← Hrvatska

Odluka i Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-4696/2004 od 20. prosinca 2004.

Odluka i Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-4696/2004 od

  1. prosinca
  2. Upute za korištenje Elektronička pošta Početna stranica Odluka i Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-4696/2004 od
  3. prosinca
  4. NN 183/2004 (23.12.2004.), Odluka i Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-4696/2004 od
  5. prosinca
  6. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE 3169 Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Jasna Omejec, predsjednik Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Mrkonjić, Emilija Rajić i Vice Vukojević, članovi Vijeća, u postupku pokrenutom ustavnom tužbom B. V. iz C., zastupanog po mr. sc. T. S., odvjetniku iz R., na sjednici održanoj
  7. prosinca
  8. godine, jednoglasno je donio ODLUKU i RJEŠENJE I. Utvrđuje se da su podnositelju rješenjem Županijskog suda u Rijeci, broj: Kio-272/04 od
  9. studenoga
  10. godine, povri­je­đena ustavna prava propisana odredbama članka
  11. stavka
  12. i članka
  13. stavka
  14. Ustava Republike Hrvatske u razdoblju od
  15. studenoga
  16. do
  17. studenoga
  18. godine. II. U preostalom dijelu ustavna tužba se odbacuje. III. Ova odluka i rješenje objavit će se u »Narodnim novinama«. Obrazloženje odluke
  19. Podnositelj, sudac Općinskog suda u Crikvenici, ustavnom tužbom osporava rješenje Županijskog suda u Rijeci, broj: Kio-272/04 od
  20. studenoga
  21. godine, kojim je odbijena žalba podnositelja ustavne tužbe i potvrđeno rješenje istražnog suca Županijskog suda u Rijeci, broj: Kio-272/04 od
  22. studenoga
  23. godine, u odnosu na pritvorsku osnovu iz članka
  24. stav­ka
  25. točke
  26. Zakona o kaznenom postupku (»Narodne novine«, broj 110/97., 27/98., 58/99., 112/99., 58/02., 143/
  27. – ispravak i 63/
  28. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: ZKP), dok je isto rješenje ukinuto u odnosu na pritvorsku osnovu iz članka
  29. stavka
  30. točke
  31. ZKP-a. Rješenjem istražnog suca određen je pritvor, između ostalih, i podnositelju, nakon što je istražni sudac ocijenio osnovanim prijedlog Županijskog državnog odvjetništva u Rijeci, zbog postojanja osnovane sumnje da je počinio kaznena djela protiv službene dužnosti – zlouporabe položaja i ovlasti iz članka
  32. stavaka 1.,
  33. i
  34. Kaznenog zakona (»Narodne novine«, broj 110/97., 27/
  35. – ispravak, 50/
  36. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj: U-I-241/2000 od
  37. svibnja
  38. godine, 129/00., 51/01., 111/
  39. i 190/
  40. – odluka Ustavnog suda, broj: U-I-2566/2003, U-I-2892/2003 od
  41. studenoga
  42. godine), i pokrenuo istragu, te ujedno ocijenio osnovanim i prijedlog tog Odvjetništva za određivanjem pritvora na temelju odredbe članka
  43. stavaka
  44. i
  45. ZKP-a. Odlučujući o žalbi podnositelja protiv navedenog rješenja, Županijski sud u Rijeci je po službenoj dužnosti ukinuo navedeno rješenje u odnosu na pritvorsku osnovu iz članka
  46. stavka
  47. točke
  48. ZKP-a, a potvrdio određivanje pritvora na temelju odred­be članka
  49. stavka
  50. točke
  51. ZKP-a. Županijski sud u Rijeci ocjenjuje da u odnosu na pritvorsku osnovu iz članka
  52. stavka
  53. točke
  54. ZKP-a pritvorski razlozi nisu konkretizirani, te nije razvidno na koje bi svjedoke podnositelj mogao utjecati. U odnosu na pritvorsku osnovu iz članka
  55. stavka
  56. točke
  57. ZKP-a, potvrđeno je prvostupanjsko rješenje, kojim je navedeno da se iz okolnosti uz koje su kaznena djela počinjena može zaključiti da se radi o osobito teškim okolnostima djela, jer je izvršenjem kaznenih djela došlo na strani oštećenika do teških posljedica, budući da su oduzete nekretnine velike vrijednosti.
  58. U ustavnoj tužbi podnositelj ističe povredu ustavnih odredaba članaka 3., 5.,
  59. i
  60. stavka 3., te osobito povredu ustav­ne odredbe članka
  61. stavka
  62. Ustava Republike Hrvatske. Posebice navodi da radi na dužnosti suca Općinskog suda u Crikvenici, te da Državno sudbeno vijeće nije prije određivanja pritvora dalo odobrenje, već je odobrenje dano nakon donošenja rješenja o određivanju pritvora. Smatra da naknadno odobrenje dano od strane predsjednika Državnog sudbenog vijeća dana
  63. studenoga
  64. godine nije moglo sanirati grubo kršenje navedene ustavne odredbe. Podnositelj osporava i supstancijalne razloge za donošenje rješenja o određivanju pritvora, pri tome navodeći detaljno u kojim je predmetima sudio, pri tome tvrdeći da nije nastala takva šteta koja bi zasluživala određivanje pritvora, pa ni provođenje kaznenog postupka protiv njega. Smatra da se u konkretnim slučajevima nitko nije žalio na presude, te da se suci i suci porotnici koji su sudjelovali u suđenju ne mogu pozvati na odgovornost za izraženo mišljenje i glasovanje pri donošenju odluke. Slijedom navedenog, predlaže Ustavnom sudu usvajanje ustavne tužbe te donošenje odluke kojom ukida osporena rješenja i određuje njegovo puštanje na slobodu. Podnositelju je povrijeđeno ustavno pravo propisano člankom
  65. stavkom
  66. Ustava u razdoblju od
  67. do
  68. studenoga
  69. godine u kome je bio nezakonito pritvoren.
  70. Člankom
  71. stavkom
  72. Ustava propisano je: »Sudac ne može u postupku pokrenutom zbog kaznenog djela učinjenog u obavljanju sudačke dužnosti biti pritvoren bez odobrenja Državnog sudbenog vijeća.«. Uvidom u dostavljenu dokumentaciju, te u obrazloženje pobijanih odluka, Ustavni sud je utvrdio da se u konkretnom slučaju radi o kaznenom postupku protiv podnositelja zbog kaznenog djela učinjenog u obavljanju sudačke dužnosti. U svezi s postupanjem Državnog sudbenog vijeća (u dalj­njem tekstu: DSV) u takvom slučaju, člankom
  73. Zakona o sudovima (»Narodne novine«, broj 3/94., 75/95., 100/96., 115/
  74. – odluka Ustavnog suda, 131/97., 129/00., 67/
  75. – odluka Ustavnog suda, 5/
  76. – odluka Ustavnog suda, 101/03., 117/
  77. i 17/04.), propisano je: »(...) Suci imaju imunitet sukladno ovom Zakonu. Sudac ne smije biti pritvoren niti se protiv njega smije pokrenuti kazneni postupak bez odobrenja Državnog sudbenog vijeća. Sudac smije biti pritvoren bez odobrenja Državnog sudbenog vijeća samo ako je zatečen u činjenju kaznenog djela za koje je propisana kazna zatvora u trajanju duljem od pet godina. O tome se izvješćuje predsjednika Državnog sudbenog vijeća. Kada Državno sudbeno vijeće nije na okupu, odobrenje za lišenje slobode suca ili za nastavljanje kaznenog postupka protiv njega daje i o njegovom pravu na imunitet odlučuje disciplinski sud Državnog sudbenog vijeća, s time što tu odluku mora potvrditi Državno sudbeno vijeće u roku od 15 dana. Suci su ovlašteni uskratiti svjedočenje o sadržaju sudskog vijećanja i o svim okolnostima koje su dužni čuvati kao službenu tajnu.«. U ovom predmetu rješenje o određivanju pritvora doneseno je
  78. studenoga
  79. godine, s time da je DSV svojim aktom, broj: K-42/04 od
  80. studenoga
  81. godine, odobrilo pokretanje kaznenog postupka protiv podnositelja. Nakon donošenja rješenja, predsjednik Državnog sudbenog vijeća je Odlukom, broj: K-42/04 od
  82. studenoga
  83. godine, odobrio određivanje pritvora protiv podnositelja, na način da je u izreci odluke navedeno: »Odobrava se određivanje pritvora protiv B. V., rođenog (...), suca Općinskog suda u Crikvenici, zbog kaznenih djela iz čl.
  84. st. 1.,
  85. i
  86. KZ, pobliže opisanih pod točkom 1., 2.,
  87. i
  88. prijedloga istražnog zahtjeva Županijskog državnog odvjetništva u Rijeci od
  89. listopada
  90. godine broj K-DO-110/04-VII.« Navedenu Odluku uzeo je u obzir i Županijski sud u Rijeci, te je u obrazloženju pobijanog drugostupanjskog rješenja naveo: »U pravu je žalitelj kada u žalbi ističe da je pritvor protiv njega određen iako u spisu nije bilo odobrenja Državnog sudbenog vijeća da se protiv njega kao suca može odrediti pritvor bez kojeg se, u smislu odredbe članka
  91. stavka
  92. Ustava RH, pritvor protiv I-okr. B. V. ne bi mogao odrediti. Međutim, spisu prileži odluka predsjednika DSV-a poslovnog broja K-42/04 od
  93. studenoga
  94. godine kojom je odobreno određivanje pritvora protiv B. V. Stoga se žalba B. V. ukazuje neosnovanom pa je (...) odlučeno kao u izreci.«. U odnosu na povredu navedene ustavne odredbe, Ustavni sud utvrđuje da je do povrede odredbe članka
  95. stavka
  96. Ustava, kojom je propisano da se nikomu ne smije oduzeti ili ograničiti sloboda, osim kada je to određeno zakonom, o čemu odlučuje sud, u svezi s odredbom članka
  97. stavka
  98. Ustava, došlo u razdoblju od
  99. studenoga
  100. godine do
  101. studenoga
  102. godine, te da za to razdoblje zbog nezakonitog pritvaranja podnositelj ima pravo na naknadu štete i javnu ispriku, sukladno odredbi članka
  103. stavka
  104. Ustava, koja propisuje: »Svatko tko je bio nezakonito lišen slobode ili osuđen ima, u skladu sa zakonom, pravo na odštetu i javnu ispriku.«. Nakon što je odobrenje dano, prestale su povrede navedene ustavne odredbe, te je nakon
  105. studenoga
  106. godine pobijano rješenje zasnovano na Ustavu i zakonu.
  107. Člankom
  108. stavkom
  109. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 49/
  110. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon) propisano je da u slučaju da osporavani akt kojim je povrijeđeno ustavno pravo podnositelja više ne proizvodi pravne učinke, Ustavni sud u odluci utvrđuje njegovu neustavnost, navodeći u izreci ustavno pravo koje je podnositelju tim aktom povrijeđeno. U konkretnom slučaju rješenje o određivanju pritvora u odnosu na podnositelja prestalo je proizvoditi pravne učinke nakon isteka mjesec dana od pritvaranja, odnosno dana
  111. prosinca
  112. godine. Stoga je u izreci ove Odluke pod točkom II. utvrđena povreda ustavnih prava propisanih člankom
  113. stavkom
  114. i člankom
  115. stavkom
  116. Ustava, za razdoblje u kojemu osporeno rješenje nije bilo zasnovano na Ustavu i zakonu, te su ujedno utvrđena prava podnositelja koja proizlaze iz odredbe članka
  117. stavka
  118. Ustava.
  119. Na temelju istaknutih povreda odredbi članaka 3.,
  120. i
  121. stavaka
  122. i
  123. Ustava, ne može se pokrenuti postupak na temelju ustavne tužbe sukladno odredbi članka
  124. Ustavnog zakona.
  125. Slijedom navedenog, a na temelju članaka
  126. i
  127. stavka
  128. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točki I. izreke. Obrazloženje rješenja Prestale su postojati pretpostavke za odlučivanje o biti stvari u preostalom dijelu razdoblja u kojemu je na temelju osporenog rješenja podnositelj bio pritvoren.
  129. Člankom
  130. Ustavnog zakona propisano je da će Ustavni sud odbaciti ustavnu tužbu u slučaju kada ne postoje pretpostavke za odlučivanje o biti stvari.
  131. Odlukom, broj: U-III-1162/97 od
  132. prosinca
  133. godine (»Narodne novine«, broj 156/98.), Ustavni sud prihvatio je nadležnost odlučivati o rješenjima kojima se određuje pritvor okrivljeniku u kaznenom postupku. Postupovne pretpostavke za odlučivanje o biti stvari u pritvorskim predmetima jesu da je okriv­ljenik u pritvoru i da je u trenutku odlučivanja ovog Suda na snazi ustavnom tužbom osporeno rješenje kojim je pritvor određen. Iz osporenog rješenja Županijskog suda u Rijeci razvidno je da je istim odbijena žalba podnositelja u odnosu na rješenje istražnog suca Županijskog suda u Rijeci kojim je pritvor određen u trajanju od mjesec dana od dana lišenja slobode. Kako je podnositelj lišen slobode
  134. studenoga
  135. godine, to je pritvor po tom rješenju trajao do
  136. prosinca
  137. godine. Slijedom iznesenog, polazeći od navedenog datuma do koje­ga je podnositelj po prvostupanjskom rješenju bio u pritvoru, Ustavni sud utvrđuje da u trenutku odlučivanja o ustavnoj tužbi podnositelja osporeno rješenje o određivanju pritvora više nije na snazi, niti je na snazi rješenje Županijskog suda u Rijeci kojim je odbijena žalba podnositelja protiv tog rješenja.
  138. Budući da su u postupku pokrenutom ustavnom tužbom podnositelja prestale postojati pretpostavke za odlučivanje o biti stvari, na temelju odredbe članka
  139. Ustavnog zakona, riješeno je kao u izreci pod točkom II.
  140. Odluka o objavi temelji se na odredbama članka
  141. Ustavnog zakona. Broj: U-III-4696/2004 Zagreb,
  142. prosinca
  143. Predsjednik Vijeća dr. sc. Jasna Omejec, v. r. Odluka, NN 183/2004-3169 Više Dio NN: Službeni Vrsta dokumenta: Odluka Izdanje: NN 183/2004 Broj dokumenta u izdanju: 3169 Donositelj:USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Datum tiskanog izdanja: 23.12.
  144. ELI: /eli/sluzbeni/2004/183/3169 Opći uvjeti korištenjaZaštita privatnostiPristup podatcimaELI©
  145. g. Narodne novine d.d. , izrada Novena d.o.o. Opći uvjeti korištenja Odgovornost za objavljene sadržaje Narodne novine d.d. će poduzeti razumne i odgovarajuće napore kako bi informacije na ovim internetskim stranicama bile potpune i točne, ali ne odgovara u slučaju njihove netočnosti ili nepotpunosti. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za štetu ili povredu koja može biti rezultat korištenja ili nemogućnosti korištenja bilo kojeg dijela ove web-lokacije ili nečeg što je na njoj objavljeno. Ove internetske stranice sadrže i informacije trećih osoba i poveznice na druge internetske sadržaje. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje na vanjskim izvorima podataka do kojih mogu voditi poveznice s naših internetskih stranica, niti odgovara, niti upućuje na način i uvjete korištenja tih sadržaja. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje koje na ove internetske stranice stave treće osobe. Zaštita autorskog prava Svi sadržaji objavljeni na ovim internetskim stranicama zaštićeni su autorskim pravom i mogu se koristiti samo pod uvjetima propisanim Zakonom. Promjene Narodne novine d.d. zadržavaju pravo izmjene, dopune ili uklanjanja bilo kojeg dijela ovih internetskih stranica u bilo kojem trenutku. Promjene stupaju na snagu objavljivanjem na ovim internetskim stranicama ili kada su korisnici o njima obaviješteni. Zaštita privatnosti Narodne novine d.d se obvezuju poštivati anonimnost i privatnost korisnika ovih internetskih stranica. O posjetiteljima se neće prikupljati nikakvi osobni podaci osim u slučajevima ako ih posjetitelj dobrovoljno dostavi Narodnim novinama d.d. U slučajevima kad je poznat indentitet posjetitelja/pošiljatelja, njegovi će se podaci koristiti samo u svrhu zbog koje ih je pošiljatelj poslao. Narodne novine d.d. takve podatke mogu koristiti i za što bolji uvid i razumijevanja pojedinačnih potreba i zahtjeva korisnika kao i razvijanja mogućnosti što kvalitetnijega pružanja svojih usluga korisnicima. Narodne novine d.d. se obvezuju da navedene podatke neće učiniti dostupnim bilo kojoj trećoj osobi odnosno strani bez izričitoga pristanka korisnika. Narodne novine d.d. upozoravaju posjetitelje/korisnike na ograničenja suvremenih informacijsko-komunikacijskih tehnologija u odnosu na sigurnost i zaštitu privatnosti osobnih podataka.

🔗 Na službeni izvor

AI objašnjenje na temelju službenog teksta zakona. Okvirno, ne zamjenjuje pravni savjet.