← Hrvatska

Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-IIIA-2742/2002 od 2. prosinca 2004.

Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-IIIA-2742/2002 od

  1. prosinca
  2. Upute za korištenje Elektronička pošta Početna stranica Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-IIIA-2742/2002 od
  3. prosinca
  4. NN 182/2004 (22.12.2004.), Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-IIIA-2742/2002 od
  5. prosinca
  6. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE 3154 Ustavni sud Republike Hrvatske, u Prvom vijeću za odlu­čiva­nje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Že­ljko Potoč­njak, predsjednik Vijeća, te suci Ivan Matija, Agata Račan, Smi­ljko Sokol, Nevenka Šernhorst i Milan Vuković, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi S. B. iz Z., koje­g zastupa B. J.-V., odvjetnica iz Z., na sjednici održanoj
  7. prosinca
  8. godine, jednoglasno je donio ODLUKU I. Ustavna tužba se usvaja. II. Općiski sud u Zagrebu dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod brojem: Pn-8265/97 u najkraćemu mogućem roku, ali ne du­ljem od tri

(3)mjeseca, računajući od prvoga iduće­g dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«. III. Na teme­lju članka
  1. stavak
  2. Ustavnog zakona o Ustav­nom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 49/02 – pročišćeni tekst), podnosite­lju ustavne tužbe, S. B. iz Z., Đ. Š. 14, određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka
  3. stavka
  4. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01 – pročišćeni tekst) u iznosu od 5.500,00 kn. IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnoše­nja zahtjeva podnosite­lja za ­njezinu isplatu Ministarstvu financija Republike Hrvatske. V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«. Obrazloženje
  5. Podnosite­lj je podnio ustavnu tužbu teme­ljem odredaba članka
  6. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvat­ske (»Narodne novine«, broj 49/02 – pročišćeni tekst, u da­lj­njem tekstu: Ustavni zakon), smatrajući da su predugim traja­njem parničnog postupka, koje­g od
  7. srp­nja
  8. godine vodi pred Općinskim sudom u Zagrebu protiv Republike Hrvatske – Ministarstva unutar­njih poslova radi naknade štete, povrijeđena ­nje­gova prava iz članaka 5.,
  9. stavka
  10. te
  11. Ustava Repub­like Hrvatske. Podnosite­lj navodi da je u tom postupku Općinski sud u Zagrebu
  12. ve­ljače
  13. donio presudu broj: Pn-3337/92 u korist podnosite­lja, koja je po žalbi tužene Republike Hrvatske ukinuta presudom Županijskog suda u Zagrebu broj: Gž-3066/97 od
  14. srp­nja
  15. te je predmet vraćen prvostupa­njskom sudu na ponovno odlučiva­nje. U ponovnom postupku, do dana podnoše­nja ustavne tužbe (
  16. studenoga 2002.), održano je samo jedno ročište (
  17. ožujka 1998.). Podnosite­lj smatra da se parnica ote­gnula preko razumnih rokova, s obzirom da je od pokreta­nja parničnog postupka proteklo više od 10 godina, a od zakaziva­nja pos­ljed­nje­g ročišta više od 4 godine, što je, kako smatra, nedopustivo, s obzirom na či­njenicu da je u predmetnoj pravnoj stvari već jednom donesena prvostupa­njska presuda pa je predmet u velikoj mjeri već rasprav­ljen. Podnosite­lj tvrdi i da mu je nanesena nenadoknadiva šteta jer o okonča­nju parnice ovisi ­nje­gova e­gzistencija, a za vrijeme ­njezinog traja­nja imao je i znatnih troškova. Predlaže da Ustavni sud odredi Općinskom sudu u Zagrebu primjeren rok za donoše­nje meritorne odluke u navedenom predmetu, koji se sada vodi pred tim Sudom pod poslovnim brojem: Pn-8265/97, a podnosite­lju da odredi primjerenu naknadu zbog povrede ustavnog prava iz članka
  18. stavka
  19. Ustava, koju je počinio Općinski sud u Zagrebu ne odlučivši u razumnom roku o ­nje­govim pravima i obvezama. ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK
  20. Ustavni sud je u postupku pokrenutom ustavnom tužbom, primjenom članka
  21. Ustavnog zakona, utvrdio s­ljedeće či­njenice koje su pravno relevantne za odlučiva­nje o povredi ustavnog prava podnosite­lja, zajamčenog člankom
  22. stavkom
  23. Ustava: –
  24. srp­nja
  25. podnosite­lj je podnio tužbu Općinskom sudu u Zagrebu protiv Republike Hrvatske, Ministarstva unutar­njih poslova (u da­lj­njem tekstu: MUP) radi naknade materijalne i nematerijalne štete, pretrp­ljene u studenom
  26. godine, kada su ga pripadnici jedinice pričuvnog sastava MUP-a prinudno odveli iz stana u Zagrebu u Pakračku Po­ljanu, oduzeli mu osobno vozilo i određene iznose deviza, držali ga u zarob­ljeništvu nekoliko dana, ispitivali ga te teško ranili vatrenim oružjem, – u povodu podnesene tužbe, u predmetu koji se tada vodio pod brojem: Pn-3337/92, provedeno je jedanaest ročišta za glavnu raspravu (prvo
  27. prosinca 1992., a pos­ljed­nje
  28. ve­ljače 1997.), obav­ljeno je medicinsko vještače­nje te je saslušan tužite­lj i tri svjedoka (supruga tužite­lja i još dva svjedoka saslušani su na okolnosti odvođe­nja i ra­njava­nja tužite­lja, a na okolnosti oduzima­nja deviznih sredstava i iznosa tih sredstava saslušani su samo tužite­lj i ­nje­gova supruga), – prvostupa­njskom presudom broj: Pn-3337/92 od
  29. ve­ljače
  30. djelomično je usvojen tužbeni zahtjev tužite­lja i to s osnove naknade štete za fizičke bolove, za psihičke bolove zbog sma­nje­nja životne aktivnosti, za naruženost i za pretrp­ljeni strah, a tuženiku je naloženo i da tužite­lju nadoknadi iznose deviznih sredstava koji su mu oduzeti, –
  31. ožujka
  32. Državno pravobranite­ljstvo Republike Hrvatske, kao zakonski zastupnik tuženika, izjavilo je žalbu protiv prvostupa­njske presude, – rješe­njem broj: Gž-3066/97 od
  33. srp­nja
  34. Županijski sud u Zagrebu usvojio je žalbu i ukinuo prvostupa­njsku presudu zbog apsolutno bitne povrede odredaba parničnog postupka, ističući da u prvostupa­njskom postupku nisu provedeni dokazi niti su utvrđene relevantne či­njenice glede pravne osnove i visine materijalne štete (oduzetih deviza), a visina nematerijalne štete da je dosuđena izvan okvira sudske prakse i načela obveznopravnih odnosa. Predmet je vraćen na ponovno suđe­nje istom prvostupa­nj­skom sudu, pred izmije­njenim vijećem, – spis predmeta vraćen je Općinskom sudu u Zagrebu
  35. listopada 1997., a prvo ročište, u predmetu koji se vodi pod novim brojem: Pn-8265/97, zakazano za
  36. ožujka 1998., – na ročištu
  37. ožujka
  38. tužite­lj je zatražio rok od mjesec dana za uređe­nje tužbenog zahtjeva i stav­lja­nje da­lj­njih dokaznih prijedloga, koji mu je raspravnim rješe­njem i dodije­ljen, – podneskom od
  39. ožujka
  40. tužite­lj (umjesto uređe­nja tužbe) daje kritički osvrt na obrazlože­nje ukidnog rješe­nja Županijskog suda, a predlaže da na okolnosti pravne osnove i visine materijalne štete budu dopunski saslušani on i supruga, –
  41. svib­nja
  42. Općinski sud je uputio zamolnicu Županijskom sudu u Zagrebu za dostavu na uvid istražnog spisa u kaznenom postupku (protiv B. T., M. B., S. M. i dr.), koji se vodi povodom zahtjeva Državnog odvjetništva broj: KT-5/92 u svezi s više kaznenih djela, od kojih su neka poči­njena i na štetu tužite­lja, – podneskom od
  43. lip­nja
  44. tužite­lj požuruje zakaziva­nje rasprave, –
  45. lip­nja
  46. Općinski sud upućuje Županijskom sudu požurnicu radi odgovora na zamolnicu od
  47. svib­nja 1998., –
  48. lip­nja
  49. Istražni odjel Županijskog suda u Zagrebu dostav­lja odgovor (Kio-I-157/92) u kojemu navodi da je istražni postupak u navedenom predmetu okončan, da je Županijsko državno odvjetništvo podiglo optužnicu (spis broj: K-73/98) te da se predmet nalazi na Vrhovnom sudu Republike Hrvat­ske povodom žalbe, – podneskom od
  50. trav­nja
  51. tužite­lj ponovo požuruje zakaziva­nje rasprave, –
  52. lip­nja
  53. opunomoćenica tužite­lja podnosi zahtjev za izuzeće raspravnog suca zbog nezakaziva­nja glavne rasprave, –
  54. srp­nja
  55. Općinski sud traži od Prvostupa­njskog kaznenog odjela Županijskog suda dostavu spisa K-73/98 radi uvida, –
  56. srp­nja
  57. predsjednik Općinskog suda u Zagrebu rješe­njem broj: Su-821/01 odbija zahtjev tužite­lja za izuzeće raspravnog suca, –
  58. svib­nja
  59. upućena je nova požurnica Županijskom sudu u Zagrebu radi dostave na uvid spisa K-73/98, –
  60. studenoga
  61. tužite­lj je podnio tužbu Ustavnom sudu Republike Hrvatske, – do
  62. rujna 2004., kada je ponovo požurena dostava kaznenog spisa, taj spis nije dostav­ljen parničnom sudu, niti su poduzete kakve druge parnične rad­nje. OČITOVANJE OPĆINSKOG SUDA U ZAGREBU
  63. Na teme­lju članka
  64. stavka
  65. Ustavnog zakona, Ustavni sud je zatražio
  66. prosinca
  67. godine od Općinskog suda u Zagrebu da se izjasni o navodima ustavne tužbe. Ponovno je očitova­nje o da­lj­njem tijeku postupka zatraženo dopisom Suda od
  68. rujna
  69. Ustavnom sudu je
  70. siječ­nja
  71. godine dostav­ljen preslik cjelokupnoga parničnog spisa, kao i očitova­nje raspravnog suca te ­njihovo da­lj­nje očitova­nje dana
  72. rujna
  73. U očitova­njima raspravnog suca ističe se da je predmetni spis preuzeo nakon što je drugostupa­njskim rješe­njem ukinuta presuda Općinskog suda u Zagrebu, da je u postupku poduzeo sve rad­nje, sukladno svome zna­nju, savjesti i objektivnim moguć­nostima, da je u više navrata zatražio dostavu istražnog, odnosno kaznenog spisa, u koje­ga je nužno izvršiti uvid u okviru parničnog postupka, a budući da se i sam tužite­lj poziva na dokaze iz kaznenog spisa. Navodi da, unatoč svemu, kazneni spis nije dostav­ljen, ali da se niti tužite­lj nije u dovo­ljnoj mjeri angažirao niti pokazao osobit interes za što skorije okonča­nje parničnog postupka. Tužite­lj je, naime, u tijeku parničnog postupka odgađao specificira­nje tužbenog zahtjeva te tražio rok od mjesec dana za uređe­nje tužbenog zahtjeva i stav­lja­nje da­lj­njih dokaznih prijedloga, koje u konačnici nije predložio. U izvješću se ističe i to da tužite­lj, kao oštećenik u kaznenom postupku, nije koristio i ne koristi svoje pravo uvida u kazneni spis i kopira­nja potrebne dokumentacije iz tog spisa, čime bi dao značajan doprinos ubrza­nju provođe­nja i okonča­nja ovoga parničnog postupka. PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK
  74. Za odlučiva­nje Ustavnog suda u razumnoj du­ljini sudskog postupka mjerodavne su odredbe članka
  75. stavka
  76. Ustava Republike Hrvatske i članka
  77. Ustavnog zakona. Ustavna tužba je osnovana.
  78. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže s­ljedećim utvrđe­njima: 5.
  79. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA Prvostupa­njski parnični postupak započeo je
  80. srp­nja
  81. godine podnoše­njem tužbe Općinskom sudu u Zagrebu. Međutim, du­ljina postupka ne uzima se u obzir od tog dana, već od
  82. studenoga
  83. kada je stupio na snagu Zakon o potvrđiva­nju Konvencije za zaštitu ­ljudskih prava i teme­ljnih sloboda i Protokola broj: 1, 4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju za zaštitu ­ljudskih prava i teme­ljnih sloboda (»Narodne novine – Među­narodni ugovori«, broj 18/97, 6/99 – pročišćeni tekst i 8/99 – ispravak, u da­lj­njem tekstu: Zakon o potvrđiva­nju Konvencije), koja Konvencija u članku
  84. stavku
  85. jamči i pravo na suđe­nje u razumnom roku. Ustavna tužba podnesena je
  86. studenoga
  87. godine, a do tog dana sudski postupak nije pravomoćno okončan pa Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnoše­nja ustavne tužbe postupak u ovom predmetu trajao ukupno deset godina, tri mjeseca i dvadeset dana. Uzimajući u obzir da je u ovom postupku već bila donesena prvostupa­njska presuda, ali da je rješe­njem od
  88. srp­nja
  89. godine ukunuta i predmet vraćen sudu prvog stup­nja na ponovni postupak, utvrđuje se da postupak od ukida­nja prvostupa­njske presude do podnoše­nja ustavne tužbe traje pet godina, četiri mjeseca i dvadeset dana. Od stupa­nja na snagu Zakona o potvrđiva­nju Konvencije do dana podnoše­nja ustavne tužbe postupak traje pet godina i šesnaest dana. 5.
  90. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA Podnosite­lj je
  91. srp­nja
  92. godine Općinskom sudu u Zagrebu podnio tužbu radi naknade štete. Nakon provedenoga dokaznog postupka – jedanaest ročišta, medicinskog vještače­nja i sasluša­nja tužite­lja i troje svjedoka, Općinski sud u Zagrebu donio je
  93. ve­ljače
  94. godine presudu, kojom je djelomično usvojio tužbeni zahtjev podnosite­lja. Povodom žalbe tuženika, Županijski sud u Zagrebu je rješe­njem od
  95. srp­nja
  96. godine ukinuo prvostupa­njsku presudu i vratio predmet na ponovno suđe­nje pred drugim vijećem istog suda. U pogledu dosuđene materijalne štete (oduzeta devizna sredstva), drugostupa­njski je sud ocijenio da se radi o presudi koja se ne može ispitati budući da u tom dijelu u prvostupa­njskom postupku nisu provedeni dokazi niti utvrđene relevantne či­njenice te da ih je stoga u novom postupku nužno utvrditi. U pogledu dosuđene nematerijalne štete (pretrp­ljeni bolovi, strah, sma­nje­nje životne aktivnosti itd.), izraženo je stajalište drugostupa­njskog suda da je ona dosuđena previsoko i izvan okvira usta­ljene sudske prakse. Nakon ovakvog ukidnog rješe­nja Županijskog suda, održano je pred prvostupa­njskim sudom samo jedno ročište,
  97. ožujka 1998., na kojemu je tužite­lj (podnosite­lj ustavne tužbe) zatražio rok od mjesec dana za uređe­nje tužbenog zahtjeva i stav­lja­nje da­lj­­njih dokaznih prijedloga, međutim, sudu je dostavio podnesak kojim nije uredio tužbeni zahtjev, već je ponovno predložio provođe­nje dokaza koji su već prethodno provedeni i koji, i u smislu obrazlože­nja drugostupa­njskog ukidnog rješe­nja, nisu relevantni za utvrđiva­nje odlučnih či­njenica vezanih uz dio tužbenog zahtjeva za naknadu materijalne štete. Od tada pa do dana kada je Ustavnom sudu uputio svoje drugo očitova­nje u povodu podnesene ustavne tužbe,
  98. rujna 2004., nadležni prvostupa­njski sud zamolnicama, odnosno požurnicama Županijskom sudu (ukupno pet, od
  99. svib­nja 1998.,
  100. lip­nja 2000.,
  101. srp­nja 2001.,
  102. svib­nja
  103. i
  104. rujna 2004.) bezuspješno pokušava pribaviti radi uvida spis kaznenog predmeta. Prema tome, potpuna neaktivnost suda traje, računajući do dana podnoše­nja ustavne tužbe, četiri godine, tri mjeseca i osamnaest dana. Odredbe Zakona o parničnom postupku (»Narodne novine«, broj 53/91, 91/92 i 112/99, u da­lj­njem tekstu: ZPP) i to: članak 10, članak
  105. stavak 3., članak
  106. stavak 2., članak
  107. stavak 2., članak 221a. te članak
  108. stavak
  109. obvezuju parnični sud da vodi računa o ekonomičnosti postupka, odnosno da postupak provodi bez odugovlače­nja te ga ovlašćuju da, u slučaju postoja­nja prethodnog pita­nja o kojemu odlučuje drugi sud (kao što je pita­nje kaznene odgovornosti štetnika), prekine postupak do donoše­nja odluke nadležnog suda o prethodnom pita­nju. Parnični sud je također ovlašten da, u slučaju kad na teme­lju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku či­njenicu, o postoja­nju te či­njenice zak­ljučuje primjenom pravila o teretu dokaziva­nja. Nada­lje, odredbom članka
  110. stavka
  111. ZPP-a uređeno je ovlašte­nje za donoše­nje djelomične presude, a odredbama članka
  112. ZPP–a za donoše­nje međupresude. Nadležni parnični sud, u konkretnom slučaju, od
  113. listopada 1997., tj. od dana kada mu je drugostupa­njski sud vratio spis pred­meta na ponovno suđe­nje, nije poduzeo, izuzevši ročište održano
  114. ožujka 1998., niti jednu rad­nju koja bi imala za ci­lj presuđe­nje barem o dijelu tužbenog zahtjeva. Ovo unatoč či­njenici da bi takvo postupa­nje bilo sukladno i naputku iz ukidnog rješe­nja drugostupa­njskog suda. 5.
  115. POSTUPANJE PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE (TUŽITELJA U SUDSKOM POSTUPKU) Podnosite­lj ustavne tužbe, kao tužite­lj u sudskom postupku, svojim ponaša­njem nije bitno pridonio du­ljini traja­nja prvostupa­nj­skog parničnog postupka. Podnosite­lj se u više navrata pisanim podnescima obraćao nadležnom sudu tražeći zakaziva­nje glavne rasprave, odnosno zahtijevajući izuzeće raspravnog suca – predsjednika vijeća zbog nezakaziva­nja glavne rasprave. Ustavni sud ocje­njuje da je bez utjecaja prigovor iz očitova­nja raspravnog suca kako podnosite­lj, kao oštećenik u kaznenom postupku, ne koristi svoje pravo uvida u kazneni spis, čime bi ubrzao pribav­lja­nje dokaza i okonča­nje parničnog postupka budući da je parnični sud, neovisno o aktivnosti ili pasivnosti parnične stranke, imao mogućnost postupiti na nekoliko načina, osim da čeka ishod kaznenog postupka. 5.
  116. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA Ustavni sud ocje­njuje da se u konkretnom slučaju ne radi o složenoj sudskoj stvari.
  117. Imajući u vidu sve navedene či­njenice i okolnosti, Ustavni sud utvrđuje da je nadležni sud iskazao pasivnost te nije donio odluku o pravima i obvezama podnosite­lja u okvirima mogućnosti koje mu u tom smislu pruža mjerodavni zakon. Stoga, Ustavni sud utvrđuje povrijeđenim ustavno pravo podnosite­lja da zakonom ustanov­ljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o ­nje­govim pravima ili obvezama, koje je pravo zajamčeno člankom
  118. stavkom
  119. Ustava Republike Hrvatske. S tim u svezi, a u smislu odredbe članka
  120. stavka
  121. Ustavnog zakona, donesena je odluka kao pod točkama I. i II. izreke, čime se na najdjelotvorniji način ostvaruje i svrha samog sudskog postupka.
  122. Sukladno odredbi članka
  123. stavka
  124. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke. Visinu naknade zbog povrede ustavnog prava na donoše­nje sudske odluke u razumnom roku Ustavni sud, u pravilu, određuje za razmatrano, pravno relevantno razdob­lje, uz iznimnu mogućnost uvažava­nja nerazumno dugog razdob­lja potpune neaktivnosti suda i prije
  125. studenoga
  126. godine, što ovisi o osobitim okolnostima svakoga pojedinog slučaja, uz istodobno uvažava­nje ukupnih gospo­­darskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.
  127. Odluka o objavi (točka V. izreke) teme­lji se na odredbi članka
  128. Ustavnog zakona. Broj: U-IIIA-2742/2002 Zagreb,
  129. prosinca
  130. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Predsjednik Vijeća dr. sc. Že­ljko Potoč­njak, v. r. Odluka, NN 182/2004-3154 Više Dio NN: Službeni Vrsta dokumenta: Odluka Izdanje: NN 182/2004 Broj dokumenta u izdanju: 3154 Donositelj:USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Datum tiskanog izdanja: 22.12.
  131. ELI: /eli/sluzbeni/2004/182/3154 Opći uvjeti korištenjaZaštita privatnostiPristup podatcimaELI©
  132. g. Narodne novine d.d. , izrada Novena d.o.o. Opći uvjeti korištenja Odgovornost za objavljene sadržaje Narodne novine d.d. će poduzeti razumne i odgovarajuće napore kako bi informacije na ovim internetskim stranicama bile potpune i točne, ali ne odgovara u slučaju njihove netočnosti ili nepotpunosti. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za štetu ili povredu koja može biti rezultat korištenja ili nemogućnosti korištenja bilo kojeg dijela ove web-lokacije ili nečeg što je na njoj objavljeno. Ove internetske stranice sadrže i informacije trećih osoba i poveznice na druge internetske sadržaje. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje na vanjskim izvorima podataka do kojih mogu voditi poveznice s naših internetskih stranica, niti odgovara, niti upućuje na način i uvjete korištenja tih sadržaja. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje koje na ove internetske stranice stave treće osobe. Zaštita autorskog prava Svi sadržaji objavljeni na ovim internetskim stranicama zaštićeni su autorskim pravom i mogu se koristiti samo pod uvjetima propisanim Zakonom. Promjene Narodne novine d.d. zadržavaju pravo izmjene, dopune ili uklanjanja bilo kojeg dijela ovih internetskih stranica u bilo kojem trenutku. Promjene stupaju na snagu objavljivanjem na ovim internetskim stranicama ili kada su korisnici o njima obaviješteni. Zaštita privatnosti Narodne novine d.d se obvezuju poštivati anonimnost i privatnost korisnika ovih internetskih stranica. O posjetiteljima se neće prikupljati nikakvi osobni podaci osim u slučajevima ako ih posjetitelj dobrovoljno dostavi Narodnim novinama d.d. U slučajevima kad je poznat indentitet posjetitelja/pošiljatelja, njegovi će se podaci koristiti samo u svrhu zbog koje ih je pošiljatelj poslao. Narodne novine d.d. takve podatke mogu koristiti i za što bolji uvid i razumijevanja pojedinačnih potreba i zahtjeva korisnika kao i razvijanja mogućnosti što kvalitetnijega pružanja svojih usluga korisnicima. Narodne novine d.d. se obvezuju da navedene podatke neće učiniti dostupnim bilo kojoj trećoj osobi odnosno strani bez izričitoga pristanka korisnika. Narodne novine d.d. upozoravaju posjetitelje/korisnike na ograničenja suvremenih informacijsko-komunikacijskih tehnologija u odnosu na sigurnost i zaštitu privatnosti osobnih podataka.

🔗 Na službeni izvor

AI objašnjenje na temelju službenog teksta zakona. Okvirno, ne zamjenjuje pravni savjet.