Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-3787/2003 od 20. prosinca 2004.

Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-3787/2003 od

1. prosinca
2. Upute za korištenje Elektronička pošta Početna stranica Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-3787/2003 od
3. prosinca
4. NN 6/2005 (12.1.2005.), Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-3787/2003 od
5. prosinca
6. USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE 113 Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću za odluči­va­nje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Jasna Omejec, pred­sjednik Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Mrko­njić, Emilija Rajić i Vice Vukojević, članovi Vijeća, u postupku pokrenutom ustavnom tužbom S. B. iz T., kojeg zastupa Lj. K.-S., odvjetnica u V., na sjednici održanoj
7. prosinca
8. godine, jednoglasno je donio ODLUKU I. Ustavna tužba se usvaja, te se ukidaju: – presuda Županijskog suda u Virovitici, broj: Gž-884/03-2 od
9. listopada
10. godine i – presuda Općinskog suda u Virovitici, broj: P-354/03-3 od
11. srpnja
12. godine. II. Predmet se vraća Općinskom sudu u Virovitici na ponov­ni postupak. III. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«. Obrazloženje
13. Ustavna tužba podnesena je dana
14. studenoga
15. godine protiv presude Županijskog suda u Virovitici, broj: Gž-884/03-2 od
16. listopada
17. godine. Tom je presudom odbijena žalba podnositelja i potvrđena presuda Općinskog suda u Virovitici, broj: P-354/03-3 od
18. srpnja
19. godine.
20. U spornoj pravnoj situaciji,
21. svibnja
22. godine, V. P. je sklopio sa Z. š.-k. z. V. ugovor o kreditu na iznos od 3.500,00 kuna s godišnjim kamatama u visini od 84%, te u slučaju nevraćanja kredita u ugovorenom roku, zatezne kamate po stopi od 84% godišnje. U navedenom ugovoru u svojstvu solidarnih jamaca bili su navedeni podnositelj ustavne tužbe, te B. D. i A. P. S obzirom na činjenicu da solidarni dužnik nije ispunjavao preuzete obveze po ugovoru o kreditu, vjerovnik je u parničnom postupku koji se vodio pred Općinskim sudom u Virovitici pod brojem: P-54/97, ishodio pravomoćnu i ovršnu presudu. Na temelju ovršne isprave ovrhovoditelj (Z. š.-k. z. iz V.) pokrenuo je ovršni postupak pred Općinskom sudom u Virovitici, pod brojem: Ovr-348/
23. Glavni dužnik, odnosno V. P. pokrenuo je pred Općinskim su­dom u Virovitici parnični postupak, broj: P-531/02 radi utvrđi­vanja ništavosti odredbi tako zaključenog ugovora o kreditu, a koje se odnose na visinu ugovorenih zateznih kamata. Odlukom prvostupanjskog suda utvrđeno je da su te odredbe spornog ugovora u cijelosti ništave uz utvrđenje da se na njega treba primjenjivati kamata po stopi koju banke ugovaraju za slične poslove u iznosu 18% godišnje.
24. S obzirom na izreku deklaratorne presude u predmetu, broj: P-531/02 podnositelj je u ovršnom predmetu, broj: Ovr-348/02 podnio žalbu iz razloga navedenih u članku
25. stavku
26. točki
27. Ovršnog zakona (»Narodne novine«, broj 57/96., 29/99., 42/
28. – odluka Ustavnog suda i 173/03., u daljnjem tekstu: OZ). U tijeku ovršnog postupka, podnositelj je upućen na parnicu, te je presudom Općinskog suda u Virovitici, broj: P-354/03-3 od
29. srpnja
30. godine, odbijen s tužbenim zahtjevom koji je glasio: »Proglašava se da ovrha u ovršnom predmetu Općinskog suda u Virovitici, broj: O-348/02, pokrenuta po ovršnom prijedlogu tužene Z. š. k. z. V., M. 19, protiv tužitelja S. B. iz T. 108, nije dopuštena, a što je tužena dužna priznati, te tužitelju nadoknaditi trošak ovog postupka, a sve to u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.«.
31. U ustavnoj tužbi podnositelj u bitnome iznosi osporava­ju­će razloge iznesene u žalbenom postupku. Ističe da su osporavanom presudom, uslijed pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjenič­nog stanja, te pogrešne primjene postupovnog i materijalnog prava, povrijeđena ustavna prava sadržana u člancima
32. stavku
33. i
34. stavku
35. Ustava Republike Hrvatske. Podnositelj ističe da su osporene presude donesene uz nepravilnu primjenu odredbi članka
36. stavaka
37. i
38. OZ-a, jer smatra da je sudska odluka na temelju koje je ovrha pokrenuta naknadnom sudskom odlukom djelomično izmijenjena, budući da je utvrđeno između istih stranaka da je ugovor o kreditu u odnosu na odredbe o ugovornim i zateznim kamatama djelomično ništav, odnosno da nisu ništave kamate od 18% godišnje na pozajmljenu glavnicu od 3.500,00 kuna. Ističe da je druga sudska odluka donesena
39. listopada
40. godine, odnosno u vrijeme kada više nije mogao zaustaviti ovrhu koja je pokrenuta na temelju ovršne isprave (odnosno presude Općinskog suda u Virovitici, broj: P-54/97 od
41. travnja
42. godine). I nadalje smatra da bi provođenjem ovrhe uz utvrđene kamate od 84% godišnje, koje su utvrđene zabranjenima i nezakonitima, bila grubo povrijeđena ustavna prava koja su naprijed navedena. Ističe da kada bi se ovrha nastavila po prvotnoj presudi, njegova bi obiteljska kuća bila prodana po znatno nižoj cijeni od stvarne vrijednosti, te bi ostao bez svoje cjelokupne imovine. Ističe da se to već dogodilo brojnim obiteljima na području P. i V. Zaključno, cijeneći osporavanu odluku, kao i njoj prethodeću prvostupanjsku presudu nezakonitima, podnositelj predlaže Ustav­nom sudu podnesenu ustavnu tužbu usvojiti i osporene presude ukinuti.
43. Povodom prijedloga podnositelja, Ustavni sud je rješe­njem, broj: U-III-3787/03 od
44. lipnja
45. godine, privremeno odgodio ovrhu u ovršnom predmetu Općinskog suda u Virovitici, broj: Ovr-348/02 do donošenja konačne odluke. Ustavna tužba je osnovana.
46. Analizom osporavanih presuda, navoda ustavne tužbe i spi­sa predmeta, utvrđeno je da je presuđujući u spornoj pravnoj situaciji, prvostupanjski sud utvrdio kao nesporne činjenice postojanja ugovora o kreditu, zatim postojanja pravomoćne i ovršne presude kojom se nalaže, između ostalih i podnositelju kao soli­dar­nom dužniku, izvršenje dospjele, a neispunjene obveze, te pos­tojanja pravomoćne presude kojom se utvrđuju ništavim odredbe spornog ugovora o kreditu, preko godišnje kamate u visini od 18%, jer je sud utvrdio da su više kamate zelenaške. Glede dopuštenosti ovrhe u konkretnom slučaju prvostupanjski sud je izrazio stajalište prema kojemu ovršna isprava na temelju koje je tražena ovrha nije stavljena izvan snage. Taj sud je istaknuo da je činjenica utvrđenja ništavosti odredaba spornog ugovora o kreditu valjana pravna osnova za podnošenje zahtjeva za ponavljanje pravomoćno dovršenog parničnog postupka iz kojega je proizašla ovršna isprava, međutim da deklaratorna presuda donesena u konkretnom slučaju ne može mijenjati obvezu utvrđenu kondemnatornom ovršnom ispravom. Zaključno, prvostupanjski sud je utvrdio da se sadržaj pravomoćne i ovršne isprave može mijenjati samo u parničnom postupku pod uvjetima utvrđenim u Zakonu o parničnom postupku (»Narodne novine«, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/
47. i 117/03.), a nikako u ovršnom postupku, pogotovo imajući u vidu razloge za žalbu sadržane u odredbi članka
48. OZ-a. Protiv prvostupanjske presude podnositelj je izjavio žalbu, koja je osporenom presudom Županijskog suda u Virovitici u cijelosti odbijena kao neosnovana.
49. Prema odredbama članka
50. stavka
51. i stavka
52. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 49/
53. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), svatko može po iscrpljivanju dopuštenog pravnog puta podnijeti Ustavnom sudu ustavnu tužbu ako smatra da mu je pojedinačnim aktom tijela državne vlasti, tijela jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave ili pravne osobe s javnim ovlastima, kojim je odlučeno o njegovim pravima i obvezama ili o sumnji ili optužbi zbog kažnjivog djela, povrijeđeno ljudsko pravo ili temeljna sloboda zajamčena Ustavom, odnosno Ustavom zajamčeno pravo na lokalnu i područnu (regionalnu) samoupravu. Ustavna tužba nije pravno sredstvo u sustavu redovnih ili izvan­rednih pravnih lijekova nego poseban institut za ocjenu pojedinačnih akata tijela državne vlasti, tijela jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave i pravnih osoba s javnim ovlastima radi zaštite ljudskih prava i temeljnih sloboda zajamčenih Ustavom. Slijedom navedenog, Ustavni sud, tijekom postupka pru­žanja ustavnosudske zaštite, na temelju činjeničnog stanja utvrđenog u postupku iz kojega je proizašla osporavana odluka i unutar zahtjeva istaknutog u ustavnoj tužbi, utvrđuje je li u postupku odlučivanja o pravima i obvezama došlo do ustavno nedopuštenog posizanja u ljudska prava i temeljne slobode.
54. U konkretnom slučaju mjerodavne su odredbe članka
55. stavka
56. točke
57. OZ-a, koje glase: »