← Hrvatska

Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-795/2004 od 27. listopada 2004.

Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-795/2004 od

  1. listopada
  2. Upute za korištenje Elektronička pošta Početna stranica Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-795/2004 od
  3. listopada
  4. NN 160/2004 (18.11.2004.), Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-795/2004 od
  5. listopada
  6. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE 2816 Ustavni sud Republike Hrvatske, u sastavu Petar Klarić, pred­sjednik Suda, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Matija, Ivan Mrkonjić, Jasna Omejec, Željko Potočnjak, Emilija Rajić, Smiljko Sokol, Nevenka Šernhorst, Vice Vukojević i Milan Vuković, u postupku pokrenutom ustavnom tužbom S. J. iz M. Z., koju zastupa I. B., dipl. pravnica iz Sindikata državnih i lokalnih službenika i namještenika Republike Hrvatske, Zagreb, na sjednici održanoj
  7. listopada
  8. godine, donio je ODLUKU I. Ustavna tužba se odbija. II. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«. Obrazloženje
  9. Ustavna tužba podnesena je dana
  10. ožujka
  11. godine protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru, broj: Gž-1369/03-2 od
  12. siječnja
  13. godine, kojom je odbijena žalba podnositeljice i potvrđena presuda Općinskog suda u Bjelovaru, broj: P-851/03-5 od
  14. listopada
  15. godine. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev podnositeljice kojim je od tuženika Republike Hrvatske, kao poslo­davca, zahtijevala isplatu iznosa od 1.000,00 kuna na ime božićnice za
  16. godinu i 800,00 kuna na ime neisplaćenog dara za djecu za
  17. godinu, sve s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od dana dospijeća isplate do plateža.
  18. Podnositeljica smatra da su joj osporenom presudom povrijeđena ustavna prava propisana člancima
  19. stavkom 2.,
  20. i
  21. stavkom
  22. Ustava Republike Hrvatske. Navodi da je neprihvatljivo pravno stajalište drugostupanjskog suda u svezi tumačenja sadržaja spornih odredbi članaka
  23. stavka
  24. i
  25. stavka
  26. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namje­štenike za
  27. godinu (u daljnjem tekstu: Kolektivni ugovor), odnosno stajalište da obveza poslodavca iz tih odredbi nije odrediva, jer da Kolektivni ugovor ne sadrži parametre temeljem kojih bi se ona mogla odrediti. Smatra da je sud trebao usvojiti njezin tužbeni zahtjev, a ne uputiti ju da traži naknadu štete od poslo­davca zbog neisplate navedenih prava iz Kolektivnog ugovora. Ustavna tužba nije osnovana.
  28. Ustavni sud, u postupku u povodu ustavne tužbe podnijete temeljem odredbi članka
  29. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 49/
  30. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), u granicama zahtjeva istaknutog u ustavnoj tužbi, utvrđuje je li u postupku odlučivanja o pravima i obvezama podnositelja povrijeđeno podnositelju ustavno pravo, pri čemu se, u pravilu, ne upušta u pitanje jesu li sudovi pravilno i potpuno utvrdili činjenično stanje i ocijenili dokaze. Za Ustavni sud relevantne su samo one činjenice od čijeg postojanja ovisi ocjena o povredi ustavnog prava, a eventualno postojanje povrede ustavnih prava Ustavni sud, u pravilu, ocje­njuje na podlozi činjenica koje su utvrđene u postupku donošenja osporenog akta.
  31. Uvidom u spis predmeta i obrazloženje pobijane presude, utvrđeno je da je drugostupanjski sud prihvatio sva činjenična utvrđenja i potvrdio primjenu materijalnog prava od strane prvostupanjskog suda. Tužbeni zahtjev je odbijen jer ugovorne strane Kolektivnog ugovora (Vlada Republike Hrvatske i Sindikat državnih i lokalnih službenika i namještenika Republike Hrvatske) nisu postigle sporazum o visini božićnice i dara za djecu u
  32. godini, u skladu s člancima
  33. stavkom
  34. i
  35. stavkom
  36. Kolektivnog ugovora, pa visinu tih prava nije ovlašten utvrđivati ni sud analognom primjenom sporazuma o visini tih naknada iz
  37. i
  38. godine. Odredba članka
  39. stavaka
  40. i
  41. Kolektivnog ugovora, glasi: »Ugovorne strane sporazumne su da će svakom djetetu službenika i namještenika do 15 godina starosti osigurati sredstva za dar u prigodi dana Sv. Nikole. Visinu iznosa sredstava iz stavka
  42. ovoga članka ugovorne strane utvrdit će najkasnije do
  43. studenog tekuće godine.«. Odredba članka
  44. stavaka
  45. i
  46. Kolektivnog ugovora, glasi: »Službeniku i namješteniku pripada godišnja nagrada za božićne blagdane u jednakom iznosu (božićnica). Ugovorne strane sporazumne su da najkasnije do
  47. studenoga tekuće godine urede način isplate i visinu nagrade iz stavka
  48. ovog članka.«. U parnici nije bilo sporno da su stranke Kolektivnog ugovora ugovorile pravo službenika i namještenika na isplatu prigodnog dara za djecu i božićnice u
  49. godini. Visina tih prava nije utvrđena Kolektivnim ugovorom, a naknadno stranke nisu postigle sporazum do
  50. studenoga
  51. godine. Stajalište je Županijskog suda u Bjelovaru da se ovdje ne radi o odredivoj obvezi u smislu članka
  52. stavka
  53. Zakona o obveznim odnosima (»Narodne novine«, broj 53/91., 73/91., 111/93., 3/94., 107/95., 7/96., 91/96., 112/
  54. i 88/01.), koji propisuje: »Predmet obveze je odrediv ako ugovor sadrži podatke s pomoću kojih se može odrediti ili su strane ostavile trećoj osobi da ga odredi.«. Naime, glede određivanja visine božićnice i prigodnog dara za djecu, u odredbama Kolektivnog ugovora stranke nisu navele ni jedan podatak, odnosno niti jedan parametar ili kriterij prema kojem bi se moglo utvrditi visinu tih prava. Iz naprijed navedenih odredbi članaka
  55. i
  56. Kolektivnog ugovora proizlazi volja stranaka da one same odrede visinu tih prava, novim sporazumom koji je trebalo zaključiti do
  57. studenoga
  58. godine, te i zbog tih razloga u Kolektivnom ugovoru nema podataka na temelju kojih bi se moglo utvrditi visinu dara za djecu i božićnice, odnosno podataka koji bi tu obvezu činili odredivom. Upravo stoga sud nije bio u mogućnosti utvrđivanja visine tih obveza, a napose ni analognom primjenom sporazuma o visini tih prava iz nekog ranijeg razdoblja, jer na takav način utvrđivanja visine tih prava ne upućuje Kolektivni ugovor. Produljene primjene ranijih kolektivnih ugovora nema, jer se članak
  59. Zakona o radu (»Narodne novine«, broj 38/95., 54/95., 65/95., 17/01., 82/
  60. i 114/03.) primjenjuje samo u situacijama, kako sam propisuje: »... nakon isteka roka na koji je sklopljen kolektivni ugovor, u njemu sadržana pravna pravila kojim se uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnog odnosa i dalje se primjenjuju do sklapanja novog kolektivnog ugovora...«, a kako je sklopljen predmetni Kolektivni ugovor za
  61. godinu, njegovim sklapanjem prestala je primjena Kolektivnog ugovora za
  62. godinu. Na kraju, Županijski sud u Bjelovaru odbija i prigovore koji se ponavljaju u ustavnoj tužbi. Naime, okolnost koju podnositeljica navodi da zbog krivnje poslodavca nije došlo do sklapanja sporazuma o određivanju visine spornih prava, nije činjenica koja je odlučna za donošenje pravilne i zakonite odluke, već je to činjenica koja bi bila odlučna za donošenje odluke u parnici zbog naknade štete. Kako se iz činjeničnog supstrata tužbe vidi da se radi o tužbi radi isplate, a ne radi naknade štete, prvostupanjski i drugostupanjski sudovi su pravilno postupili kada se nisu upuštali u utvrđivanje visine štete koju bi trebalo naknaditi, kao niti prav­nu osnovu za to. Prema pravnom stajalištu Ustavnog suda, izraženom u odluci, broj: U-III-1455/2003 od
  63. travnja
  64. godine, parnični postupak se vodi na temelju tužbe i tužbenog zahtjeva, a u skladu s člankom
  65. Zakona o parničnom postupku (»Narodne novine«, broj 53/91., 91/
  66. i 112/99.). Ako u tužbenom zahtjevu nije istaknut zahtjev (osim zahtjeva za isplatu) za naknadu štete, parnični sud nije ovlašten samoinicijativno ili po službenoj dužnosti usvojiti drugačiji tužbeni zahtjev od onog koji je postavljen u tužbi.
  67. Ustavni sud je utvrdio da osporenom presudom podnositeljici nije povrijeđeno ustavno pravo jednakosti pred zakonom, propisano odredbom članka
  68. stavka
  69. Ustava. Podnositeljica nije navela relevantne razloge koji bi ukazivali da je u provedenom sudskom postupku bilo takvih povreda koje bi mogle dovesti do povrede prava jednakosti pred zakonom. Stajalište iznijeto u osporenoj presudi nije posljedica proizvoljnog tumačenja spornih odredbi Kolektivnog ugovora, već upravo suprotno tome. S obzirom da obveza tužene nije određena, a ni odrediva, pravilno su sudovi postupili kada su odbili tužbu i tužbeni zahtjev. Takvom primjenom mjerodavnoga materijalnog prava nisu povrijeđena ustavna prava podnositeljice.
  70. Podnositeljica ističe i povredu odredbe članka
  71. Ustava (svi su državljani Republike Hrvatske i stranci jednaki pred sudovima i drugim državnim i inim tijelima koja imaju javne ovlasti), koja međutim nije mjerodavna u konkretnom slučaju.
  72. Polazeći od činjenice da su o tužbenom zahtjevu odlučivali za to nadležni sudovi, sukladno mjerodavnim propisima, Ustavni sud je utvrdio da podnositeljici nije povrijeđeno ustavno pravo na pravično suđenje pred zakonom ustanovljenim neovisnim i nepristranim sudom (članak
  73. stavak
  74. Ustava), na čiju povredu ukazuje. Pravo na pravično suđenje bilo bi povrijeđeno ako stranci u postupku nije bila dana mogućnost da bude saslušana i da, u okviru zakona, sudjeluje u postupku, ako joj nije dana mogućnost da iznosi činjenice i predlaže dokaze, a nadležni sud se nije izjasnio o njenim navodima važnim za odlučivanje, ako pojedinačni akt, protivno zakonu, nije obrazložen, te da stranci na drugi način nije omogućeno pravično suđenje pred nadležnim tijelom ustanov-ljenim zakonom. Budući da su parnični postupak proveli nadležni sudovi u skladu s odgovarajućim zakonskim odredbama materijalnog i procesnog prava, Ustavni je sud ocijenio da podnositeljici nije povrijeđeno navedeno ustavno pravo. Isto tako, stajalište izraženo u osporenoj presudi pravilno je i logično obrazloženo. Člankom
  75. stavkom
  76. Ustava propisano je da Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao najviši sud, osigurava jedinstvenu primjenu zakona i ravnopravnost građana. Sukladno tome, Ustav­ni sud nema u nadležnosti usklađivanje sudske prakse između različitih županijskih sudova, već je to u isključivoj nadležnosti Vrhovnog suda, a iz činjenice neusklađenosti sudske prakse (na što se posebice poziva podnositeljica u ustavnoj tužbi) u konkretnom slučaju, ne proizlazi osnovanost navoda o povredi ustavnog prava na pravično suđenje.
  77. Odluka se temelji na odredbama članaka
  78. i
  79. Ustavnog zakona, a odluka o objavi ove odluke na odredbama članka
  80. Ustavnog zakona. Broj: U-III-795/2004 Zagreb,
  81. listopada
  82. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Predsjednik Suda dr. sc. Petar Klarić, v. r. Odluka, NN 160/2004-2816 Više Dio NN: Službeni Vrsta dokumenta: Odluka Izdanje: NN 160/2004 Broj dokumenta u izdanju: 2816 Donositelj:USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Datum tiskanog izdanja: 18.11.
  83. ELI: /eli/sluzbeni/2004/160/2816 Opći uvjeti korištenjaZaštita privatnostiPristup podatcimaELI©
  84. g. Narodne novine d.d. , izrada Novena d.o.o. Opći uvjeti korištenja Odgovornost za objavljene sadržaje Narodne novine d.d. će poduzeti razumne i odgovarajuće napore kako bi informacije na ovim internetskim stranicama bile potpune i točne, ali ne odgovara u slučaju njihove netočnosti ili nepotpunosti. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za štetu ili povredu koja može biti rezultat korištenja ili nemogućnosti korištenja bilo kojeg dijela ove web-lokacije ili nečeg što je na njoj objavljeno. Ove internetske stranice sadrže i informacije trećih osoba i poveznice na druge internetske sadržaje. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje na vanjskim izvorima podataka do kojih mogu voditi poveznice s naših internetskih stranica, niti odgovara, niti upućuje na način i uvjete korištenja tih sadržaja. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje koje na ove internetske stranice stave treće osobe. Zaštita autorskog prava Svi sadržaji objavljeni na ovim internetskim stranicama zaštićeni su autorskim pravom i mogu se koristiti samo pod uvjetima propisanim Zakonom. Promjene Narodne novine d.d. zadržavaju pravo izmjene, dopune ili uklanjanja bilo kojeg dijela ovih internetskih stranica u bilo kojem trenutku. Promjene stupaju na snagu objavljivanjem na ovim internetskim stranicama ili kada su korisnici o njima obaviješteni. Zaštita privatnosti Narodne novine d.d se obvezuju poštivati anonimnost i privatnost korisnika ovih internetskih stranica. O posjetiteljima se neće prikupljati nikakvi osobni podaci osim u slučajevima ako ih posjetitelj dobrovoljno dostavi Narodnim novinama d.d. U slučajevima kad je poznat indentitet posjetitelja/pošiljatelja, njegovi će se podaci koristiti samo u svrhu zbog koje ih je pošiljatelj poslao. Narodne novine d.d. takve podatke mogu koristiti i za što bolji uvid i razumijevanja pojedinačnih potreba i zahtjeva korisnika kao i razvijanja mogućnosti što kvalitetnijega pružanja svojih usluga korisnicima. Narodne novine d.d. se obvezuju da navedene podatke neće učiniti dostupnim bilo kojoj trećoj osobi odnosno strani bez izričitoga pristanka korisnika. Narodne novine d.d. upozoravaju posjetitelje/korisnike na ograničenja suvremenih informacijsko-komunikacijskih tehnologija u odnosu na sigurnost i zaštitu privatnosti osobnih podataka.

🔗 Na službeni izvor

AI objašnjenje na temelju službenog teksta zakona. Okvirno, ne zamjenjuje pravni savjet.