← Hrvatska

Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-1937/2004 od 13. listopada 2004.

Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-1937/2004 od

  1. listopada
  2. Upute za korištenje Elektronička pošta Početna stranica Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-1937/2004 od
  3. listopada
  4. NN 151/2004 (29.10.2004.), Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-1937/2004 od
  5. listopada
  6. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE 2642 Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću za odlu­čivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Jasna Omejec, pred­sjednik Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Mrkonjić, Emilija Rajić i Vice Vukojević, članovi Vijeća, u postupku pokrenutom ustavnom tužbom R. K. iz L., koju zastupa opunomoćenik M. M., pravni zastupnik u Savezu samostalnih sindikata Hrvatske, Povjereništvu Međimurske županije iz Č., na sjednici održanoj
  7. listopada
  8. godine, jednoglasno je donio ODLUKU I. Ustavna tužba se odbija. II. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«. Obrazloženje
  9. Podnositeljica je dana
  10. svibnja
  11. godine podnijela ustavnu tužbu protiv presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj: Revr-616/03-2 od
  12. veljače
  13. godine, kojom je odbijena revizija podnositeljice (jedne od osamnaestoro podnositelja revizije u parničnom postupku radi poništenja odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu), izjavljena protiv presude Županijskog suda u Varaždinu, broj: Gž-876/03-2 od
  14. lipnja
  15. godine. Tom presudom odbijena je, među ostalim žalbama, žalba podnositeljice i potvrđena je presuda Općinskog suda u Ludbregu, broj: P-315/02-9 od
  16. ožujka
  17. godine. Presudom Općinskog suda u Ludbregu odbijen je tužbeni zahtjev osamnaestoro tužitelja, radnika tužene, T. c. »JLQ« d.o.o. iz L., kojim su tražili poništenje Odluka o izvanrednom otkazu njihovih ugovora o radu, koje je tužena donijela
  18. rujna
  19. godine. Navedenim odlukama svim su tužiteljima, a među njima i podnositeljici ustavne tužbe, temeljem članka
  20. Zakona o radu (»Narodne novine«, broj 38/95., 54/95., 65/95., 17/01., 82/
  21. i 114/03.) i članka
  22. Kolektivnog ugovora Društva, izvan­red­no otkazani Ugovori o radu, sklopljeni dana
  23. svibnja
  24. godine. Istom presudom suda prvog stupnja svi tužitelji odbijeni su i s tužbenim zahtjevom kojim su tražili nalaganje tuženoj, T. c. »JLQ« d.o.o. iz L., vraćanje tužitelja na određene poslove koje su do tada obavljali. Tužbeni zahtjev odbijen je zbog utvrđenja i pravnog staja­lišta Općinskog suda u Ludbregu da su tužitelji sudjelovali u nezakonitom štrajku, jer nisu bile ispunjene Zakonom o radu propisane pretpostavke za njegovo zakonito provođenje.
  25. Podnositeljica smatra da su joj navedenim osporenim aktima povrijeđena ustavna prava propisana člankom
  26. stavkom 2., člankom
  27. stavkom
  28. i člankom
  29. stavkom
  30. Ustava, a iz sadržaja ustavne tužbe proizlazi da povrijeđenim smatra i ustav­no pravo propisano člankom
  31. stavkom
  32. Ustava. Svoje mišljenje u bitnome obrazlaže razlozima koji se odnose na pogrešnu primjenu odredbi članaka
  33. i
  34. Zakona o radu, iznoseći da je, zajedno s ostalim radnicima koji su sudjelovali u štrajku, imala pravo na samostalno organiziranu obustavu rada. Tako podnositeljica u ustavnoj tužbi navodi: »Točno je, doduše, da po članku
  35. Zakona o radu Sindikat ima pravo pozvati radnike i organizirati štrajk. Međutim, što kada Sindikat zataji i ne obavlja svoju ulogu zaštite interesa radnika, već stane na stranu poslodavca? Da li je pravedno u takovom slučaju prepustiti radnike samovolji poslodavca ili priznati im pravo da se sami obrane od uskraćivanja elementarnih prava, poglavito od neisplate plaća za obavljeni rad?«. Podnositeljica smatra da joj je pravo na rad povrijeđeno i činjenicom »da su kritičnih dana kod tužene gotovo svi radnici, odnosno kako sudovi kažu, pretežan broj radnika obustavili rad zbog neisplate plaća, a samo njih četrdesetak je zbog toga dobilo izvanredni otkaz ugovora o radu«. Pri tome je, kako nadalje navodi podnositeljica, predsjednica Radničkog vijeća tužene dobila od direktorice tužene skupne podatke o radnicima kojima se namjeravao raskinuti Ugovor o radu, umjesto individualiziranih podataka za svakoga pojedinog radnika. Predlaže stoga Ustavnom sudu usvajanje ustavne tužbe, ukidanje osporenih akata i vraćanje predmeta Općinskom sudu u Ludbregu na ponovni postupak.
  36. Za potrebe ovosudnog postupka, Ustavni sud pribavio je spis Općinskog suda u Ludbregu, broj: P-315/02 (parnični postupci svih tužitelja spojeni su pred sudom prvog stupnja radi zajedničkog raspravljanja). Ustavna tužba nije osnovana.
  37. Prema članku
  38. stavku
  39. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 49/
  40. – pročišćeni tekst; u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), svatko može podnijeti Ustavnom sudu ustavnu tužbu ako smatra da mu je pojedinačnim aktom tijela državne vlasti, kojim je odlučeno o njegovim pravima i obvezama, povrijeđeno ljudsko pravo ili temeljna sloboda zajamčena Ustavom (ustavno pravo). Ustavni sud, u postupku pokrenutom ustavnom tužbom, u granicama zahtjeva istaknutog u ustavnoj tužbi, utvrđuje je li u postupku odlučivanja o pravima i obvezama povrijeđeno ustavno pravo podnositelja ustavne tužbe. Ustavni sud ne ispituje povrede zakona, nego povrede ustavnih prava. Stoga je pozivanje na nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, pogrešnu primjenu materijalnog prava i/ili bitne povrede postupka kao polazište za podnošenje ustavne tužbe neosnovano, jer Ustavni sud nije žalbeni sud. Odlučujući o ustavnoj tužbi Ustavni sud ispituje jesu li aktima protiv kojih je ustavna tužba podnesena povrijeđena ustav­na prava, a sudska kontrola njihove zakonitosti zajamčena je Ustavom pred redovnim sudovima. Zato bi se takvim razlozima Ustavni sud, odlučujući o ustavnoj tužbi, mogao baviti samo kad bi se oni pojavili kao odrednice sadržaja povrijeđenoga ustavnog prava ili kao neki oblik njegove povrede. Isto tako, u ustavnosudskom postupku pokrenutom ustavnom tužbom Ustavni sud ispituje eventualne povrede samo onih ustav­nih prava koja podnositelj navede u ustavnoj tužbi, istodobno označujući mjerodavne odredbe Ustava u kojima su ta prava zajamčena. Pri tome se, u pravilu, ne upušta u pitanje jesu li sudo­vi pravilno i potpuno utvrdili činjenično stanje i ocijenili dokaze. Za Ustavni sud relevantne su samo one činjenice od čijeg postojanja ovisi ocjena o povredi ustavnog prava.
  41. Općinski sud u Ludbregu proveo je zajednički dokazni postupak u vezi s raspravljanjem o tužbama osamnaestoro radnika tužene T. c. »JLQ« d.o.o. iz L. (između kojih je i podnositeljica ustavne tužbe). Tijekom dokaznog postupka pročitane su odluke tužene od
  42. rujna
  43. godine, Zahtjevi za zaštitu prava od
  44. listopada
  45. godine, saslušani su svjedoci, izvršen je uvid u zapisnik s izvanredne izborne Skupštine Sindikalne podružnice od
  46. listopada
  47. godine i u očitovanje Radničkog vijeća tužene od
  48. rujna
  49. godine te su uzeti iskazi svih tužitelja. Sud prvog stupnja smatrao je odlučnim odgovor na pitanje je li zakonita odluka tužene o prestanku radnog odnosa tužitelja zbog izvanrednih otkaza njihovih Ugovora o radu, odnosno jesu li tužitelji, samoinicijativno organizirajući i provodeći štrajk, poči­nili osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa, što je pretpostavka propisana člankom
  50. stavkom
  51. Zakona o radu za izvanredni otkaz ugovora o radu, time što su dana 11., 12.,
  52. i
  53. rujna
  54. godine obustavili rad i prestali ispunjavati obveze preuzete ugovorima o radu. Nakon provedenog postupka, ocjena Općinskog suda u Ludbregu jest da se u konkretnom slučaju radi o nezakonitom štrajku, provedenom suprotno odredbama Zakona o radu i bez sudjelovanja Sindikata, a da su Odluke tužene koje su utemeljene na toj činjenici donesene u postupku i na način sukladan Zakonu o radu, uz sudjelovanje Radničkog vijeća tužene. Županijski sud u Varaždinu prihvatio je činjenična utvrđenja i pravno stajalište Općinskog suda u Ludbregu o naravi provedenog štrajka, naglasivši da je za ostvarivanje legitimnih prava tužitelja na plaću utvrđen člankom 83.a Zakona o radu propisani postupak, jer obračunati, a neisplaćeni iznos naknade plaće predstavlja vjerodostojnu (ovršnu) ispravu, na osnovi koje je naplata dospjelih plaća bitno pojednostavljena. Odlučujući o reviziji tužitelja, Vrhovni sud Republike Hrvat­ske nije prihvatio stajalište tužitelja o pravu na samozaštitu provođenjem nezakonitog štrajka, iz kojeg prava bi slijedila nezakonitost odluka o izvanrednim otkazima Ugovora o radu tužitelja. U odnosu na isticanje da je tužena Radničkom vijeću dostavila skupne podatke o većem broju radnika koji su prema evidenciji tužene sudjelovali u štrajku, Vrhovni sud Republike Hrvatske smatra da ta činjenica nema značaj nepravilnosti u postupanju, jer je za sve radnike naveden isti razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu, a to je upravo sudjelovanje u nezakonitom štrajku.
  55. Ocjenu osnovanosti navoda ustavne tužbe Ustavni sud proveo je u odnosu na odredbe članka
  56. stavka 1., članka
  57. stavaka
  58. i
  59. točke
  60. i članka
  61. Zakona o radu, koji je u postupovnom i materijalnopravnom smislu mjerodavan za odlu­čivanje o pravu na štrajk tužitelja (time i podnositeljice ustavne tužbe). Članak
  62. stavak
  63. Zakona o radu propisuje: Poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznoga roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili zbog neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć. Članak
  64. stavci
  65. i
  66. točka
  67. Zakona o radu propisuju: Prije donošenja odluke važne za položaj radnika, poslodavac se mora s radničkim vijećem savjetovati o namjeravanoj odluci te mora radničkom vijeću priopćiti podatke važne za donošenje odluke i sagledavanje njezina utjecaja na položaj radnika. Važnim odlukama iz stavka
  68. ovoga članka smatraju se osobito odluke (...) o otkazu. Članak
  69. Zakona o radu je u vrijeme pokretanja i vođenja postupka pred sudom prvog stupnja propisivao: Sindikati ili njihove udruge više razine imaju pravo pozvati na štrajk i provesti ga sa svrhom zaštite i promicanja gospodarskih i socijalnih interesa njihovih članova ili zbog neisplate plaće, odnosno naknade plaće u roku od 30 dana od dana dospijeća. Štrajk se mora najaviti poslodavcu, odnosno udruzi poslodavaca protiv koje je usmjeren. Štrajk se ne smije započeti prije okončanja postupka mirenja predviđenog ovim Zakonom, odnosno prije provođenja drugog postupka mirnog rješavanja spora o kojem su se stranke sporazumjele. U pismu kojim se najavljuje štrajk moraju se naznačiti razlozi za štrajk, mjesto, dan i vrijeme početka štrajka. Najkasnije na dan najave štrajka sindikati, odnosno udruge sindikata više razine, moraju objaviti pravila o poslovima na kojima se rad ne smije prekidati za vrijeme štrajka ili isključenja s rada, donesenim u skladu s odredbama ovoga Zakona.
  70. U odnosu na razloge podnositeljice iznesene u ustavnoj tužbi, treba reći da je osiguranje i provedba ustavnog jamstva jednakosti pred zakonom, propisanog člankom
  71. stavkom
  72. Ustava, u nadležnosti Vrhovnog suda Republike Hrvatske. Članak
  73. stavak
  74. Ustava propisuje: Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao najviši sud, osigurava jednaku primjenu zakona i ravnopravnost građana. Članak
  75. točka
  76. Zakona o sudovima (»Narodne novine«, broj 3/94., 100/96., 115/97., 131/97., 129/00., 67/01., 5/02., 101/03., 117/03., 17/04.) propisuje: Vrhovni sud Republike Hrvatske:
  77. osigurava jedinstvenu primjenu zakona i ravnopravnost građana, te jednakost svih pred zakonom. Polazeći od pravnog stajališta Vrhovnog suda Republike Hrvatske, Ustavni sud nije prihvatio navode ustavne tužbe da je osporenim aktima podnositeljici povrijeđena jednakost pred zakonom, propisana člankom
  78. stavkom
  79. Ustava. Općinski sud u Ludbregu proveo je dokazni postupak pravilno utvrđujući sve relevantne činjenice i okolnosti propisane Zakonom o radu, a Općinski sud u Ludbregu i Županijski sud u Varaždinu nisu odstupili od ustaljene sudske prakse u primjeni mjerodavnog materijalnog prava koje je važilo u vrijeme pokretanja i vođenja parničnog postupka. Pravno stajalište Vrhovnog suda Republike Hrvatske, koji je postupao sukladno Ustavom Republike Hrvatske utvrđenom položaju, prema ocjeni ovog Suda nije diskriminatorno po bilo kojoj ustavnoj osnovi.
  80. U ustavnoj tužbi podnositeljica je istaknula povrede ustav­nih prava zajamčenih člankom
  81. stavkom
  82. i člankom
  83. stav­kom
  84. Ustava. Članak
  85. stavak
  86. Ustava propisuje: Svatko ima pravo na rad i slobodu rada. Članak
  87. stavak
  88. Ustava propisuje: Svaki zaposleni ima pravo na zaradu kojom može osigurati sebi i obitelji slobodan i dostojan život. Pod pravom na rad i slobodom rada podrazumijeva se i pravo pojedinca da mu radni odnos ne prestane na način suprotan od onoga utvrđenog mjerodavnim zakonom. Imajući u vidu sadržaj toga ustavnog prava, kao i u parničnom postupku utvrđene činjenice, te primijenjeno materijalno pravo koje je važilo u vrijeme pokretanja i vođenja parničnog postupka, Ustavni sud je utvrdio da prestankom radnog odnosa podnositeljice, uslijed počinjene osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa, podnositeljici nije povrijeđeno navedeno ustavno pravo. Imajući posebno u vidu odredbe članka
  89. Zakona o radu, navedene u točki
  90. obrazloženja ove odluke, uvažavajući pri tome razloge podnositeljice ustavne tužbe o okolnostima uslijed kojih je nezakoniti štrajk proveden, Ustavni sud smatra potrebnim napomenuti sljedeće: Mjerodavne odredbe Zakona o radu uredile su postupak koji se mora poštivati prilikom organiziranja i najave zakonitog štrajka upravo zbog osiguranja obavljanja poslova u onim djelatnostima u kojima je kontinuitet tog obavljanja od odlučne važnosti za cijeli proizvodni proces, kao što je to slučaj poslodavca podnositeljice ustavne tužbe. Odstupanje od zakonom utvrđenih pravila postupanja čini zbog toga posljedice nezakonitog štrajka teško otklonjivim, a ponekad i neotklonjivim. Budući da je proizvodni proces tužene, T. c. iz L., bio samoinicijativnim dogovorom radnika prekinut na prethodno nenajavljen i sa Sindikatom nedogovoren način, Ustavni sud razloge podnositeljice ustavne tužbe ocjenjuje neosnovanim s aspekta zaštite njezinih ustavnih prava zajamčenih člankom
  91. stavkom
  92. Ustava.
  93. Konačno, članak
  94. stavak
  95. Ustava, koji propisuje da sudovi sude na temelju Ustava i zakona, a čiju povredu podnositeljica također ističe u ustavnoj tužbi, ne sadrži ljudska prava i temeljne slobode koje se štite u ustavnosudskom postupku pokrenutom ustavnom tužbom, u smislu odredbe članka
  96. stavka
  97. Ustavnog zakona.
  98. Odluka se temelji na odredbama članaka
  99. i
  100. Ustav­nog zakona, a odluka o objavi odluke temelji se na odredbi članka
  101. Ustavnog zakona. Broj: U-III-1937/2004 Zagreb,
  102. listopada
  103. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Predsjednik Vijeća dr. sc. Jasna Omejec, v. r. Odluka, NN 151/2004-2642 Više Dio NN: Službeni Vrsta dokumenta: Odluka Izdanje: NN 151/2004 Broj dokumenta u izdanju: 2642 Donositelj:USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Datum tiskanog izdanja: 29.10.
  104. ELI: /eli/sluzbeni/2004/151/2642 Opći uvjeti korištenjaZaštita privatnostiPristup podatcimaELI©
  105. g. Narodne novine d.d. , izrada Novena d.o.o. Opći uvjeti korištenja Odgovornost za objavljene sadržaje Narodne novine d.d. će poduzeti razumne i odgovarajuće napore kako bi informacije na ovim internetskim stranicama bile potpune i točne, ali ne odgovara u slučaju njihove netočnosti ili nepotpunosti. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za štetu ili povredu koja može biti rezultat korištenja ili nemogućnosti korištenja bilo kojeg dijela ove web-lokacije ili nečeg što je na njoj objavljeno. Ove internetske stranice sadrže i informacije trećih osoba i poveznice na druge internetske sadržaje. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje na vanjskim izvorima podataka do kojih mogu voditi poveznice s naših internetskih stranica, niti odgovara, niti upućuje na način i uvjete korištenja tih sadržaja. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje koje na ove internetske stranice stave treće osobe. Zaštita autorskog prava Svi sadržaji objavljeni na ovim internetskim stranicama zaštićeni su autorskim pravom i mogu se koristiti samo pod uvjetima propisanim Zakonom. Promjene Narodne novine d.d. zadržavaju pravo izmjene, dopune ili uklanjanja bilo kojeg dijela ovih internetskih stranica u bilo kojem trenutku. Promjene stupaju na snagu objavljivanjem na ovim internetskim stranicama ili kada su korisnici o njima obaviješteni. Zaštita privatnosti Narodne novine d.d se obvezuju poštivati anonimnost i privatnost korisnika ovih internetskih stranica. O posjetiteljima se neće prikupljati nikakvi osobni podaci osim u slučajevima ako ih posjetitelj dobrovoljno dostavi Narodnim novinama d.d. U slučajevima kad je poznat indentitet posjetitelja/pošiljatelja, njegovi će se podaci koristiti samo u svrhu zbog koje ih je pošiljatelj poslao. Narodne novine d.d. takve podatke mogu koristiti i za što bolji uvid i razumijevanja pojedinačnih potreba i zahtjeva korisnika kao i razvijanja mogućnosti što kvalitetnijega pružanja svojih usluga korisnicima. Narodne novine d.d. se obvezuju da navedene podatke neće učiniti dostupnim bilo kojoj trećoj osobi odnosno strani bez izričitoga pristanka korisnika. Narodne novine d.d. upozoravaju posjetitelje/korisnike na ograničenja suvremenih informacijsko-komunikacijskih tehnologija u odnosu na sigurnost i zaštitu privatnosti osobnih podataka.

🔗 Na službeni izvor

AI objašnjenje na temelju službenog teksta zakona. Okvirno, ne zamjenjuje pravni savjet.