Objava Izdvojenog mišljenja uz Odluku Ustavnog suda, broj: U-III-669/2003 od 27. listopada 2004.

Objava Izdvojenog mišljenja uz Odluku Ustavnog suda, broj: U-III-669/2003 od

1. listopada
2. Upute za korištenje Elektronička pošta Početna stranica Objava Izdvojenog mišljenja uz Odluku Ustavnog suda, broj: U-III-669/2003 od
3. listopada
4. NN 161/2004 (19.11.2004.), Objava Izdvojenog mišljenja uz Odluku Ustavnog suda, broj: U-III-669/2003 od
5. listopada
6. OBJAVA 2835 Uz Odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-669/2003 od
7. listopada
8. objav­ljenoj u »Narodnim novinama« broj 157 od
9. studenoga
10. greškom nije objav­ljeno Izdvojeno miš­lje­nje suca Ustavnog suda Republike Hrvatske Marija Kosa, te se naknadno objav­ljuje IZDVOJENO MIŠLJENJE UZ ODLUKU USTAVNOG SUDA, BROJ: U-III-669/2003 OD
11. LISTOPADA
12. GODINE »Na teme­lju članka
13. stavaka
14. i
15. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske i članaka
16. i
17. Poslovnika Ustavnog suda Republike Hrvatske, dana
18. studenoga
19. godine, prilažem s­ljedeće IZDVOJENO MIŠLJENJE uz Odluku Ustavnog suda, broj: U-III-669/2003 od
20. listopada
21. godine I. Navedenom Odlukom usvojena je ustavna tužba i ukinut je Zak­ljučak Arbitražnog suda Stalnoga izbranog sudišta pri Hrvat­skoj gospodarskoj komori u Zagrebu, broj: IS-P-2002/16 od
22. studenoga
23. godine, te se predmet vraća tom Sudu na ponov­ni postupak. Protivim se izreci i obrazlože­nju navedene Odluke i smatram da podnosite­lju ustavne tužbe nisu povrijeđena ustavna prava na koja se u ustavnoj tužbi poziva te da nisu postojali razlozi za ukida­nje navedenog Zak­ljučka. II. Citiranom Odlukom mije­nja se dosadaš­nja praksa Ustavnog suda iako okolnosti ovog predmeta nisu takve da opravdavaju takvu promjenu. Naime, rješe­njem Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj: U-III-410/1995 od
24. studenoga
25. godine, odbacuje se ustav­na tužba koju je tužite­lj podnio protiv Pravorijeka Stalnoga izbranog sudišta pri Hrvatskoj gospodarskoj komori. U obrazlože­nju Ustavnog suda navodi se: »Izbrano sudište nije tijelo državne vlasti – sudbeno tijelo, već organizacija kojoj je država prenijela dio svojih prerogativa iz oblasti sudova­nja. Stoga Izbrano sudište nije niti tijelo s javnim ovlastima, budući da odluku donosi samo spram onih koji su mu povjerili da razriješi određeni spor, koji proizlazi iz zak­ljučenog ugovora, i to samo u odnosu na taj ugovor. Iz rečenog proizlazi da je pravorijek Izbranog sudišta… donijelo tijelo u odnosu na čije odluke se… ne može podnijeti ustavna tužba.«. Treba posebno naglasiti da je navedenoj odluci Ustavnog suda prethodila Savjetodavna rasprava u svezi pita­nja koja su se jav­ljala povodom osporenog akta i to s nespornim znanstvenim autoritetima: prof. dr. Siniša Triva, prof. dr. Mihajlo Dika i dr. Alan Uzelac. Respektirajući i rezultate Savjetodavne rasprave koja je održana
26. ožujka
27. godine, Ustavni sud je donio gore citirano rješe­nje. III. Zakon o arbitraži u članku
28. stavku
29. točki
30. izričito navodi da je Arbitražni sud nedržavni sud koji svoja ovlašte­nja crpi iz sporazuma stranaka. Kako to naglašava prof. dr. S. Triva: »Ugovorom o arbitraži derogira se nadležnost državnog pravosuđa… Arbitraži treba osigurati prednost pred redovnim sudskim parničnim postupkom.«. Sporni Zak­ljučak Arbitražnog suda je procesna odluka i ne može se smatrati pojedinačnim pravnim aktom ovlaštenog tijela protiv koje­g bi bila dopuštena žalba. Zakon o arbitraži, a isto tako i međunarodni propisi koji se primje­njuju u Hrvatskoj ne predviđaju mogućnost žalbe. Arbitražu treba smatrati privatnim, a ne državnim tijelom. U obrazlože­nju svog Zak­ljučka kojim se arbitražni sud proglasio nenadležnim dao je jasne razloge za ovakvu svoju odluku. Napose u predzad­njem stavku zad­nje stranice svog obrazlože­nja, kad govori o ugovorenoj arbitražnoj klauzuli iz članka
31. ugovora stranaka. IV. Ugovorne strane su u članku
32. svog ugovora jasno izrazile vo­lju da svoje eventualne sporove rješavaju arbitražom, te su tako isk­ljučile nadležnost nacionalnog suda. Va­ljanost klauzule prosuđuje se po pravilima obveznog prava, pa njezinim ugovara­njem stranke nisu prešle granice stranačke autonomije propisane u članku
33. Zakona o obveznim odnosima. Trgovački sud u Zagrebu je u predmetu, broj: P-1519/00 to i potvrdio i donio pravomoćno rješe­nje kojim se oglasio nenadležnim i odbacio tužbu tužite­lja jer je za predmet nadležan Arbitražni sud. V. Arbitražnom klauzulom stranke su izričito ugovorile da će ­njihov spor rješavati »Arbitražni sud sa sjedištem u Zagrebu – Hrvatska, a koji se sastoji od tri arbitražna suca koji su imenovani prema propisima Međunarodne trgovačke komore uz primjenu materijalnog hrvatskog prava.«. Iz te klauzule nedvosmisleno proizlazi da ugovorne strane žele da sjedište Arbitražnog vijeća bude u Zagrebu i da se na spor primje­njuje hrvatsko materijalno pravo. Posebno treba naglasiti da či­njenica da su arbitražnom klauzulom stranke ugovorile da će se tri arbitra imenovati po propisima Međunarodne trgovačke komore jasno upućuje na nadležnost institucionalne arbitraže i to Međunarodnoga arbitražnog suda Međunarodne trgovačke komore u Parizu. Poznato je da nije moguće imenovati arbitre po propisima spomenute komore ako to nisu Arbitražna pravila Međunarodne trgovačke komore. U klauzuli o nadležnosti arbitraže ne spomi­nje se nijedna arbitraža, ali se jasno ugovara imenova­nje arbitra na način koji je moguć samo ako je nadležna arbitraža pri Međunarodnoj trgovačkoj komori u Parizu. Sve gore istaknuto upućuje na vo­lju ugovornih strana da rješava­nje sporova podvrgnu navedenoj institucionalnoj arbitraži. Pravo na suđe­nje, dakle zagarantirano je navedenom arbitražnom klauzulom i to pred Arbitražom Međunarodne trgovačke komore u Parizu uz primjenu materijalnoga hrvatskog prava. Treba zak­ljučiti da nijednoj ugovornoj strani nije povri­jeđeno nijedno od ustavnih prava koja se spomi­nju u ustavnoj tužbi. VI. U točki II. moje­ga izdvojenog miš­lje­nja podsjetio sam da je u predmetu Ustavnog suda, broj: U-III-410/1995 od
34. studenoga
35. godine, kojim je odbačena ustavna tužba protiv pravorijeka Izbranog sudišta provedena savjetodavna rasprava sa znanstvenicima, koja je očito dala teme­lj da Ustavni sud donese citiranu odluku. Podsjećam, da je i u ovom predmetu zatraženo stručno miš­lje­nje prof. dr. Krešimira Sajka koji je u svom miš­lje­nju od
36. lip­nja
37. godine na str. 6 bio sasvim izričit: »Iz svih navedenih razloga ne nalazim argumente za usvaja­nje zahtjeva podnosite­lja da Ustavni sud ukine navedeni Zak­ljučak i da potom Arbitražni sud ponovno odlučuje o svojoj nadležnosti – nenadležnosti.« Kada se usprkos gore istaknutih či­njenica u ovom predmetu usvaja ustavna tužba, tada je za takvu odluku trebalo dati vrlo čvrste i nedvojbene argumente. Navedeno tim više, jer svaku odluku Ustavnog suda treba sagledati i u širem kontekstu, napose voditi računa o pos­ljedicama ne samo za stranke u konkretnom postupku, ne­go i koje su šire konsekvence takve odluke. Naime, sporna je odluka donesena u vrijeme evidentne krize i velikih problema u kojem se nalazi hrvatsko državno pravosuđe, pa takva odluka sigurno neće pomoći da arbitražno sudova­nje postane privlačnije od državnih sudova, pa da tako arbitražni sudo­vi pomognu u rastereće­nju državnih sudova. VII. Iz sve­ga gore istaknutog smatram da nije bilo osnove za usvaja­nje ustavne tužbe, te bitne promjene dosadaš­nje prakse Ustavnog suda, pa se protivim kako izreci tako i obrazlože­nju Odluke, jer smatram da su postojali svi či­njenični, pravni, napose ustavnopravni razlozi da se navedena tužba odbaci. Smatrao sam stoga svojom obvezom da se sasvim eksplicitno suprotstavim takvoj odluci i da sačinim svoje izdvojeno miš­lje­nje. Sudac Ustavnog suda Republike Hrvatske Mario Kos, v. r.«. Urbroj: 50501-04-1228 Zagreb,
38. studenoga
39. Glavna urednica Slavica Banić, v. r. Ostalo, NN 161/2004-2835 Više Dio NN: Službeni Vrsta dokumenta: Ostalo Izdanje: NN 161/2004 Broj dokumenta u izdanju: 2835 Datum tiskanog izdanja: 19.11.
40. ELI: /eli/sluzbeni/2004/161/2835 Opći uvjeti korištenjaZaštita privatnostiPristup podatcimaELI©
41. g. Narodne novine d.d. , izrada Novena d.o.o. Opći uvjeti korištenja Odgovornost za objavljene sadržaje Narodne novine d.d. će poduzeti razumne i odgovarajuće napore kako bi informacije na ovim internetskim stranicama bile potpune i točne, ali ne odgovara u slučaju njihove netočnosti ili nepotpunosti. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za štetu ili povredu koja može biti rezultat korištenja ili nemogućnosti korištenja bilo kojeg dijela ove web-lokacije ili nečeg što je na njoj objavljeno. Ove internetske stranice sadrže i informacije trećih osoba i poveznice na druge internetske sadržaje. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje na vanjskim izvorima podataka do kojih mogu voditi poveznice s naših internetskih stranica, niti odgovara, niti upućuje na način i uvjete korištenja tih sadržaja. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje koje na ove internetske stranice stave treće osobe. Zaštita autorskog prava Svi sadržaji objavljeni na ovim internetskim stranicama zaštićeni su autorskim pravom i mogu se koristiti samo pod uvjetima propisanim Zakonom. Promjene Narodne novine d.d. zadržavaju pravo izmjene, dopune ili uklanjanja bilo kojeg dijela ovih internetskih stranica u bilo kojem trenutku. Promjene stupaju na snagu objavljivanjem na ovim internetskim stranicama ili kada su korisnici o njima obaviješteni. Zaštita privatnosti Narodne novine d.d se obvezuju poštivati anonimnost i privatnost korisnika ovih internetskih stranica. O posjetiteljima se neće prikupljati nikakvi osobni podaci osim u slučajevima ako ih posjetitelj dobrovoljno dostavi Narodnim novinama d.d. U slučajevima kad je poznat indentitet posjetitelja/pošiljatelja, njegovi će se podaci koristiti samo u svrhu zbog koje ih je pošiljatelj poslao. Narodne novine d.d. takve podatke mogu koristiti i za što bolji uvid i razumijevanja pojedinačnih potreba i zahtjeva korisnika kao i razvijanja mogućnosti što kvalitetnijega pružanja svojih usluga korisnicima. Narodne novine d.d. se obvezuju da navedene podatke neće učiniti dostupnim bilo kojoj trećoj osobi odnosno strani bez izričitoga pristanka korisnika. Narodne novine d.d. upozoravaju posjetitelje/korisnike na ograničenja suvremenih informacijsko-komunikacijskih tehnologija u odnosu na sigurnost i zaštitu privatnosti osobnih podataka.