← Hrvatska

Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-IIIA-2502/2002 od 13. listopada 2004.

Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-IIIA-2502/2002 od

  1. listopada
  2. Upute za korištenje Elektronička pošta Početna stranica Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-IIIA-2502/2002 od
  3. listopada
  4. NN 150/2004 (27.10.2004.), Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-IIIA-2502/2002 od
  5. listopada
  6. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE 2618 Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Jasna Omejec, predsjednik Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Mrkonjić, Emilija Rajić i Vice Vukojević, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi V. K. iz Z., kojeg zastupa B. K., odvjetnik iz S., na sjednici održanoj dana
  7. listopada
  8. godine, jednoglasno je donio ODLUKU I. Ustavna tužba se usvaja. II. Općinski sud u Velikoj Gorici dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom, pod brojem: P-493/04 (ranije broj: P-672/97 i P-13/99) u najkraćemu mogućem roku, ali ne duljem od jedne

(1)godine, računajući od prvoga idućeg dana nakon dana objave ove odluke u »Narodnim novinama«. III. Na temelju članka
  1. stavka
  2. Ustavnog zakona o Us­tav­nom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 49/02 – pročišćeni tekst), podnositelju ustavne tužbe, V. K. iz Z., T. 7E, određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka
  3. stavka
  4. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01 – pročišćeni tekst), u iznosu od 4.400,00 kuna. IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu. V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«. Obrazloženje
  5. Podnositelj je podnio ustavnu tužbu temeljem članka
  6. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narod­ne novine«, broj 49/02 – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon) radi nedonošenja odluke suda u razumnom roku. U ustavnoj tužbi navodi da je
  7. listopada
  8. godine Općinskom sudu u Velikoj Gorici, pod brojem: P-679/97, podnio tužbu protiv Republike Hrvatske radi naknade nematerijalne štete zbog nanošenja teških tjelesnih ozljeda od strane pripadnika Hrvatske vojske. Podnositelj smatra da se nedonošenjem meritorne, pravo­moćne odluke u razumnom roku, vrijeđa njegovo ustavno pravo zajamčeno odredbom članka
  9. stavka
  10. Ustava. Stoga predlaže da Ustavni sud usvoji ustavnu tužbu i na ime primjerene naknade dosudi iznos od 100.000,00 kuna. ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK
  11. Ustavni sud je u ustavnosudskom postupku, pokrenutom temeljem članka
  12. Ustavnog zakona, utvrdio sljedeće činjenice koje su pravno relevantne za odlučivanje o povredi ustavnog prava podnositelja, zajamčenog člankom
  13. stavkom
  14. Ustava Republike Hrvatske: – dana
  15. listopada
  16. godine podnositelj je Općinskom sudu u Velikoj Gorici, protiv Republike Hrvatske, Ministarstva obrane, podnio tužbu pod brojem: P-672/97, radi naknade nematerijalne štete prouzročene od strane pripadnika Hrvatske vojske, nanošenjem teških tjelesnih ozljeda, –
  17. prosinca
  18. godine održano je prvo ročište u predmetu, određeno medicinsko vještačenje i naloženo podnositelju da uplati predujam, – nakon uplaćenog predujma (
  19. prosinca
  20. godine) rješenjem suda od
  21. prosinca
  22. godine određuje se medicinsko vještačenje, –
  23. siječnja
  24. godine u spis je uložen nalaz i mišljenje vještaka, – dopisom od
  25. veljače
  26. godine podnositelj je pozvan na uplatu razlike za vještačenje, – nakon dobivene uplate (
  27. ožujka 1998.), dana
  28. travnja
  29. godine održano je drugo ročište u predmetu, saslušani su svjedoci i okončana glavna rasprava, –
  30. travnja
  31. godine donesena je prva prvostupanjska presuda, –
  32. svibnja
  33. godine tužena ulaže žalbu,
  34. svibnja
  35. godine podnositelj daje odgovor na žalbu, –
  36. listopada
  37. godine Županijski sud u Zagrebu rješenjem, broj: Gž-5910/98 ukida navedenu prvostupanjsku presudu i predmet vraća na ponovni postupak, – u ponovljenom postupku, sada pod brojem: P-13/99, dana
  38. veljače
  39. godine održano je novo ročište (treće u predmetu) i određeno dopunsko vještačenje, – nakon primljene uplate predujma (
  40. veljače 1999.) predmet je upućen vještaku i vještak dana
  41. ožujka
  42. godine daje dopunu svoga prvog nalaza u predmetu, –
  43. ožujka
  44. godine podnositelj se očituje na nalaz vještaka, –
  45. svibnja
  46. godine održano je četvrto ročište u pred­metu na kojem je okončana glavna rasprava u predmetu i ponovno (po drugi puta) donesena prvostupanjska presuda, –
  47. lipnja
  48. godine žalba podnositelja, a
  49. lipnja
  50. godine žalba tužene, –
  51. studenoga
  52. godine dopis Županijskog suda Zagreb Općinskom sudu u Velikoj Gorici kojim ga upućuje na greške u izračunu dosuđenih visina naknade u odnosu na omjer odgovornosti na strani podnositelja, predmet se vraća sudu u prvom stupnju na ispravak izreke presude, –
  53. prosinca
  54. godine rješenje prvostupanjskog suda o ispravci presude, predmet se ponovno upućuje Županijskom sudu u Zagrebu radi odlučivanja o žalbi tužene, –
  55. ožujka
  56. godine dopis Županijskog suda Zagreb Općinskom sudu u Velikoj Gorici kojim ga upućuje na odredbu članka
  57. Zakona o dopunama Zakona o obveznim odnosima (»Narodne novine«, broj 112/99), i o potrebi donošenja rješenja o prekidu postupka u konkretnom slučaju, –
  58. rujna
  59. godine sud donosi rješenje o prekidu postupka, podnositelj izjavljuje žalbu
  60. rujna
  61. godine, – rješenjem, broj: Gž-9786/00 od
  62. veljače
  63. godine, Županijski sud u Zagrebu odbija žalbu podnositelja, –
  64. rujna
  65. godine podnositelj, nakon donošenja Zakona o odgovornosti Republike Hrvatske za štetu uzrokovanu od pripadnika hrvatskih oružanih i redarstvenih snaga tijekom Domovinskog rata (»Narodne novine«, broj 117/03) moli nastavak postupka i konačno odlučivanje o žalbi tužene na prvostupanjsku presudu donesenu još
  66. lipnja
  67. godine, –
  68. studenoga
  69. godine Županijski sud u Velikoj Gorici upućuje dopis Općinskom sudu u Velikoj Gorici kojim ga upozorava na potrebu donošenja rješenja o nastavku predmeta u slučaju podnositelja, –
  70. prosinca
  71. godine donosi se rješenje o nastavku postupka, –
  72. veljače
  73. godine Županijski sud u Velikoj Gorici upućuje dopis Općinskom sudu u Velikoj Gorici kojim ga upozorava da u donesenoj presudi od
  74. lipnja
  75. godine postoje nedostaci u odnosu na dio tužbenog zahtjeva s kojim je podnositelj odbijen i da je potrebno donijeti dopunsku presudu u tom smislu, –
  76. veljače
  77. donosi se dopunska presuda na koju se podnositelj žali
  78. ožujka
  79. godine, –
  80. travnja
  81. godine presudom, broj: Gž-916/04-2 Županijski sud u Velikoj Gorici djelomično odbija žalbe stranaka, djelomično prihvaća žalbe i preinačuje dio prvostupanjske presude, a u jednom dijelu (za rentu) ukida prvostupanjsku presudu i predmet vraća Općinskom sudu u Velikoj Gorici na ponovni postupak. PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK
  82. Podnositelj je pokrenuo postupak pred Općinskim sudom u Velikoj Gorici
  83. listopada
  84. godine tužbom podnesenom temeljem članka
  85. Zakona o obveznim odnosima (»Narodne novine«, broj 53/91, 73/91, 3/94), koji je glasio: »Članak
  86. Za štetu nastalu smrću, tjelesnom povredom ili oštećenjem odnosno uništenjem imovine fizičke osobe uslijed akata nasilja ili terora te prilikom javnih demonstracija i manifestacija odgovara društveno-politička zajednica čiji su organi po važećim propisima bili dužni spriječiti takvu štetu.« Zakonom o dopunama Zakona o obveznim odnosima (»Narodne novine«, broj 112/99), koji je stupio na snagu
  87. studenoga
  88. godine, bilo je propisano: »Članak
  89. U Zakonu o obveznim odnosima (»Narodne novine«, broj 53/91., 73/91., 3/
  90. i 7/96.) iza članka
  91. dodaju se članci 184a. i 184b. koji glase: Odgovornost Republike Hrvatske za Štetu nastalu tijekom Domovinskog rata Članak 184a. 1) Postupci koji se vode protiv Republike Hrvatske radi naknade štete koju su uzrokovali pripadnici hrvatskih oružanih i redarstvenih snaga u vojnoj ili redarstvenoj službi ili u svezi s obav­ljanjem vojne ili redarstvene službe tijekom Domovinskog rata od
  92. kolovoza
  93. do
  94. lipnja
  95. prekidaju se. 2) Postupci iz stavka
  96. ovog članka nastavit će se nakon donošenja posebnog zakona kojim će se urediti odgovornost za štetu uzrokovanu od pripadnika hrvatskih oružanih i redarstvenih snaga tijekom Domovinskog rata. Članak
  97. Obvezuje se Vlada Republike Hrvatske da posebne zakone iz članka
  98. (članka 184.a. stavka
  99. i 184.b. stavka 2.) ovoga Zakona, te članka
  100. stavka
  101. Zakona o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (»Narodne novine«, br. 7/96.) podnese radi donošenja najkasnije u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.«. Hrvatski sabor, na sjednici održanoj dana
  102. srpnja
  103. godine, donio je Zakon o odgovornosti Republike Hrvatske za štetu uzrokovanu od pripadnika hrvatskih oružanih i redarstvenih snaga tijekom Domovinskog rata (»Narodne novine«, broj 117/03), koji je stupio na snagu
  104. srpnja
  105. godine, a kojim je propisano: »Članak
  106. 1) Postupci protiv Republike Hrvatske radi naknade štete iz ovoga Zakona, prekinuti stupanjem na snagu Zakona o dopunama Zakona o obveznim odnosima (»Narodne novine«, broj 112/99.) nastavit će se stupanjem na snagu ovoga Zakona.«. Iz navedenog slijedi da je Zakonom o dopunama Zakona o obveznim odnosima određen prekid postupaka u kojima je odlučivano o naknadi štete koju su uzrokovali pripadnici hrvat­skih oružanih i redarstvenih snaga u vojnoj ili redarstvenoj službi ili u svezi s obavljanjem vojne ili redarstvene službe tijekom Domovinskog rata do stupanja na snagu Zakona o odgovornosti Republike Hrvatske za štetu uzrokovanu od pripadnika hrvatskih oružanih i redarstvenih snaga tijekom Domovinskog rata, odnosno da je zbog važenja navedenog Zakona spomenuta vrsta postupaka morala biti prekinuta tijekom razdoblja od tri
(3)godine, osam
(8)mjeseci i dvadeset pet
(25)dana. Podnositelj je podnio ustavnu tužbu temeljem članka
  1. Ustavnog zakona zbog povrede ustavnog prava na donošenje sud­ske odluke u razumnom roku, zajamčenog člankom
  2. stavkom
  3. Ustava Republike Hrvatske. Članak
  4. stavak
  5. Ustava Republike Hrvatske propisuje: »Članak
  6. Svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud (...) u razumnom roku odluči o njegovim pravima i obvezama (...).«. Članak
  7. Ustavnog zakona propisuje: »Članak 63.
(1)Ustavni sud će pokrenuti postupak po ustavnoj tužbi i prije no što je iscrpljen pravni put, u slučaju kad o pravima i obvezama stranke (...) nije u razumnom roku odlučio sud (...).
(2)U odluci kojom usvaja ustavnu tužbu zbog nedonošenja akta u razumnom roku iz stavka 1. ovoga članka, Ustavni sud će nadležnom sudu odrediti rok za donošenje akta kojim će taj sud meritorno odlučiti o pravima i obvezama (...) podnositelja. Rok za donošenje akta počinje teći idućeg dana od dana objave odluke Ustavnog suda u »Narodnim novinama«.
(3)U odluci iz stavka
  1. ovoga članka Ustavni sud će odrediti primjerenu naknadu koja pripada podnositelju zbog povrede njegova ustavnog prava koju je sud učinio kada o pravima i obvezama podnositelja (...) nije odlučio u razumnom roku. Naknada se isplaćuje iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva stranke za njezinu isplatu.«. Ustavna tužba je osnovana.
  2. Povredu ustavnog prava na donošenje sudske odluke u razumnom roku Ustavni sud razmatra u svjetlu osobitih okolnosti svakoga pojedinog slučaja. Razmatrajući navode ustavne tužbe i dokumentaciju koja prileži tužbi, Ustavni sud je utvrdio da su u konkretnom slučaju ispunjene pretpostavke za postupanje u smislu odredbi članka
  3. Ustavnog zakona. 4.
  4. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA Podnositelj ustavne tužbe pokrenuo je parnični postupak radi naknade štete
  5. listopada
  6. godine. Ustavna tužba podnijeta je
  7. listopada
  8. godine. Ustavni sud utvrđuje da je od dana pokretanja parničnog postupka do dana podnošenja ustavne tužbe proteklo skoro ukupno pet
(5)godina. Pravo na donošenje sudske odluke u razumnom roku čini dio unutarnjega pravnog poretka Republike Hrvatske od dana stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i protokola broj 1, 4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 18/97, 6/99 – pročišćeni tekst i 8/99 – ispravak, u daljnjem tekstu: Europska konvencija), a to je
  1. studenoga
  2. godine. Pravo na donošenje sudske odluke u razumnom roku je ustavno pravo u Republici Hrvatskoj od
  3. studenoga
  4. godine. Ispitivanje razumnosti trajanja sud­skih postupaka prije
  5. studenoga
  6. godine, u pravilu, ne bi moglo biti predmetom ustavnosudskih postupaka temeljenih na članku
  7. Ustavnog zakona, jer u dotadašnjem pravnom poretku Republike Hrvatske takvo pravo nije postojalo. Stoga, računajući od
  8. studenoga
  9. godine do
  10. listopada
  11. godine, dana podnošenja ustavne tužbe, pravno relevantno razdoblje koje Ustavni sud razmatra u konkretnom ustavnosudskom postupku obuhvaća četiri
(4)godine, jedanaest
(11)mjeseci i petnaest
(15)dana. 4.
  1. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA Prema članku
  2. stavku
  3. Ustava Republike Hrvatske, sudovi sude na temelju Ustava i zakona. Prekid parničnog postupka u predmetu koji se vodio pred Općinskim sudom u Velikoj Gorici, pod brojem: P-13/99 nastupio je po sili zakona (ex lege) dana
  4. studenoga
  5. godine, stupanjem na snagu Zakona o dopunama Zakona o obveznim odnosima. Donoseći rješenje o prekidu postupka dana
  6. rujna
  7. godine, nadležni Općinski sud u Velikoj Gorici postupio je u ­skladu sa zakonom, a njegovo rješenje o prekidu postupka imalo je deklaratorno značenje. Tim Zakonom određeni prekid postupka, do donošenja novog propisa, onemogućio je nadležni sud da tijekom prekida poduzima radnje usmjerene na rješavanje podnesenoga tužbenog zahtjeva te da odluči o tom zahtjevu. 4.
  8. UTJECAJ ZAKONOM ODREĐENOG PREKIDA POSTUPKA NA POVREDU USTAVNOG PRAVA U ovoj pravnoj stvari Ustavni sud ocjenjuje postoje li zbog zakonom određenog prekida postupka pretpostavke za postupanje Suda u skladu s člankom
  9. stavkom
  10. Ustavnog zakona te je li zbog takvog prekida postupka povrijeđeno člankom
  11. stavkom
  12. Ustava zajamčeno pravo podnositelja da o njegovim pravima i obvezama u razumnom roku odluči neovisni i nepristrani sud. U svezi s pitanjem postojanja pretpostavke za postupanje u skladu s člankom
  13. stavkom
  14. Ustavnog zakona u slučaju zakonom određenog prekida postupka, Sud smatra da se tako određenim prekidom postupka može povrijediti člankom
  15. stav­kom
  16. Ustava zajamčeno pravo na suđenje u razumnom roku. Naime, tijekom zakonom određenog prekida nadležni sud ne može postupati, pa ako je takav prekid neopravdano dugotrajan može doći do povrede prava na suđenje u razumnom roku. Iako se u ovom slučaju neodlučivanje u razumnom roku ne može pripisati sudu, već je posljedica intervencije zakonodavca u započeti sudski postupak, takvom se intervencijom može povrijediti pravo na suđenje u razumnom roku. Stoga postoje odredbama članka
  17. stavka
  18. Ustavnog zakona utvrđene pretpostavke za postupanje po podnesenoj ustavnoj tužbi i prije nego što je iscrpljen pravni put. U svezi s pitanjem je li u ovom slučaju došlo do povrede prava na suđenje u razumnom roku, Sud utvrđuje da je u uvjetima podnošenja, temeljem članka
  19. Zakona o obveznim odnosima, velikog broja tužbi protiv Republike Hrvatske za naknadu štete koju su uzrokovali pripadnici hrvatskih oružanih i redarstvenih snaga u vojnoj ili redarstvenoj službi ili u svezi s obavljanjem vojne ili redarstvene službe tijekom Domovinskog rata, a kojima su potraživani relativno značajni iznosi naknada šteta, postojalo opravdanje za dodatno zakonsko uređenje te odgovornosti, pa i za određivanje prekida započetih postupaka do donošenja novog propisa. Međutim, tako određeni prekid postupka svojim traja­njem nije smio onemogućiti ostvarivanje Ustavom zajamčenog prava na suđenje u razumnom roku. O navedenom ograničenju vodio je računa i Hrvatski sabor kada je na sjednici održanoj
  20. listopada
  21. godine obvezao Vladu Republike Hrvatske da najkasnije u roku od šest mjeseci podnese Saboru prijedlog zakona kojim će se urediti to pitanje. Nakon proteka zakonom određenog roka u kojem je Vlada bila dužna Hrvatskom saboru podnijeti prijedlog novog zakonskog uređenja i time omogućiti nastavak prekinutih postupaka, podnositelj je bio u neizvjesnosti hoće li se i kada će se nastaviti prekinuti postupak. Vodeći računa o svim ovim okolnostima te o činjenici da je u konkretnom slučaju prekid postupka u povodu tužbe podnositelja samo jednim dijelom obuhvatio pravno relevantno razdoblje od stupanja na snagu Europske konvencije do podnošenja ustavne tužbe u trajanju od četiri
(4)godine, jedanaest
(11)mjeseci i petnaest
(15)dana, Ustavni sud utvrđuje da je takvim zakonom određenim prekidom postupka povrijeđeno člankom
  1. stavkom
  2. Ustava zajamčeno pravo podnositelja da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o njegovim pravima i obvezama. Takvim zakonom određenim prekidom postupka u ovom je slučaju podnositelju povrijeđeno i pravo na pristup sudu, koji je dio prava na sud, također zajamčenog odred­bom članka
  3. stavka
  4. Ustava o temeljnom ljudskom pravu na pravično suđenje.
  5. Imajući u vidu sve navedene činjenice i okolnosti, u smislu odredbe članka
  6. stavka
  7. Ustavnog zakona, donesena je odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.
  8. Sukladno odredbi članka
  9. stavka
  10. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.
  11. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na odredbama članka
  12. Ustavnog zakona. Broj: U-IIIA-2502/2002 Zagreb,
  13. listopada
  14. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Predsjednik Vijeća dr. sc. Jasna Omejec, v. r. Odluka, NN 150/2004-2618 Više Dio NN: Službeni Vrsta dokumenta: Odluka Izdanje: NN 150/2004 Broj dokumenta u izdanju: 2618 Donositelj:USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Datum tiskanog izdanja: 27.10.
  15. ELI: /eli/sluzbeni/2004/150/2618 Opći uvjeti korištenjaZaštita privatnostiPristup podatcimaELI©
  16. g. Narodne novine d.d. , izrada Novena d.o.o. Opći uvjeti korištenja Odgovornost za objavljene sadržaje Narodne novine d.d. će poduzeti razumne i odgovarajuće napore kako bi informacije na ovim internetskim stranicama bile potpune i točne, ali ne odgovara u slučaju njihove netočnosti ili nepotpunosti. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za štetu ili povredu koja može biti rezultat korištenja ili nemogućnosti korištenja bilo kojeg dijela ove web-lokacije ili nečeg što je na njoj objavljeno. Ove internetske stranice sadrže i informacije trećih osoba i poveznice na druge internetske sadržaje. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje na vanjskim izvorima podataka do kojih mogu voditi poveznice s naših internetskih stranica, niti odgovara, niti upućuje na način i uvjete korištenja tih sadržaja. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje koje na ove internetske stranice stave treće osobe. Zaštita autorskog prava Svi sadržaji objavljeni na ovim internetskim stranicama zaštićeni su autorskim pravom i mogu se koristiti samo pod uvjetima propisanim Zakonom. Promjene Narodne novine d.d. zadržavaju pravo izmjene, dopune ili uklanjanja bilo kojeg dijela ovih internetskih stranica u bilo kojem trenutku. Promjene stupaju na snagu objavljivanjem na ovim internetskim stranicama ili kada su korisnici o njima obaviješteni. Zaštita privatnosti Narodne novine d.d se obvezuju poštivati anonimnost i privatnost korisnika ovih internetskih stranica. O posjetiteljima se neće prikupljati nikakvi osobni podaci osim u slučajevima ako ih posjetitelj dobrovoljno dostavi Narodnim novinama d.d. U slučajevima kad je poznat indentitet posjetitelja/pošiljatelja, njegovi će se podaci koristiti samo u svrhu zbog koje ih je pošiljatelj poslao. Narodne novine d.d. takve podatke mogu koristiti i za što bolji uvid i razumijevanja pojedinačnih potreba i zahtjeva korisnika kao i razvijanja mogućnosti što kvalitetnijega pružanja svojih usluga korisnicima. Narodne novine d.d. se obvezuju da navedene podatke neće učiniti dostupnim bilo kojoj trećoj osobi odnosno strani bez izričitoga pristanka korisnika. Narodne novine d.d. upozoravaju posjetitelje/korisnike na ograničenja suvremenih informacijsko-komunikacijskih tehnologija u odnosu na sigurnost i zaštitu privatnosti osobnih podataka.

🔗 Na službeni izvor

AI objašnjenje na temelju službenog teksta zakona. Okvirno, ne zamjenjuje pravni savjet.