Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-108/2004 od 4. studenoga 2004.

Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-108/2004 od

1. studenoga
2. Upute za korištenje Elektronička pošta Početna stranica Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-108/2004 od
3. studenoga
4. NN 164/2004 (26.11.2004.), Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-108/2004 od
5. studenoga
6. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE 2888 Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću za odluči­vanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Jasna Omejec, pred­sjednik Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Ivan Matija, Ivan Mrkonjić, Emilija Rajić i Vice Vukojević, članovi Vijeća, u postupku pokrenutom ustavnom tužbom A. Dž. iz S., na sjednici održanoj
7. studenoga
8. godine, jednoglasno je donio ODLUKU I. Ustavna tužba se usvaja. II. Ukida se: – presuda Županijskog suda u Sisku broj: Gž-1689/03-3 od
9. listopada
10. godine, u dijelu kojim se potvrđuje presuda Općinskog suda u Sisku broj: P-759/00-20 od
11. travnja
12. godine, koji se odnosi na razdoblje od
13. lipnja
14. do
15. prosinca
16. godine, te se u tom dijelu predmet vraća istome sudu na ponovni postupak. III. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«. Obrazloženje
17. Ustavna tužba podnesena je protiv presude Županijskog suda u Sisku broj: Gž-1689/03-3 od
18. listopada
19. godine. Tom presudom odbijena je žalba podnositeljice, kao tuži­telja, i potvrđena presuda Općinskog suda u Sisku broj: P-759/00-20 od
20. travnja
21. godine, kojom je odbijen tužbeni zahtjev podnositeljice, kao nasljednice pok. supruga Jove Džakule, kojim je tražila da se Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Područnoj službi u Sisku, naloži platiti podnositeljici dospjele, a neisplaćene mjesečne iznose i razlike mirovina za razdoblje od
22. lipnja
23. do
24. prosinca
25. godine, s iznosima pobliže navedenima u izreci presude. Usvojena je djelomično žalba podnositeljice, te je rješenjem istog Županijskog suda dio prvostupanjske presude koji se odnosi na zahtjev za isplatu neisplaćenih mirovina od
26. siječnja do
27. ožujka
28. godine ukinut te je u tom dijelu predmet vraćen na ponovni postupak.
29. Podnositeljica ustavne tužbe smatra da su joj osporenim presudama (u odbijajućem dijelu), uslijed pogrešne primjene materijalnog prava, povrijeđena ustavna prava iz članaka
30. stavka 2., 26., 29., 32., 48.,
31. i
32. stavka
33. Ustava Republike Hrvat­ske, te prava iz članka
34. Međunarodnog pakta o građanskim (ekonomskim), socijalnim i kulturnim pravima (»Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 7/95.), članaka
35. i
36. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine-Međunarodni ugovori«, broj 18/97., 6/
37. – pročišćeni tekst i 8/
38. – ispravak), te članka
39. Protokola 1 uz Europsku konvenciju (»Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 18/97., 6/
40. –pročišćeni tekst i 8/
41. – ispravak), zbog čega predlaže usvajanje ustavne tužbe, ukidanje osporenih odluka, te vraćanje predmeta na ponovni postupak. U opširnoj ustavnoj tužbi podnositeljica, u bitnome, ističe da je njezin (sada pok.) suprug pokrenutim parničnim postupkom tražio od tuženika isplatu stečenog prava iz mirovinskog osiguranja, koje mu je utvrđeno rješenjem tuženika broj: MS-31262 od
42. srpnja
43. godine. Mirovina mu je isplaćivana do
44. lipnja
45. godine, te da je od tada isplata prestala zbog ratnih prilika. Navodi da isti nije napuštao svoje prebivalište, te je nakon oslobodilačke akcije »Oluja« napustio Republiku Hrvatsku i otišao u Srbiju, iz koje se vratio
46. godine. Smatra da nije kriv što se dospjele mirovine nisu isplaćivale. Navodi da zastara isplate nije nastupila, te pobija ispravnost rješenja tuženika od
47. veljače
48. godine, kojim mu je obustavljena isplata mirovine s danom
49. lipnja
50. godine, a uspostavljena isplata s danom
51. siječnja
52. godine, te mu je ujedno odbijen zahtjev za isplatu mirovine za razdoblje od
53. lipnja
54. do
55. prosinca
56. godine. Posebno ističe da je njezin pok. suprug preminuo dana
57. svibnja
58. godine, a da je navedeno upravno rješenje doneseno dana
59. veljače
60. godine. Podnositeljica ne osporava navedeno rješenje Županijskog suda u Sisku, koje je sadržano u presudi i rješenju od
61. listopada
62. godine, te u odnosu na isto nije proveden ustavnosudski postupak. Ustavna tužba je osnovana.
63. Za potrebe postupka pribavljen je spis Općinskog suda u Sisku broj: P-759/
64. Iz stanja spisa predmeta, presuda navedenih sudova i ostale dokumentacije koja prileži istome je razvidno da je podnosi­telji­čin tužbeni zahtjev, kao nasljednice pok. supruga, sukladno rješenju o nasljeđivanju Općinskog suda u Sisku broj: O-471/02, od
65. kolovoza
66. godine, odbijen u cijelosti. Dijelom je isti odbijen zbog zastare isplate, i to u odnosu na razdoblje prije
67. lipnja
68. godine, sukladno odredbi članka
69. stavka
70. Zakona o mirovinskom osiguranju (»Narodne novine«, broj 102/98., 127/00., 59/
71. i 109/01., u daljnjem tekstu: ZMO), kojim je propisano da se dospjela primanja mirovine i ostalih novčanih primanja iz mirovinskog osiguranja, koja nisu isplaćena zbog okolnosti koje je izazvao korisnik primanja, kao što je nedostavljena obavijest o promjeni adrese, nedostavljena potvrda o životu ili neobnovljena punomoć i drugo, mogu nak­nad­­no isplatiti najviše za 12 mjeseci unatrag, računajući od dana podnošenja zahtjeva za isplatu. Dio tužbenoga zahtjeva, koji nije obuhvaćen zastarom, odbijen je pozivom na činjenicu da je tuženik
72. veljače
73. godine donio rješenje kojim je imenovanom (iako je tada već bio mrtav, preminuo
74. svibnja
75. godine) obustavio isplatu mirovine s danom
76. lipnja
77. godine, te da mu je uspostavio isplatu mirovine s danom
78. siječnja
79. godine. Prema stajalištu Županijskog suda u Sisku, na navedeni način podnositelj nakon
80. lipnja
81. godine nema pravne osnove za potraživanje isplate spornih mirovina.
82. Analizom razloga ustavne tužbe, navoda i razloga istaknutih u osporenim presudama, Sud je utvrdio povredu odredbe članka
83. stavka
84. Ustava na štetu podnositeljice. Navedenom odredbom jamči se pravo na pravično suđenje, koje može biti povrijeđeno i ako nadležni sud pogrešno primijeni neko postu­pov­no načelo ili propis. U konkretnom slučaju sudovi su u odnosu na razdoblje od
85. lipnja
86. do
87. prosinca
88. godine pogrešno primijenili odredbu članka
89. stavka
90. Zakona o parničnom postupku (»Narodne novine«, broj 53/91., 91/92., 111/99., 88/
91. i 117/03., u daljnjem tekstu: ZPP), kojom je propisano: Kad odluka suda ovisi o prethodnom rješenju pitanja postoji li neko pravo ili pravni odnos, a o tom pitanju još nije donio odluku sud ili drugo nadležno tijelo (prethodno pitanje), sud može sam riješiti to pitanje ako posebnim propisima nije drugačije određeno. U ovom parničnom postupku prethodno je pitanje pravo na isplatu mirovine. Člankom
92. ZMO-a određena je nadležnost ustrojstvenih jedinica Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (u daljnjem tekstu: HZMO) da odlučuju o pravima na mirovinsko osiguranje i iz mirovinskog osiguranja. Dakle, nedvojbeno je HZMO nadležan da rješenjem odlučuje o zahtjevu za isplatu mirovine za razdoblje u kojemu mirovina nije isplaćivana. Sudovi se o obrazloženju pobijanih presuda pozivaju na rješenje HZMO-a, Područne službe u Sisku, klasa: 140-02/02-01/03276973067, urbroj: 341-15-03/1-02/013520, od
93. veljače
94. godine, koje je doneseno na temelju članaka 105.,
95. i
96. ZMO-a. Tim je rješenjem J. Dž., kao korisniku starosne mi­ro­vine, obustavljena isplata mirovine priznata rješenjem Re­publičkog fonda mirovinskog i invalidskog osiguranja radnika Hrvatske, Područne službe u Sisku, broj: MS-31262 od
97. srpnja
98. godine, s danom
99. lipnja
100. godine. Imenovanom je uspos­tavljena isplata mirovine s danom
101. siječnja
102. godine u svoti od 1.306,59 kuna (točke I. i II. rješenja). Navedeno rješenje doneseno je nakon smrti imenovanoga, u dostavnoj naredbi navodi se da se ima dostaviti obitelji Dž., iako se radi o rješenju koje se mora osobno dostaviti. Sukladno tome, isto nije postalo ni konačno niti pravomoćno, budući nije dostav­ljeno osobi na koju se odnosi. Dakle, navedeno rješenje je ništavo i u ovoj parnici ne može predstavljati odluku drugog nadležnog tijela o postojanju prava na isplatu mirovine iz članka
103. stavka
104. ZPP-a, na temelju kojega bi sudovi mogli utvrditi da više ne postoji pravna osnova za isplatu mirovine. Sukladno tome prvostupanjski i drugostupanjski sud nisu pravilno odlučili o postavljenom tužbenom zahtjevu u odnosu na razdoblje od
105. lipnja
106. do
107. prosinca
108. godine, budući da su sudovi imali u spisu dokaz da je J. Dž. preminuo prije donošenja navedenoga rješenja, te su, stoga, trebali sami, primjenom odredbi ZMO-a o zastari isplate mirovina, odrediti koji dio tražbine podnositeljice nije zastario i odrediti isplatu nezastarjeloga dijela.
109. Kako su po ocjeni ovog Suda nižestupanjski sudovi osporenim odlukama, na navedeni način pogrešno utvrdili da je prestala pravna osnova za isplatu mirovine podnositeljici u navedenom razdoblju, ovaj Sud je ocijenio da su takvim postupanjima sudovi osporenim presudama povrijedili podnositeljici pravo na pravično suđenje, jer su u ovom slučaju pogrešno utvrdili da je pravo na isplatu mirovine podnositeljici prestalo rješenjem HZMO-a, za koje je bilo izvjesno da je ništavo i da se ne može smatrati odlukom koju traži članak
110. stavak
111. ZPP-a.
112. Odlučujući o navedenoj povredi Ustavom zajamčenog prava podnositeljici, Sud nije smatrao potrebitim razmatrati i ostale povrede ustavnih prava na koja podnositeljica u svojoj ustavnoj tužbi ukazuje, budući da je i ova povreda ustavnog prava bila dovoljan razlog za usvajanje ustavne tužbe i ukidanje osporene presude u dijelu koji je naveden u točki I. ove Odluke.
113. Glede navoda podnositeljice kojima ona osporava dio sud­skih presuda, koji se odnosi na zastaru postavljene tražbine do
114. lipnja
115. godine, Ustavni sud utvrđuje da u tom dijelu nije došlo do povreda ustavnih prava na koja upire podnositeljica te su u tom dijelu presude pravilne i osnovane na zakonu. U konkretnom slučaju pravilno je utvrđeno da imenovani nije dostavljao podatke koji su presudni za isplatu mirovine sukladno članku
116. stavku
117. ZMO-a, a da je nakon kolovoza
118. godine napustio svoje prebivalište i o svom boravištu nije izvijestio tuženika, sve do podnošenja predmetne tužbe Općin­skom sudu u Sisku dana
119. lipnja
120. godine. U svezi ostalih navoda ustavne tužbe, koji su također neos­novani, podnositeljici je već odgovoreno u odlukama ovoga Suda broj: U-III-2161/2003 od
121. lipnja
122. i U-III-2662/2003 od
123. lipnja
124. godine, koje su objavljene u »Narodnim novinama«, broj 100/
126. U odnosu na navode iz ustavne tužbe o povredi odredbe članka
127. stavka
128. Ustava (kojom odredbom je propisano da zakoni i drugi propisi državnih tijela i tijela koja imaju javne ovlasti ne mogu imati povratno djelovanje), za istaknuti je da ta odredba ne sadrži ljudska prava i temeljne slobode (ustavna prava), pa se na toj odredbi ne može temeljiti ustavnosudska zaštita putem ustavne tužbe.
129. Slijedom navedenog, a na temelju odredbe članaka
130. i
131. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 49/
132. – pročišćeni tekst), odlučeno je kao u izreci. Odluka o objavi temelji se na odredbi članka
133. Ustavnog zakona. Broj: U-III-108/2004 Zagreb,
134. studenoga
135. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Predsjednik Vijeća dr. sc. Jasna Omejec, v. r. Odluka, NN 164/2004-2888 Više Dio NN: Službeni Vrsta dokumenta: Odluka Izdanje: NN 164/2004 Broj dokumenta u izdanju: 2888 Donositelj:USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Datum tiskanog izdanja: 26.11.
136. ELI: /eli/sluzbeni/2004/164/2888 Opći uvjeti korištenjaZaštita privatnostiPristup podatcimaELI©
137. g. Narodne novine d.d. , izrada Novena d.o.o. Opći uvjeti korištenja Odgovornost za objavljene sadržaje Narodne novine d.d. će poduzeti razumne i odgovarajuće napore kako bi informacije na ovim internetskim stranicama bile potpune i točne, ali ne odgovara u slučaju njihove netočnosti ili nepotpunosti. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za štetu ili povredu koja može biti rezultat korištenja ili nemogućnosti korištenja bilo kojeg dijela ove web-lokacije ili nečeg što je na njoj objavljeno. Ove internetske stranice sadrže i informacije trećih osoba i poveznice na druge internetske sadržaje. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje na vanjskim izvorima podataka do kojih mogu voditi poveznice s naših internetskih stranica, niti odgovara, niti upućuje na način i uvjete korištenja tih sadržaja. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje koje na ove internetske stranice stave treće osobe. Zaštita autorskog prava Svi sadržaji objavljeni na ovim internetskim stranicama zaštićeni su autorskim pravom i mogu se koristiti samo pod uvjetima propisanim Zakonom. Promjene Narodne novine d.d. zadržavaju pravo izmjene, dopune ili uklanjanja bilo kojeg dijela ovih internetskih stranica u bilo kojem trenutku. Promjene stupaju na snagu objavljivanjem na ovim internetskim stranicama ili kada su korisnici o njima obaviješteni. Zaštita privatnosti Narodne novine d.d se obvezuju poštivati anonimnost i privatnost korisnika ovih internetskih stranica. O posjetiteljima se neće prikupljati nikakvi osobni podaci osim u slučajevima ako ih posjetitelj dobrovoljno dostavi Narodnim novinama d.d. U slučajevima kad je poznat indentitet posjetitelja/pošiljatelja, njegovi će se podaci koristiti samo u svrhu zbog koje ih je pošiljatelj poslao. Narodne novine d.d. takve podatke mogu koristiti i za što bolji uvid i razumijevanja pojedinačnih potreba i zahtjeva korisnika kao i razvijanja mogućnosti što kvalitetnijega pružanja svojih usluga korisnicima. Narodne novine d.d. se obvezuju da navedene podatke neće učiniti dostupnim bilo kojoj trećoj osobi odnosno strani bez izričitoga pristanka korisnika. Narodne novine d.d. upozoravaju posjetitelje/korisnike na ograničenja suvremenih informacijsko-komunikacijskih tehnologija u odnosu na sigurnost i zaštitu privatnosti osobnih podataka.