← Hrvatska

Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-493/2002 od 13. listopada 2004.

Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-493/2002 od

  1. listopada
  2. Upute za korištenje Elektronička pošta Početna stranica Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-493/2002 od
  3. listopada
  4. NN 150/2004 (27.10.2004.), Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-493/2002 od
  5. listopada
  6. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE 2621 Ustavni sud Republike Hrvatske, u sastavu Petar Klarić, pred­sjednik Suda, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Matija, Ivan Mrkonjić, Jasna Omejec, Željko Potočnjak, Agata Račan, Emilija Rajić, Smiljko Sokol, Nevenka Šernhorst, Vice Vukojević i Milan Vuković, u postupku pokrenutom ustavnom tužbom »D.« d.o.o. Z., kojeg zastupa direktor H. M., a ovoga I. G., odvjetnik iz Z., na sjednici održanoj dana
  7. listopada
  8. godine, donio je ODLUKU I. Ustavna tužba se odbija. II. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«. Obrazloženje
  9. Ustavna tužba podnesena je protiv presude Županijskog suda u Zadru, broj: Gž-52/99 od
  10. studenoga
  11. godine i presude Općinskog suda u Zadru, broj: P-530/98 od
  12. studenoga
  13. godine, donesenih u parničnom postupku radi utvrđenja i predaje u posjed.
  14. Podnositelj ističe da su osporenim presudama povrijeđene ustavne odredbe članaka 3.,
  15. stavka 2.,
  16. stavka 1.,
  17. stav­ka
  18. i
  19. stavka
  20. Ustava. Obrazlažući svoju tvrdnju o povredi ustavnih prava, podnositelj navodi da je ugovorom od
  21. listopada
  22. godine, kupio nekretninu (kuću) od osobe koja je u zemljišnim knjigama bila upisana kao isključivi vlasnik nekretnine. Podnositelj se uknjižio kao vlasnik kupljene nekretnine, te u objekt uložio oko 750.000 DEM. Nakon toga uslijedila je tužba Lj. F. (prodavateljeve bivše supruge) kojom je tražila da se utvrdi da je prodana nekretnina zajednička imovina bivših bračnih drugova s kojom je prodavatelj neovlašteno raspolagao, i da je stoga ništav ugovor kojim je B. F. raspolagao nekretninom, te je zatražila posjed nekretnine. Podnositelj ističe da se od samog početka parničnog pos­tupka pozivao na načelo povjerenja u zemljišne knjige koje štiti savjesnog stjecatelja nekretnine, ali su sudovi otklonili njegovu primjenu. Stoga smatra da su sudovi u konkretnom slučaju, propustivši primijeniti odredbe Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (»Narodne novine«, broj 91/96, 137/99 i 73/00) i Zakona o zemljišnim knjigama (»Narodne novine«, broj 91/96, 139/99 i 114/01, u daljnjem tekstu: ZZK) kojima je uređeno stjecanje prava vlasništva na temelju povjerenja u zemljišne knjige, povrijedili njegova ustavna prava.
  23. Predmet spora u parničnom postupku koji je prethodio ustavnosudskom postupku bio je zahtjev Lj. F. za utvrđenje da određena nekretnina predstavlja zajedničku imovinu tužiteljice i prvotuženika (B. F.); da je ugovor o prodaji predmetne nekretnine, sklopljen između prvotuženika i drugotuženika (podnositelja ustavne tužbe) ništav; da se izvrši uknjižba brisanja prava vlasništva s imena drugotuženika i uknjiži pravo zajedničkog vlas­ništva na ime tužiteljice i prvotuženika; te zahtjev za predaju posjeda predmetne nekretnine tužiteljici. U parničnom postupku utvrđeno je: – da je nekretnina koja je predmet ugovora o prodaji između prvotuženika i drugotuženika kupljena za vrijeme trajanja braka tužiteljice i prvotuženika, pa u smislu odredbe članka
  24. Zakona o braku i porodičnim odnosima (»Narodne novine«, broj 51/89 i 59/90, u daljnjem tekstu: ZBPO) predstavlja zajedničku imovinu tužiteljice i prvotuženika stečenu u braku; – da je prvotuženik jedini bio upisan u zemljišnoj knjizi kao vlasnik zemljišta na kojemu je izgrađena kuća; – da je ugovor o prodaji predmetne nekretnine između prvotuženika i drugotuženika sklopljen za vrijeme trajanja braka tužiteljice i prvotuženika (
  25. listopada
  26. godine). Ustavna tužba nije osnovana.
  27. Polazeći od odredaba članka
  28. ZBPO i članka
  29. stav­ka
  30. Zakona o obveznim odnosima (»Narodne novine«, broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99, u daljnjem tekstu: ZOO), prvostupanjski sud je zauzeo stajalište da je ugovor o prodaji predmetne nekretnine sklopljen između prvotuženika i podnositelja ustavne tužbe, ništav. Slijedom toga, usvojio je tužbeni zahtjev tužiteljice, osim u dijelu kojim je od prvotuženika zatražena predaja posjeda nekretnine. Županijski sud je odbio podnositeljevu žalbu kao neosnovanu i potvrdio prvostupanjsku presudu, prihvativši stajalište prvostupanjskog suda da je prvotuženik, sklopivši ugovor o prodaji s drugotuženikom, raspolagao zajedničkom imovinom protivno kogentnoj normi iz članka
  31. ZBPO, što ima za posljedicu ništavost tog pravnog posla. U odnosu na žalbeni navod podnositelja da je u konkretnom slučaju stekao pravo vlasništva na temelju povjerenja u zemljišne knjige, Županijski sud ističe da zemljišnoknjižni upis ima svoj učinak samo u slučaju ispunjenja općih i posebnih pretpostavki za uknjižbu propisanih odredbama ZZK. Kako jedna od tih pretpostavki nije ispunjena (valjanost pravnog posla), stajalište je tog suda da se u konkretnom slučaju ne može steći pravo vlasništva niti na temelju povjerenja u zemljišne knjige.
  32. Prema odredbi članka
  33. ZBPO, imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine njihova je zajednička imovina. Uporište za tvrdnju da je ugovor o prodaji nekretnine sklopljen između B. F. i podnositelja ništav, sudovi nalaze u odredbama članka
  34. ZBPO i članka
  35. stavka
  36. ZOO-a. Odredbom članka
  37. stavka
  38. ZBPO propisano je da zajedničkom imovinom bračni drugovi raspolažu sporazumno, dok je stavkom
  39. istog članka propisano da svojim udjelom u zajedničkoj imovini jedan bračni drug ne može samostalno raspolagati niti ga opteretiti pravnim poslom među živima. Prema odredbi članka
  40. stavka
  41. ZOO-a, ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima te moralu društva ništav je ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu sankciju ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo. Polazeći od činjeničnog stanja utvrđenog u parničnom postupku, kao i navedenih zakonskih odredaba, Ustavni sud je utvrdio da su sudovi, usvojivši tužbeni zahtjev tužiteljice, postupili sukladno mjerodavnim propisima.
  42. Podnositelj u ustavnoj tužbi navodi da su mu osporenim presudama povrijeđena ustavna prava zajamčena odredbama članaka
  43. stavka 2.,
  44. stavka 1.,
  45. stavka
  46. i
  47. stavka
  48. Ustava. Glede istaknute povrede ustavnog prava zajamčenog odred­bom članka
  49. stavka
  50. Ustava, valja istaknuti da podnositelj nije naveo niti jedan ustavnopravno relevantan razlog koji bi upućivao na postojanje povrede ustavnog prava kojim se jamči jednakost pred zakonom. Odredba članka
  51. stavka
  52. Ustava propisuje da se slobode i prva mogu ograničiti samo zakonom da bi se zaštitila sloboda i prava drugih ljudi te pravni poredak, javni moral i zdravlje. Ustav­ni sud nije našao da bi osporenim presudama, utemeljenim na mjerodavnim zakonskim odredbama, podnositelju bile po­vrijeđene slobode i prava koja proizlaze iz te ustavne odredbe. Budući da je u parničnom postupku koji je prethodio ustavnosudskom postupku podnositelj aktivno sudjelovao i imao ravnopravan položaj s drugom stranom, te da su sudovi u konkretnom slučaju primijenili mjerodavne zakonske odredbe, Ustavni sud je utvrdio da podnositelju nije povrijeđeno ustavno pravo na pravično suđenje zajamčeno odredbom članka
  53. stavka
  54. Ustava, na čiju povredu ukazuje. Polazeći od činjenice da je osporenim presudama, sukladno mjerodavnim propisima, utvrđena ništavost kupoprodajnog ugovora te naložena uknjižba brisanja prava vlasništva s podnositeljevog imena i uknjižba prava zajedničkog vlasništva na ime tužiteljice i prvotuženika, Ustavni sud je utvrdio da podnositelju nije povrijeđeno ustavno pravo vlasništva zajamčeno odredbom članka
  55. stavka
  56. Ustava na čiju povredu podnositelj također ukazuje.
  57. Odredba članka
  58. Ustava, koju podnositelj također smatra povrijeđenom, ne sadrži ustavna prava u smislu članka
  59. stavka
  60. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 49/02 – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), pa se na toj odredbi ne može temeljiti ustavna tužba.
  61. Slijedom iznijetog, temeljem odredaba članaka
  62. i
  63. Ustavnog zakona, odlučeno je kao pod točkom I. izreke.
  64. Objava ove odluke (točka II. izreke) temelji se na članku
  65. Ustavnog zakona. Broj: U-III-493/
  66. Zagreb,
  67. listopada
  68. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Predsjednik Suda dr. sc. Petar Klarić, v. r. Odluka, NN 150/2004-2621 Više Dio NN: Službeni Vrsta dokumenta: Odluka Izdanje: NN 150/2004 Broj dokumenta u izdanju: 2621 Donositelj:USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Datum tiskanog izdanja: 27.10.
  69. ELI: /eli/sluzbeni/2004/150/2621 Opći uvjeti korištenjaZaštita privatnostiPristup podatcimaELI©
  70. g. Narodne novine d.d. , izrada Novena d.o.o. Opći uvjeti korištenja Odgovornost za objavljene sadržaje Narodne novine d.d. će poduzeti razumne i odgovarajuće napore kako bi informacije na ovim internetskim stranicama bile potpune i točne, ali ne odgovara u slučaju njihove netočnosti ili nepotpunosti. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za štetu ili povredu koja može biti rezultat korištenja ili nemogućnosti korištenja bilo kojeg dijela ove web-lokacije ili nečeg što je na njoj objavljeno. Ove internetske stranice sadrže i informacije trećih osoba i poveznice na druge internetske sadržaje. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje na vanjskim izvorima podataka do kojih mogu voditi poveznice s naših internetskih stranica, niti odgovara, niti upućuje na način i uvjete korištenja tih sadržaja. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje koje na ove internetske stranice stave treće osobe. Zaštita autorskog prava Svi sadržaji objavljeni na ovim internetskim stranicama zaštićeni su autorskim pravom i mogu se koristiti samo pod uvjetima propisanim Zakonom. Promjene Narodne novine d.d. zadržavaju pravo izmjene, dopune ili uklanjanja bilo kojeg dijela ovih internetskih stranica u bilo kojem trenutku. Promjene stupaju na snagu objavljivanjem na ovim internetskim stranicama ili kada su korisnici o njima obaviješteni. Zaštita privatnosti Narodne novine d.d se obvezuju poštivati anonimnost i privatnost korisnika ovih internetskih stranica. O posjetiteljima se neće prikupljati nikakvi osobni podaci osim u slučajevima ako ih posjetitelj dobrovoljno dostavi Narodnim novinama d.d. U slučajevima kad je poznat indentitet posjetitelja/pošiljatelja, njegovi će se podaci koristiti samo u svrhu zbog koje ih je pošiljatelj poslao. Narodne novine d.d. takve podatke mogu koristiti i za što bolji uvid i razumijevanja pojedinačnih potreba i zahtjeva korisnika kao i razvijanja mogućnosti što kvalitetnijega pružanja svojih usluga korisnicima. Narodne novine d.d. se obvezuju da navedene podatke neće učiniti dostupnim bilo kojoj trećoj osobi odnosno strani bez izričitoga pristanka korisnika. Narodne novine d.d. upozoravaju posjetitelje/korisnike na ograničenja suvremenih informacijsko-komunikacijskih tehnologija u odnosu na sigurnost i zaštitu privatnosti osobnih podataka.

🔗 Na službeni izvor

AI objašnjenje na temelju službenog teksta zakona. Okvirno, ne zamjenjuje pravni savjet.