Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-1331/2004 od 29. studenoga 2004
Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-1331/2004 od 29. studenoga 2004.
Upute za korištenje Elektronička pošta Početna stranica Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-1331/2004 od 29. studenoga 2004.
NN 174/2004 (10.12.2004.), Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-1331/2004 od 29. studenoga 2004.
USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE 3027 Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Jasna Omejec, predsjednik Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Mrkonjić, Emilija Rajić i Vice Vukojević, članovi Vijeća, u postupku pokrenutom ustavnom tužbom T. i I. K. iz O., koje zastupa L. K.-S., odvjetnica u V., na sjednici održanoj 29. studenoga 2004. godine, jednoglasno je donio ODLUKU I.
Ustavna tužba se usvaja, te se ukidaju: – presuda Županijskog suda u Virovitici, broj: Gž-171/04-2 od 26. veljače 2004. godine i – presuda Općinskog suda u Pitomači, broj: P-170/03-12 od 18. prosinca 2003. godine.
II.
Predmet se vraća Općinskom sudu u Pitomači na ponovni postupak.
III.
Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.
Obrazloženje 1.
Ustavna tužba podnesena je 8. travnja 2004. godine protiv presude Županijskog suda u Virovitici, broj: Gž-171/04-2 od 26. veljače 2004. godine. Tom je presudom odbijena žalba podnositelja i potvrđena presuda Općinskog suda u Pitomači, broj: P-170/03-12 od 18. prosinca 2003. godine.
S obzirom na činjenicu da solidarni dužnici nisu mogli ispunjavati preuzete obveze po ugovoru o kreditu, vjerovnik je u parničnom postupku koji se vodio pred Općinskim sudom u Virovitici pod brojem: P-93/96, ishodio pravomoćnu i ovršnu presudu. Na temelju ovršne isprave ovrhovoditelj (Z. š.-k. z. iz V.) pokrenuo je ovršni postupak pred Općinskom sudom u Pitomači koji se vodi pod brojem:
Ovr-142/02.
Podnositelji ustavne tužbe pokrenuli su pred Općinskim sudom u Virovitici parnični postupak, broj: P-435/02 radi utvrđivanja ništavosti odredbi tako zaključenog ugovora o kreditu, a koje se odnose na visinu ugovorenih zateznih kamata. Odlukom prvostupanjskog suda utvrđeno je da su te odredbe spornog ugovora u cijelosti ništave te su ugovorene kamate smanjene na način da se primjenjuju kamate po stopi koju banke Republike Hrvatske, najbliže mjestu ispunjenja obveze, plaćaju na devizne štedne uloge građana po viđenju.
U tijeku ovršnog postupka, podnositelji su upućeni na parnicu, te su presudom Općinskog suda u Pitomači, broj: P-170/03-12 od 18. prosinca 2003. godine, podnositelji odbijeni s tužbenim zahtjevom koji je glasio: »Proglašava se da ovrha u ovršnom predmetu Općinskog suda u Pitomači broj: Ovr-142/02, pokrenuta po ovršnom prijedlogu tužene Z. š.-k. z. V., Masarykova 19, protiv I-tužitelja T. Š. iz O. 166 i II-tužitelja I. K. iz O. 173, nije dopuštena, a što je tužena dužna priznati, te tužiteljima nadoknaditi trošak ovog postupka, a sve to u roku 15 dana pod prijetnjom ovrhe.«.
Podnositelji ističu da su osporene presude donesene uz nepravilnu primjenu odredbi članka 46. stavaka 9. i 10. OZ-a, jer smatraju da je sudska odluka na temelju koje je ovrha pokrenuta naknadnom sudskom odlukom djelomično izmijenjena, budući da je utvrđeno između istih stranaka da je ugovor o kreditu u odnosu na odredbe o ugovornim i zateznim kamatama djelomično ništav, odnosno da nisu ništave kamate od 24% godišnje na pozajmljenu glavnicu od 4.000,00 kuna.
I nadalje smatraju da bi provođenjem ovrhe uz utvrđene kamate, koje su utvrđene zabranjenima i nezakonitima, bila grubo povrijeđena ustavna prava koja su naprijed navedena. Ističu da kada bi se ovrha nastavila po prvotnoj presudi, njihove bi obiteljske kuće bile prodane po znatno nižoj cijeni od stvarne vrijednosti, te bi ostali bez svoje cjelokupne imovine.
Zaključno, cijeneći osporavanu odluku, kao i njoj prethodeću prvostupanjsku presudu nezakonitima, podnositelji predlažu Ustavnom sudu podnesenu ustavnu tužbu usvojiti i osporene presude ukinuti.
Ustavna tužba je osnovana.
Glede dopuštenosti ovrhe u konkretnom slučaju prvostupanjski sud je izrazio stajalište prema kojemu ovršna isprava na temelju koje je tražena ovrha nije stavljena izvan snage. Taj sud je istaknuo da je činjenica utvrđenja ništavosti odredaba spornog ugovora o kreditu valjana pravna osnova za podnošenje zahtjeva za ponavljanje pravomoćno dovršenog parničnog postupka iz kojega je proizašla ovršna isprava, međutim da deklaratorna presuda donesena u konkretnom slučaju ne može mijenjati obvezu utvrđenu kondemnatornom ovršnom ispravom. Zaključno, prvostupanjski sud je utvrdio da se sadržaj pravomoćne i ovršne isprave može mijenjati samo u parničnom postupku pod uvjetima utvrđenim u Zakonu o parničnom postupku (»Narodne novine«, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01. i 117/03.), a nikako u ovršnom postupku, pogotovo imajući u vidu razloge za žalbu sadržane u odredbi članka 46. OZ-a.
Protiv prvostupanjske presude podnositelj je izjavio žalbu, koja je osporenom presudom Županijskog suda u Virovitici u cijelosti odbijena kao neosnovana.
Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), svatko može po iscrpljivanju dopuštenog pravnog puta podnijeti Ustavnom sudu ustavnu tužbu ako smatra da mu je pojedinačnim aktom tijela državne vlasti, tijela jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave ili pravne osobe s javnim ovlastima, kojim je odlučeno o njegovim pravima i obvezama ili o sumnji ili optužbi zbog kažnjivog djela, povrijeđeno ljudsko pravo ili temeljna sloboda zajamčena Ustavom, odnosno Ustavom zajamčeno pravo na lokalnu i područnu (regionalnu) samoupravu.
Ustavna tužba nije pravno sredstvo u sustavu redovnih ili izvanrednih pravnih lijekova nego poseban institut za ocjenu pojedinačnih akata tijela državne vlasti, tijela jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave i pravnih osoba s javnim ovlastima radi zaštite ljudskih prava i temeljnih sloboda zajamčenih Ustavom. Slijedom navedenog, Ustavni sud, tijekom postupka pružanja ustavnosudske zaštite, na temelju činjeničnog stanja utvrđenog u postupku iz kojega je proizašla osporavana odluka i unutar zahtjeva istaknutog u ustavnoj tužbi, utvrđuje je li u postupku odlučivanja o pravima i obvezama došlo do ustavno nedopuštenog posizanja u ljudska prava i temeljne slobode.
Pravo na isticanje ništavosti ne gasi se.«.
Ustavni sud utvrđuje da je u provedenom postupku, podnositeljima povrijeđeno pravo na pravično suđenje. Naime, pogrešno je pravno stajalište nadležnih sudova u vezi s primjenom odredbe članka 46. stavka 2. točke 9. OZ-a u svezi s člancima 109. stavkom 1. i 110. ZOO-a, izneseno u osporenim presudama.
Prema pravnom stajalištu Ustavnog suda, u pravnoj situaciji u kojoj postoji kondemnatorna presuda kojom se nalaže plaćanje obveze i deklaratorna presuda donesena naknadno između istih stranaka kojom se utvrđuje da je dio obveze koja je utvrđena kondemnatornom presudom ništav, a ne postoje uvjeti za ponavljanje postupka u kojemu je donesena kondemnatorna presuda, sudovi neće dozvoliti ovrhu kondemnatorne presude u cijelosti, već samo u dijelu koji nije obuhvaćen ništavošću.
Navedeno stajalište temelji se na primjeni odredbe članka 46. stavka 2. točke 9. OZ-a, jer u konkretnom slučaju treba smatrati da je tražbina djelomično prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao uspješno isticati u postupku u kome je nastala kondemnatorna – ovršna presuda.
Isto tako, uzevši u obzir odredbu članka 109. stavka 1. ZOO-a prema kojoj se na ništavost pazi po službenoj dužnosti, dužnost je sudova, kada ih ovršenik upozori da je ovršna isprava dijelom ništava, a ta ništavost je utvrđena pravomoćnom sudskom odlukom između istih stranaka koje sudjeluju u ovršnom postupku, da utvrde da je ovrha nedopuštena u dijelu koji je obuhvaćen ništavošću, te da dopuste ovrhu u preostalom – valjanom dijelu.
Iz navedenog proizlazi da je postupak radi proglašenja ovrhe nedopuštenom u odnosu na podnositelje bio nepravičan, što je posljedica pogrešnog pravnog stajališta u svezi primjene odredbe članka 46. stavka 2. točke 9. OZ-a. Stoga je podnositeljima povrijeđeno ustavno pravo na pravično suđenje zajamčeno odredbom članka 29. stavka 1. Ustava.
U ustavnoj tužbi istaknute povrede navedene ustavne odredbe ne mogu biti osnova za pružanje ustavnosudske zaštite jer iste ne sadrže ljudska prava i temeljne slobode, sve u smislu odredbe članka 62. stavka 1. Ustavnog zakona.
Ustava, odlučeno je kao u izreci.
Ova odluka utemeljena je na odredbama članaka 73. i 75. Ustavnog zakona, a objava iste temelji se na odredbi članka 29. Ustavnog zakona.
Broj:
U-III-1331/2004 Zagreb, 29. studenoga 2004.
USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Predsjednik Vijeća dr. sc. Jasna Omejec, v. r.
Odluka, NN 174/2004-3027 Više Dio NN: Službeni Vrsta dokumenta: Odluka Izdanje:
NN 174/2004 Broj dokumenta u izdanju: 3027 Donositelj:USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Datum tiskanog izdanja: 10.12.2004.
ELI: /eli/sluzbeni/2004/174/3027 Opći uvjeti korištenjaZaštita privatnostiPristup podatcimaELI©2026. g. Narodne novine d.d. , izrada Novena d.o.o.
Opći uvjeti korištenja Odgovornost za objavljene sadržaje Narodne novine d.d. će poduzeti razumne i odgovarajuće napore kako bi informacije na ovim internetskim stranicama bile potpune i točne, ali ne odgovara u slučaju njihove netočnosti ili nepotpunosti. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za štetu ili povredu koja može biti rezultat korištenja ili nemogućnosti korištenja bilo kojeg dijela ove web-lokacije ili nečeg što je na njoj objavljeno.
Ove internetske stranice sadrže i informacije trećih osoba i poveznice na druge internetske sadržaje. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje na vanjskim izvorima podataka do kojih mogu voditi poveznice s naših internetskih stranica, niti odgovara, niti upućuje na način i uvjete korištenja tih sadržaja.
Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje koje na ove internetske stranice stave treće osobe.
Zaštita autorskog prava Svi sadržaji objavljeni na ovim internetskim stranicama zaštićeni su autorskim pravom i mogu se koristiti samo pod uvjetima propisanim Zakonom.
Promjene Narodne novine d.d. zadržavaju pravo izmjene, dopune ili uklanjanja bilo kojeg dijela ovih internetskih stranica u bilo kojem trenutku. Promjene stupaju na snagu objavljivanjem na ovim internetskim stranicama ili kada su korisnici o njima obaviješteni.
Zaštita privatnosti Narodne novine d.d se obvezuju poštivati anonimnost i privatnost korisnika ovih internetskih stranica. O posjetiteljima se neće prikupljati nikakvi osobni podaci osim u slučajevima ako ih posjetitelj dobrovoljno dostavi Narodnim novinama d.d. U slučajevima kad je poznat indentitet posjetitelja/pošiljatelja, njegovi će se podaci koristiti samo u svrhu zbog koje ih je pošiljatelj poslao. Narodne novine d.d. takve podatke mogu koristiti i za što bolji uvid i razumijevanja pojedinačnih potreba i zahtjeva korisnika kao i razvijanja mogućnosti što kvalitetnijega pružanja svojih usluga korisnicima. Narodne novine d.d. se obvezuju da navedene podatke neće učiniti dostupnim bilo kojoj trećoj osobi odnosno strani bez izričitoga pristanka korisnika.
Narodne novine d.d. upozoravaju posjetitelje/korisnike na ograničenja suvremenih informacijsko-komunikacijskih tehnologija u odnosu na sigurnost i zaštitu privatnosti osobnih podataka.