Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-1331/2004 od 29. studenoga 2004.

Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-1331/2004 od

1. studenoga
2. Upute za korištenje Elektronička pošta Početna stranica Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-1331/2004 od
3. studenoga
4. NN 174/2004 (10.12.2004.), Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-1331/2004 od
5. studenoga
6. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE 3027 Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Jasna Omejec, predsjednik Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Mrkonjić, Emilija Rajić i Vice Vukojević, članovi Vijeća, u postupku pokrenutom ustavnom tužbom T. i I. K. iz O., koje zastupa L. K.-S., odvjetnica u V., na sjednici održanoj
7. studenoga
8. godine, jednoglasno je donio ODLUKU I. Ustavna tužba se usvaja, te se ukidaju: – presuda Županijskog suda u Virovitici, broj: Gž-171/04-2 od
9. veljače
10. godine i – presuda Općinskog suda u Pitomači, broj: P-170/03-12 od
11. prosinca
12. godine. II. Predmet se vraća Općinskom sudu u Pitomači na ponovni postupak. III. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«. Obrazloženje
13. Ustavna tužba podnesena je
14. travnja
15. godine protiv presude Županijskog suda u Virovitici, broj: Gž-171/04-2 od
16. veljače
17. godine. Tom je presudom odbijena žalba podnositelja i potvrđena presuda Općinskog suda u Pitomači, broj: P-170/03-12 od
18. prosinca
19. godine.
20. U konkretnom slučaju,
21. travnja
22. godine, podnositelj T. Š. sklopio je sa Z. š.-k. z. V. ugovor o kreditu broj: 728, na iznos od 4.000,00 kuna s godišnjim kamatama u visini od 84%, te u slučaju nevraćanja kredita u ugovorenom roku, zatezne kamate po stopi od 360% godišnje. U navedenom ugovoru podnositelj I. K. bio je solidarni jamac. S obzirom na činjenicu da solidarni dužnici nisu mogli ispunjavati preuzete obveze po ugovoru o kreditu, vjerovnik je u parničnom postupku koji se vodio pred Općinskim sudom u Virovitici pod brojem: P-93/96, ishodio pravomoćnu i ovršnu presudu. Na temelju ovršne isprave ovrhovoditelj (Z. š.-k. z. iz V.) pokrenuo je ovršni postupak pred Općinskom sudom u Pitomači koji se vodi pod brojem: Ovr-142/
23. Podnositelji ustavne tužbe pokrenuli su pred Općinskim sudom u Virovitici parnični postupak, broj: P-435/02 radi utvr­đivanja ništavosti odredbi tako zaključenog ugovora o kreditu, a koje se odnose na visinu ugovorenih zateznih kamata. Odlukom prvostupanjskog suda utvrđeno je da su te odredbe spornog ugovora u cijelosti ništave te su ugovorene kamate smanjene na način da se primjenjuju kamate po stopi koju banke Republike Hrvatske, najbliže mjestu ispunjenja obveze, plaćaju na devizne štedne uloge građana po viđenju.
24. S obzirom na izreku deklaratorne presude u predmetu, broj: P-435/02 podnositelji su u ovršnom predmetu, broj: Ovr-142/02 podnijeli žalbu iz razloga navedenih u članku
25. stavku
26. točki
27. Ovršnog zakona (»Narodne novine«, broj 57/96., 29/99., 42/
28. – odluka Ustavnog suda i 173/03., u daljnjem tekstu: OZ). U tijeku ovršnog postupka, podnositelji su upućeni na parnicu, te su presudom Općinskog suda u Pitomači, broj: P-170/03-12 od
29. prosinca
30. godine, podnositelji odbijeni s tužbenim zahtjevom koji je glasio: »Proglašava se da ovrha u ovršnom predmetu Općinskog suda u Pitomači broj: Ovr-142/02, pokrenuta po ovršnom prijedlogu tužene Z. š.-k. z. V., Masarykova 19, protiv I-tužitelja T. Š. iz O. 166 i II-tužitelja I. K. iz O. 173, nije dopuštena, a što je tužena dužna priznati, te tužiteljima nadoknaditi trošak ovog postupka, a sve to u roku 15 dana pod prijetnjom ovrhe.«.
31. U ustavnoj tužbi podnositelji u bitnome iznose ospora­vajuće razloge iznesene u žalbenom postupku. Ističu da su osporavanom presudom, uslijed pogrešno i nepotpuno utvrđenog činje­ničnog stanja, te pogrešne primjene postupovnog i materijalnog prava, povrijeđena ustavna prava sadržana u člancima
32. stavku
33. i
34. stavku
35. Ustava Republike Hrvatske. Podnositelji ističu da su osporene presude donesene uz nepravilnu primjenu odredbi članka
36. stavaka
37. i
38. OZ-a, jer smatraju da je sudska odluka na temelju koje je ovrha pokrenuta naknadnom sudskom odlukom djelomično izmijenjena, budući da je utvrđeno između istih stranaka da je ugovor o kreditu u odnosu na odredbe o ugovornim i zateznim kamatama djelomično ništav, odnosno da nisu ništave kamate od 24% godišnje na pozajmljenu glavnicu od 4.000,00 kuna. I nadalje smatraju da bi provođenjem ovrhe uz utvrđene kamate, koje su utvrđene zabranjenima i nezakonitima, bila grubo povrijeđena ustavna prava koja su naprijed navedena. Ističu da kada bi se ovrha nastavila po prvotnoj presudi, njihove bi obiteljske kuće bile prodane po znatno nižoj cijeni od stvarne vrijednosti, te bi ostali bez svoje cjelokupne imovine. Zaključno, cijeneći osporavanu odluku, kao i njoj prethodeću prvostupanjsku presudu nezakonitima, podnositelji predlažu Ustavnom sudu podnesenu ustavnu tužbu usvojiti i osporene presude ukinuti.
39. Povodom prijedloga podnositelja, Ustavni sud je rješe­njem, broj: U-III-1331/2004 od
40. srpnja
41. godine, privremeno odgodio ovrhu u ovršnom predmetu Općinskog suda u Pitomači, broj: Ovr-142/02 do donošenja odluke o ustavnoj tužbi. Ustavna tužba je osnovana.
42. Analizom osporavanih presuda, navoda ustavne tužbe i spisa predmeta, utvrđeno je da je presuđujući u spornoj pravnoj situaciji, prvostupanjski sud utvrdio kao nesporne činjenice postojanja ugovora o kreditu, zatim postojanja pravomoćne i ovršne presude kojom se nalaže, između ostalih i podnositeljima izvrše­nje dospjele, a neispunjene obveze, te postojanja pravomoćne presude kojom se utvrđuju ništavim odredbe spornog ugovora o kreditu, preko godišnje kamate u visini od 24%, jer je sud utvrdio da su više kamate zelenaške. Glede dopuštenosti ovrhe u konkretnom slučaju prvostupanjski sud je izrazio stajalište prema kojemu ovršna isprava na temelju koje je tražena ovrha nije stavljena izvan snage. Taj sud je istaknuo da je činjenica utvrđenja ništavosti odredaba spornog ugovora o kreditu valjana pravna osnova za podnošenje zahtjeva za ponavljanje pravomoćno dovršenog parničnog postupka iz kojega je proizašla ovršna isprava, međutim da deklaratorna presuda donesena u konkretnom slučaju ne može mijenjati obvezu utvrđenu kondemnatornom ovršnom ispravom. Zaključno, prvostupanjski sud je utvrdio da se sadržaj pravomoćne i ovršne isprave može mijenjati samo u parničnom postupku pod uvjetima utvrđenim u Zakonu o parničnom postupku (»Narodne novine«, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/
43. i 117/03.), a nikako u ovrš­nom postupku, pogotovo imajući u vidu razloge za žalbu sadržane u odredbi članka
44. OZ-a. Protiv prvostupanjske presude podnositelj je izjavio žalbu, koja je osporenom presudom Županijskog suda u Virovitici u cijelosti odbijena kao neosnovana.
45. Prema odredbama članka
46. stavka
47. i stavka
48. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 49/
49. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), svatko može po iscrpljivanju dopuštenog pravnog puta podnijeti Ustavnom sudu ustavnu tužbu ako smatra da mu je pojedinačnim aktom tijela državne vlasti, tijela jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave ili pravne osobe s javnim ovlastima, kojim je odlučeno o njegovim pravima i obvezama ili o sumnji ili optužbi zbog kažnjivog djela, povrijeđeno ljudsko pravo ili temeljna sloboda zajamčena Ustavom, odnosno Ustavom zajamčeno pravo na lokalnu i područnu (regionalnu) samoupravu. Ustavna tužba nije pravno sredstvo u sustavu redovnih ili izvanrednih pravnih lijekova nego poseban institut za ocjenu pojedinačnih akata tijela državne vlasti, tijela jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave i pravnih osoba s javnim ovlastima radi zaštite ljudskih prava i temeljnih sloboda zajamčenih Ustavom. Slijedom navedenog, Ustavni sud, tijekom postupka pružanja ustavnosudske zaštite, na temelju činjeničnog stanja utvrđenog u postupku iz kojega je proizašla osporavana odluka i unutar zahtjeva istaknutog u ustavnoj tužbi, utvrđuje je li u postupku odlučivanja o pravima i obvezama došlo do ustavno nedopuštenog posizanja u ljudska prava i temeljne slobode.
50. U konkretnom slučaju mjerodavne su odredbe članka
51. stavka
52. točke
53. OZ-a, koje glase: »