← Hrvatska

Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-IIIA-2891/2002 od 27. listopada 2004.

Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-IIIA-2891/2002 od

  1. listopada
  2. Upute za korištenje Elektronička pošta Početna stranica Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-IIIA-2891/2002 od
  3. listopada
  4. NN 162/2004 (22.11.2004.), Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-IIIA-2891/2002 od
  5. listopada
  6. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE 2844 Ustavni sud Republike Hrvatske, u sastavu Petar Klarić, pred­sjednik Suda, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Ma­tija, Ivan Mrkonjić, Jasna Omejec, Željko Potočnjak, Agata Račan, Emilija Rajić, Smiljko Sokol, Nevenka Šernhorst, Vice Vukojević i Milan Vuković, odlučujući o ustavnoj tužbi Lj. G. iz Z., J. Š. iz T., Z. G. iz V. T., M. M. iz Z., J. B. iz Z., S. Č. iz V. G., A. K. iz Z., S. K. iz Z., D. G. iz S., I. M. iz S. K., V. N. iz D., Z. P. iz V., te A. B. iz Z., koje zastupa Z. N., odvjetnik u Z., na sjednici održanoj
  7. listopada
  8. godine, donio je ODLUKU I. Ustavna tužba se usvaja. II. Županijski sud u Zagrebu dužan je donijeti odluku o žalbi protiv presude Općinskog suda u Zagrebu, broj: P-2530/95 od
  9. listopada
  10. godine u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od šest

(6)mjeseci, računajući od prvog idućeg dana od dana objave ove odluke u »Narodnim novinama«. III. Na temelju članka
  1. stavka
  2. Ustavnog zakona o Ustav­nom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 49/02 – pročišćeni tekst), određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka
  3. stavka
  4. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01 – pročišćeni tekst) podnositeljima ustavne tužbe, i to: – Lj. G. iz Z., u iznosu od 4.000,00 kuna; – J. Š. iz T., u iznosu od 4.000,00 kuna; – Z. G. iz V. T., u iznosu od 4.000,00 kuna; – M. M. iz Z., u iznosu od 4.000,00 kuna; – J. B. iz Z., u iznosu od 4.000,00 kuna; – S. Č. iz V. G., u iznosu od 4.000,00 kuna; – A. K. iz Z., u iznosu od 4.000,00 kuna; – S. K. iz Z., u iznosu od 4.000,00 kuna; – D. G. iz S., u iznosu od 4.000,00 kuna; – I. M. iz S. K., u iznosu od 4.000,00 kuna; – V. N. iz D., u iznosu od 4.000,00 kuna; – Z. P. iz V., u iznosu od 4.000,00 kuna; te – A. B. iz Z., u iznosu od 4.000,00 kuna. IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu. V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«. Obrazloženje
  5. Podnositelji ustavne tužbe, temeljem članka
  6. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 49/02 – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnijeli su
  7. prosinca
  8. godine ustavnu tužbu. Smatraju da je Općinski sud u Zagrebu, propustivši odlučiti o njihovim pravima i obvezama u razumnom roku u predmetu koji se pred tim sudom vodi pod brojem: P-2530/95, povrijedio njihovo pravo na suđenje u razumnom roku. ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK
  9. Ustavni sud je u postupku pokrenutom ustavnom tužbom, primjenom članka
  10. Ustavnog zakona, uvidom u spis Općinskog suda u Zagrebu, broj: P-2530/95, utvrdio sljedeće činjenice koje su pravno relevantne za odlučivanje o povredi ustav­nog prava podnositelja, zajamčenog člankom
  11. stavkom
  12. Ustava. Dana
  13. ožujka
  14. godine, podnositelji su Općinskom sudu u Zagrebu podnijeli tužbu protiv tuženika F.I.S., financijski marketing, iz Z., i drugotužene J. S. iz Z., radi povrata novca. U razdoblju do
  15. studenoga
  16. godine sud nije uspio pribaviti adresu drugotužene, te nije održano niti jedno ročište. Dopisom od
  17. ožujka
  18. godine sud je zatražio podatak o adresi drugotužene od Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, a od Trgovačkog suda u Zagrebu zatražio je obavijest o tome da li prvotuženik još uvijek postoji. Ročište određeno za
  19. lipnja
  20. godine je odgođeno jer šest tužitelja nije pristupilo, a bilo je predviđeno izvesti dokaz saslušanjem tužitelja. Dana
  21. srpnja
  22. godine tužitelji su uskladili tužbene zahtjeve koji su do tada bili izraženi u valuti koja je prestala po­stojati, s novom, važećom, valutom. Podneskom od
  23. siječnja
  24. godine tužitelji su dostavili potvrde o imovnom stanju. Ročišta su održana
  25. lipnja,
  26. rujna i
  27. listopada
  28. godine kada je glavna rasprava zaključena i donijeta presuda prvog stupnja. Na presudu je drugotužena uložila žalbu. Dana
  29. ožujka
  30. godine predmet je dostavljen Županijskom sudu u Zagrebu radi odluke o žalbi. Do dana donošenja ove odluke o žalbi još nije odlučeno. OČITOVANJE OPĆINSKOG I ŽUPANIJSKOG SUDA U ZAGREBU
  31. Na temelju članka
  32. alineje
  33. Ustavnog zakona, Ustavni sud je zatražio od Općinskog i Županijskog suda u Zagrebu da se izjasne o navodima ustavne tužbe. U očitovanju od
  34. travnja
  35. godine, Općinski sud u Zagrebu navodi kronologiju postupanja u predmetu, te obrazlaže dugotrajnost postupka problemom utvrđivanja adrese drugotužene, velikim brojem tužitelja te promjenom valute tijekom trajanja postupka te preopterećenošću Općinskog suda u Zagrebu. Također se navodi da su podnositelji, koji su zatražili oslobođenje od plaćanja sudskih pristojbi, potvrde o imovnom stanju dostavili tek u siječnju
  36. godine. Svoje očitovanje također je dostavio Županijski sud u Zagrebu dana
  37. srpnja
  38. godine u kojem navodi daljnju kronologiju postupanja u predmetu. PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK
  39. Odredbom članka
  40. stavka
  41. Ustava Republike Hrvat­ske, propisano je: »Svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud (...) u razumnom roku odluči o njegovim pravima i obvezama (...).«. Odredbama članka
  42. Ustavnog zakona propisano je: »
(1)Ustavni sud će pokrenuti postupak po ustavnoj tužbi i prije no što je iscrpljen pravni put, u slučaju kad o pravima i obvezama stranke (...) nije u razumnom roku odlučio sud (...).
(2)U odluci kojom usvaja ustavnu tužbu zbog nedonošenja akta u razumnom roku iz stavka 1. ovoga članka, Ustavni sud će nadležnom sudu odrediti rok za donošenje akta kojim će taj sud meritorno odlučiti o pravima i obvezama (...) podnositelja. Rok za donošenje akta počinje teći idućeg dana od dana objave odluke Ustavnog suda u »Narodnim novinama«.
(3)U odluci iz stavka
  1. ovoga članka Ustavni sud će odrediti primjerenu naknadu koja pripada podnositelju zbog povrede njegova ustavnog prava koju je sud učinio kada o pravima i obvezama podnositelja (...) nije odlučio u razumnom roku. Naknada se isplaćuje iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva stranke za njezinu isplatu.«. Ustavna tužba je osnovana.
  2. Uvidom u spis Općinskog suda u Zagrebu, broj: P-2530/95 Ustavni sud je utvrdio da su se u ovom slučaju ostvarile pretpostavke za postupanje temeljem odredbe članka
  3. Ustavnog zakona. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima: 5.
  4. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA Prvostupanjski parnični postupak započeo je
  5. ožujka
  6. godine, tužbom podnositelja protiv tuženika F.I.S., financijski marketing, iz Z., i drugotužene J. S. iz Z., radi povrata novca. Ustavna tužba je podnesena
  7. prosinca
  8. godine, a do tog dana sudski postupak nije pravomoćno okončan pa Ustavni sud utvrđuje da do dana podnošenja ustavne tužbe postupak u ovom predmetu traje ukupno sedam
(7)godina, osam
(8)mjeseci i četiri
(4)dana. Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokola, broj 1, 4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 18/97, 6/99 – pročišćeni tekst i 8/99 – ispravak, u daljnjem tekstu: Zakon o potvrđivanju Konvencije) stupio je na snagu
  1. studenoga
  2. godine. Od dana stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije, odredbe Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda Vijeća Europe (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) čine, temeljem članka
  3. Ustava Republike Hrvatske, dio unutarnjeg pravnog poretka Republike Hrvatske. Dio unutarnjeg pravnog poretka Republike Hrvatske od tog dana čini i odredba članka
  4. stavka
  5. Europske konvencije pod nazivom »Pravo na pošteno suđenje«, koja, između ostalog, propisuje: »Radi utvrđivanja svojih prava i obveza građanske naravi (...) svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud (...) u razumnom roku ispita njegov slučaj.«. Pravo na donošenje sudske odluke u razumnom roku čini dio unutarnjeg pravnog poretka Republike Hrvatske od dana stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije (
  6. studenoga
  7. godine). Pravo na donošenje sudske odluke u razumnom roku je ustavno pravo u Republici Hrvatskoj od
  8. studenoga
  9. godine (dana proglašenja Promjena Ustava). Ispitivanje razumnosti trajanja sudskih postupaka prije
  10. studenoga
  11. godine, u pravilu, ne bi moglo biti predmetom ustavnosudskih postupaka temeljenih na članku
  12. Ustavnog zakona, jer u dotadašnjem pravnom poretku Republike Hrvatske takvo pravo nije postojalo. Ustavni sud je ocijenio da se u ovom slučaju pravno relevantnim razdobljem, s aspekta povrede prava na donošenje sud­ske odluke u razumnom roku, smatra razdoblje od
  13. studenoga
  14. godine (to jest od dana stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije) do
  15. prosinca
  16. godine (to jest do dana podnošenja ustavne tužbe), što ukupno iznosi pet
(5)godina i dvadeset i sedam
(27)dana. 5.
  1. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA Ustavni sud je utvrdio da u razmatranom, pravno relevantnom razdoblju, Općinski sud u Zagrebu nije utvrdio adresu drugotužene te se nije još uopće upustio u raspravljanje o glavnoj stvari. Ustavni sud utvrđuje nadalje da je u postupku pred prvostupanjskim sudom, u pravno relevantnom razdoblju, period potpune neaktivnosti suda trajao od
  2. studenoga
  3. godine do
  4. ožujka
  5. godine što iznosi četiri
(4)godine, četiri
(4)mjeseca i osam
(8)dana. 5.
  1. PONAŠANJE PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE (TUŽITELJA U SUDSKOM POSTUPKU) Od podnositelja ustavne tužbe, njih šestero, kao tužitelji u sudskom postupku, prema utvrđenju Ustavnog suda, pridonijeli su duljini trajanja postupka jer je ročište određeno za dan
  2. lipnja
  3. godine odgođeno radi njihovog nedolaska. Preostali podnositelji nisu pridonijeli duljini trajanja sudskog postupka. 5.
  4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA Navodi tužbe ne ukazuju da bi se radilo o složenom predmetu. 5.
  5. DRUGE OKOLNOSTI OD UTJECAJA NA DULJINU SUDSKOG POSTUPKA U povodu navoda Općinskog suda u Zagrebu o tome da je dugotrajnost postupka uzrokovana brojem tužitelja i promjenom valute, Ustavni sud utvrđuje da takve okolnosti ni u kojem slučaju ne opravdavaju iznimnu duljinu postupka pred sudom prvog stupnja kao niti potpunu neaktivnost suda u periodu duljem od četiri godine. U odnosu na navod Općinskog suda u Zagrebu da tužitelji nisu na vrijeme dostavili potvrde o imovnom stanju uz zahtjev za oslobođenjem od plaćanja sudskih pristojbi, Ustavni sud utvrđuje da je Općinski sud imao mogućnost podnositelje i ranije pozvati da dostave takve potvrde, a u slučaju neodaziva podnositelja, odlučiti o njihovom zahtjevu na temelju činjenice da potvrde nisu priložene. U povodu isticanja nadležnog prvostupanjskog suda o opterećenosti brojem predmeta Ustavni sud utvrđuje da se pozivanje na organizacijske ili kadrovske probleme suda ne bi moglo smatrati opravdanim razlogom za nerazumno dugo trajanje sud­skog postupka. Ustavni sud je utvrdio da je glavni razlog duljine parničnog postupka pred Općinskim sudom u Zagrebu okolnost da se u postupku nije utvrdila adresa drugotužene. Člankom
  6. Zakona o parničnom postupku (»Narodne novine«, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 i 117/03) propisano je da će sud nastojati od nadležnog organa tijela uprave ili na drugi način dobiti potrebne podatke ako stranka ne može sama saznati adresu osobe kojoj pismeno treba dostaviti. Nadalje, člankom
  7. istog Zakona propisano je da će sud postaviti tuženiku privremenog zastupnika, između ostalog, i ako je njegovo boravište nepoznato, a tuženik nema punomoćnika ako se u tijeku postupka pred prvostupanjskim sudom pokaže da bi redovan postupak oko postavljanja zakonskog zastupnika tuženiku trajao dugo, tako da bi zbog toga za jednu ili obje stranke mogle nastati štetne posljedice. S obzirom na navedeno, proizlazi da Općinski sud u Zagrebu nije iskoristio sve mo­gućnosti koje mu pruža Zakon o parničnom postupku, a koje su u konkretnom predmetu, mogle ubrzati postupak. Napominje se da je Europski sud za ljudska prava u više svojih presuda izrijekom utvrdio da su države-ugovornice obvezne organizirati svoje pravne poretke na način koji omogućava sudovima da ispune zahtjeve propisane člankom
  8. stavkom
  9. Europske konvencije, opetovano ističući naročitu važnost tog zahtjeva za pravilno i uredno vođenje sudskih postupaka (v., primjerice, presude Europskog suda u predmetima Bucholoz protiv Njemačke od
  10. svibnja 1981., Guincho protiv Portugala od
  11. srpnja 1984., Union Alimentaria Sanders SA od
  12. srpnja 1989., Brigandi protiv Italije od
  13. veljače
  14. i dr.). Slijedom iznijetog, proizlazi da su države dužne osigurati suđenje u razumnom roku i u predmetima u kojima je otežano utvrđivanje adrese tuženika, kao i bez obzira na organizacijske teškoće sudova.
  15. Ustavni sud utvrđuje da je predmetni parnični postupak do podnošenja ustavne tužbe trajao preko sedam godina. Dugotrajnost postupka je posljedica okolnosti koje se mogu pripisati neučinkovitom postupanju nadležnog suda. Stoga, Ustavni sud utvrđuje da je povrijeđeno ustavno pravo podnositelja da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o njihovim pravima ili obvezama, koje je zajamčeno člankom
  16. stavkom
  17. Ustava Republike Hrvatske. Stoga je, u smislu odredbe članka
  18. stavka
  19. Ustavnog zakona, donesena odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.
  20. Sukladno odredbi članka
  21. stavka
  22. Ustavnog zakona, odlučeno je kao pod točkama III. i IV. izreke odluke. Visinu naknade zbog povrede ustavnog prava na donošenje sudske odluke u razumnom roku Ustavni sud, u pravilu, određuje za razmatrano, pravno relevantno razdoblje, uz iznimnu mogućnost uvažavanja nerazumno dugog razdoblja potpune neaktivnosti suda i prije
  23. studenoga
  24. godine, što ovisi o osobitim okolnostima svakog pojedinog slučaja. Pri utvrđivanju visine naknade, temeljem članka
  25. stavka
  26. Ustavnog zakona, Ustavni sud uzima u obzir sve okolnosti slučaja, uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.
  27. Odluka o objavi odluke (točka V. izreke) temelji se na odredbi članka
  28. stavka
  29. Ustavnog zakona. Broj: U-IIIA-2891/2002 Zagreb,
  30. listopada
  31. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Predsjednik Suda dr. sc. Petar Klarić, v. r. Odluka, NN 162/2004-2844 Više Dio NN: Službeni Vrsta dokumenta: Odluka Izdanje: NN 162/2004 Broj dokumenta u izdanju: 2844 Donositelj:USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Datum tiskanog izdanja: 22.11.
  32. ELI: /eli/sluzbeni/2004/162/2844 Opći uvjeti korištenjaZaštita privatnostiPristup podatcimaELI©
  33. g. Narodne novine d.d. , izrada Novena d.o.o. Opći uvjeti korištenja Odgovornost za objavljene sadržaje Narodne novine d.d. će poduzeti razumne i odgovarajuće napore kako bi informacije na ovim internetskim stranicama bile potpune i točne, ali ne odgovara u slučaju njihove netočnosti ili nepotpunosti. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za štetu ili povredu koja može biti rezultat korištenja ili nemogućnosti korištenja bilo kojeg dijela ove web-lokacije ili nečeg što je na njoj objavljeno. Ove internetske stranice sadrže i informacije trećih osoba i poveznice na druge internetske sadržaje. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje na vanjskim izvorima podataka do kojih mogu voditi poveznice s naših internetskih stranica, niti odgovara, niti upućuje na način i uvjete korištenja tih sadržaja. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje koje na ove internetske stranice stave treće osobe. Zaštita autorskog prava Svi sadržaji objavljeni na ovim internetskim stranicama zaštićeni su autorskim pravom i mogu se koristiti samo pod uvjetima propisanim Zakonom. Promjene Narodne novine d.d. zadržavaju pravo izmjene, dopune ili uklanjanja bilo kojeg dijela ovih internetskih stranica u bilo kojem trenutku. Promjene stupaju na snagu objavljivanjem na ovim internetskim stranicama ili kada su korisnici o njima obaviješteni. Zaštita privatnosti Narodne novine d.d se obvezuju poštivati anonimnost i privatnost korisnika ovih internetskih stranica. O posjetiteljima se neće prikupljati nikakvi osobni podaci osim u slučajevima ako ih posjetitelj dobrovoljno dostavi Narodnim novinama d.d. U slučajevima kad je poznat indentitet posjetitelja/pošiljatelja, njegovi će se podaci koristiti samo u svrhu zbog koje ih je pošiljatelj poslao. Narodne novine d.d. takve podatke mogu koristiti i za što bolji uvid i razumijevanja pojedinačnih potreba i zahtjeva korisnika kao i razvijanja mogućnosti što kvalitetnijega pružanja svojih usluga korisnicima. Narodne novine d.d. se obvezuju da navedene podatke neće učiniti dostupnim bilo kojoj trećoj osobi odnosno strani bez izričitoga pristanka korisnika. Narodne novine d.d. upozoravaju posjetitelje/korisnike na ograničenja suvremenih informacijsko-komunikacijskih tehnologija u odnosu na sigurnost i zaštitu privatnosti osobnih podataka.

🔗 Na službeni izvor

AI objašnjenje na temelju službenog teksta zakona. Okvirno, ne zamjenjuje pravni savjet.