne tužbe svojim ponašanjem nije bitno pridonio duljini cjelokupnoga sudskog pos­tupka. 4.
  2. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA U konkretnom postupku Sud ocjenjuje da se ne radi o naročito složenom postupku.
  3. Sukladno navedenom, Ustavni sud ocjenjuje da je nerazumno dugim nepostupanjem sudova povrijeđeno ustavno pravo podnositelja da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o njegovim pravima ili obvezama, koje je zajamčeno člankom
  4. stavkom
  5. Ustava Republike Hrvatske. Imajući u vidu sve navedene činjenice i okolnosti, te posebno vrijeme potpune neaktivnosti sudova u konkretnom sudskom predmetu, u smislu odredbe članka
  6. stavka
  7. Ustavnog zakona, donesena je odluka kao pod točkama I. i II. izreke.
  8. Visinu naknade zbog povrede ustavnog prava na dono­šenje sudske odluke u razumnom roku Ustavni sud u pravilu određuje za razmatrano, pravno relevantno razdoblje, uz iznimnu mogućnost uvažavanja nerazumno dugog razdoblja potpune neaktivnosti suda i prije
  9. studenoga
  10. godine, što ovisi o osobitim okolnostima svakoga pojedinog slučaja. Određivanje primjerene naknade nije ovisno o imovinskom interesu stranaka, već je to satisfakcija strankama koja se dosuđuje zbog dužine postupka. Pri utvrđivanju visine naknade, na temelju članka
  11. stavka
  12. Ustavnog zakona, Ustavni sud uzima u obzir sve okolnosti slučaja, uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj. Budući da je Ustavni sud ovlašten, na temelju članka
  13. stavka
  14. Ustavnog zakona, u svakom pojedinom slučaju odrediti i rok za donošenje sudske odluke, na visinu naknade u konkretnom slučaju utjecala je i činjenica da je Općinskom sudu u Zagrebu, točkom II. izreke ove odluke, određen primjeren rok u kojem je taj sud dužan donijeti odluku u predmetu broj: P-5422/03, čime se na djelotvoran način ostvaruje i svrha samoga sudskog postupka. Iznos pravične naknade koji podnositelj zahtijeva u ustavnoj tužbi, u dijelu koji prelazi utvrđenu svotu u točki III. izreke ove odluke, Sud je ocijenio neprimjerenim. Također, sud nije prihvatio prijedlog podnositelja za dosuđi­va­nje troškova zastupanja, jer isti u ustavnoj tužbi nisu bili specificirani. Slijedom svega iznijetog, sukladno odredbi članka
  15. stavka
  16. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.
  17. Odluka o objavi (točka V. izreke) utemeljena je na odredbi članka
  18. stavka
  19. Ustavnog zakona. Broj: U-IIIA-2494/2003 Zagreb,
  20. listopada
  21. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Predsjednik dr. sc. Petar Klarić, v. r. Odluka, NN 148/2004-2598 Više Dio NN: Službeni Vrsta dokumenta: Odluka Izdanje: NN 148/2004 Broj dokumenta u izdanju: 2598 Datum tiskanog izdanja: 25.10.
  22. ELI: /eli/sluzbeni/2004/148/2598 Opći uvjeti korištenjaZaštita privatnostiPristup podatcimaELI©
  23. g. Narodne novine d.d. , izrada Novena d.o.o. Opći uvjeti korištenja Odgovornost za objavljene sadržaje Narodne novine d.d. će poduzeti razumne i odgovarajuće napore kako bi informacije na ovim internetskim stranicama bile potpune i točne, ali ne odgovara u slučaju njihove netočnosti ili nepotpunosti. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za štetu ili povredu koja može biti rezultat korištenja ili nemogućnosti korištenja bilo kojeg dijela ove web-lokacije ili nečeg što je na njoj objavljeno. Ove internetske stranice sadrže i informacije trećih osoba i poveznice na druge internetske sadržaje. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje na vanjskim izvorima podataka do kojih mogu voditi poveznice s naših internetskih stranica, niti odgovara, niti upućuje na način i uvjete korištenja tih sadržaja. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje koje na ove internetske stranice stave treće osobe. Zaštita autorskog prava Svi sadržaji objavljeni na ovim internetskim stranicama zaštićeni su autorskim pravom i mogu se koristiti samo pod uvjetima propisanim Zakonom. Promjene Narodne novine d.d. zadržavaju pravo izmjene, dopune ili uklanjanja bilo kojeg dijela ovih internetskih stranica u bilo kojem trenutku. Promjene stupaju na snagu objavljivanjem na ovim internetskim stranicama ili kada su korisnici o njima obaviješteni. Zaštita privatnosti Narodne novine d.d se obvezuju poštivati anonimnost i privatnost korisnika ovih internetskih stranica. O posjetiteljima se neće prikupljati nikakvi osobni podaci osim u slučajevima ako ih posjetitelj dobrovoljno dostavi Narodnim novinama d.d. U slučajevima kad je poznat indentitet posjetitelja/pošiljatelja, njegovi će se podaci koristiti samo u svrhu zbog koje ih je pošiljatelj poslao. Narodne novine d.d. takve podatke mogu koristiti i za što bolji uvid i razumijevanja pojedinačnih potreba i zahtjeva korisnika kao i razvijanja mogućnosti što kvalitetnijega pružanja svojih usluga korisnicima. Narodne novine d.d. se obvezuju da navedene podatke neće učiniti dostupnim bilo kojoj trećoj osobi odnosno strani bez izričitoga pristanka korisnika. Narodne novine d.d. upozoravaju posjetitelje/korisnike na ograničenja suvremenih informacijsko-komunikacijskih tehnologija u odnosu na sigurnost i zaštitu privatnosti osobnih podataka.

🔗 Na službeni izvor

AI objašnjenje na temelju službenog teksta zakona. Okvirno, ne zamjenjuje pravni savjet.