← Hrvatska

Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-3221/2002 od 10. studenoga 2004.

Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-3221/2002 od

  1. studenoga
  2. Upute za korištenje Elektronička pošta Početna stranica Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-3221/2002 od
  3. studenoga
  4. NN 164/2004 (26.11.2004.), Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-3221/2002 od
  5. studenoga
  6. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE 2904 Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Jasna Omejec, predsjednik Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Mrkonjić, Emilija Rajić i Vice Vukojević, članovi Vijeća, u postupku pokrenutom ustavnom tužbom M. Z. iz K., R. L. iz K. i M. Š. iz Đ., koje zastupa N. V., dipl. iur, iz Sindikata državnih i lokalnih službenika i namještenika Republike Hrvatske, Z., na sjednici održanoj
  7. studenoga
  8. godine, jednoglasno je donio ODLUKU I. Ustavna tužba se usvaja. II. Ukidaju se: – presuda Županijskog suda u Koprivnici, broj: Gž-1186/02-2 od
  9. listopada
  10. godine i – presuda Općinskog suda u Koprivnici, broj: P-383/2002-26 od
  11. kolovoza
  12. godine. III. Predmet se vraća tom sudu na ponovni postupak i odlučivanje. IV. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«. Obrazloženje
  13. Ustavna tužba podnesena je protiv presude Županijskog suda u Koprivnici, broj: Gž-1186/02-2 od
  14. listopada
  15. godine. Tom presudom odbijena je žalba podnositelja kao tužitelja i potvrđena presuda Općinskog suda u Koprivnici, broj: P-383/2002-26 od
  16. kolovoza
  17. godine, kojom su odbijeni tužbeni zahtjevi podnositelja koji su od tuženika – Koprivničko-križevačke županije tražili isplatu regresa za
  18. godinu, božićnice za
  19. godinu, razlike božićnice između isplaćenog i ugovorenog iznosa božićnice za
  20. godinu, te iznos jubilarne nagrade podnositelju M. Š., sve s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća pojedinog prava iz kolektivnog ugovora do plateža.
  21. Podnositelji ustavne tužbe smatraju da su im osporenim presudama, uslijed pogrešne primjene materijalnog prava, povrijeđena ustavna prava propisana iz članaka
  22. stavka
  23. i
  24. stavka
  25. Ustava Republike Hrvatske, zbog čega predlažu usvajanje ustavne tužbe, ukidanje osporenih odluka, te vraćanje predmeta na ponovni postupak. U opširnoj ustavnoj tužbi podnositelji, u bitnome, ističu da su njihovi tužbeni zahtjevi pogrešno odbijeni i to stoga što nisu uplatili predujam za financijsko vještačenje, a koje je bilo potrebno kako bi se utvrdilo koliko bi svakom od podnositelja po pojedinom osnovu pripadalo u okviru osiguranih, a neraspoređenih sredstava u proračunu tužene Županije, na poziciji 27 »naknada troškova za zaposlene u godini 1999.«, te na poziciji 24 za
  26. godinu. Navode da se punomoćnik predlagatelja opravdano suprotstavio provođenju navedenog dokaza iz razloga što su nesporna prava predlagatelja predviđena u Kolektivnom ugovoru za zaposlene u upravnim tijelima Koprivničko-križevačke županije od
  27. studenoga
  28. godine (u daljnjem tekstu: Kolektivni ugovor), a tužbeni zahtjev je bio specificiran prema službenim podacima dobivenim od te Županije. Nadalje podnositelji navode da je Općinski sud u Koprivnici u ovoj parnici prethodno donio dvije presude, kojima usvaja tužbene zahtjeve predlagatelja, ali su obje bile ukinute od strane Županijskoga suda u Koprivnici, uz obrazloženje da se prava iz kolektivnog ugovora mogu isplaćivati samo uz poštivanje odredbi Zakona o proračunu (»Narodne novine«, broj 92/
  29. i 96/03.) koji u članku
  30. stavku
  31. propisuje da svi izdaci proračuna moraju biti utvrđeni u proračunu i uravnoteženi s prihodima i primicima, a u članku
  32. stavku
  33. isti Zakon propisuje da se s proračunskih računa ne smije isplaćivati izdatke koji nisu predviđeni. Stoga se navedena Županija u svom poslovanju dužna prije svega držati prisilnog propisa, a to je Zakon o proračunu, pa je stoga u slučaju kada u proračunu nisu osigurana sredstva za isplatu materijalnih prava radnika, ta činjenica trebala biti razlog za odbijanje tužbenog zahtjeva. Podnositelji smatraju navedeno pravno stajalište neosnovanim, te ističu da je člankom
  34. stavkom
  35. Kolektivnog ugovora propisano da se odredbe istog primjenjuju neposredno, dok je člankom
  36. stavkom
  37. Zakona o radu (»Narodne novine«, broj 38/95., 54/95., 65/95., 17/01., 82/01., 114/
  38. i 142/03.) propisano da su se u radnom odnosu poslodavac i radnik dužni pridržavati tog i drugih zakona, međunarodnih ugovora koji su sklopljeni i potvrđeni u skladu s Ustavom Republike Hrvatske, drugih propisa, kolektivnih ugovora i pravilnika u svezi s radnim odnosom. U članku
  39. stavku
  40. Zakona o radu propisano je da poslodavac, zaposlenik i zaposleničko vijeće, te sindikati i udruge poslodavaca mogu ugovoriti uvjete rada koji su za radnika povoljniji od uvjeta uređenih tim Zakonom. To je i učinjeno sklapanjem navedenog Kolektivnog ugovora. U slučaju nemogućnosti izvršavanja pojedinih odredbi ili cijelog Kolektivnog ugovora, poslodavac isti može na temelju članaka
  41. i
  42. Kolektivnog ugovora otkazati ili predložiti njegove izmjene, što nije učinjeno do kraja
  43. godine. Zaključno, navode da Kolektivni ugovor predstavlja neposredni sporazum poslodavca i sindikata, kojim su regulirana prava i obveze iz rada i po osnovu rada zaposlenih kod tog poslodavca i koji se primjenjuje neposredno na zaposlene, sukladno međunarodnim konvencijama o radu i kolektivnom pregovaranju i Zakonu o radu. Prema tome, ne može biti od značaja, tvrde, navod Županije da nisu bila osigurana sredstva u proračunu za isplatu materijalnih prava zaposlenika, pa tako i za podnositelje u skladu s Kolektivnim ugovorom, jer je poslodavac morao znati prilikom potpisivanja Kolektivnog ugovora, što potpisuje, odnosno ima li dovoljno osiguranih sredstava, koje se obvezao isplatiti zaposlenicima. Kako Županija kao poslodavac nije u cijelosti poštivala navedeni Kolektivni ugovor za
  44. i
  45. godinu, već je isplatila samo dio prava iz istog, smatraju da je navedenim presudama povrijeđen Zakon o radu na štetu predlagatelja.
  46. Za potrebe ustavnosudskog postupka pribavljen je spis predmeta Općinskog suda u Koprivnici, broj: P-383/
  47. Ustavna tužba je osnovana.
  48. Iz spisa predmeta, presuda nižestupanjskih sudova i ostale dokumentacije, razvidno je da su podnositelji tražili od Koprivničko-križevačke županije, kao njezini službenici, isplatu regresa za
  49. godinu, božićnice za
  50. godinu, razlike božićnice između isplaćenog i ugovorenog iznosa božićnice za
  51. godinu, te da je podnositelj M. Š. tražio i isplatu iznosa jubilarne nagrade, sve s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća pojedinog prava iz Kolektivnoga ugovora do plateža. Tijekom parničnog postupka presudom Općinskog suda u Koprivnici, broj: P-915/2001-15 od
  52. prosinca
  53. godine (koja je naknadno ukinuta), kojom je usvojen tužbeni zahtjev, u obrazloženju, između ostalog, navedeno je da svi navodi tužene Županije o tome kako nisu bila osigurana sredstva iz proračuna Republike Hrvatske za isplatu regresa i božićnice, te da ta prava nisu imali u većim iznosima niti zaposlenici u državnoj upravi, nisu od odlučnog značaja niti relevantni za presuđenje. Naime, zaposlenici županijskih ureda plaću i druga primanja primaju iz državnog proračuna, a podnositelji iz županijskog proračuna, jer je županija u to vrijeme na temelju odredbi Zakona o lokalnoj upravi i samoupravi (»Narodne novine«, broj 90/92., 94/93., 117/93., 5/97., 117/99., 128/99., 51/
  54. i 105/00.) bila jedinica lokalne uprave i samouprave koja se samostalno financirala. Budući da je tužena Županija zaključila Kolektivni ugovor koji se odnosio na sve zaposlenike u samoupravnom dijelu županije, isti je morala primjenjivati. Istom presudom utvrđeno je da su na temelju odluka Poglavarstva županije utvrđivana manja prava od preuzetih Kolektivnim ugovorom u odnosu na visinu božićnice i jubilarnih nagrada te nikakva prava na regres, te da je bez utemeljenja u Kolektivnom ugovoru isplaćen dar za djecu i božićnica u
  55. godini, isto na temelju odluke Poglavarstva županije, a u cilju ujednačavanja prava službenika koji primaju plaću iz državnog proračuna Republike Hrvatske i službenika koji plaću i druga primanja ostvaruju iz županijskog proračuna. Presudom Općinskog suda u Koprivnici, broj: P-383/2002-26 od
  56. kolovoza
  57. godine, tužbeni zahtjev podnositelja je odbijen jer nisu uplatili predujam za financijsko vještačenje, a isto je bilo potrebno kako bi se utvrdilo koliko bi svakom od podnositelja po pojedinoj osnovi pripalo u okviru osiguranih, a neraspoređenih sredstava u proračunu Županije. Županijski sud u Koprivnici utvrđuje da je takav zaključak prvostupanjskog suda pravilan, jer s obzirom na utvrđenje da je u proračunu tužene Županije na poziciji 27 u
  58. godini ostalo neraspoređeno 8.319,41 kn, a za
  59. godinu na poziciji 24 za naknadu troškova za zaposlene, ostalo neraspoređeno 98,72 kn, bilo je potrebno provesti financijsko vještačenje kako bi se utvrdilo koji iznos u okviru tih proračunskih sredstava pripada svakom od podnositelja, a temeljem Kolektivnog ugovora. Takvo utvrđenje temelji na svom pravnom stajalištu da isplata prava iz Kolektivnog ugovora, koji je bio u primjeni od
  60. siječnja
  61. do
  62. prosinca
  63. godine, ovisi o tome koliko je u proračunu Županije za 1999., odnosno za
  64. godinu, ostalo neraspo­ređenih sredstava, jer su odredbe Zakona o proračunu prisilnog karaktera, a ostvarenje prava iz Kolektivnog ugovora ovisno je o odredbama proračuna Županije za svaku pojedinu godinu, koji proračun mora biti u skladu s odredbama Zakona o proračunu.
  65. Odredba članka
  66. stavka
  67. Ustava, propisuje: »Pravo zaposlenih i članova njihovih obitelji na socijalnu sigurnost i socijalno osiguranje uređuje se zakonom i kolektivnim ugovorom.«. Kolektivni ugovor, kojim je tužena Županija preuzela obveze prema službenicima, ugovor je koji proizvodi prava i obveze za obje ugovorne strane, te je ista odgovorna za njegovo ispunjenje u skladu s odredbama članka
  68. Zakona o radu (»Narodne novine«, broj 137/
  69. – pročišćeni tekst), koji propisuje: »Na sklapanje, valjanost, prestanak ili drugo pitanje u svezi s ugovorom o radu, kolektivnim ugovorom ili (...), a koje nije uređeno ovim ili drugim zakonom, primjenjuju se u skladu s naravi toga ugovora opći propisi obveznog prava.«. Slijedom toga, za prestanak obveze iz kolektivnog ugovora, sukladno tome, supsidijarno je mjerodavna odredba članka
  70. Zakona o obveznim odnosima (»Narodne novine«, broj 53/91., 73/91., 3/94., 7/96., 91/
  71. i 112/99.), koja propisuje: »Sudionici u obveznom odnosu dužni su izvršiti svoju obvezu i odgovorni su za njezino ispunjenje. Obveza se može ugasiti samo suglasnošću volja sudionika u obveznom odnosu ili na temelju zakona.«.
  72. U svezi primjene odredbi kolektivnih ugovora, Ustavni sud je u Odluci, broj: U-III-494/1998 od
  73. rujna
  74. godine, zauzeo pravno stajalište da se zakonskom odredbom može derogirati odredba kolektivnog ugovora, na način da se kolektivnim ugovorom priznato pravo na jubilarnu nagradu ne mora isplatiti ako u tekućoj godini nisu predviđena proračunska sredstva u državnom proračunu za isplatu navedenoga iznosa.
  75. U ovom predmetu sudovi su utvrdili nespornim činjenice da je Kolektivni ugovor sklopljen, da je istime tužena Županija preuzela obveze u odnosu na podnositelje ustavne tužbe, te da im regres i božićnica za
  76. godinu nisu isplaćeni u ugovorenom iznosu. Kod tako utvrđenog činjeničnog stanja, Županija, budući da je tijekom parničnog postupka ustrajala na svom prigovoru, odnosno na tome da nije bila dužna platiti preuzete obveze po Kolektivnom ugovoru, trebala je dokazati da je obveza isplate prestala voljom stranaka kolektivnog ugovora ili na temelju zakona. Činjenica da za određena prava preuzeta Kolektivnim ugovorom (konkretno: isplata regresa i božićnice u određenom iznosu), prema navodima Županije nisu osigurana dostatna sredstva u županijskom proračunu, nije pravno relevantan razlog da se odbije isplatiti regres i božićnica službenicima u županiji u ugovorenoj visini. Stoga je pogrešno pravno stajalište Županijskog suda u Koprivnici izraženo u spornoj presudi (citirano u točki
  77. odjeljku
  78. obrazloženja). Sukladno svemu navedenom, prema ocjeni ovog Suda, sudo­vi su osporenim odlukama pogrešno utvrdili da postoje opravdani razlozi da se ne isplati regres i božićnica za
  79. godinu, koja prava pripadaju službenicima na temelju Kolektivnog ugovora. Na opisani način, sudovi su pogrešno utvrđujući da postoje uvjeti za neisplatu materijalnog prava iz radnog odnosa koje je ugovoreno Kolektivnim ugovorom, povrijedili podnositeljima zajamčenu jednakost pred zakonom, odnosno odredbu članka
  80. stavka
  81. Ustava.
  82. U odnosu na navode iz ustavne tužbe o povredi odredbe članka
  83. stavka
  84. Ustava (koja odredba propisuje načelo zakonitosti za sudbenu vlast, odnosno propisuje temeljne smjernice i dužnosti sudova da postupaju zakonito), za istaknuti je da ta odredba ne sadrži ustavna prava, pa se na toj odredbi ne može temeljiti ustavnosudska zaštita putem ustavne tužbe.
  85. Slijedom navedenog, a temeljem odredbe članaka
  86. i
  87. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 49/
  88. – pročišćeni tekst), odlučeno je kao u izreci. Odluka o objavi ove Odluke temelji se na odredbama članka
  89. istog Zakona. Broj: U-III-3221/2002 Zagreb,
  90. studenoga
  91. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Predsjednik Vijeća dr. sc. Jasna Omejec, v. r. Odluka, NN 164/2004-2904 Više Dio NN: Službeni Vrsta dokumenta: Odluka Izdanje: NN 164/2004 Broj dokumenta u izdanju: 2904 Donositelj:USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Datum tiskanog izdanja: 26.11.
  92. ELI: /eli/sluzbeni/2004/164/2904 Opći uvjeti korištenjaZaštita privatnostiPristup podatcimaELI©
  93. g. Narodne novine d.d. , izrada Novena d.o.o. Opći uvjeti korištenja Odgovornost za objavljene sadržaje Narodne novine d.d. će poduzeti razumne i odgovarajuće napore kako bi informacije na ovim internetskim stranicama bile potpune i točne, ali ne odgovara u slučaju njihove netočnosti ili nepotpunosti. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za štetu ili povredu koja može biti rezultat korištenja ili nemogućnosti korištenja bilo kojeg dijela ove web-lokacije ili nečeg što je na njoj objavljeno. Ove internetske stranice sadrže i informacije trećih osoba i poveznice na druge internetske sadržaje. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje na vanjskim izvorima podataka do kojih mogu voditi poveznice s naših internetskih stranica, niti odgovara, niti upućuje na način i uvjete korištenja tih sadržaja. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje koje na ove internetske stranice stave treće osobe. Zaštita autorskog prava Svi sadržaji objavljeni na ovim internetskim stranicama zaštićeni su autorskim pravom i mogu se koristiti samo pod uvjetima propisanim Zakonom. Promjene Narodne novine d.d. zadržavaju pravo izmjene, dopune ili uklanjanja bilo kojeg dijela ovih internetskih stranica u bilo kojem trenutku. Promjene stupaju na snagu objavljivanjem na ovim internetskim stranicama ili kada su korisnici o njima obaviješteni. Zaštita privatnosti Narodne novine d.d se obvezuju poštivati anonimnost i privatnost korisnika ovih internetskih stranica. O posjetiteljima se neće prikupljati nikakvi osobni podaci osim u slučajevima ako ih posjetitelj dobrovoljno dostavi Narodnim novinama d.d. U slučajevima kad je poznat indentitet posjetitelja/pošiljatelja, njegovi će se podaci koristiti samo u svrhu zbog koje ih je pošiljatelj poslao. Narodne novine d.d. takve podatke mogu koristiti i za što bolji uvid i razumijevanja pojedinačnih potreba i zahtjeva korisnika kao i razvijanja mogućnosti što kvalitetnijega pružanja svojih usluga korisnicima. Narodne novine d.d. se obvezuju da navedene podatke neće učiniti dostupnim bilo kojoj trećoj osobi odnosno strani bez izričitoga pristanka korisnika. Narodne novine d.d. upozoravaju posjetitelje/korisnike na ograničenja suvremenih informacijsko-komunikacijskih tehnologija u odnosu na sigurnost i zaštitu privatnosti osobnih podataka.

🔗 Na službeni izvor

AI objašnjenje na temelju službenog teksta zakona. Okvirno, ne zamjenjuje pravni savjet.