← Hrvatska

Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-3575/2003. od 2. prosinca 2004.

Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-3575/

  1. od
  2. prosinca
  3. Upute za korištenje Elektronička pošta Početna stranica Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-3575/
  4. od
  5. prosinca
  6. NN 175/2004 (13.12.2004.), Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-3575/
  7. od
  8. prosinca
  9. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE 3041 Ustavni sud Republike Hrvatske, u Prvom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Željko Potočnjak, predsjednik Vijeća, te suci Ivan Matija, Agata Račan, Smiljko Sokol, Nevenka Šernhorst i Milan Vuković, članovi Vijeća, u postupku pokrenutom ustavnom tužbom M. K. iz V., kojeg zastupa Lj. K.-S., odvjetnica u V., na sjednici održanoj
  10. prosinca
  11. godine, jednoglasno je donio ODLUKU I. Ustavna tužba se usvaja, te se ukidaju: – presuda Županijskog suda u Virovitici, broj: Gž-851/03-2 od
  12. rujna
  13. godine, i – presuda Općinskog suda u Virovitici, broj: P-142/03-4 od
  14. ožujka
  15. godine. II. Predmet se vraća Općinskom sudu u Virovitici na ponov­ni postupak i odlučivanje. III. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«. Obrazloženje
  16. Ustavna tužba podnesena je dana
  17. studenoga
  18. godine protiv presude Županijskog suda u Virovitici, broj: Gž-851/03-2 od
  19. rujna
  20. godine. Tom je presudom odbijena žalba podnositelja i potvrđena presuda Općinskog suda u Virovitici, broj: P-142/03-4 od
  21. ožujka
  22. godine.
  23. U spornoj pravnoj situaciji,
  24. svibnja
  25. godine, L. R. iz S. zaključio je sa Z. š.-k. z. V. Ugovor o kreditu broj 353, na iznos od 5.000,00 kuna s godišnjim kamatama u visini od 84%, te u slučaju nevraćanja kredita u ugovorenom roku, zateznu kamatu po stopi od 360% godišnje. U navedenom ugovoru u svojstvu solidarnih jamaca bili su navedeni podnositelj, te Ž. A., J. G. i J. Z. Na temelju presude Općinskog suda u Virovitici broj: P-52/97 (pravomoćna i ovršna) ovrhovoditelj (Z. š.-k. z. iz V.) pokrenuo je ovršni postupak pred Općinskom sudom u Virovitici koji se vodi pod brojem: Ovr-96/
  26. Glavni dužnik, L. R. pokrenuo je pred Općinskim sudom u Virovitici parnični postupak broj: P-613/01, radi utvrđivanja ništavosti odredbi tako zaključenog ugovora o kreditu, a koje se odnose na visinu ugovorenih zateznih kamata. Odlukom prvostupanjskog suda broj: P-613/01 od
  27. lipnja
  28. godine (po­tvrđena presudom i rješenjem Županijskog suda u Bjelovaru broj: Gž-2101/02-2 od
  29. listopada
  30. godine) utvrđeno je da su ništave odredbe iz članka
  31. Ugovora o kreditu u dijelu u kojem ugovorene kamate prelaze visinu stope od 25% godišnje i odredba članka
  32. kojom je određeno da će davalac kredita pored ugovorene kamate naplatiti i zateznu kamatu po stopi od 360% godišnje.
  33. S obzirom na izreku deklaratorne presude u predmetu broj: P-613/01, podnositelj je u ovršnom predmetu broj: Ovr-96/02 podnio žalbu iz razloga navedenih u članku
  34. stavku
  35. točki
  36. Ovršnog zakona (»Narodne novine«, broj 57/96., 29/99., 42/
  37. – odluka Ustavnog suda, 173/03., u daljnjem tekstu: OZ). U tijeku ovršnog postupka, podnositelj je upućen na parnicu, te je presudom Općinskog suda u Virovitici broj: P-142/03-4 od
  38. ožujka
  39. godine, odbijen s tužbenim zahtjevom koji je glasio: »Proglašava se da ovrha u ovršnom predmetu Općinskog suda u Virovitici broj: Ovr-96/02, pokrenuta po ovršnom prijedlogu tužene Z. š. k. z. V., M. 19, protiv tužitelja M. K. iz V., P. 19, nije dopuštena, a što je tužena dužna priznati, te tužiteljima na­dok­naditi trošak ovog postupka, a sve to u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe«. Osporenom presudom Županijski sud u Virovitici odbija žalbu podnositelja, izjavljenu protiv navedene presude Općinskog suda u Virovitici, prihvaćajući u cijelosti pravno tumačenje suda u prvom stupnju.
  40. U ustavnoj tužbi podnositelj u bitnome iznosi razloge navedene u žalbenom postupku. Ističe da su osporavanom presudom, uslijed pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te pogrešne primjene postupovnog i materijalnog prava, povrijeđena ustavna prava zajamčena člankom
  41. stavkom
  42. Ustava Republike Hrvatske. Ističe i povredu odredaba članaka
  43. stavka
  44. i
  45. stavka
  46. Ustava. Podnositelj ističe da su osporene presude donesene pogreš­nom primjenom odredbi članka
  47. stavaka
  48. i
  49. OZ-a. Smatra da je sudska odluka na temelju koje je ovrha pokrenuta naknadnom sudskom odlukom djelomično izmijenjena, jer je utvrđeno da je ugovor o kreditu u odnosu na odredbe o ugovornim i zateznim kamatama djelomično ništav u pogledu kamata od 25% godišnje na pozajmljenu glavnicu od 5.000,00 kuna. Ističe da je druga sudska odluka (P-613/01) donesena
  50. lipnja
  51. godine, odnosno u vrijeme kada se više nije mogla zaustaviti ovrha koja je pokrenuta na temelju ovršne isprave (odnosno presude Općinskog suda u Virovitici, broj: P-52/97 od
  52. travnja
  53. godine). I nadalje smatra da bi provođenje ovrhe uz utvrđene kamate od 444% godišnje, koje su utvrđene zabranjenima i nezakonitima, bila grubo povrijeđena ustavna prava koja su naprijed navedena. Ističe da kada bi se ovrha nastavila po prvotnoj presudi, njegova bi imovina bila prodana po znatno nižoj cijeni od stvarne vrijednosti, zbog čega bi on i njegova obitelj postali socijalni slučaj. Zaključno, cijeneći osporavanu odluku, kao i njoj prethodeću prvostupanjsku presudu nezakonitima, podnositelj predlaže Ustav­­nom sudu podnesenu ustavnu tužbu usvojiti i osporene presude ukinuti.
  54. Povodom prijedloga podnositelja ovaj Sud je rješenjem broj: U-III-3575/2004 od
  55. srpnja
  56. godine, privremeno odgodio ovrhu u ovršnom predmetu Općinskog suda u Pitomači broj: Ovr-234/04 (ranije broj: Ovr-96/02) do donošenja predmetne Odluke. Ustavna tužba je osnovana.
  57. Analizom osporavanih presuda, navoda ustavne tužbe i spisa predmeta, utvrđeno je da je presuđujući u spornoj pravnoj situaciji, prvostupanjski sud utvrdio kao nesporne činjenice postojanje ugovora o kreditu, zatim postojanje pravomoćne i ovršne presude kojom se nalaže, između ostalih i podnositeljima kao solidarnim dužnicima izvršenje dospjele a neispunjene obveze, te postojanje pravomoćne presude kojom se utvrđuju ništavim od­red­be spornog ugovora o kreditu, preko godišnje kamate u visini od 25%, jer je sud utvrdio da su više kamate zelenaške. Glede dopuštenosti ovrhe u konkretnom slučaju prvostupanjski sud je izrazio stajalište prema kojemu ovršna isprava na temelju koje je tražena ovrha nije stavljena izvan snage. Sud ističe da je činjenica utvrđenja ništavosti odredaba spornog ugovora o kreditu valjana pravna osnova za podnošenje zahtjeva za ponavljanje pravomoćno dovršenoga parničnog postupka iz kojega je proizašla ovršna isprava, međutim da deklaratorna presuda donesena u konkretnom slučaju ne može mijenjati obvezu utvrđenu kondemnatornom ovršnom ispravom. Protiv prvostupanjske presude podnositelj je izjavio žalbu, koja je osporenom presudom Županijskog suda u Virovitici u cijelosti odbijena kao neosnovana. U obrazloženju osporene presude Županijskog suda u Virovitici navedeno je, između ostalog, da se sadržaj pravomoćne i ovršne isprave može mijenjati samo u parničnom postupku pod uvjetima utvrđenim u Zakonu o parničnom postupku (»Narodne novine«, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/
  58. i 117/03.), a nikako u ovršnom postupku, pogotovo imajući u vidu razloge za žalbu sadržane u odredbi članka
  59. Ovršnog zakona.
  60. Prema odredbama članka
  61. stavka
  62. i stavka
  63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 49/
  64. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), svatko može po iscrpljivanju dopuštenoga pravnog puta podnijeti Ustavnom sudu ustavnu tužbu ako smatra da mu je pojedinačnim aktom tijela državne vlasti, tijela jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave ili pravne osobe s javnim ovlastima, kojim je odlučeno o njegovim pravima i obvezama ili o sumnji ili optužbi zbog kažnjivog djela, povrijeđeno ljudsko pravo ili temeljna sloboda zajamčena Ustavom, odnosno Ustavom zajamčeno pravo na lokalnu i područnu (regionalnu) samoupravu. Ustavna tužba nije pravno sredstvo u sustavu redovnih ili izvanrednih pravnih lijekova nego poseban institut za ocjenu pojedinačnih akata tijela državne vlasti, tijela jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave i pravnih osoba s javnim ovlastima radi zaštite ljudskih prava i temeljnih sloboda zajamčenih Ustavom. Slijedom navedenog, Ustavni sud, tijekom postupka pružanja ustavnosudske zaštite, na temelju činjeničnog stanja utvrđenog u postupku iz kojega je proizašla osporavana odluka i unutar zahtjeva istaknutog u ustavnoj tužbi, utvrđuje je li u postupku odlučivanja o pravima i obvezama došlo do ustavno nedopuštenog posizanja u ljudska prava i temeljne slobode.
  65. U konkretnom slučaju mjerodavne su odredbe članka
  66. stavka
  67. točke
  68. OZ-a, koje glase:

(2)Ovršenik može izjaviti žalbu osobito: (...)
  1. ako je tražbina prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kad ovršenik nije više mogao uspješno istaknuti u postupku iz kojega potječe odluka, odnosno ako je tražbina prestala na temelju činjenice koja je nastala nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe ili sastavljanja javnobilježničke isprave, (...) i odredbe članka
  2. stavka
  3. i članka
  4. Zakona o obveznim odnosima (»Narodne novine«, broj 53/91., 73/91., 3/94., 7/96., 91/
  5. i 112/99., u daljnjem tekstu: ZOO), koje glase: »Na ništavost sud pazi po službenoj dužnosti i na nju se može pozivati svaka zainteresirana osoba. Pravo na isticanje ništavosti ne gasi se«.
  6. Na temelju ustavnog jamstva iz članka
  7. stavka
  8. Ustava svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud pravično i u razumnom roku odluči o njegovim pravima i obvezama ili o sumnji ili optužbi zbog kažnjivog djela. Ustavni sud utvrđuje da je u provedenom postupku zbog pogrešne primjene odredbe članka
  9. stavka
  10. točke
  11. OZ-a u svezi s člancima
  12. stavkom
  13. i
  14. ZOO-a, podnositeljima povrijeđeno pravo na pravično suđenje. Naime, pogrešno je prav­no stajalište nadležnih sudova izneseno u osporenim presudama (točka
  15. obrazloženja). Prema pravnom stajalištu Ustavnog suda, u pravnoj situaciji u kojoj postoji kondemnatorna presuda kojom se nalaže plaćanje obveze i deklaratorna presuda donesena naknadno između istih stranaka kojom se utvrđuje da je dio obveze koja je utvrđena kondemnatornom presudom ništav, a ne postoje uvjeti za ponav­ljanje postupka u kojemu je donesena kondemnatorna presuda, sudovi neće dozvoliti ovrhu kondemnatorne presude u cijelosti, već samo u dijelu koji nije obuhvaćen ništavošću. Navedeno stajalište temelji se na primjeni odredbe članka
  16. stavka
  17. točke
  18. OZ-a, jer u konkretnom slučaju treba smatrati da je tražbina djelomično prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao uspješno isticati u postupku u kome je nastala kondemnatorna – ovršna presuda. Isto tako, uzevši u obzir odredbu članka
  19. stavka
  20. ZOO-a prema kojoj se na ništavost pazi po službenoj dužnosti, dužnost je sudova, kada ih ovršenik upozori da je ovršna isprava dijelom ništava, a ta ništavost je utvrđena pravomoćnom sudskom odlukom između istih stranaka koje sudjeluju u ovršnom postupku, da utvrde da je ovrha nedopuštena u dijelu koji je obuhvaćen ništavošću, te da dopuste ovrhu u preostalom – valjanom dijelu. Iz navedenoga proizlazi da je postupak radi proglašenja ovrhe nedopuštenom u odnosu na podnositelja bio nepravičan, što je posljedica pogrešnoga pravnog stajališta u svezi primjene odred­be članka
  21. stavka
  22. točke
  23. OZ-a. Stoga je podnositelju povrijeđeno ustavno pravo na pravično suđenje zajamčeno odred­bom članka
  24. stavka
  25. Ustava.
  26. U ustavnoj tužbi podnositelj ističe i povredu odredaba članaka
  27. stavka
  28. i
  29. stavka
  30. Ustava. Istaknute povrede navedenih ustavnih odredbi ne mogu biti osnova za pružanje ustavnosudske zaštite jer one ne sadrže ljud­ska prava i temeljne slobode u smislu članka
  31. stavka
  32. Ustav­nog zakona.
  33. Slijedom svega iznijetog, utvrdivši da je podnositelju osporavanim presudama povrijeđeno ustavno pravo na pravično suđenje sadržano u članku
  34. stavku
  35. Ustava, odlučeno je kao u izreci. Ova odluka utemeljena je na odredbama članaka
  36. i
  37. Ustavnog zakona, a objava iste temelji se na odredbi članka
  38. Ustavnog zakona. Broj: U-III-3575/2003 Zagreb,
  39. prosinca
  40. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Predsjednik Vijeća dr. sc. Željko Potočnjak, v. r. Odluka, NN 175/2004-3041 Više Dio NN: Službeni Vrsta dokumenta: Odluka Izdanje: NN 175/2004 Broj dokumenta u izdanju: 3041 Donositelj:USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Datum tiskanog izdanja: 13.12.
  41. ELI: /eli/sluzbeni/2004/175/3041 Opći uvjeti korištenjaZaštita privatnostiPristup podatcimaELI©
  42. g. Narodne novine d.d. , izrada Novena d.o.o. Opći uvjeti korištenja Odgovornost za objavljene sadržaje Narodne novine d.d. će poduzeti razumne i odgovarajuće napore kako bi informacije na ovim internetskim stranicama bile potpune i točne, ali ne odgovara u slučaju njihove netočnosti ili nepotpunosti. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za štetu ili povredu koja može biti rezultat korištenja ili nemogućnosti korištenja bilo kojeg dijela ove web-lokacije ili nečeg što je na njoj objavljeno. Ove internetske stranice sadrže i informacije trećih osoba i poveznice na druge internetske sadržaje. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje na vanjskim izvorima podataka do kojih mogu voditi poveznice s naših internetskih stranica, niti odgovara, niti upućuje na način i uvjete korištenja tih sadržaja. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje koje na ove internetske stranice stave treće osobe. Zaštita autorskog prava Svi sadržaji objavljeni na ovim internetskim stranicama zaštićeni su autorskim pravom i mogu se koristiti samo pod uvjetima propisanim Zakonom. Promjene Narodne novine d.d. zadržavaju pravo izmjene, dopune ili uklanjanja bilo kojeg dijela ovih internetskih stranica u bilo kojem trenutku. Promjene stupaju na snagu objavljivanjem na ovim internetskim stranicama ili kada su korisnici o njima obaviješteni. Zaštita privatnosti Narodne novine d.d se obvezuju poštivati anonimnost i privatnost korisnika ovih internetskih stranica. O posjetiteljima se neće prikupljati nikakvi osobni podaci osim u slučajevima ako ih posjetitelj dobrovoljno dostavi Narodnim novinama d.d. U slučajevima kad je poznat indentitet posjetitelja/pošiljatelja, njegovi će se podaci koristiti samo u svrhu zbog koje ih je pošiljatelj poslao. Narodne novine d.d. takve podatke mogu koristiti i za što bolji uvid i razumijevanja pojedinačnih potreba i zahtjeva korisnika kao i razvijanja mogućnosti što kvalitetnijega pružanja svojih usluga korisnicima. Narodne novine d.d. se obvezuju da navedene podatke neće učiniti dostupnim bilo kojoj trećoj osobi odnosno strani bez izričitoga pristanka korisnika. Narodne novine d.d. upozoravaju posjetitelje/korisnike na ograničenja suvremenih informacijsko-komunikacijskih tehnologija u odnosu na sigurnost i zaštitu privatnosti osobnih podataka.

🔗 Na službeni izvor

AI objašnjenje na temelju službenog teksta zakona. Okvirno, ne zamjenjuje pravni savjet.