← Hrvatska

Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-1400/2004 od 21. listopada 2004.

Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-1400/2004 od

  1. listopada
  2. Upute za korištenje Elektronička pošta Početna stranica Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-1400/2004 od
  3. listopada
  4. NN 156/2004 (10.11.2004.), Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-1400/2004 od
  5. listopada
  6. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE 2733 Ustavni sud Republike Hrvatske, u Prvom vijeću za odlu­či­vanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Željko Potočnjak, predsjednik Vijeća, te suci Ivan Matija, Agata Račan, Smiljko Sokol, Nevenka Šernhorst i Milan Vuković, članovi Vijeća, u postupku pokrenutom ustavnom tužbom MDM d.o.o. iz V., kojeg zastupa V. P., odvjetnica iz Z., na sjednici održanoj dana
  7. listopada
  8. godine, jednoglasno je donio ODLUKU I. Ustavna tužba se odbija. II. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«. Obrazloženje
  9. Podnositelj je podnio ustavnu tužbu protiv presude Upravnog suda Republike Hrvatske, broj: Us-4435/2000 od
  10. prosinca
  11. godine, kojom je odbijena tužba podnositelja podnijeta protiv rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Carinske uprave, Središnjeg ureda, klasa: UP/II-415-05/99-02/193, ur.broj: 513-02-1230/02-00-2 od
  12. ožujka
  13. godine. Tim rješenjem odbijena je žalba podnositelja izjavljena protiv rješenja Carinarnice Koprivnica, klasa: UP/I-415-05/99-02/92, ur. broj: 513-02-42-02-99-2 od
  14. rujna
  15. godine, kojim je po službenoj dužnosti temeljem odredbi članka
  16. Carinskog zakona (»Narodne novine«, broj 53A/91., 33/92., 106/93., 92/
  17. i 62/99.), obvezan carinski obveznik, tvrtka IV E. d.o.o I. na plaćanje razlike carine u iznosu od 5.686,00 kn za robu uvezenu po carinskoj deklaraciji, broj: 13264 od
  18. listopada
  19. godine, te je riješeno da će se, u slučaju da se naplata ne izvrši prinudnim putem, dužni iznos naplatiti iz garancije otpremnika, podnositelja ustavne tužbe. Upravna tijela i sud, na temelju rješenja Komisije za carinske prekršaje Carinarnice Koprivnica, broj: 03-P-685/98 od
  20. travnja
  21. godine, utvrdili su da su carinski obveznik, trgovačko društvo IV E. d.o.o. I. i odgovorna osoba, počinili prekršaj iz članka
  22. stavka
  23. točke
  24. Carinskog zakona te im je uz kaznu izrečena i mjera naplate vrijednosti robe i provođenje postupka naplate razlike carine. Nadalje su utvrdili da je plaćanje carine za predmetni uvoz robe bilo garantirano pismenom garancijom Z. b. izdanom podnositelju za namirenje dospjelih svota carine i drugih opterećenja pri uvozu robe čija je osnova (uvoz) nastao u razdoblju od
  25. siječnja
  26. do
  27. prosinca
  28. godine.
  29. Podnositelj smatra da su mu osporenim rješenjima i presudom Upravnog suda povrijeđena ustavna prava zajamčena odredbama članaka
  30. stavka
  31. i
  32. stavka
  33. Ustava Republike Hrvatske, kao i da su povrijeđene odredbe članaka
  34. stavka
  35. i
  36. stavka
  37. Ustava. U bitnome smatra da upravna tijela nisu mogla izvršiti naknadnu naplatu carinskog duga temeljem članka
  38. Carinskog zakona, jer je u tom članku taksativno navedeno u kojim slučajevima se po službenoj dužnosti može pokrenuti naplata carinskog duga, a carinski prekršaj iz članka
  39. stavka
  40. točke
  41. Carinskog zakona nije jedan od tih slučajeva. Nadalje smatra da se dužni iznos carine nije mogao naplatiti iz garancije otpremnika, budući da je garancija važila do
  42. prosinca 1997., pa naknadna naplata carinskog duga, nastalog na temelju kasnije donijetih rješenja, nije »pokrivena« danom garancijom. Ističe da je takvo stajalište zauzela i Carinska uprava Republike Hrvatske u rješenjima koja dostavlja u privitku ustavne tužbe. Predlaže da Sud usvoji ustavnu tužbu i poništi osporenu presudu i rješenja. Ustavna tužba nije osnovana.
  43. Iz spisa Carinarnice Koprivnica razvidno je da su rješenjem Komisije za carinske prekršaje Carinarnice Koprivnica, broj: 03-P-685/98 od
  44. travnja
  45. godine, carinski obveznik, trgovačko društvo IV E. d.o.o. I. i odgovorna osoba, proglašeni krivima za počinjeni prekršaj iz članka
  46. stavka
  47. točka
  48. Carinskog zakona, jer je utvrđeno da je odgovorna osoba radeći u ime i za račun društva u ispravama uz carinsku deklaraciju označila drugu vrijednost robe u namjeri da plati carinu u manjoj svoti. Za taj prekršaj kažnjeni su novčanom kaznom, a budući da je roba stavljena u slobodan promet te se ne može oduzeti od okrivljenika, temeljem članka
  49. stavaka
  50. i
  51. Carinskog zakona izrečena im je i mjera naplate vrijednosti robe koja je predmet prekršaja i provođenje postupka naplate razlike carine temeljem odredbe članka
  52. Carinskog zakona. Slijedom navedenog rješenja, prvostupanjsko upravno tijelo je po službenoj dužnosti temeljem članka
  53. stavka
  54. Carinskog zakona, provelo postupak te donijelo osporeno rješenje kojim se nalaže tvrtki IV E. d.o.o. I. platiti razliku manje plaćene carine za robu uvezenu po carinskoj deklaraciji, broj: 13264 od
  55. listopada
  56. godine, te je riješeno da će se, u slučaju da se naplata ne izvrši prinudnim putem, dužni iznos naplatiti iz garancije otpremnika. Rješavajući o žalbi podnositelja drugostupanjsko upravno tijelo zauzelo je stajalište da je osnova za naplatu carine za uvezenu robu nastala po uvoznoj carinskoj deklaraciji iz
  57. godine, te da garancija otpremnika priložena uz uvoznu carinsku deklaraciju osigurava naplatu carinskog duga u cijelosti za uvezenu robu bez obzira što je prilikom carinjenja priložen račun na umanjenu vrijednost robe. To stajalište Upravni sud smatra pravilnim. Pritom ističe da osnova za naplatu carine nije rješenje o prekršaju nego uvoz robe po predmetnoj uvoznoj carinskoj deklaraciji, ali u visini prave vrijednosti robe naknadno utvrđenoj u zakonito provedenom postupku. Garancija banke osigurava cjelovito namirenje tih obveza. Prema stajalištu Upravnog suda rješenje o prekršaju bilo je samo temelj za pokretanje postupka naplate carine po službenoj dužnosti temeljem članka
  58. Carinskog zakona.
  59. Odredba članka
  60. stavka
  61. Ustava propisuje: Zajamčuje se sudska kontrola zakonitosti pojedinačnih akata upravnih vlasti i tijela koja imaju javne ovlasti. Odredba članka
  62. stavka
  63. Ustava propisuje: Svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud pravično i u razumnom roku odluči o njegovim pravima i obvezama, ili o sumnji ili optužbi zbog kažnjivog djela. Tijekom ustavnosudskog postupka, Ustavni sud je utvrdio da podnositelju nisu povrijeđena navedena ustavna prava. Podnositelj je, nezadovoljan rješenjima upravnih tijela, pokrenuo upravni spor pred nadležnim sudom, a Upravni sud je, provodeći kontrolu zakonitosti pojedinačnih akata, postupao sukladno mjerodavnim zakonskim odredbama. Ocijenivši da je u prethodno provedenim postupcima činjenično stanje pravilno utvrđeno, te da je pravilno primijenjeno materijalno pravo, Upravni sud je, odbijajući tužbu podnositelja, za svoja utvrđenja dao jasne razloge, očitovavši se pritom o svim navodima podnositeljeve tužbe. Osvrćući se na navode ustavne tužbe vezano za postupak naplate carine temeljem članka
  64. Carinskog zakona u konkretnom slučaju, potrebno je istaći da članak
  65. Carinskog zakona daje ovlaštenje carinarnici da u određenim slučajevima naknadno, po službenoj dužnosti, provede postupak carinjenja za robu koja je bila predmetom prekršaja. Carinski prekršaj iz članka
  66. stavka
  67. točke
  68. Carinskog zakona nije jedan od, u članku
  69. Carinskog zakona, taksativno navedenih slučajeva. Međutim, prema odredbi članka
  70. stavka
  71. Carinskog zakona ako se roba koja je predmet prekršaja, između ostalog i prekršaja iz članka
  72. stavka
  73. Carinskog zakona, ne pronađe kod učinitelja prekršaja mora se naplatiti njena vrijednost i provesti postupak naplate carine u smislu članka
  74. stavka
  75. Carinskog zakona. Kao što je razvidno iz spisa rješenjem o prekršaju carinskom obvezniku i odgovornoj osobi pored izrečene novčane kazne izrečena je i mjera naplate vrijednosti robe koja je predmet prekršaja i provođenje postupka naplate razlike carine. Stoga je na zakonu utemeljeno stajalište Upravnog suda da je to rješenje o prekršaju bilo temelj za pokretanje postupka naplate carine po službenoj dužnosti temeljem članka
  76. Carinskog zakona. Na zakonu je utemeljeno i stajalište Upravnog suda da garancija banke osigurava cjelovito namirenje tih obveza te da je osnova za naplatu carine za uvezenu robu u konkretnom slučaju nastala po uvoznoj carinskoj deklaraciji iz
  77. godine, neovisno o tome što je prava vrijednost robe naknadno utvrđena u postupku vođenom zbog počinjenog carinskog prekršaja. Pritom je potrebno istaći da se rješenja Carinske uprave Republike Hrvatske koja je podnositelj dostavio uz ustavnu tužbu dokazujući drugačija stajališta u svezi s važenjem garancije, ne odnose na činjenično i pravno iste predmete. Naime, kako proizlazi iz tih rješenja radilo se o privremeno uvezenoj robi koja nije izvezena u određenom roku, niti je konačno uvozno ocarinjena ili o slučaju pogrešno obračunatog carinskog duga od strane carinarnice.
  78. Istaknute odredbe članaka
  79. stavka
  80. i
  81. stavka
  82. Ustava ne sadrže ljudska prava i temeljne slobode koje su Ustavom zajamčene fizičkoj ili pravnoj osobi i koje se štite u ustavnosudskom postupku pokrenutom ustavnom tužbom u smislu odredbe članka
  83. stavka
  84. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 49/
  85. – pročišćeni tekst).
  86. Slijedom navedenog, na temelju odredbi članaka
  87. i
  88. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske, odluče­no je kao u izreci.
  89. Objava ove odluke (točka II. izreke) temelji se na članku
  90. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske. Broj: U-III-1400/2004 Zagreb,
  91. listopada
  92. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Predsjednik Vijeća dr. sc. Željko Potočnjak, v. r. Odluka, NN 156/2004-2733 Više Dio NN: Službeni Vrsta dokumenta: Odluka Izdanje: NN 156/2004 Broj dokumenta u izdanju: 2733 Donositelj:USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Datum tiskanog izdanja: 10.11.
  93. ELI: /eli/sluzbeni/2004/156/2733 Opći uvjeti korištenjaZaštita privatnostiPristup podatcimaELI©
  94. g. Narodne novine d.d. , izrada Novena d.o.o. Opći uvjeti korištenja Odgovornost za objavljene sadržaje Narodne novine d.d. će poduzeti razumne i odgovarajuće napore kako bi informacije na ovim internetskim stranicama bile potpune i točne, ali ne odgovara u slučaju njihove netočnosti ili nepotpunosti. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za štetu ili povredu koja može biti rezultat korištenja ili nemogućnosti korištenja bilo kojeg dijela ove web-lokacije ili nečeg što je na njoj objavljeno. Ove internetske stranice sadrže i informacije trećih osoba i poveznice na druge internetske sadržaje. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje na vanjskim izvorima podataka do kojih mogu voditi poveznice s naših internetskih stranica, niti odgovara, niti upućuje na način i uvjete korištenja tih sadržaja. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje koje na ove internetske stranice stave treće osobe. Zaštita autorskog prava Svi sadržaji objavljeni na ovim internetskim stranicama zaštićeni su autorskim pravom i mogu se koristiti samo pod uvjetima propisanim Zakonom. Promjene Narodne novine d.d. zadržavaju pravo izmjene, dopune ili uklanjanja bilo kojeg dijela ovih internetskih stranica u bilo kojem trenutku. Promjene stupaju na snagu objavljivanjem na ovim internetskim stranicama ili kada su korisnici o njima obaviješteni. Zaštita privatnosti Narodne novine d.d se obvezuju poštivati anonimnost i privatnost korisnika ovih internetskih stranica. O posjetiteljima se neće prikupljati nikakvi osobni podaci osim u slučajevima ako ih posjetitelj dobrovoljno dostavi Narodnim novinama d.d. U slučajevima kad je poznat indentitet posjetitelja/pošiljatelja, njegovi će se podaci koristiti samo u svrhu zbog koje ih je pošiljatelj poslao. Narodne novine d.d. takve podatke mogu koristiti i za što bolji uvid i razumijevanja pojedinačnih potreba i zahtjeva korisnika kao i razvijanja mogućnosti što kvalitetnijega pružanja svojih usluga korisnicima. Narodne novine d.d. se obvezuju da navedene podatke neće učiniti dostupnim bilo kojoj trećoj osobi odnosno strani bez izričitoga pristanka korisnika. Narodne novine d.d. upozoravaju posjetitelje/korisnike na ograničenja suvremenih informacijsko-komunikacijskih tehnologija u odnosu na sigurnost i zaštitu privatnosti osobnih podataka.

🔗 Na službeni izvor

AI objašnjenje na temelju službenog teksta zakona. Okvirno, ne zamjenjuje pravni savjet.