← Hrvatska

Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-IIIA-3023/2002 od 16. studenoga 2004.

Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-IIIA-3023/2002 od

  1. studenoga
  2. Upute za korištenje Elektronička pošta Početna stranica Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-IIIA-3023/2002 od
  3. studenoga
  4. NN 169/2004 (3.12.2004.), Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-IIIA-3023/2002 od
  5. studenoga
  6. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE 2963 Ustavni sud Republike Hrvatske, u sastavu Petar Klarić, pred­sjednik Suda, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Ma­tija, Ivan Mrkonjić, Jasna Omejec, Željko Potočnjak, Agata Ra­čan, Emilija Rajić, Smiljko Sokol, Nevenka Šernhorst, Vice Vukojević i Milan Vuković, odlučujući o ustavnoj tužbi R. P. iz Z., zastupanog po opunomoćeniku B. S., odvjetniku u Z., na sjednici održanoj
  7. studenoga
  8. godine, jednoglasno je donio ODLUKU I. Ustavna tužba se usvaja. II. Županijski sud u Zagrebu dužan je donijeti odluku u pred­metu koji se vodi pred tim sudom po žalbi podnositelja protiv presude Općinskog suda u Zagrebu, broj: Pn-4087/95 od
  9. studenoga
  10. godine, u najkraćemu mogućem roku, ali ne duljem od pet

(5)mjeseci, računajući od prvoga idućeg dana od dana objave ove odluke u »Narodnim novinama«. III. Na temelju članka
  1. stavka
  2. Ustavnog zakona o Ustav­nom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 49/
  3. – pročišćeni tekst), podnositelju ustavne tužbe R. P. iz Z., određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka
  4. stavka
  5. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/
  6. – pročišćeni tekst) u iznosu od 5.500,00 kuna. IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu. V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«. Obrazloženje
  7. Podnositelj ustavne tužbe, temeljem članka
  8. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 49/
  9. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnio je dana
  10. prosinca
  11. godine ustavnu tužbu radi duljine parničnog postupka koji se vodio pred Općinskim sudom u Zagrebu, smatrajući da je time povrijeđeno njegovo ustavno pravo na suđenje u razumnom roku. ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK
  12. Ustavni sud je u postupku pokrenutom ustavnom tužbom, primjenom članka
  13. Ustavnog zakona, na temelju uvida u spis predmeta i očitovanja predsjednika Općinskog suda u Zagrebu, broj: 23-Su-188//03 od
  14. veljače
  15. godine, u predmetu tog suda broj: Pn-4087/95, utvrdio sljedeće činjenice, koje su pravno relevantne za odlučivanje o povredi ustavnog prava podnositelja, zajamčenog člankom
  16. stavkom
  17. Ustava: –
  18. svibnja
  19. godine podnositelj je Općinskom sudu u Zagrebu podnio tužbu protiv tuženika »C. o.« d.d. Z. i Republike Hrvatske, radi naknade štete koju je pretrpio zbog prometne nezgode koja se dogodila dana
  20. studenoga
  21. godine, pri nepropisnom skretanju vojnog vozila s kojim je upravljao B. M., –
  22. studenoga
  23. održano je ročište na kojem je prvo tuženik osporio tužbeni zahtjev jer je vozilo štetnika u vrijeme štetnog događaja bilo rekvirirano, –
  24. veljače
  25. godine, održano je ročište na kojem su provedeni dokazi saslušanja tužitelja i svjedoka B. M., te je odre­đeno liječničko vještačenje, određen zadatak vještačenja, nalože­no tužitelju plaćanje predujma te se sud obvezao zatražiti spis prekršajnog suda u odnosu na prometnu nezgodu, –
  26. listopada
  27. godine održano je ročište na kojem je utvrđeno da je pribavljen pogrešni prekršajni spis i da tužitelj nije uplatio predujam za vještačenje, no
  28. veljače
  29. godine dostavljen je podatak o uplati predujma, nakon čega u lipnju tu­žitelj požuruje vještačenje, koje je dovršeno uz nalaz i mišljenje vještaka dostavljeno sudu
  30. srpnja
  31. godine. U pravno relevantnom razdoblju za odlučivanje o ovoj ustav­noj tužbi sud je imao sljedeće aktivnosti: –
  32. studenoga
  33. godine održano je ročište na kojem je izvršen uvid u spis Pn-2831/94, te da će sud zatražiti uvid u spis broj: K-250/94, čemu se tužitelji protive, jer se kazneni postupak vodi kod Općinskog suda pod brojem: Ks-112/97, –
  34. prosinca 1998., i
  35. studenoga
  36. godine, tužitelj požuruje zakazivanje ročišta, –
  37. prosinca
  38. godine Državno pravobraniteljstvo Re­pub­like Hrvatske predlaže u ovom slučaju prekid postupka temeljem članka 184a. Zakona o dopunama Zakona o obveznim odnosima (»Narodne novine« 112/99.), – nakon tri godine i dva mjeseca od zadnje održanog ročišta, održano je ročište
  39. veljače
  40. godine. U tom vremenu aktiv­nost suda bila je u traženju kaznenog spisa i to jednom u svakoj godini od zadnjeg ročišta glavne rasprave. Na tom ročištu su konstatirani stavovi stranaka već ranije izneseni, –
  41. rujna
  42. godine tužitelji dostavljaju u spis kaznenu presudu za B. M., koji je oglašen krivim za izazivanje prometne nesreće u kojoj je druga osoba zadobila teške tjelesne povrede, za što se, radi naknade štete vodi ova parnica, –
  43. ožujka
  44. godine tužitelj dostavlja specifikaciju tužbenog zahtjeva, –
  45. travnja
  46. godine održano je ročište na kojem je konstatirano da svaka stranka ostaje kod svojih navoda, te drugotuženik ponovno predlaže prekid postupka, –
  47. svibnja
  48. godine, dakle nakon više od godine dana, u kojem vremenu je sud tražio podatke o osiguranju vozila, održano je ročište, na kojem je konstatirano stajalište tužitelja oko tužbe i tužbenog zahtjeva, a s obzirom na spojene spise iz istog događaja za drugotužiteljicu M. P., koja nije podnijela tužbu ustav­nom sudu u ovom predmetu. Tuženica Republika Hrvatska, podneskom od
  49. lipnja
  50. godine, ponovno traži prekid postupka, a tužitelj zakazivanje ročišta, podneskom od
  51. istog mjeseca. Nakon toga je
  52. prosinca
  53. godine podnesena ustavna tužba a
  54. studenoga
  55. godine donijeta presuda. Na presudu je uložena žalba, te je spis dana
  56. srpnja
  57. godine otpremljen Županijskom sudu u Zagrebu na rješavanje o žalbi. Do dana donošenja ove odluke o žalbi još nije odlučeno. OČITOVANJE OPĆINSKOG SUDA U ZAGREBU
  58. Na temelju članka
  59. alineje
  60. Ustavnog zakona, Ustavni sud je zatražio od Općinskog suda u Zagrebu da se izjasni o navodima ustavne tužbe. U očitovanju od
  61. veljače
  62. godine Općinski sud u Zagrebu navodi kronologiju postupanja u predmetu, trajanje postupka pred tim sudom obrazlaže činjenicom da je u ovom slučaju sud za dovršenje postupka, morao čekati donošenje presude u kaznenom postupku. (Presuda je donesena
  63. srpnja
  64. u Općinskom sudu u Zagrebu, broj: Ks-112/97 i dostavljena u spis od strane tužitelja). PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK
  65. Odredbom članka
  66. stavka
  67. Ustava Republike Hrvat­ske, propisano je: Svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud (...) u razumnom roku odluči o njegovim pravima i obvezama (...). Odredbama članka
  68. Ustavnog zakona propisano je:
(1)Ustavni sud će pokrenuti postupak po ustavnoj tužbi i prije no što je iscrpljen pravni put, u slučaju kad o pravima i obvezama stranke (...) nije u razumnom roku odlučio sud (...).
(2)U odluci kojom usvaja ustavnu tužbu zbog nedonošenja akta u razumnom roku iz stavka 1. ovoga članka, Ustavni sud će nadležnom sudu odrediti rok za donošenje akta kojim će taj sud meritorno odlučiti o pravima i obvezama (...) podnositelja. Rok za donošenje akta počinje teći idućeg dana od dana objave odluke Ustavnog suda u »Narodnim novinama«.
(3)U odluci iz stavka
  1. ovoga članka Ustavni sud će odrediti primjerenu naknadu koja pripada podnositelju zbog povrede njegova ustavnog prava koju je sud učinio kada o pravima i obvezama podnositelja (...) nije odlučio u razumnom roku. Naknada se isplaćuje iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva stranke za njezinu isplatu. Ustavna tužba je osnovana.
  2. Uvidom u spis Općinskog suda u Zagrebu broj: Pn-4087/95, Ustavni sud je utvrdio da su se u ovom slučaju ostvarile pretpostavke za postupanje temeljem odredbe članka
  3. Ustavnog zakona. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima: 5.
  4. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA Prvostupanjski parnični postupak započeo je
  5. svibnja
  6. godine, tužbom podnositelja protiv tuženika »C. o.« d.d., Zagreb i Republike Hrvatske, radi naknade štete. Ustavna tužba podnesena je dana
  7. prosinca
  8. godine, a do tog dana sudski postupak nije pravomoćno okončan, pa Ustavni sud utvrđuje da do dana podnošenja ustavne tužbe postupak u ovom predmetu traje ukupno sedam
(7)godina, osam
(8)mjeseci i šest
(6)dana. Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokola, broj 1, 4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni ugovori«, broj 18/97., 6/
  1. – pročišćeni tekst i 8/
  2. – ispravak, u daljnjem tekstu: Zakon o potvrđivanju Konvencije) stu­pio je na snagu dana
  3. studenoga
  4. godine. Od dana stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije, odredbe Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda Vijeća Europe (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) čine, temeljem članka
  5. Ustava Republike Hrvatske, dio unutarnjega pravnog poretka Republike Hrvatske. Dio unutarnjega pravnog poretka Republike Hrvatske od tog dana čini i odredba članka
  6. stavka
  7. Europske konvencije pod nazivom »Pravo na pošteno suđenje«, koja između ostalog propisuje: Radi utvrđivanja svojih prava i obveza građanske naravi (...) svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud (...) u razumnom roku ispita njegov slučaj. Pravo na donošenje sudske odluke u razumnom roku čini dio unutarnjega pravnog poretka Republike Hrvatske od dana stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije (
  8. studenoga
  9. godine). Pravo na donošenje sudske odluke u razumnom roku je ustavno pravo u Republici Hrvatskoj od
  10. studenoga
  11. godine (dana proglašenja Promjena Ustava). Ispitivanje razumnosti trajanja sudskih postupaka prije
  12. studenoga
  13. godine, u pravilu, ne bi moglo biti predmetom ustavnosudskih postupaka temeljenih na članku
  14. Ustavnog zakona, jer u dotadašnjem pravnom poretku Republike Hrvatske takvo pravo nije postojalo. Ustavni sud je ocijenio da se u ovom slučaju pravno relevantnim razdobljem, sa stajališta povrede prava na donošenje sudske odluke u razumnom roku, smatra razdoblje od
  15. studenoga
  16. godine (to jest od dana stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije) do
  17. prosinca
  18. godine (to jest do dana podnošenja ustavne tužbe), što ukupno iznosi pet
(5)godina, dva
(2)mjeseca i šest
(6)dana. 5.
  1. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA Ustavni sud je utvrdio da je u razmatranom, pravno relevantnom razdoblju, u postupku pred prvostupanjskim sudom razdob­lje relativne neaktivnosti suda (tri puta tražio kazneni spis –
  2. prosinca 1997.,
  3. rujna 1998 i
  4. rujna 1999), trajalo od
  5. studenoga
  6. do
  7. veljače
  8. godine, što iznosi tri
(3)godine i dva
(2)mjeseca i dvadeset i pet
(25)dana. 5.
  1. PONAŠANJE PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE (TUŽITELJA U SUDSKOM POSTUPKU) Prema utvrđenju Ustavnog suda, podnositelj ustavne tužbe, kao tužitelj u sudskom postupku, svojim ponašanjem tijekom postupka nije bitno doprinio duljini trajanja sudskog postupka. 5.
  2. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA Navodi tužbe ne ukazuju da bi se radilo o složenom predmetu.
  3. U konkretnom slučaju, odluka nadležnog suda nije donesena do podnošenja ustavne tužbe Ustavnom sudu, pa je pravno relevantno razdoblje, za koje je Ustavni sud utvrdio povredu ustav­nog prava podnositelja zajamčenog člankom
  4. stavkom
  5. Usta­va, trajalo od
  6. studenoga
  7. godine do dana podnošenja ustavne tužbe
  8. prosinca
  9. godine. Posebno valja napomenuti da Ustavni sud razmatra razumnost duljine odlučivanja o pravima i obvezama stranaka kao jedinstvenu cjelinu, te stoga činjenica da se predmet na Županijskom sudu nalazi radi odluke o žalbi tek nekoliko mjeseci, ne otklanja povredu ustavnog prava iz članka
  10. stavka
  11. Ustava, jer sveukupno sudski postupak traje preko devet godina, a ustavna tužba je podnijeta u
  12. godini u vrijeme kada postupak pred sudom prvog stupnja još nije bio okončan. Trajanje sudskog postupka prvog stupnja u parnici radi naknade štete u kojoj, prema ocjeni Ustavnog suda, nije bilo osobito složenih niti činjeničnih niti pravnih pitanja, nije udovoljilo zahtjevu suđenja u razumnom roku zajamčenom člankom
  13. stav­kom
  14. Ustava. Stoga, Ustavni sud utvrđuje da je povrijeđeno ustavno pravo podnositelja da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o njenim pravima ili obvezama, koje je zajamčeno člankom
  15. stavkom
  16. Ustava Republike Hrvatske. Za navedeno razdoblje, u kojem je povreda nastupila, podnositelju pripada pravo na primjerenu naknadu. Pri utvrđivanju visine naknade, temeljem članka
  17. stavka
  18. Ustavnog zakona, Ustavni sud uzeo je u obzir sve okolnosti slučaja, imajući pritom u vidu i vrstu postupka o kojem se radi. Stoga je, u smislu odredbe članka
  19. stavka
  20. Ustavnog zakona, donesena odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.
  21. Sukladno odredbi članka
  22. stavka
  23. Ustavnog zakona, odlučeno je kao pod točkama III. i IV. izreke odluke. Visinu naknade zbog povrede ustavnog prava na donošenje sudske odluke u razumnom roku, Ustavni sud u pravilu određuje za razmatrano, pravno relevantno razdoblje, uz iznimnu moguć­nost uvažavanja nerazumno dugog razdoblja potpune neaktivnosti suda i prije
  24. studenoga
  25. godine, što ovisi o osobitim okolnostima svakoga pojedinog slučaja. Pri utvrđivanju visine naknade, temeljem članka
  26. stavka
  27. Ustavnog zakona, Ustavni sud uzima u obzir sve okolnosti slučaja, uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj. U ovom predmetu Ustavni sud je osobito imao u vidu doprinos podnositelja duljini postupka.
  28. Odluka o objavi (točka IV. izreke) temelji se na odredbi članka
  29. Ustavnog zakona. Broj: U-IIIA-3023/2002 Zagreb,
  30. studenoga
  31. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Predsjednik dr. sc. Petar Klarić, v. r. Odluka, NN 169/2004-2963 Više Dio NN: Službeni Vrsta dokumenta: Odluka Izdanje: NN 169/2004 Broj dokumenta u izdanju: 2963 Donositelj:USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Datum tiskanog izdanja: 3.12.
  32. ELI: /eli/sluzbeni/2004/169/2963 Opći uvjeti korištenjaZaštita privatnostiPristup podatcimaELI©
  33. g. Narodne novine d.d. , izrada Novena d.o.o. Opći uvjeti korištenja Odgovornost za objavljene sadržaje Narodne novine d.d. će poduzeti razumne i odgovarajuće napore kako bi informacije na ovim internetskim stranicama bile potpune i točne, ali ne odgovara u slučaju njihove netočnosti ili nepotpunosti. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za štetu ili povredu koja može biti rezultat korištenja ili nemogućnosti korištenja bilo kojeg dijela ove web-lokacije ili nečeg što je na njoj objavljeno. Ove internetske stranice sadrže i informacije trećih osoba i poveznice na druge internetske sadržaje. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje na vanjskim izvorima podataka do kojih mogu voditi poveznice s naših internetskih stranica, niti odgovara, niti upućuje na način i uvjete korištenja tih sadržaja. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje koje na ove internetske stranice stave treće osobe. Zaštita autorskog prava Svi sadržaji objavljeni na ovim internetskim stranicama zaštićeni su autorskim pravom i mogu se koristiti samo pod uvjetima propisanim Zakonom. Promjene Narodne novine d.d. zadržavaju pravo izmjene, dopune ili uklanjanja bilo kojeg dijela ovih internetskih stranica u bilo kojem trenutku. Promjene stupaju na snagu objavljivanjem na ovim internetskim stranicama ili kada su korisnici o njima obaviješteni. Zaštita privatnosti Narodne novine d.d se obvezuju poštivati anonimnost i privatnost korisnika ovih internetskih stranica. O posjetiteljima se neće prikupljati nikakvi osobni podaci osim u slučajevima ako ih posjetitelj dobrovoljno dostavi Narodnim novinama d.d. U slučajevima kad je poznat indentitet posjetitelja/pošiljatelja, njegovi će se podaci koristiti samo u svrhu zbog koje ih je pošiljatelj poslao. Narodne novine d.d. takve podatke mogu koristiti i za što bolji uvid i razumijevanja pojedinačnih potreba i zahtjeva korisnika kao i razvijanja mogućnosti što kvalitetnijega pružanja svojih usluga korisnicima. Narodne novine d.d. se obvezuju da navedene podatke neće učiniti dostupnim bilo kojoj trećoj osobi odnosno strani bez izričitoga pristanka korisnika. Narodne novine d.d. upozoravaju posjetitelje/korisnike na ograničenja suvremenih informacijsko-komunikacijskih tehnologija u odnosu na sigurnost i zaštitu privatnosti osobnih podataka.

🔗 Na službeni izvor

AI objašnjenje na temelju službenog teksta zakona. Okvirno, ne zamjenjuje pravni savjet.