← Hrvatska

Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-IIIA-2215/2003 od 20. prosinca 2004.

Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-IIIA-2215/2003 od

  1. prosinca
  2. Upute za korištenje Elektronička pošta Početna stranica Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-IIIA-2215/2003 od
  3. prosinca
  4. NN 6/2005 (12.1.2005.), Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-IIIA-2215/2003 od
  5. prosinca
  6. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE 111 Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću za odlu­či­va­nje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Jasna Omejec, pred­sjednik Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Mrko­njić, Emilija Rajić i Vice Vukojević, članovi Vijeća, odlu­čujući o ustavnoj tužbi D. Lj. iz D., koju zastupa J. F., odvjetnik u S., na sjednici održanoj
  7. prosinca
  8. godine, jednoglasno je donio ODLUKU I. Ustavna tužba se usvaja. II. Općinski sud u Splitu dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod brojem: IV-P-375/01 (ranije IV-P-216/95), u najkraćemu mogućem roku, ali ne duljem od jedne

(1)godine, računajući od prvoga idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«. III. Na temelju članka
  1. stavka
  2. Ustavnog zakona o Ustav­nom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 49/
  3. – pročišćeni tekst), podnositeljici ustavne tužbe, D. Lj. iz D., A. H. 13, određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka
  4. stavka
  5. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/
  6. – pročišćeni tekst) u iznosu od 9.750,00 kuna. IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna, u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositelja za njezinu isplatu. V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«. Obrazloženje
  7. Podnositeljica je dana
  8. lipnja
  9. godine, na temelju ovlaštenja sadržanog u odredbi članka
  10. stavka
  11. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 49/
  12. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), podnijela ustavnu tužbu. U ustavnoj tužbi podnositeljica ističe da Općinski sud u Splitu nije u razumnom roku odlučio o njezinim pravima i obvezama i to u parničnom predmetu koji se vodi pod poslovnim brojem: P-375/01, a radi isplate plaće za razdoblje od
  13. rujna
  14. godine pa nadalje. Smatra da je nedonošenjem odluke u razumnom roku, u konkretnom slučaju povrijeđeno ustavno pravo sadržano u članku
  15. stavku
  16. Ustava Republike Hrvatske. U ustavnoj tužbi podnositeljica zahtijeva da Ustavni sud odredi Općinskom sudu u Splitu rok ne dulji od šest mjeseci, koji se računa od prvog idućeg dana od dana objave odluke ovog Suda u »Narodnim novinama«, za donošenje meritorne odluke u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod poslovnim brojem: P-375/
  17. Ujedno od Suda zahtijeva i dosuđivanje primjerene naknade u iznosu od 15.000,00 kuna zbog povrede naznačenog ustavnog prava, a koje je Općinski sud u Splitu prouzročio kada o njezinim pravima i obvezama nije odlučio u razumnom roku. Ovosudnim dopisom od
  18. rujna
  19. godine ustavna tužba podnositeljice dostavljena je na očitovanje predsjedniku Općin­skog suda u Splitu. Traženo očitovanje zaprimljeno je u Sudu dana
  20. rujna
  21. godine. ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK
  22. Ustavni sud je u postupku pokrenutom ustavnom tužbom, primjenom članka
  23. Ustavnog zakona, utvrdio sljedeće činjenice koje su pravno relevantne za odlučivanje o povredama ustavnih prava podnositeljice: – dana
  24. veljače
  25. godine, podnositeljica je pred Op­ćin­skim sudom u Splitu podnijela tužbu, zajedno s još 52 bivša zaposlenika »J.« – glavne filijale S. Predmet se vodio pod poslov­nim brojem: P-216/95; – predmet je bio dodijeljen sucu S. Š., koji je u među­vre­menu imenovan za suca Trgovačkog suda u Splitu; – predmet je preuzela sutkinja M. L., da bi naposljetku bio dodijeljen sutkinji F. B., koja je imenovana za suca Općinskog suda u Splitu
  26. godine; – tužitelji su rješenjem suda od
  27. studenoga
  28. godine pozvani na uređenje tužbe; – prvo ročište bilo je održano
  29. ožujka
  30. godine; – na ročištu od
  31. rujna
  32. godine, predmet bivših zaposlenika »J.« – glavne filijale S. je razdvojen, pa se sada parnični postupak podnositeljice vodi pod poslovnim brojem: P-375/01; – radi ekonomičnosti postupka, kako bi se utvrdila pravna osnova i ishodio načelni stav višeg suda, postupak je nastavljen samo po tužbama dvoje drugih tužitelja, dok u predmetnoj parnici sud nije postupao; – postupak je nastavljen ročištem održanim
  33. ožujka
  34. godine, te se, prema informaciji Parničnog kancela Općinskog suda u Splitu, spis predmeta nalazi u referadi sutkinje F. B. OČITOVANJE OPĆINSKOG SUDA U SPLITU
  35. Na temelju članka
  36. stavka
  37. Ustavnog zakona, Ustavni sud zatražio je od predsjednika Općinskog suda u Splitu oči­tovanje o navodima ustavne tužbe u roku od 15 dana od dana primitka zahtjeva. U zaprimljenom očitovanju navodi se: – da se u konkretnom slučaju radi o složenoj sudskoj stvari u kojoj postoji dvojba oko pasivne legitimacije i pravnog sljedništva; – da postoje indicije kako je nad »J.« u drugoj državi otvoren stečajni postupak, te da se uslijed navedenoga otvara pitanje nad­ležnosti Općinskog suda u Splitu; – da je u jednom »pilot« predmetu u kojemu je donesena prvostupanjska presuda i koji je po žalbi došao na Županijski sud u Splitu, drugostupanjski sud donio rješenje kojim se prvostupanjska presuda ukida; – da je u drugom »pilot« predmetu postupak po žalbi pred Županijskim sudom u Splitu još uvijek u tijeku; – da do
  38. godine, između Republike Hrvatske i tadašnje Savezne Republike Jugoslavije nisu bili pravno uređeni odnosi glede pružanja pravne pomoći u građanskim stvarima. PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK
  39. U konkretnom slučaju Ustavni sud neposredno mjerodavnom odredbom za ocjenu postojanja povrede ustavnih prava podnositelja u materijalnopravnom smislu utvrđuje odredbu članka
  40. stavka
  41. Ustava Republike Hrvatske. Navedenom odredbom propisano je sljedeće: »Svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud (...) u razumnom roku odluči o njegovim pravima i obvezama (...).«. Odredbom članka
  42. stavka
  43. Ustavnog zakona propisano je sljedeće: »
(1)Ustavni sud će pokrenuti postupak po ustavnoj tužbi i prije no što je iscrpljen pravni put, u slučaju kad o pravima i obvezama stranke (...) nije u razumnom roku odlučio sud (...).
(2)U odluci kojom usvaja ustavnu tužbu zbog nedonošenja akta u razumnom roku iz stavka 1. ovoga članka, Ustavni sud će nadležnom sudu odrediti rok za donošenje akta kojim će taj sud meritorno odlučiti o pravima i obvezama (...) podnositelja. Rok za donošenje akta počinje teći idućeg dana od dana objave odluke Ustavnog suda u »Narodnim novinama«.
(3)U odluci iz stavka
  1. ovoga članka Ustavni sud će odrediti primjerenu naknadu koja pripada podnositelju zbog povrede njegova ustavnog prava koju je sud učinio kada o pravima i obvezama podnositelja (...) nije odlučio u razumnom roku. Naknada se isplaćuje iz državnoga proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva stranke za njezinu isplatu.«. Ustavna tužba je osnovana.
  2. Povredu ustavnog prava na donošenje sudske odluke u razumnom roku Ustavni sud razmatra s obzirom na osobite okolnosti svakog pojedinog slučaja. Razmatranjem razloga ustavne tužbe podnositeljice i dostav­ljenog očitovanja Općinskog suda u Splitu, Ustavni sud utvrdio je da su se u ovom slučaju ostvarile pretpostavke za njegovo postupanje u smislu odredbe članka
  3. Ustavnog zakona. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima: 5.
  4. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA Parnični postupak radi isplate plaće, pokrenut je
  5. veljače
  6. godine, tužbom Općinskom sudu u Splitu. Budući da je ustavna tužba podnesena dana
  7. lipnja
  8. godine, a do tog dana prvostupanjska presuda nije donesena, Ustavni sud utvrđuje da je do dana podnošenja ustavne tužbe parnični postupak pred Općinskim sudom u Splitu trajao ukupno osam
(8)godina, tri
(3)mjeseca i dvadeset šest
(26)dana. Ustavni sud napominje, međutim, da je Zakon o potvrđi­vanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i protokola broj 1, 4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine – Među­narodni ugovori«, broj 18/
  1. i 6/
  2. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Zakon o potvrđivanju Konvencije) stupio na snagu dana
  3. studenoga
  4. godine. Od dana stupanja na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije, odredbe Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda Vijeća Europe (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) čine, temeljem članka
  5. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 56/90.), dio unutarnjeg pravnog poretka Repub­like Hrvatske. Dio unutarnjeg pravnog poretka Republike Hrvat­ske od tog dana čini i odredba članka
  6. stavka
  7. Europske konvencije pod nazivom »Pravo na pošteno suđenje« koja, između ostaloga, propisuje sljedeće: »Radi utvrđivanja svojih prava i obveza građanske naravi (...) svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud (...) u razumnom roku ispita njegov slučaj.«. Sukladno navedenom, konvencijsko pravo na donošenje sud­ske odluke u razumnom roku čini dio unutarnjega pravnog poretka Republike Hrvatske od dana stupanja na snagu Zakona o potvr­đivanju Konvencije (
  8. studenoga
  9. godine). S druge strane, pravo na donošenje sudske odluke u razumnom roku utvrđeno je ustavnim pravom u Republici Hrvatskoj
  10. studenoga
  11. godine, izmjenama članka
  12. stavka
  13. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 113/00.). Iz navedenih razloga ispitivanje razumnosti trajanja sudskih postupaka prije
  14. studenoga
  15. godine u pravilu ne bi moglo biti predmetom ustavnosud­skih postupaka temeljenih na članku
  16. Ustavnog zakona, jer u dotadašnjem pravnom poretku Republike Hrvatske takvo pravo nije postojalo ni kao konvencijsko ni kao ustavno. Ustavni sud je u konkretnom slučaju ocijenio da se pravno relevantnim razdobljem s aspekta povrede prava na razumnu du­ljinu trajanja sudskog postupka smatra razdoblje od
  17. studenoga
  18. godine (to jest, od dana stupanja na snagu Zakona o potvr­đivanju Konvencije) do
  19. lipnja
  20. godine (to jest, do dana podnošenja ustavne tužbe podnositeljice), što ukupno iznosi pet
(5)godina, sedam
(7)mjeseci i sedam
(7)dana. 5.
  1. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA Ustavni sud utvrđuje da je u razmatranom razdoblju Općin­ski sud u Splitu imao dva razdoblja potpune neaktivnosti suda i to od
  2. studenoga
  3. godine, pa do
  4. studenoga
  5. godine i od
  6. rujna
  7. godine, pa do
  8. ožujka
  9. godine, a što ukupno iznosi četiri
(4)godine, šest
(6)mjeseci i četiri
(4)dana. 5.
  1. PONAŠANJE PODNOSITELJICE USTAVNE TUŽBE Prema ocjeni ovog suda podnositeljica ustavne tužbe, kao stranka u parničnom postupku, svojim ponašanjem nije pridonijela duljini cjelokupnog sudskog postupka. 5.
  2. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA U konkretnom postupku radi se o složenoj parničnoj stvari, ali Ustavni sud ocjenjuje da unatoč tomu sudski postupak traje nerazumno dugo, pri čemu je osobito važna činjenica potpune neaktivnosti nadležnog suda u razdoblju dužem od četiri godine.
  3. Ustavni sud ocjenjuje da je nerazumno dugim nepostupanjem Općinskog suda u Splitu povrijeđeno ustavno pravo podnositeljice da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o njezinim pravima ili obvezama, koje je zajamčeno člankom
  4. stavkom
  5. Ustava Republike Hrvatske. Imajući u vidu sve navedene činjenice i okolnosti, te posebno vrijeme potpune neaktivnosti suda u konkretnom sudskom predmetu, u smislu odredbe članka
  6. stavka
  7. Ustavnog zakona, donesena je odluka kao pod točkama I. i II. izreke.
  8. Visinu naknade zbog povrede ustavnog prava na dono­še­nje sudske odluke u razumnom roku Ustavni sud u pravilu određuje za razmatrano, pravno relevantno razdoblje, uz iznimnu mogućnost uvažavanja nerazumno dugog razdoblja potpune neaktivnosti suda i prije
  9. studenoga
  10. godine, što ovisi o osobitim okolnostima svakoga pojedinog slučaja. Određivanje primjerene naknade nije ovisno o imovinskom interesu stranaka, već je to satisfakcija strankama koja se dosuđuje zbog dužine postupka i neefikasnosti pravosudnog sustava Republike Hrvatske. Pri utvrđivanju visine naknade, na temelju članka
  11. stavka
  12. Ustavnog zakona, Ustavni sud uzima u obzir sve okolnosti slučaja, uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj. Budući da je Ustavni sud ovlašten, na temelju članka
  13. stavka
  14. Ustavnog zakona, u svakom pojedinom slučaju odrediti i rok za donošenje sudske odluke, na visinu naknade u konkretnom slučaju utjecala je i činjenica da je Općinskom sudu u Splitu, točkom II. izreke ove odluke, određen primjeren rok u kojem je taj sud dužan donijeti odluku u predmetu broj: IV-P-375/01, čime se na djelotvoran način ostvaruje i svrha samoga sudskog postupka. Iznos pravične naknade, kojeg je podnositeljica zahtijevala u ustavnoj tužbi, u dijelu koji prelazi utvrđenu svotu u točki III. izreke ove odluke, Sud je ocijenio neprimjerenim. Slijedom svega iznijetoga, sukladno odredbi članka
  15. stav­ka
  16. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.
  17. Odluka o objavi (točka V. izreke) utemeljena je na odredbi članka
  18. stavka
  19. Ustavnog zakona. Broj: U-IIIA-2115/2003 Zagreb,
  20. prosinca
  21. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Predsjednik Vijeća dr. sc. Jasna Omejec, v. r. Odluka, NN 6/2005-111 Više Dio NN: Službeni Vrsta dokumenta: Odluka Izdanje: NN 6/2005 Broj dokumenta u izdanju: 111 Donositelj:USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Datum tiskanog izdanja: 12.1.
  22. ELI: /eli/sluzbeni/2005/6/111 Opći uvjeti korištenjaZaštita privatnostiPristup podatcimaELI©
  23. g. Narodne novine d.d. , izrada Novena d.o.o. Opći uvjeti korištenja Odgovornost za objavljene sadržaje Narodne novine d.d. će poduzeti razumne i odgovarajuće napore kako bi informacije na ovim internetskim stranicama bile potpune i točne, ali ne odgovara u slučaju njihove netočnosti ili nepotpunosti. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za štetu ili povredu koja može biti rezultat korištenja ili nemogućnosti korištenja bilo kojeg dijela ove web-lokacije ili nečeg što je na njoj objavljeno. Ove internetske stranice sadrže i informacije trećih osoba i poveznice na druge internetske sadržaje. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje na vanjskim izvorima podataka do kojih mogu voditi poveznice s naših internetskih stranica, niti odgovara, niti upućuje na način i uvjete korištenja tih sadržaja. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje koje na ove internetske stranice stave treće osobe. Zaštita autorskog prava Svi sadržaji objavljeni na ovim internetskim stranicama zaštićeni su autorskim pravom i mogu se koristiti samo pod uvjetima propisanim Zakonom. Promjene Narodne novine d.d. zadržavaju pravo izmjene, dopune ili uklanjanja bilo kojeg dijela ovih internetskih stranica u bilo kojem trenutku. Promjene stupaju na snagu objavljivanjem na ovim internetskim stranicama ili kada su korisnici o njima obaviješteni. Zaštita privatnosti Narodne novine d.d se obvezuju poštivati anonimnost i privatnost korisnika ovih internetskih stranica. O posjetiteljima se neće prikupljati nikakvi osobni podaci osim u slučajevima ako ih posjetitelj dobrovoljno dostavi Narodnim novinama d.d. U slučajevima kad je poznat indentitet posjetitelja/pošiljatelja, njegovi će se podaci koristiti samo u svrhu zbog koje ih je pošiljatelj poslao. Narodne novine d.d. takve podatke mogu koristiti i za što bolji uvid i razumijevanja pojedinačnih potreba i zahtjeva korisnika kao i razvijanja mogućnosti što kvalitetnijega pružanja svojih usluga korisnicima. Narodne novine d.d. se obvezuju da navedene podatke neće učiniti dostupnim bilo kojoj trećoj osobi odnosno strani bez izričitoga pristanka korisnika. Narodne novine d.d. upozoravaju posjetitelje/korisnike na ograničenja suvremenih informacijsko-komunikacijskih tehnologija u odnosu na sigurnost i zaštitu privatnosti osobnih podataka.

🔗 Na službeni izvor

AI objašnjenje na temelju službenog teksta zakona. Okvirno, ne zamjenjuje pravni savjet.