← Hrvatska

Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-3441/2003 od 28. listopada 2004.

Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-3441/2003 od

  1. listopada
  2. Upute za korištenje Elektronička pošta Početna stranica Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-3441/2003 od
  3. listopada
  4. NN 162/2004 (22.11.2004.), Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-3441/2003 od
  5. listopada
  6. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE 2843 Ustavni sud Republike Hrvatske, u Prvom vijeću za odlu­čivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Željko Potočnjak, predsjednik Vijeća, te suci Ivan Matija, Agata Račan, Smiljko Sokol, Nevenka Šernhorst i Milan Vuković, članovi Vijeća, u postupku pokrenutom ustavnom tužbom V. V., kojeg zastupa B. M., odvjetnica iz O., na sjednici održanoj
  7. listopada
  8. godine, jednoglasno je donio ODLUKU I. Ustavna tužba se odbija. II. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«. Obrazloženje
  9. Ustavnom tužbom podnositelj osporava rješenje Općin­skog suda u Osijeku, broj: P-1482/02-6 od
  10. studenoga
  11. godine i rješenje Županijskog suda u Osijeku, broj: Gž-3344/02-2 od
  12. rujna
  13. godine. Rješenjem prvostupanjskog suda odbačena je kao nedopu­štena tužba podnositelja ustavne tužbe protiv tuženika, Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe O., radi utvrđenja da je podnositelj ustavne tužbe vlasnik novčanog iznosa od 63.700,00 kuna, a koji se odnosi na dospjele neisplaćene mirovine za razdoblje od
  14. srpnja
  15. godine do
  16. svibnja
  17. godine, a iz razloga jer podnositelj ustavne tužbe nema pravni interes za isključivo deklaratornu zaštitu. Rješenjem Županijskog suda u Osijeku, broj: Gž-3344/02-2 od
  18. rujna
  19. godine, odbijena je kao neosnovana žalba pod­nositelja protiv prvostupanjskog rješenja o odbačaju tužbe.
  20. Podnositelj smatra da su mu osporenim odlukama po­vrijeđena ustavna prava zajamčena odredbama članaka 3.,
  21. i
  22. Ustava Republike Hrvatske. Podnositelj smatra da je u konkretnom slučaju imao pravni interes dokazati i presudom utvrditi da se u konkretnom slučaju ne radi o ugovornom odnosu s Hrvatskim zavodom za mirovinsko osiguranje, već da se radi o renti, odnosno o vlasništvu koje se stječe u određenom vremenskom razdoblju. Slijedom navedenog nalazi da je temeljem odred­be članka
  23. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (»Narodne novine«, broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/
  24. i 114/01.) stekao vlasništvo na spornom iznosu, to prema njegovu mišljenju, nije bilo razloga da sud to ne prizna donoseći presudu o utvrđenju te činjenice. Stoga predlaže da se njegova ustavna tužba usvoji, ukinu pobijana rješenja te da se predmet vrati Općinskom sudu u Osijeku na ponovno odlučivanje.
  25. Za potrebe postupka pribavljen je spis Općinskog suda u Osijeku, broj: broj: P-1482/
  26. U konkretnom slučaju podnositelj ustavne tužbe podnio je Općinskom sudu u Osijeku tužbu kojom je tražio da sud utvrdi kako je podnositelj ustavne tužbe vlasnik novčanog iznosa od 63.700,00 kuna, a koji se odnosi na dospjele a neisplaćene mirovine za razdoblje od
  27. srpnja
  28. do
  29. svibnja
  30. godine. Kako je u provedenom postupku kao nesporno utvrđeno da je riječ o dospjelim, a neisplaćenim iznosima mirovine, koji su nesporno zastarjeli, te da podnositelj ustavne tužbe ne ustaje kondemnatornom tužbom za isplatu dospjele neisplaćene mirovine, već deklaratornim zahtjevom traži priznanje prava vlasništva na mirovini, to prema ocjeni toga suda tužitelj nema pravni interes za isključivo deklaratornu zaštitu, kada može potpunu pravnu zaštitu ostvariti kondemnatornom tužbom. Slijedom navedenog pozivom na odredbu članka
  31. stavka
  32. Zakona o parničnom postupku (»Narodne novine«, broj 53/91., 91/92., 112/
  33. i 117/03.), osporenim rješenjem prvostupanjski sud odbacio je tužbu podnositelja kao nedopuštenu. Drugostupanjski sud je u obrazloženju rješenja kojim je odbio žalbu podnositelja kao neosnovanu, istakao kako prihvaća pravno stajalište prvostupanjskog suda jer suglasno odredbi članka
  34. stavka
  35. Zakona o parničnom postupku tužba za utvrđenje postojanja određenog pravnog odnosa nije dopuštena nakon dospjelosti zahtjeva za činidbu iz tog odnosa. Drugostupanjski sud ističe da nakon što je zahtjev za činidbu dospio, tužitelj nema pravni interes za podnošenje tužbe za utvrđenje postojanja nekog prava, te stoga niti tužitelj (podnositelj ustavne tužbe) nema pravni interes za podnošenje tužbe za utvrđenje prava vlasništva na iznosima mirovine koji su nesporno dospjeli. Ustavna tužba nije osnovana.
  36. Prema odredbi članka
  37. stavka
  38. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 49/
  39. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), svatko može podnijeti Ustavnom sudu ustavnu tužbu ako smatra da mu je pojedinačnim aktom tijela državne vlasti, tijela jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave ili pravne osobe s javnim ovlastima, kojim je odlučeno o njegovim pravima i obvezama ili o sumnji ili optužbi zbog kažnjivog djela, povrijeđeno ljudsko pravo ili temeljna sloboda zajamčena Ustavom, odnosno Ustavom zajamčeno pravo na lokalnu i područnu (regionalnu) samoupravu. Ustavna tužba nije pravno sredstvo u sustavu redovnih ili izvanrednih pravnih lijekova nego poseban institut za ocjenu pojedinačnih akata tijela državne vlasti, tijela jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave i pravnih osoba s javnim ovlastima radi zaštite ljudskih prava i temeljnih sloboda zajamčenih Ustavom. Slijedom navedenog, Ustavni sud, tijekom postupka pružanja ustavnosudske zaštite, na temelju činjeničnog stanja utvrđenog u postupku iz kojega je proizašla osporavana odluka i unutar zahtjeva istaknutog u ustavnoj tužbi, utvrđuje je li u postupku odlučivanja o pravima i obvezama došlo do ustavno nedopu­šte­nog posizanja u ljudska prava i temeljne slobode.
  40. Prema odredbi članka
  41. Zakona o parničnom postupku tužitelj može u tužbi tražiti da sud samo utvrdi postojanje odnosno nepostojanje kakva prava ili pravnog odnosa, ili istinitost ili neistinitost kakve isprave (stavak 1.). Sukladno stavku
  42. tog članka takva se tužba može podići kad je to posebnim propisima predviđeno, kad tužitelj ima pravni interes da se utvrdi postojanje odnosno nepostojanje kakva prava ili pravnog odnosa ili istinitost odnosno neistinitost kakve isprave prije dospjelosti zahtjeva za činidbu iz tog odnosa, ili kad tužitelj ima kakav drugi pravni interes za podizanje takve tužbe (deklaratorna tužba). Prema odredbi članka
  43. stavku
  44. ZPP-a predsjednik vijeća, osim rješenja koje je ovlašten donositi nakon prethodnog ispitivanja tužbe, na pripremnom ročištu donosi i rješenje o odbacivanju tužbe ako utvrdi da o tužbenom zahtjevu već teče parnica, da je stvar pravomoćno presuđena, da je o predmetu spora sklopljena sudska nagodba ili da ne postoji pravni interes tužitelja za podnošenje tužbe za utvrđenje.
  45. Tijekom ustavnosudskog postupka, ovaj Sud nije utvrdio postojanje činjenica ili okolnosti koje bi upućivale na nejednakost pred zakonom. Podnositelju je bilo omogućeno pratiti postupak i sudjelovati u postupku, kao i poduzimati sve zakonom dopuštene radnje radi ostvarivanja svojih prava. Osporene presude donesene su u skladu s mjerodavnim odredbama postupovnog i materijalnog prava. Stoga, Ustavni sud ocjenjuje da podnositelju osporavanom presudom nije povrijeđena zajamčena jednakost svih pred zakonom, propisana odredbom članka
  46. stavka
  47. Ustava.
  48. Člankom
  49. stavkom
  50. Ustava jamči se pravo vlasništva. Odbacivanje tužbe od strane nadležnog suda, iz Zakonom o parničnom postupku predviđenih razloga, odnosno iz razloga nepostojanja pravnog interesa, nije povrijeđeno ustavno pravo sadržano u članku
  51. stavku
  52. Ustava.
  53. Podnositelj je u ustavnoj tužbi istaknuo povredu odredaba članka
  54. Ustava, koji ne sadrži ustavno pravo u smislu članka
  55. stavka
  56. Ustavnog zakona, već propisuje najviše vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske, koje su temelj za tumačenje Ustava. Stoga se na tim odredbama ne može temeljiti ustavna tužba.
  57. Slijedom navedenog, kako podnositelju ustavne tužbe osporenom presudom nisu povrijeđena ustavna prava naznačena u tužbi, temeljem odredaba članaka
  58. i
  59. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u izreci.
  60. Odluka o objavi temelji se na odredbi članka
  61. Ustavnog zakona. Broj: U-III-3441/2003 Zagreb,
  62. listopada
  63. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Predsjednik Vijeća dr. sc. Željko Potočnjak, v. r. Odluka, NN 162/2004-2843 Više Dio NN: Službeni Vrsta dokumenta: Odluka Izdanje: NN 162/2004 Broj dokumenta u izdanju: 2843 Donositelj:USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Datum tiskanog izdanja: 22.11.
  64. ELI: /eli/sluzbeni/2004/162/2843 Opći uvjeti korištenjaZaštita privatnostiPristup podatcimaELI©
  65. g. Narodne novine d.d. , izrada Novena d.o.o. Opći uvjeti korištenja Odgovornost za objavljene sadržaje Narodne novine d.d. će poduzeti razumne i odgovarajuće napore kako bi informacije na ovim internetskim stranicama bile potpune i točne, ali ne odgovara u slučaju njihove netočnosti ili nepotpunosti. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za štetu ili povredu koja može biti rezultat korištenja ili nemogućnosti korištenja bilo kojeg dijela ove web-lokacije ili nečeg što je na njoj objavljeno. Ove internetske stranice sadrže i informacije trećih osoba i poveznice na druge internetske sadržaje. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje na vanjskim izvorima podataka do kojih mogu voditi poveznice s naših internetskih stranica, niti odgovara, niti upućuje na način i uvjete korištenja tih sadržaja. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje koje na ove internetske stranice stave treće osobe. Zaštita autorskog prava Svi sadržaji objavljeni na ovim internetskim stranicama zaštićeni su autorskim pravom i mogu se koristiti samo pod uvjetima propisanim Zakonom. Promjene Narodne novine d.d. zadržavaju pravo izmjene, dopune ili uklanjanja bilo kojeg dijela ovih internetskih stranica u bilo kojem trenutku. Promjene stupaju na snagu objavljivanjem na ovim internetskim stranicama ili kada su korisnici o njima obaviješteni. Zaštita privatnosti Narodne novine d.d se obvezuju poštivati anonimnost i privatnost korisnika ovih internetskih stranica. O posjetiteljima se neće prikupljati nikakvi osobni podaci osim u slučajevima ako ih posjetitelj dobrovoljno dostavi Narodnim novinama d.d. U slučajevima kad je poznat indentitet posjetitelja/pošiljatelja, njegovi će se podaci koristiti samo u svrhu zbog koje ih je pošiljatelj poslao. Narodne novine d.d. takve podatke mogu koristiti i za što bolji uvid i razumijevanja pojedinačnih potreba i zahtjeva korisnika kao i razvijanja mogućnosti što kvalitetnijega pružanja svojih usluga korisnicima. Narodne novine d.d. se obvezuju da navedene podatke neće učiniti dostupnim bilo kojoj trećoj osobi odnosno strani bez izričitoga pristanka korisnika. Narodne novine d.d. upozoravaju posjetitelje/korisnike na ograničenja suvremenih informacijsko-komunikacijskih tehnologija u odnosu na sigurnost i zaštitu privatnosti osobnih podataka.

🔗 Na službeni izvor

AI objašnjenje na temelju službenog teksta zakona. Okvirno, ne zamjenjuje pravni savjet.