← Hrvatska

Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-3736/2003 od 20. prosinca 2004.

Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-3736/2003 od

  1. prosinca
  2. Upute za korištenje Elektronička pošta Početna stranica Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-3736/2003 od
  3. prosinca
  4. NN 6/2005 (12.1.2005.), Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-3736/2003 od
  5. prosinca
  6. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE 112 Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću za odlu­či­vanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Jasna Omejec, pred­sjednik Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Mrkonjić, Emilija Rajić i Vice Vukojević, članovi Vijeća, u postupku pokrenutom ustavnom tužbom A., S. i A. D. iz T., koje zastupa Lj. K.-S., odvjetnica u V., na sjednici održanoj
  7. prosinca
  8. godine, jednoglasno je donio ODLUKU I. Ustavna tužba se usvaja, te se ukidaju: – presuda Županijskog suda u Virovitici, broj: Gž-849/03-2 od
  9. listopada
  10. godine i – presuda Općinskog suda u Virovitici, broj: P-310/03-4 od
  11. lipnja
  12. godine. II. Predmet se vraća Općinskom sudu u Virovitici na ponovni postupak. III. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«. Obrazloženje
  13. Ustavna tužba podnesena je dana
  14. studenoga
  15. godine protiv presude Županijskog suda u Virovitici, broj: Gž-849/03-2 od
  16. listopada
  17. godine. Tom je presudom odbijena žalba podnositelja i potvrđena presuda Općinskog suda u Virovitici, broj: P-310/03-4 od
  18. lipnja
  19. godine.
  20. U spornoj pravnoj situaciji,
  21. siječnja
  22. godine, podnositelj A. D. sklopio je sa Z. š.-k. z. V. ugovor o kreditu broj 57, na iznos od 74.000,00 kuna s godišnjim kamatama u visini od 84%, te u slučaju ne vraćanja kredita u ugovorenom roku, zateznu kamatu po stopi od 360% godišnje. U navedenom ugovoru kao solidarni jamci bili su navedeni i podnositelji S. D., A. D., te I. Č. i I. B. S obzirom na činjenicu da glavni dužnik nije mogao ispunjavati preuzete obveze po ugovoru o kreditu, vjerovnik je u parničnom postupku koji se vodio pred Općinskim sudom u Virovitici, pod brojem: P-599/96 ishodio pravomoćnu i ovršnu presudu. Na temelju ovršne isprave ovrhovoditelj (Z. š.-k. z. iz V.) pokrenuo je ovršni postupak pred Općinskim sudom u Virovitici koji se vodi pod brojem: I-271/
  23. Podnositelj A. D. je pokrenuo pred Općinskim sudom u Virovitici parnični postupak, broj: P-574/01, radi utvrđivanja ništa­vosti odredbi tako zaključenog ugovora o kreditu, a koje se odnose na visinu ugovorenih zateznih kamata. Odlukom prvostupanjskog suda utvrđeno je da su te odredbe spornog ugovora u cijelosti ništave uz utvrđenje da se na njega treba primjenjivati kamata po stopi koju banke ugovaraju za slične poslove u iznosu 24% godišnje.
  24. S obzirom na izreku deklaratorne presude u predmetu, broj: P-547/01 podnositelji su u ovršnom predmetu, broj: I-271/97 podnijeli žalbu iz razloga navedenih u članku
  25. stavku
  26. točki
  27. Ovršnog zakona (»Narodne novine«, broj 57/96., 29/99., 42/
  28. – odluka Ustavnog suda, 173/03., u daljnjem tekstu: OZ). U tijeku ovršnog postupka podnositelji su upućeni u parnicu, te su presudom Općinskog suda u Virovitici, broj: P-310/03 od
  29. lipnja
  30. godine, odbijeni s tužbenim zahtjevom koji je glasio: »Proglašava se da ovrha u ovršnom predmetu Općinskog suda u Virovitici broj: I-271/97, pokrenuta po ovršnom prijedlogu tužene Z. š. k. z. V., M. 19, protiv tužitelja A. D., tužitelja S. D. i tužiteljice A. D., svi iz T. 200, nije dopuštena, a što je tužena dužna priznati, te tužiteljima nadoknaditi trošak ovog postupka.«.
  31. U ustavnoj tužbi podnositelji u bitnome iznose osporava­juće razloge iznesene u žalbenom postupku. Ističu da su ospo­rava­nom presudom, uslijed pogrešno i nepotpuno utvrđenog či­nje­ničnog stanja te pogrešne primjene postupovnog i materijalnog prava, povrijeđena njihova ustavna prava zajamčena člankom
  32. stavkom
  33. Ustava Republike Hrvatske. Ističe i povredu odredaba članaka
  34. stavka
  35. i
  36. stavka
  37. Ustava. Podnositelji ističu da su osporene presude donesene uz nepravilnu primjenu odredbi članka
  38. stavaka
  39. i
  40. OZ-a, jer smatraju da je sudska odluka na temelju koje je ovrha pokrenuta naknadnom sudskom odlukom djelomično izmijenjena, budući da je utvrđeno između istih stranaka da je ugovor o kreditu u odnosu na odredbe o ugovornim i zateznim kamatama djelomično ništav, odnosno da nisu ništave kamate od 24% godišnje na pozajmljenu glavnicu od 74.000,00 kuna. Ističe da je druga sudska odluka (broj: P-547/01) donesena
  41. rujna
  42. godine, odnosno u vrijeme kada se više nije mogla zaustaviti ovrha koja je pokrenuta na temelju ovršne isprave (odnosno presude Općinskog suda u Virovitici, broj: P-599/96 od
  43. prosinca
  44. godine). I nadalje smatraju da bi provođenjem ovrhe uz utvrđene kamate od 84% godišnje, koje su utvrđene zabranjenima i nezakonitima, bila grubo povrijeđena ustavna prava koja su naprijed navedena. Ističu da kada bi se ovrha nastavila po prvotnoj presudi oni bi ostali bez svoje imovine te doslovno ostali na ulici, što je prema njihovim navodima već zadesilo brojne obitelji na pod­ruč­ju sjedišta Općinskog suda u Virovitici. Zaključno, smatrajući osporavanu odluku, kao i njoj pretho­deću prvostupanjsku presudu nezakonitima, podnositelji predlažu Ustavnom sudu podnesenu ustavnu tužbu usvojiti i osporene presude ukinuti.
  45. Povodom prijedloga podnositelja ovaj Sud je rješenjem, broj: U-III-3736/2003 od
  46. lipnja
  47. godine, privremeno odgodio ovrhu u ovršnom predmetu Općinskog suda u Virovitici, broj: I-271/97 do donošenja predmetne Odluke. Ustavna tužba je osnovana.
  48. Analizom osporavanih presuda, navoda ustavne tužbe i spisa predmeta, utvrđeno je da je presuđujući u spornoj pravnoj situaciji, prvostupanjski sud utvrdio kao nesporne činjenice postojanje ugovora o kreditu, zatim postojanje pravomoćne i ovršne presude kojom se nalaže, između ostalih i podnositeljima kao solidarnim dužnicima izvršenje dospjele, a neispunjene obveze, te postojanje pravomoćne presude kojom se utvrđuju ništavim odredbe spornog ugovora o kreditu, preko godišnje kamate u visini od 24%, jer je sud utvrdio da su više kamate zelenaške. Glede dopuštenosti ovrhe u konkretnom slučaju prvostupanjski sud je izrazio stajalište prema kojemu ovršna isprava na temelju koje je tražena ovrha nije stavljena izvan snage. Sud ističe da je činjenica utvrđenja ništavosti odredaba spornog ugovora o kreditu valjana pravna osnova za podnošenje zahtjeva za ponavljanje pravomoćno dovršenog parničnog postupka iz kojega je proizašla ovršna isprava, međutim da deklaratorna presuda donesena u konkretnom slučaju ne može mijenjati obvezu utvrđe­nu kondemnatornom ovršnom ispravom. Zaključno, prvostupanjski sud je utvrdio da se sadržaj pravomoćne i ovršne isprave može mijenjati samo u parničnom postupku pod uvjetima utvrđe­nim u Zakonu o parničnom postupku (»Narodne novine«, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/
  49. i 117/03.), a nikako u ovršnom pos­tupku, pogotovo imajući u vidu razloge za žalbu sadržane u odred­bi članka
  50. OZ-a. Protiv prvostupanjske presude podnositelji su izjavili žalbu, koja je osporenom presudom Županijskog suda u Virovitici u cijelosti odbijena kao neosnovana.
  51. Prema odredbama članka
  52. stavka
  53. i stavka
  54. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 49/
  55. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon) svatko može po iscrpljivanju dopuštenog pravnog puta podnijeti Ustavnom sudu ustavnu tužbu ako smatra da mu je pojedinačnim aktom tijela državne vlasti, tijela jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave ili pravne osobe s javnim ovlastima, kojim je odlučeno o njegovim pravima i obvezama ili o sumnji ili optužbi zbog kažnjivog djela, povrijeđeno ljudsko pravo ili temeljna sloboda zajamčena Ustavom, odnosno Ustavom zajamčeno pravo na lokalnu i područnu (regionalnu) samoupravu. Ustavna tužba nije pravno sredstvo u sustavu redovnih ili izvanrednih pravnih lijekova nego poseban institut za ocjenu pojedinačnih akata tijela državne vlasti, tijela jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave i pravnih osoba s javnim ovlastima radi zaštite ljudskih prava i temeljnih sloboda zajamčenih Ustavom. Slijedom navedenog, Ustavni sud, tijekom postupka pružanja ustavnosudske zaštite, na temelju činjeničnog stanja utvrđenog u postupku iz kojega je proizašla osporavana odluka i unutar zahtjeva istaknutog u ustavnoj tužbi, utvrđuje je li u postupku odlučivanja o pravima i obvezama došlo do ustavno nedopuštenog posizanja u ljudska prava i temeljne slobode.
  56. U konkretnom slučaju mjerodavne su odredbe članka
  57. stavka
  58. točke
  59. OZ-a, koje glase: »

(2)Ovršenik može izjaviti žalbu osobito: (...)
  1. Ako je tražbina prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik nije više mogao uspješno istaknuti u postupku iz kojega potječe odluka, odnosno ako je tražbina prestala na temelju činjenice koja je nastala nakon zaključenja sud­ske ili upravne nagodbe ili sastavljanja javnobilježničke isprave, (...)« i odredbe članka
  2. stavka
  3. i članka
  4. Zakona o ob­vez­nim odnosima (»Narodne novine«, broj 53/91., 73/91., 3/94., 7/96., 91/
  5. i 112/99., u daljnjem tekstu: ZOO), koje glase: »Na ništavost sud pazi po službenoj dužnosti i na nju se može pozivati svaka zainteresirana osoba. Pravo na isticanje ništavosti ne gasi se.«.
  6. Na temelju ustavnog jamstva iz članka
  7. stavka
  8. Ustava svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud pravično i u razumnom roku odluči o njegovim pravima i obvezama ili o sumnji ili optužbi zbog kažnjivog djela. Ustavni sud utvrđuje da je u provedenom postupku podnositeljima povrijeđeno pravo na pravično suđenje. Naime, pogrešno je pravno stajalište nadležnih sudova u vezi s primjenom odredbe članka
  9. stavka
  10. točke
  11. OZ-a u svezi s člancima
  12. stav­kom
  13. i
  14. ZOO-a, izneseno u osporenim presudama (točka
  15. obrazloženja). Prema pravnom stajalištu Ustavnog suda, u pravnoj situaciji u kojoj postoji kondemnatorna presuda kojom se nalaže plaćanje obveze i deklaratorna presuda donesena naknadno između istih stranaka kojom se utvrđuje da je dio obveze koja je utvrđena kondemnatornom presudom ništav, a ne postoje uvjeti za ponavljanje postupka u kojemu je donesena kondemnatorna presuda, sudovi neće dozvoliti ovrhu kondemnatorne presude u cijelosti, već samo u dijelu koji nije obuhvaćen ništavošću. Navedeno stajalište temelji se na primjeni odredbe članka
  16. stavka
  17. točke
  18. OZ-a, jer u konkretnom slučaju treba smatrati da je tražbina djelomično prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao uspješno isticati u postupku u kome je nastala kondemnatorna – ovršna presuda. Isto tako, uzevši u obzir odredbu članka
  19. stavka
  20. ZOO-a, prema kojoj se na ništavost pazi po službenoj dužnosti, dužnost je sudova, kada ih ovršenik upozori da je ovršna isprava dijelom ništava, a ta ništavost je utvrđena pravomoćnom sudskom odlukom između istih stranaka koje sudjeluju u ovršnom postup­ku, da utvrde da je ovrha nedopuštena u dijelu koji je obuhvaćen ništavošću, te da dopuste ovrhu u preostalom – valjanom dijelu. Iz navedenoga proizlazi da je postupak radi proglašenja ovr­he nedopuštenom u odnosu na podnositelje bio nepravičan, što je posljedica pogrešnog pravnog stajališta u svezi s primjenom odred­be članka
  21. stavka
  22. točke
  23. OZ-a. Stoga je podnositeljima povrijeđeno ustavno pravo na pravično suđenje zajamčeno odredbom članka
  24. stavka
  25. Ustava.
  26. U ustavnoj tužbi podnositelji ističu i povredu odredaba članaka
  27. stavka
  28. i
  29. stavka
  30. Ustava. Istaknute povrede navedenih ustavnih odredbi ne mogu biti osnova za pružanje ustavnosudske zaštite jer one ne sadrže ljud­s­­ka prava i temeljne slobode u smislu članka
  31. stavka
  32. Ustavnog zakona.
  33. Slijedom svega iznijetog, utvrdivši da je podnositeljima osporavanim presudama povrijeđeno ustavno pravo na pravično suđenje sadržano u članku
  34. stavku
  35. Ustava, odlučeno je kao u izreci. Ova odluka utemeljena je na odredbama članaka
  36. i
  37. Ustavnog zakona, a njena objava se temelji na odredbi članka
  38. Ustavnog zakona. Broj: U-III-3736/2003 Zagreb,
  39. prosinca
  40. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Predsjednik Vijeća dr. sc. Jasna Omejec, v. r. Odluka, NN 6/2005-112 Više Dio NN: Službeni Vrsta dokumenta: Odluka Izdanje: NN 6/2005 Broj dokumenta u izdanju: 112 Donositelj:USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Datum tiskanog izdanja: 12.1.
  41. ELI: /eli/sluzbeni/2005/6/112 Opći uvjeti korištenjaZaštita privatnostiPristup podatcimaELI©
  42. g. Narodne novine d.d. , izrada Novena d.o.o. Opći uvjeti korištenja Odgovornost za objavljene sadržaje Narodne novine d.d. će poduzeti razumne i odgovarajuće napore kako bi informacije na ovim internetskim stranicama bile potpune i točne, ali ne odgovara u slučaju njihove netočnosti ili nepotpunosti. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za štetu ili povredu koja može biti rezultat korištenja ili nemogućnosti korištenja bilo kojeg dijela ove web-lokacije ili nečeg što je na njoj objavljeno. Ove internetske stranice sadrže i informacije trećih osoba i poveznice na druge internetske sadržaje. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje na vanjskim izvorima podataka do kojih mogu voditi poveznice s naših internetskih stranica, niti odgovara, niti upućuje na način i uvjete korištenja tih sadržaja. Narodne novine d.d. ne odgovaraju za sadržaje koje na ove internetske stranice stave treće osobe. Zaštita autorskog prava Svi sadržaji objavljeni na ovim internetskim stranicama zaštićeni su autorskim pravom i mogu se koristiti samo pod uvjetima propisanim Zakonom. Promjene Narodne novine d.d. zadržavaju pravo izmjene, dopune ili uklanjanja bilo kojeg dijela ovih internetskih stranica u bilo kojem trenutku. Promjene stupaju na snagu objavljivanjem na ovim internetskim stranicama ili kada su korisnici o njima obaviješteni. Zaštita privatnosti Narodne novine d.d se obvezuju poštivati anonimnost i privatnost korisnika ovih internetskih stranica. O posjetiteljima se neće prikupljati nikakvi osobni podaci osim u slučajevima ako ih posjetitelj dobrovoljno dostavi Narodnim novinama d.d. U slučajevima kad je poznat indentitet posjetitelja/pošiljatelja, njegovi će se podaci koristiti samo u svrhu zbog koje ih je pošiljatelj poslao. Narodne novine d.d. takve podatke mogu koristiti i za što bolji uvid i razumijevanja pojedinačnih potreba i zahtjeva korisnika kao i razvijanja mogućnosti što kvalitetnijega pružanja svojih usluga korisnicima. Narodne novine d.d. se obvezuju da navedene podatke neće učiniti dostupnim bilo kojoj trećoj osobi odnosno strani bez izričitoga pristanka korisnika. Narodne novine d.d. upozoravaju posjetitelje/korisnike na ograničenja suvremenih informacijsko-komunikacijskih tehnologija u odnosu na sigurnost i zaštitu privatnosti osobnih podataka.

🔗 Na službeni izvor

AI objašnjenje na temelju službenog teksta zakona. Okvirno, ne zamjenjuje pravni savjet.