← Hrvatska

Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-IIIA-607/2004 od 19. listopada 2004. godine

Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-IIIA-607/2004 od

  1. listopada
  2. godine Upute za korištenje Elektronička pošta Početna stranica Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-IIIA-607/2004 od
  3. listopada
  4. godine NN 154/2004 (5.11.2004.), Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-IIIA-607/2004 od
  5. listopada
  6. godine USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE 2711 Ustavni sud Republike Hrvatske, u sastavu Petar Klarić, pred­sjednik Suda, te suci Marijan Hra­njski, Mario Kos, Ivan Matija, Ivan Mrko­njić, Jasna Omejec, Že­ljko Potoč­njak, Agata Račan, Smi­ljko Sokol, Nevenka Šernhorst, Vice Vukojević i Milan Vuković, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi Č. B. iz S., koje­g zastupa opunomoćenik Z. K., odvjetnik u S., na sjednici održanoj
  7. listopada
  8. godine, donio je ODLUKU I. Ustavna tužba se usvaja. II. Općinski sud u Sisku dužan je donijeti odluku u predmetu broj: P-1137/98 u najkraćemu mogućem roku, ali ne du­ljem od šest

(6)mjeseci, računajući od prvoga iduće­g dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«. III. Na teme­lju članka
  1. stavka
  2. Ustavnog zakona o Us­tav­nom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 49/02 – pročišćeni tekst), podnosite­lju ustavne tužbe Č. B. iz S., O. –
  3. I. o. 9, određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka
  4. stavka
  5. Ustava Republike Hrvatske (»Na­rod­ne novine«, broj 41/01 – pročišćeni tekst) u iznosu od 6.600,00 kn. IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnoše­nja zahtjeva podnosite­lja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za ­njezinu isplatu. V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«. Obrazloženje
  6. Podnosite­lj ustavne tužbe, na teme­lju članka
  7. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 49/02 – pročišćeni tekst, u da­lj­njem tekstu: Ustavni zakon), podnio je
  8. ve­ljače
  9. godine ustavnu tužbu radi du­ljine parničnog postupka, pokrenutog ­nje­govom tužbom protiv Republike Hrvatske, a radi naknade štete. ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK
  10. Ustavni sud je u postupku pokrenutom ustavnom tužbom, primjenom članka
  11. Ustavnog zakona, uvidom u spis Op­ćinskog suda u Sisku broj: P-1137/98, utvrdio či­njenice koje su pravno relavantne za odlučiva­nje o povredi ustavnog prava podnosite­lja, zajamčenog člankom
  12. stavkom
  13. Ustava Repub­like Hrvatske. Dana
  14. kolovoza
  15. godine, podnosite­lj je Općinskom sudu u Sisku podnio tužbu protiv tužene Republike Hrvatske radi naknade štete na ­nje­govom vozilu, uzrokovane od strane pripadnika Hrvatske vojske. U razdob­lju od
  16. studenoga
  17. godine Općinski sud u Sisku održao je pripremno ročište. Na ročištu dana
  18. siječ­nja
  19. godine određeno je da će se pribaviti potrebni podaci od Ministarstva obrane te su isti zatraženi dana
  20. trav­nja
  21. godine. Ministarstvo obrane odgovorilo je dopisom od
  22. trav­nja
  23. godine, ali nije dostavilo tražene podatke. Dana
  24. siječnja
  25. godine, tužena je dostavila u spis podnesak, koji je sud
  26. siječ­nja
  27. godine dostavio pod­nosite­lju na očitova­nje. Na ročištu održanom
  28. ve­ljače
  29. godine podnosite­lj je ustrajao na pribavi podataka od Ministarstva obrane te je sud iste zatražio dopisom od
  30. ve­ljače
  31. godine. Na ročištu
  32. ve­ljače
  33. godine glavna rasprava je zak­ljučena te je donijeta presuda kojom je tužbeni zahtjev usvojen. Dana
  34. trav­nja
  35. godine, tužena je uložila žalbu na presudu, koja je
  36. svib­nja
  37. godine dostav­ljena podnosite­lju na odgovor, koji je on uložio
  38. svib­nja
  39. Spis je dostav­ljen Županijskom sudu u Sisku na odlučiva­nje po žalbi dana
  40. svib­nja
  41. godine. Rješe­njem od
  42. rujna
  43. godine Županijski sud u Sisku ukinuo je prvostupa­njsku presudu i predmet vratio Općinskom sudu u Sisku na ponovno suđe­nje. Na ročištu održanom
  44. siječ­nja
  45. godine glavna rasprava započela je iznova. Tužite­lj je predložio da se tuženu pozove da dostavi određenu dokumentaciju. Dana
  46. siječ­nja
  47. godine, sud je ponovo pozvao Ministarstvo obrane da dostavi potrebne podatke. Iduće ročište održano je
  48. ožujka
  49. godine. Podneskom od
  50. ožujka
  51. godine podnosite­lj je pred­ložio sasluša­nje jednog svjedoka. Dana
  52. studenoga
  53. godine donijeto je rješe­nje o prekidu postupka na teme­lju članka
  54. Zakona o dopunama Zakona o obveznim odnosima (»Narodne novine«, broj 112/99). Dana
  55. rujna
  56. godine, podnosite­lj je predložio nastavak postupka te je postupak nastav­ljen rješe­njem od
  57. studenoga
  58. godine, na koje je tužena
  59. siječ­nja
  60. godine uložila žalbu te je spis
  61. siječ­nja
  62. godine dostav­ljen Županijskom sudu u Sisku na rješava­nje po žalbi. Dana
  63. srp­nja
  64. godine Županijski sud u Sisku odbio je žalbu i potvrdio rješe­nje o nastavku postupka te predmet vratio Općinskom sudu u Sisku na da­lj­nje postupa­nje. OČITOVANJE OPĆINSKOG SUDA U SISKU
  65. Na teme­lju članka
  66. alineje
  67. Ustavnog zakona, Ustavni sud je zatražio od Općinskog suda u Sisku da se izjasni o navodima ustavne tužbe. U očitova­nju od
  68. trav­nja
  69. godine, Općinski sud u Sisku navodi kronologiju postupa­nja u predmetu te navodi da je postupak bio u prekidu na teme­lju zakona.
  70. PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK 4.
  71. Podnosite­lj je pokrenuo postupak pred Općinskim su­dom u Sisku
  72. kolovoza
  73. godine tužbom, podnesenom protiv Republike Hrvatske, radi naknade štete na ­nje­govom vozilu koje je bilo na korište­nju Hrvatske vojske. Zakonom o dopunama Zakona o obveznim odnosima (»Narodne novine«, broj 112/99), koji je stupio na snagu
  74. studenoga
  75. godine, bilo je propisano: »Članak
  76. U Zakonu o obveznim odnosima (»Narodne novine«, broj 53/91., 73/91., 3/
  77. i 7/96.) iza članka
  78. dodaju se članci 184a. i 184b. koji glase: »Odgovornost Republike Hrvatske za štetu nastalu tijekom Domovinskog rata Članak 184a.
(1)Postupci koji se vode protiv Republike Hrvatske radi naknade štete koju su uzrokovali pripadnici hrvatskih oružanih i redarstvenih snaga u vojnoj ili redarstvenoj službi ili u svezi s obav­lja­njem vojne ili redarstvene službe tijekom Domovinskog rata od 17. kolovoza 1990. do 30. lip­nja 1996. prekidaju se.
(2)Postupci iz stavka
  1. ovoga članka nastavit će se nakon donoše­nja posebnog zakona kojim će se urediti odgovornosti za štetu uzrokovanu od pripadnika hrvatskih oružanih i redarstvenih snaga tijekom Domovinskog rata«. »Članak
  2. Obvezuje se Vlada Republike Hrvatske da posebne zakone iz članka
  3. (članka 184.a. stavka
  4. i 184.b. stavka 2.) ovoga Zakona, te članka
  5. stavka
  6. Zakona o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (»Narodne novine«, br. 7/96.) podnese radi donoše­nja najkasnije u roku od šest mjeseci od dana stupa­nja na snagu ovoga Zakona.«. 4.
  7. Hrvatski sabor, na sjednici održanoj dana
  8. srp­nja
  9. godine, donio je Zakon o odgovornosti Republike Hrvatske za štetu uzrokovanu od pripadnika hrvatskih vojnih i redarstvenih snaga tijekom Domovinskog rata (»Narodne novine«, broj 117/03), koji je stupio na snagu
  10. srp­nja
  11. godine, a kojim je propisano: »Članak 4.
(1)Postupci protiv Republike Hrvatske radi naknade štete iz ovoga Zakona, prekinuti stupa­njem na snagu Zakona o dopunama Zakona o obveznim odnosima (»Narodne novine«, br. 112/99.) nastavit će se stupa­njem na snagu ovoga Zakona.«. Iz navedenog slijedi da je Zakonom o dopunama Zakona o obveznim odnosima određen prekid postupaka u kojima je odlučivano o naknadi štete uzrokovane od pripadnika hrvatskih oružanih i redarstvenih snaga tijekom Domovinskog rata do stupa­nja na snagu Zakona o odgovornosti Republike Hrvatske za štetu uzrokovanu od pripadnika hrvatskih vojnih i redarstvenih snaga tijekom Domovinskog rata, odnosno da je navedenim zakonom bilo određeno da se spomenuta vrsta postupaka mora prekinuti tijekom razdob­lja od tri
(3)godine, osam
(8)mjeseci i dvadeset pet
(25)dana. 4.
  1. Podnosite­lj je podnio ustavnu tužbu teme­ljem članka
  2. Ustavnog zakona zbog povrede ustavnog prava na donoše­nje sud­ske odluke u razumnom roku, zajamčenog člankom
  3. stavkom
  4. Ustava Republike Hrvatske. Članak
  5. stavak
  6. Ustava Republike Hrvatske propisuje: »Članak
  7. Svatko ima pravo da zakonom ustanov­ljeni neovisni i nepristrani sud (...) u razumnom roku odluči o ­nje­govim pravima i obvezama (...).«. Članak
  8. Ustavnog zakona propisuje: »Članak 63.
(1)Ustavni sud će pokrenuti postupak po ustavnoj tužbi i prije no što je iscrp­ljen pravni put, u slučaju kad o pravima i obvezama stranke (...) nije u razumnom roku odlučio sud (...).
(2)U odluci kojom usvaja ustavnu tužbu zbog nedonoše­nja akta u razumnom roku iz stavka 1. ovoga članka, ustavni sud će nadležnom sudu odrediti rok za donoše­nje akta kojim će taj sud meritorno odlučiti o pravima i obvezama (...) podnosite­lja. Rok za donoše­nje akta poči­nje teći iduće­g dana od dana objave odluke Ustavnog suda u »Narodnim novinama«.
(3)U odluci iz stavka
  1. ovoga članka Ustavni sud će odrediti primjerenu naknadu koja pripada podnosite­lju zbog povrede ­nje­gova ustavnog prava koju je sud učinio kada o pravima i obvezama podnosite­lja (...) nije odlučio u razumnom roku. Naknada se isplaćuje iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnoše­nja zahtjeva stranke za ­njezinu isplatu. Ustavna tužba je osnovana.
  2. Povredu ustavnog prava na donoše­nje sudske odluke u razumnom roku Ustavni sud razmatra u svjetlu osobitih okolnosti svakog pojedinog slučaja. Razmatrajući navode ustavne tužbe i dokumentaciju koja prileži tužbi, Ustavni sud je utvrdio da su u konkretnom slučaju ispu­njene pretpostavke za postupa­nje u smislu odredbi članka
  3. Ustavnog zakona. 5.
  4. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA Podnosite­lj ustavne tužbe pokrenuo je parnični postupak radi naknade štete
  5. kolovoza
  6. godine. Ustavna tužba podnijeta je
  7. ve­ljače
  8. godine. Ustavni sud utvrđuje da je od dana pokreta­nja parničnog postupka do dana podnoše­nja ustavne tužbe proteklo ukupno sedam
(7)godina, šest
(6)mjeseci i jedanaest
(11)dana. Pravo na donoše­nje sudske odluke u razumnom roku čini dio unutar­nje­ga pravnog poretka Republike Hrvatske od dana stupa­nja na snagu Zakona o potvrđiva­nju Konvencije za zaštitu ­ljudskih prava i teme­ljnih sloboda i protokola broj: 1,4,6,7 i 11 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narod­ne novine – Međunarodni ugovori«, broj 18/97, 6/99 – pro­čišćeni tekst i 8/99 – ispravak, u da­lj­njem tekstu: Europska konvencija), a to je
  1. studenoga
  2. godine. Pravo na donoše­nje sudske odluke u razumnom roku je ustavno pravo u Republici Hrvatskoj od
  3. studenoga
  4. godine. Ispitiva­nje razumnosti traja­nja sud­skih postupaka prije
  5. studenoga
  6. godine, u pravilu, ne bi moglo biti predmetom ustavnosudskih postupaka, teme­ljenih na članku
  7. Ustavnog zakona jer u dotadaš­njem pravnom poretku Republike Hrvatske takvo pravo nije postojalo. Stoga, računajući od
  8. studenoga
  9. do dana podnoše­nja ustavne tužbe, pravno relevantno razdob­lje koje Ustavni sud razmatra u konkretnom ustavnosudskom postupku obuhvaća šest
(6)godina, tri
(3)mjeseca i devetnaest
(19)dana. 5.
  1. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA Prema članku
  2. stavku
  3. Ustava Republike Hrvatske, sudovi sude na teme­lju Ustava i zakona. Prekid parničnog postupka u predmetu koji se vodio pred Općinskim sudom u Sisku pod brojem: P-1137/98 nastupio je po sili zakona (ex le­ge) dana
  4. studenoga
  5. godine, stupa­njem na snagu Zakona o izmjeni Zakona o obveznim odnosima. Donoseći rješe­nje o prekidu postupaka dana
  6. studenoga
  7. godine, nadležni Općinski sud u Sisku postupio je u skladu sa zakonom, a ­nje­govo rješe­nje o prekidu postupka imalo je deklaratorno znače­nje. Tim Zakonom određeni prekid postupka, do donoše­nja novog propisa, onemogućio je nadležni sud da tijekom prekida poduzima rad­nje usmjerene na rješava­nje podnesenoga tužbenog zahtjeva te da odluči o tom zahtjevu. 5.
  8. UTJECAJ ZAKONOM ODREĐENOG PREKIDA POSTUPKA NA POVREDU USTAVNOG PRAVA U ovoj pravnoj stvari Ustavni sud ocje­njuje postoje li zbog zakonom određenog prekida postupka pretpostavke za postupa­nje Suda u skladu s člankom
  9. stavkom
  10. Ustavnog zakona te je li zbog takvog prekida postupka povrijeđeno člankom
  11. stavkom
  12. Ustava zajamčeno pravo podnosite­lja da o ­nje­govim pravima i obvezama u razumnom roku odluči neovisni i nepristrani sud. U svezi s pita­njem postoja­nja pretpostavke za postupa­nje u skladu s člankom
  13. stavkom
  14. Ustavnog zakona u slučaju zakonom određenog prekida postupka, Sud smatra da se tako određenim prekidom postupka može povrijediti člankom
  15. stav­kom
  16. Ustava zajamčeno pravo na suđe­nje u razumnom roku. Naime, tijekom zakonom određenog prekida, nadležni sud ne može postupati pa ako je takav prekid neopravdano dugotrajan može doći do povrede prava na suđe­nje u razumnom roku. Iako se u ovom slučaju neodlučiva­nje u razumnom roku ne može pripisati sudu, već je pos­ljedica intervencije zakonodavca u zapo­četi sudski postupak, takvom se intervencijom može povrijediti pravo na suđe­nje u razumnom roku. Stoga, postoje odredbama članka
  17. stavka
  18. Ustavnog zakona utvrđene pretpostav­ke za postupa­nje po podnesenoj ustavnoj tužbi i prije ne­go što je iscrp­ljen pravni put. U svezi s pita­njem je li u ovom slučaju došlo do povrede prava na suđe­nje u razumnom roku, Sud utvrđuje da je u uvjetima podnoše­nja velikog broja tužbi protiv Republike Hrvatske za naknadu štete, prouzročene od strane pripadnika hrvatskih vojnih i redarstvenih snaga tijekom Domovinskog rata, a kojima su potraživani relativno značajni iznosi naknada šteta, postojalo opravda­nje za dodatno zakonsko uređe­nje te odgovornosti pa i za određiva­nje prekida započetih postupaka do donoše­nja novog propisa. Međutim, tako određeni prekid postupka svojim traja­njem nije smio onemogućiti ostvariva­nje Ustavom zajamčenog prava na suđe­nje u razumnom roku. O navedenom ograniče­nju vodio je računa i Hrvatski sabor kada je na sjednici održanoj
  19. listopada
  20. godine obvezao Vladu Republike Hrvatske da najkasnije u roku šest mjeseci podnese Saboru prijedlog zakona kojim će se urediti to pita­nje. Međutim, Vlada Republike Hrvat­ske je s ispu­nje­njem ove obveze zakasnila tri
(3)godine, jedan
(1)mjesec i
(20)dvadeset dana. Nakon proteka zakonom odre­đenog roka u kojemu je Vlada bila dužna Hrvatskome saboru podnijeti prijedlog novog zakonskog uređe­nja i time omogućiti nastavak prekinutih postupaka, podnosite­lj je bio u neizvjesnosti hoće li se i kada će se nastaviti prekinuti postupak. Vodeći računa o svim tim okolnostima te o či­njenici da je zakonom određeni prekid sudskih postupaka radi naknade štete, prouzročene od strane pripadnika hrvatskih vojnih i redarstvenih snaga tijekom Domovinskog rata, trajao tri
(3)godine, osam
(8)mjeseci i dvadeset pet
(25)dana te da je prije toga postupak u pravno relevantnom razdob­lju od stupa­nja na snagu Europske konvencije do nastupa­nja prekida postupka trajao dvije
(2)godine i jedan
(1)dan, a nakon stupa­nja na snagu zakona koji je odredio da će se takvi postupci nastaviti pa do podnoše­nja ustavne tužbe, postupak je trajao šest
(6)mjeseci i dvadset četiri
(24)dana, Ustav­ni sud utvrđuje da je takvim, zakonom određenim prekidom postupka, kao i ukupnom du­ljinom postupka, povrijeđeno član­kom
  1. stavkom.
  2. Ustava zajamčeno pravo podnosite­lja da zakonom ustanov­ljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o ­nje­govim pravima i obvezama. Takvim, zakonom određenim prekidom postupka, u ovom je slučaju podnosite­lju povrijeđeno i pravo na pristup sudu, koji je dio prava na sud, također zajamčenog odredbom članka
  3. stavka
  4. Ustava o teme­ljnom ­ljudskom pravu na pravično suđe­nje.
  5. Imajući u vidu sve navedene či­njenice i okolnosti, u smislu odredbe članka
  6. stavka
  7. Ustavnog zakona, donesena je odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.
  8. Sukladno odredbi članka
  9. stavka
  10. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.
  11. Odluka o objavi (točka V. izreke) teme­lji se na odredbama članka
  12. Ustavnog zakona. Broj: U-IIIA-607/2004 Zagreb,
  13. listopada
  14. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Predsjednik Suda dr. sc. Petar Klarić, v. r. Odluka, NN 154/2004-2711 Više Dio NN: Službeni Vrsta dokumenta: Odluka Izdanje: NN 154/2004 Broj dokumenta u izdanju: 2711 Donositelj:USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Datum tiskanog izdanja: 5.11.
  15. ELI: /eli/sluzbeni/2004/154/2711 Opći uvjeti korištenjaZaštita privatnostiPristup podatcimaELI©
  16. g. Narodne novine d.d. , izrada Novena d.o.o. Opći uvjeti korištenja Odgovornost za objavljene sadržaje Narodne novine d.d. će poduzeti razumne i odgovarajuće napore kako bi informacije na ovim internetskim stranicama bile potpune i točne, ali ne odgovara u slučaju njihove netočnosti ili nepotpunosti. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za štetu ili povredu koja može biti rezultat korištenja ili nemogućnosti korištenja bilo kojeg dijela ove web-lokacije ili nečeg što je na njoj objavljeno. Ove internetske stranice sadrže i informacije trećih osoba i poveznice na druge internetske sadržaje. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje na vanjskim izvorima podataka do kojih mogu voditi poveznice s naših internetskih stranica, niti odgovara, niti upućuje na način i uvjete korištenja tih sadržaja. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje koje na ove internetske stranice stave treće osobe. Zaštita autorskog prava Svi sadržaji objavljeni na ovim internetskim stranicama zaštićeni su autorskim pravom i mogu se koristiti samo pod uvjetima propisanim Zakonom. Promjene Narodne novine d.d. zadržavaju pravo izmjene, dopune ili uklanjanja bilo kojeg dijela ovih internetskih stranica u bilo kojem trenutku. Promjene stupaju na snagu objavljivanjem na ovim internetskim stranicama ili kada su korisnici o njima obaviješteni. Zaštita privatnosti Narodne novine d.d se obvezuju poštivati anonimnost i privatnost korisnika ovih internetskih stranica. O posjetiteljima se neće prikupljati nikakvi osobni podaci osim u slučajevima ako ih posjetitelj dobrovoljno dostavi Narodnim novinama d.d. U slučajevima kad je poznat indentitet posjetitelja/pošiljatelja, njegovi će se podaci koristiti samo u svrhu zbog koje ih je pošiljatelj poslao. Narodne novine d.d. takve podatke mogu koristiti i za što bolji uvid i razumijevanja pojedinačnih potreba i zahtjeva korisnika kao i razvijanja mogućnosti što kvalitetnijega pružanja svojih usluga korisnicima. Narodne novine d.d. se obvezuju da navedene podatke neće učiniti dostupnim bilo kojoj trećoj osobi odnosno strani bez izričitoga pristanka korisnika. Narodne novine d.d. upozoravaju posjetitelje/korisnike na ograničenja suvremenih informacijsko-komunikacijskih tehnologija u odnosu na sigurnost i zaštitu privatnosti osobnih podataka.

🔗 Na službeni izvor

AI objašnjenje na temelju službenog teksta zakona. Okvirno, ne zamjenjuje pravni savjet.